Lung Transplantation

Transplantacija pluća oblik je liječenja koji se provodi u bolesnika s terminalnom fazom različitih plućnih bolesti. Najčešće indikacije za transplantaciju pluća jesu: kronična opstruktivna plućna bolest, idiopatska plućna fibroza, cistična fibroza, emfizem zbog nedostatka α-1-antitripsina i primarna plućna hipertenzija. Bolesnik treba biti referiran transplantacijskom centru kada ima manje od 50% šanse da će preživjeti 24 – 36 mjeseci uz maksimalnu medicinsku skrb i/ili ima III. ili IV. stupanj simptoma prema klasifikaciji NYHA-e (New York Heart Association). U transplantaciji pluća razlikujemo četiri kirurška postupka: obostrana transplantacija pluća, jednostrana transplantacija pluća, lobarna transplantacija, transplantacija srca i pluća. Nakon transplantacije pluća bolesnici su podložni nizu komplikacija. Infektivne su komplikacije česte zbog visoke razine imunosupresije, direktnog kontakta transplantiranog organa s okolišem i gubitka prirodnih obrambenih mehanizama pluća uključujući mukocilijarni klirens, refleks kašlja i limfatičnu drenažu. Primarna disfunkcija alopresatka nastupa u 24 sata nakon transplantacije. Ona nastaje kao posljedica ozljede alopresatka tijekom transplantacijskog procesa: eksplantacije, hladnog ishemijskog čuvanja ili reperfuzijske ozljede alopresatka nakon implantacije. Unatoč poboljšanju protokola imunosupresije akutno odbacivanje alopresatka javlja se u 30% bolesnika u prvoj godini nakon transplantacije. Razlikujemo akutno stanično, humoralno i hiperakutno odbacivanje. Nakon prve posttransplantacijske godine kronično je odbacivanje primarni uzrok mortaliteta bolesnika s transplantiranim plućem i uzrokuje oko 40% smrtnih ishoda. Razlikujemo dva oblika kroničnog odbacivanja: sindrom obliterirajućeg bronhiolitisa i restriktivni alotransplantatni sindrom. Hitna obrada bolesnika ključ je uspješnog liječenja posttransplantacijskih komplikacija. Ona često uključuje invazivne dijagnostičke postupke da bi se osigurao pravilan terapijski pristup. Hrvatski transplantacijski program djeluje od 2011. godine. Transplantacija pluća učinjena je u 67 bolesnika, transplantacija srca i pluća u dva bolesnika, a u jednog bolesnika retransplantacija pluća.Lung transplantation has become a life-saving procedure for the patients with a variety of end-stage pulmonary diseases. The most common indications for lung transplantation are: chronic obstructive pulmonary disease, idiopathic pulmonary fibrosis, cystic fibrosis, alpha-1 antitrypsin deficiency related emphysema, and primary pulmonary hypertension. Patients whose life expectancy is predicted at less than 50% over the next 24-36 months despite optimal and maximal medical management and/or if they have class III and IV symptoms according to the New York Heart Association (NYHA) association should be referred for a transplant assessment. There are several types of lung transplantation procedures: single-lung, double-lung, lobar lung, and heart-lung transplantation. Lung transplant recipients are at increased risk for different types of complications. Infectious complications are common due to a high level of immunosuppression, continuous contact of the transplanted organ with the environment along with the loss of defence mechanisms, including the mucociliary clearance, cough reflex and lymphatic drainage. Primary graft dysfunction may occur within the first 24 hours after the transplantation. It can result from allograft injury during transplant process (explantation and preservation of donor organ, cold ischemic storage) or from ischemia-reperfusion injury of the allograft after implantation. Despite improved immunosuppressive regimes, acute rejection affects more than 30% of lung transplant recipients within the first year after transplant. We distinguish acute cellular, humoral and hyperacute rejection. After the first transplantation year, chronic rejection is the primary cause of mortality in lung transplant recipients, accounting for approximately 40% of deaths. There are two types of chronic lung rejection phenotypes: bronchiolitis obliterans syndrome and restrictive allograft syndrome. The key to successful treatment of post-transplant complications is prompt patient evaluation which often includes invasive diagnostic testing to assure appropriate therapeutic approach. Croatian transplantation programme exists since 2011. Lung transplantation has performed in 67 patients, lung and heart transplantation in two patients, and lung re-transplantation in one patient

Lung Transplantation

Transplantacija pluća oblik je liječenja koji se provodi u bolesnika s terminalnom fazom različitih plućnih bolesti. Najčešće indikacije za transplantaciju pluća jesu: kronična opstruktivna plućna bolest, idiopatska plućna fibroza, cistična fibroza, emfizem zbog nedostatka α-1-antitripsina i primarna plućna hipertenzija. Bolesnik treba biti referiran transplantacijskom centru kada ima manje od 50% šanse da će preživjeti 24 – 36 mjeseci uz maksimalnu medicinsku skrb i/ili ima III. ili IV. stupanj simptoma prema klasifikaciji NYHA-e (New York Heart Association). U transplantaciji pluća razlikujemo četiri kirurška postupka: obostrana transplantacija pluća, jednostrana transplantacija pluća, lobarna transplantacija, transplantacija srca i pluća. Nakon transplantacije pluća bolesnici su podložni nizu komplikacija. Infektivne su komplikacije česte zbog visoke razine imunosupresije, direktnog kontakta transplantiranog organa s okolišem i gubitka prirodnih obrambenih mehanizama pluća uključujući mukocilijarni klirens, refleks kašlja i limfatičnu drenažu. Primarna disfunkcija alopresatka nastupa u 24 sata nakon transplantacije. Ona nastaje kao posljedica ozljede alopresatka tijekom transplantacijskog procesa: eksplantacije, hladnog ishemijskog čuvanja ili reperfuzijske ozljede alopresatka nakon implantacije. Unatoč poboljšanju protokola imunosupresije akutno odbacivanje alopresatka javlja se u 30% bolesnika u prvoj godini nakon transplantacije. Razlikujemo akutno stanično, humoralno i hiperakutno odbacivanje. Nakon prve posttransplantacijske godine kronično je odbacivanje primarni uzrok mortaliteta bolesnika s transplantiranim plućem i uzrokuje oko 40% smrtnih ishoda. Razlikujemo dva oblika kroničnog odbacivanja: sindrom obliterirajućeg bronhiolitisa i restriktivni alotransplantatni sindrom. Hitna obrada bolesnika ključ je uspješnog liječenja posttransplantacijskih komplikacija. Ona često uključuje invazivne dijagnostičke postupke da bi se osigurao pravilan terapijski pristup. Hrvatski transplantacijski program djeluje od 2011. godine. Transplantacija pluća učinjena je u 67 bolesnika, transplantacija srca i pluća u dva bolesnika, a u jednog bolesnika retransplantacija pluća.Lung transplantation has become a life-saving procedure for the patients with a variety of end-stage pulmonary diseases. The most common indications for lung transplantation are: chronic obstructive pulmonary disease, idiopathic pulmonary fibrosis, cystic fibrosis, alpha-1 antitrypsin deficiency related emphysema, and primary pulmonary hypertension. Patients whose life expectancy is predicted at less than 50% over the next 24-36 months despite optimal and maximal medical management and/or if they have class III and IV symptoms according to the New York Heart Association (NYHA) association should be referred for a transplant assessment. There are several types of lung transplantation procedures: single-lung, double-lung, lobar lung, and heart-lung transplantation. Lung transplant recipients are at increased risk for different types of complications. Infectious complications are common due to a high level of immunosuppression, continuous contact of the transplanted organ with the environment along with the loss of defence mechanisms, including the mucociliary clearance, cough reflex and lymphatic drainage. Primary graft dysfunction may occur within the first 24 hours after the transplantation. It can result from allograft injury during transplant process (explantation and preservation of donor organ, cold ischemic storage) or from ischemia-reperfusion injury of the allograft after implantation. Despite improved immunosuppressive regimes, acute rejection affects more than 30% of lung transplant recipients within the first year after transplant. We distinguish acute cellular, humoral and hyperacute rejection. After the first transplantation year, chronic rejection is the primary cause of mortality in lung transplant recipients, accounting for approximately 40% of deaths. There are two types of chronic lung rejection phenotypes: bronchiolitis obliterans syndrome and restrictive allograft syndrome. The key to successful treatment of post-transplant complications is prompt patient evaluation which often includes invasive diagnostic testing to assure appropriate therapeutic approach. Croatian transplantation programme exists since 2011. Lung transplantation has performed in 67 patients, lung and heart transplantation in two patients, and lung re-transplantation in one patient

Uloga plućne rehabilitacije prije i nakon transplantacije

Pulmonary rehabilitation is the key component in treating patients with chronic respiratory diseases. In lung transplantation program it plays an important role as an individualized program for every patient before and after surgery. In these patients reduced ability to exercise is an important predictor of outcome and survival after surgery so feature of pulmonary rehabilitation is immenesely important. The intensity of exercise and training regimen depend on the underlying disease. Pretransplant rehabilitation helps optimize and maintain patient’s functional status and supplies important interdisciplinary information about the following surgery. It also includes psychosocial support to patients and their caregivers with the goal to reduce stress and improve adjustment while waiting for operation. Posttransplantation rehabilitation starts in the first 24-48 hours after surgery and it is oriented to optimal lung expansion, airway hygene, efficient breathing, extremity activation and walking. Educational component of the posttransplantation rehabilitation includes teaching recipients about desired health behaviors, risks, adequate medical regimen and healthy diet. Psychosocial support after transplantation involves: helping recipients to recover lost social and family roles, counseling, adapting to new organ and ongoing medical necessities, long-term moderation of their expectations and careing about their psychological wellbeing.Plućna rehabilitacija ključna je komponenta u liječenju osoba s kroničnim bolestima dišnog sustava, a u programu transplantacije pluća igra važnu ulogu u smislu individulanog programa za svakog bolesnika prije i nakon transplantacije. Kod ovih je pacijenata nemogućnost vježbanja snažan predskazatelj ishoda operacije i preživljenja, stoga je baš ovo obilježje plućne rehabilitacije od iznimne važnosti. Intenzitet i režim vježbanja određen je karakteristikama bolesti od koje je pacijent bolovao prije transplantacije. Pretransplantacijska plućna rehabilitacija bolesnicima pomaže u optimiziranju i održavanju funkcionalnog statusa prije operacije uz pružanje interdisciplinarnih informacija važnih za predstojeću operaciju i oporavak. Također uključuje psihosocijalnu potporu za pacijenta i članove obitelji radi umanjivanja stresa i povećanja prilagodbe u periodu čekanja transplantacije. Posttransplantacijska rehabilitacija započinje u prvih 24-48 sati nakon operacije i usmjerena je na optimalno širenje pluća i toaletu dišnih putova, učinkovito disanje, aktivaciju ekstremiteta i hod. Edukacijska komponenta posttransplantacijske rehabilitacije uključuje poučavanje o željenom zdravstvenom ponašanju, rizicima, adekvatnom režimu uzimanja lijekova i zdravoj prehrani. Psihosocijalna potpora odnosi se na pomoć u ponovnom preuzimanju izgubljenih socijalnih i obiteljskih životnih uloga, savjetovanje, prilagodbu na novi organ i daljnje medicinske potrebe, dugoročno moderiranje očekivanja te brigu o psihičkoj dobrobiti pacijenta

TRANSPLANTACIJA PLUĆA U KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB U HRVATSKOJ

Objective: Lung transplantation has become a standard of care for patients with a variety of non-malignant end-stage lung diseases. The aim of the study was to report on the safety and feasibility of lung transplantation at the Zagreb University Hospital Center. Methods: In this single center retrospective observational study, all consecutive patients undergoing lung transplantation at the Zagreb University Hospital Center from April 2021 until December 2022 were included. The only inclusion criterion was surgery for lung transplantation. Patient demographic and operative characteristics were reported, as well as early outcomes, including 30-day mortality, hospital stay, intensive care unit stay, duration of mechanical ventilation, and incidence of primary graft dysfunction. The degree of primary graft dysfunction was graded based on the International Society for Heart and Lung Transplantation criteria at 72 hours after transplantation with grades 0 to 3. Results: During the 21-month study period, 19 patients were successfully transplanted. There was no 30-day mortality. There was one late death at 18 months after transplantation. Median in-hospital stay was 32 days, ranging from 21 to 62 days. Mean mechanical ventilation duration was 105±58 h and median of intensive care unit stay was 6 days, ranging from 4 to 15 days. Only two (11%) patients had the highest grade 3 primary graft dysfunction. Of the remaining patients, 16 (84%) had none (grade 0) and one (5%) patient had mild primary graft dysfunction (grade 1). Conclusion: Our results suggest that lung transplantation is safely performed at the Zagreb University Hospital Center. Initial results with no operative mortality are encouraging. Further follow-up and experience are needed to make inferences on long-term outcomes of our lung transplantation patients.Cilj: Transplantacija pluća postala je standard skrbi za pacijente s nizom nemalignih plućnih bolesti u završnom stadiju. Cilj ovog istraživanja bio je izvijestiti o sigurnosti i izvedivosti transplantacije pluća u Kliničkom bolničkom centru Zagreb u Hrvatskoj. Metode: U ovu retrospektivnu opservacijsku studiju uključeni su svi uzastopni pacijenti koji su bili podvrgnuti transplantaciji pluća u Kliničkom bolničkom centru Zagreb od travnja 2021. do prosinca 2022. godine. Jedini kriterij za uključivanje bio je kirurški zahvat transplantacije pluća. Zabilježene su demografske i operativne karakteristike pacijenata, kao i rani ishodi, uključujući 30-dnevnu smrtnost, boravak u bolnici, boravak na jedinici intenzivne njege, trajanje mehaničke ventilacije i incidenciju primarne disfunkcije presatka. Stupanj primarne disfunkcije presatka ocijenjen je na temelju kriterija Međunarodnog društva za transplantaciju srca i pluća 72 sata nakon transplantacije ocjenama od 0 do 3. Rezultati: Tijekom dvadesetjednomjesečnog razdoblja istraživanja transplantacija je uspješno primijenjena u 19 pacijenata. Nije bilo 30-dnevne smrtnosti. Dogodila se jedna kasna smrt 18 mjeseci nakon transplantacije. Medijan boravka u bolnici bio je 32 dana, u rasponu od 21 do 62 dana. Prosječno trajanje mehaničke ventilacije bilo je 105±58 h, a medijanboravka u jedinici intenzivne njege bio je 6 dana, u rasponu od 4 do 15 dana. Samo dva (11 %) bolesnika imala su primarnu disfunkciju presatka najvišeg stupnja 3. Od preostalih bolesnika 16 (84 %) ih nije imalo nikakav (stupanj 0), a jedan (5%) bolesnik imao je blagi, stupanj 1. Rasprava: U ovom članku prikazujemo naše početno iskustvo s transplantacijom pluća. Transplantacija pluća bila je jedina od transplantacija solidnih organa koja se donedavno u Hrvatskoj nije rutinski izvodila, s napomenom da je prva transplantacija pluća u Hrvatskoj učinjena još 2003. godine u Klinici za torakalnu kirurgiju Jordanovac, ali se program transplantacije nije tada nastavio. Od travnja 2021. godine transplantacije pluća rutinski se izvode u našem centru i hrvatski pacijenti više ne moraju putovati u inozemstvo radi transplantacije pluća. Sveukupni nedostatak donora pluća i dalje je glavni ograničavajući čimbenik za broj transplantacija koje se izvode na godinu. Svega 20%-30% doniranih pluća iskoristi se za transplantaciju. Potrebno je kontinuirano unaprjeđenje i razvoj strategija koje će povećati broj donora i uporabljivih plućnih presadaka. Zaključak: Naši rezultati pokazuju da se transplantacija pluća sigurno izvodi u Kliničkom bolničkom centru Zagreb. Početni rezultati bez operativnog mortaliteta su ohrabrujući. Daljnje praćenje i iskustvo potrebni su za donošenje zaključaka o dugoročnim ishodima naših pacijenata s transplantacijom pluća

TRANSPLANTACIJA PLUĆA U KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB U HRVATSKOJ

Objective: Lung transplantation has become a standard of care for patients with a variety of non-malignant end-stage lung diseases. The aim of the study was to report on the safety and feasibility of lung transplantation at the Zagreb University Hospital Center. Methods: In this single center retrospective observational study, all consecutive patients undergoing lung transplantation at the Zagreb University Hospital Center from April 2021 until December 2022 were included. The only inclusion criterion was surgery for lung transplantation. Patient demographic and operative characteristics were reported, as well as early outcomes, including 30-day mortality, hospital stay, intensive care unit stay, duration of mechanical ventilation, and incidence of primary graft dysfunction. The degree of primary graft dysfunction was graded based on the International Society for Heart and Lung Transplantation criteria at 72 hours after transplantation with grades 0 to 3. Results: During the 21-month study period, 19 patients were successfully transplanted. There was no 30-day mortality. There was one late death at 18 months after transplantation. Median in-hospital stay was 32 days, ranging from 21 to 62 days. Mean mechanical ventilation duration was 105±58 h and median of intensive care unit stay was 6 days, ranging from 4 to 15 days. Only two (11%) patients had the highest grade 3 primary graft dysfunction. Of the remaining patients, 16 (84%) had none (grade 0) and one (5%) patient had mild primary graft dysfunction (grade 1). Conclusion: Our results suggest that lung transplantation is safely performed at the Zagreb University Hospital Center. Initial results with no operative mortality are encouraging. Further follow-up and experience are needed to make inferences on long-term outcomes of our lung transplantation patients.Cilj: Transplantacija pluća postala je standard skrbi za pacijente s nizom nemalignih plućnih bolesti u završnom stadiju. Cilj ovog istraživanja bio je izvijestiti o sigurnosti i izvedivosti transplantacije pluća u Kliničkom bolničkom centru Zagreb u Hrvatskoj. Metode: U ovu retrospektivnu opservacijsku studiju uključeni su svi uzastopni pacijenti koji su bili podvrgnuti transplantaciji pluća u Kliničkom bolničkom centru Zagreb od travnja 2021. do prosinca 2022. godine. Jedini kriterij za uključivanje bio je kirurški zahvat transplantacije pluća. Zabilježene su demografske i operativne karakteristike pacijenata, kao i rani ishodi, uključujući 30-dnevnu smrtnost, boravak u bolnici, boravak na jedinici intenzivne njege, trajanje mehaničke ventilacije i incidenciju primarne disfunkcije presatka. Stupanj primarne disfunkcije presatka ocijenjen je na temelju kriterija Međunarodnog društva za transplantaciju srca i pluća 72 sata nakon transplantacije ocjenama od 0 do 3. Rezultati: Tijekom dvadesetjednomjesečnog razdoblja istraživanja transplantacija je uspješno primijenjena u 19 pacijenata. Nije bilo 30-dnevne smrtnosti. Dogodila se jedna kasna smrt 18 mjeseci nakon transplantacije. Medijan boravka u bolnici bio je 32 dana, u rasponu od 21 do 62 dana. Prosječno trajanje mehaničke ventilacije bilo je 105±58 h, a medijanboravka u jedinici intenzivne njege bio je 6 dana, u rasponu od 4 do 15 dana. Samo dva (11 %) bolesnika imala su primarnu disfunkciju presatka najvišeg stupnja 3. Od preostalih bolesnika 16 (84 %) ih nije imalo nikakav (stupanj 0), a jedan (5%) bolesnik imao je blagi, stupanj 1. Rasprava: U ovom članku prikazujemo naše početno iskustvo s transplantacijom pluća. Transplantacija pluća bila je jedina od transplantacija solidnih organa koja se donedavno u Hrvatskoj nije rutinski izvodila, s napomenom da je prva transplantacija pluća u Hrvatskoj učinjena još 2003. godine u Klinici za torakalnu kirurgiju Jordanovac, ali se program transplantacije nije tada nastavio. Od travnja 2021. godine transplantacije pluća rutinski se izvode u našem centru i hrvatski pacijenti više ne moraju putovati u inozemstvo radi transplantacije pluća. Sveukupni nedostatak donora pluća i dalje je glavni ograničavajući čimbenik za broj transplantacija koje se izvode na godinu. Svega 20%-30% doniranih pluća iskoristi se za transplantaciju. Potrebno je kontinuirano unaprjeđenje i razvoj strategija koje će povećati broj donora i uporabljivih plućnih presadaka. Zaključak: Naši rezultati pokazuju da se transplantacija pluća sigurno izvodi u Kliničkom bolničkom centru Zagreb. Početni rezultati bez operativnog mortaliteta su ohrabrujući. Daljnje praćenje i iskustvo potrebni su za donošenje zaključaka o dugoročnim ishodima naših pacijenata s transplantacijom pluća

NONINVASIVE VENTILATION IN CHRONIC OBSTRUCTIVE PULMONARY DISEASE

Neinvazivna mehanička ventilacija (NIV) je ventilacija pozitivnim tlakom primijenjena preko neinvazivnih sučelja. Smatra se standardnim načinom zbrinjavanja bolesnika hospitaliziranih zbog globalne respiracijske insufi cijencije u sklopu akutnog pogoršanja kronične opstruktivne plućne bolesti (KOPB). NIV poboljšava izmjenu plinova, smanjuje dišni rad i posljedično omogućava oporavak dišne muskulature. Dokazano je da NIV može reducirati potrebu za intubacijom, morbiditet i mortalitet pacijenata s teškim pogoršanjem KOPB-a. NIV skraćuje vrijeme liječenja u jedinicama intenzivne skrbi i ukupno trajanje bolničkog liječenja. Može se koristiti u svrhu olakšavanja odvajanja bolesnika od invazivne mehaničke ventilacije i prevenciji razvoja respiracijske insufi cijencije nakon ekstubacije. U bolesnika s teškom respiracijskom acidozom i poremećajem svijesti postoji visok rizik neuspjeha liječenja NIV-om. U tih bolesnika liječenje NIV-om treba provoditi uz intenzivni nadzor i u uvjetima koji omogućavaju brzu endotrahejsku intubaciju u slučaju potrebe. Kontroverzni su podatci o koristi dugotrajne primjene NIV-a u stabilnom KOPB-u. U odnosu na standardno liječenje, primjena NIV-a visokog intenziteta poboljšava ishode ovih bolesnika. NIV visokog intenziteta poboljšava izmjenu dišnih plinova, plućnu funkciju, kvalitetu života vezanu uz zdravlje, podnošenje fi zičkog napora i preživljenje. Dodatak NIV-a u stabilnoj fazi bolesti programu respiratorne rehabilitacije poboljšava rezultate respiratorne rehabilitacije. S obzirom da NIV pruža niz koristi bolesnicima s KOPB-om svaki bi liječnik koji je uključen u liječenje ovih bolesnika trebao vladati ovom tehnikom.Noninvasive ventilation (NIV) refers to positive pressure ventilation that is delivered through a noninvasive interface. It is considered as a standard treatment for patients admitted to hospital with hypercapnic respiratory failure secondary to acute exacerbation of chronic obstructive pulmonary disease (COPD). NIV improves gas exchange and reduces respiratory muscle work, consequently allowing respiratory muscle recovery. The available evidence establishes that NIV might reduce intubation, morbidity and mortality rates in patients with severe COPD exacerbations. NIV shortens intensive care unit and total hospital lengths of stay. It can be used to facilitate the process of weaning from mechanical ventilation and prevent development of post-extubation respiratory failure. Patients with severe respiratory acidosis or with altered levels of consciousness due to carbon dioxide retention are at a high risk of NIV failure. In these patients, a NIV trial should be attempted in closely monitored clinical conditions where prompt endotracheal intubation may be performed. The benefi ts of long-term NIV management of stable COPD are still controversial. However, implementation of high-intensity NIV has been shown to improve outcomes in this patient group. High-intensity NIV improves gas exchange, lung function, health-related quality of life, exercise tolerance and survival compared to standard care alone. In stable severe COPD, the addition of NIV to a pulmonary rehabilitation program improves outcomes as compared to pulmonary rehabilitation alone. Since NIV provides signifi cant benefi ts in COPD, every physician who is involved in the treatment of these patients should be familiar with this technique

WEIGHT GAIN IN LUNG TRANSPLANTATION PATIENTS DURING THE COVID-19 PANDEMIC IN CROATIA

Background: To determine the effect of lockdown measures on lung transplant patients during the COVID-19 pandemic. Subjects and methods: We collected data from Croatian lung transplant patients before and after the lockdown and analyzed changes in weight, BMI, lung function and blood lipid status. Results: An average increase of 3.74 kg (+4.92%) body weight during the 4 month lockdown period was observed. Lung function values and blood lipid status remained stable. Conclusion: Such weight gain could have detrimental effects on the morbidity and mortality of lung transplant patients. Further follow up is needed to determine the long term impacts of this observation

WEIGHT GAIN IN LUNG TRANSPLANTATION PATIENTS DURING THE COVID-19 PANDEMIC IN CROATIA

Background: To determine the effect of lockdown measures on lung transplant patients during the COVID-19 pandemic. Subjects and methods: We collected data from Croatian lung transplant patients before and after the lockdown and analyzed changes in weight, BMI, lung function and blood lipid status. Results: An average increase of 3.74 kg (+4.92%) body weight during the 4 month lockdown period was observed. Lung function values and blood lipid status remained stable. Conclusion: Such weight gain could have detrimental effects on the morbidity and mortality of lung transplant patients. Further follow up is needed to determine the long term impacts of this observation

Diagnostic, predictive, and prognostic biomarkers in non-small cell lung cancer (NSCLC) management

Lung cancer is the leading cause of cancer-related deaths worldwide. Despite growing efforts for its early detection by screening populations at risk, the majority of lung cancer patients are still diagnosed in an advanced stage. The management of lung cancer has dramatically improved in the last decade and is no longer based on the “one-fits-all” paradigm or the general histological classification of non-small cell versus small cell lung cancer. Emerging options of targeted therapies and immunotherapies have shifted the management of lung cancer to a more personalized treatment approach, significantly influencing the clinical course and outcome of the disease. Molecular biomarkers have emerged as valuable tools in the prognosis and prediction of therapy response. In this review, we discuss the relevant biomarkers used in the clinical management of lung tumors, from diagnosis to prognosis. We also discuss promising new biomarkers, focusing on non-small cell lung cancer as the most abundant type of lung cancer

The role of IGF-1 (CA)n polymorphism on peak bone mass attainment in males

Cilj: Idiopatska osteoporoza u muškaraca prvenstveno je posljedica niske vršne koštane mase koja je genetski uvjetovana. S obzirom na njegovu važnu ulogu u metabolizmu kosti, između brojnih gena kandidata u patogenezi osteoporoze, od posebnog je interesa gen za čimbenik rasta sličan inzulinu (IGF-1). Prethodna istraživanja pokazala su da je polimorfizam mikrosatelitne regije citozin-adenin (CA)n unutar gena za IGF-1 povezan sa serumskom koncentracijom IGF-I, stoga je primarni cilj ovog istraživanja bio analizirati utjecaj ovog polimorfizma na vršnu koštanu masu u muškaraca. Metode: U istraživanje su uključena 92 zdrava muškarca u dobi od 21 do 35 godina. Svakom je ispitaniku izmjerena mineralna gustoća kosti (BMD) u lumbalnoj kralježnici i proksimalnom dijelu bedrene kosti, koncentracije biljega koštane pregradnje, 25-OHD i spolnih hormona. Rezultati: Ispitanici u kojih je nađen alel (CA)18 (genotip 18+) imali su niži BMD u svim mjerenim područjima, no razlike između ispitivanih skupina nisu bile statistički značajne. Ipak, u homozigota (CA)18 nađen je značajno niži BMD u području vrata bedrene kosti (P=0,03), trohantera (P=0,01) i proksimalnog dijela bedrene kosti (P=0,04), dok razlike u koncentracijama biljega koštane pregradnje, 25-OHD, slobodnog testosterona i estradiola nisu bile statistički značajne. Rasprava: Rezultati ovog istraživanja ukazali su na mogući negativan utjecaj alela IGF-1 (CA)18 na vršnu koštanu masu u muškaraca. Ipak, za definitivne zaključke o ulozi tog polimorfizma u patogenezi osteoporoze potrebna su daljnja istraživanja na većem broju ispitanika i u različitim populacijama.Aim: Idiopathic osteoporosis in males is influenced predominantly by low peak bone mass as a feature under a strong genetic control. Among number of candidate genes, IGF-1 gene is of particular interest due to its important role in bone metabolism. It has been reported that IGF-1 citozin-adenin (CA)n polymorphism is related to serum IGF-1 concentration. Therefore, in the present study we examined the influence of certain IGF-1 (CA)n alleles on peak bone mass attainment in males. Methods: Study sample consisted of 92 unrelated healthy male volunteers, aged 21-35. In each subject, lumba spine and proximal femur bone mineral density (BMD), bone turnover markers, 25-OHD and sex hormones levels were measured. Results: IGF-1 (CA)18 allele (genotype 18+) were found to be �associated with low-lower BMD in all measured areas but the differences between analysed groups were not significant. However, homozygotes (CA)18 had significantly lower femoral neck (P=0,03), trochanter (P=0,01) and total hip (P=0,04) BMD whereas differences in bone turnover markers, 25-OHD, free testosterone and estradiol concentrations were not significant. Discussion: The results of the present study suggested possible negative effect of the IGF-1 (CA)18 allele on the peak bone mass attainment in males. However, for definitive conclusion about the role of this polymorphism in the pathogenesis of osteoporosis further studies in different populations and with larger number of participants are needed