KUMULATIVNA STOPA TRUDNOĆA OSTVARENA NAKON PRIJENOSA ZAMETAKA U SVJEŽEM CIKLUSU I PRVOM NAREDNOM CIKLUSU S ODMRZNUTIM ZAMETCIMA: JE LI VRIJEME ZA PROMJENU PRAKSE?

The aim: was to clarify parameters that contribute to successful pregnancy outcomes from one oocyte retrieval cycle with the least procedure steps. Methods: This retrospective study included 42 stimulated IVF cycles with fresh embryo transfers (fresh ET) and the subsequent 42 frozen embryo transfer cycles (FET) performed between January 2012 and December 2015. Results: The observed clinical pregnancy rate of 21.4% in stimulated cycles with fresh embryo transfers was significantly lower compared with the pregnancy rate of 52.4% in cycles with thawed embryo transfers (p=0.015) indicating impaired endometrium quality in stimulated IVF cycles. Most of the patients (78.6%) failed to achieve pregnancy after fresh ET, but more than half of them (57.6%) succeeded to achieve pregnancy after FET. The cumulative pregnancy rate after fresh ET and the first subsequent FET was 73.8% per initiated cycle. Conclusion: The results suggest that not only the presence of supernumerary good-quality blastocysts but also a receptive endometrium is needed for a successful IVF outcome. Our findings suggest that ovarian stimulation protocol had an impact on the pregnancy rate in the fresh cycle and that a better chance of conceiving was after FET. Thus, IVF outcomes can be improved with a better embryo transfer strategy.Cilj rada je razjasniti parametre koji pridonose uspješnom ostvarivanju trudnoće iz jednog započetog postupka prikupljanja jajnih stanica uz najmanji broj postupaka koji slijede. Metode: U retrospektivnu studiju uključeno je 42 stimulirana IVF ciklusa s prijenosom svježih zametaka (“svježi ET”) i 42 ciklusa prijenosa kriopohranjenih zametaka (“FET”) učinjenih između siječnja 2012. i prosinca 2015. Rezultati: Zabilježena je značajno niža stopa kliničkih trudnoća (p=0,015) nakon prijenosa svježih zametaka u stimuliranim ciklusima (21,4 %) u usporedbi sa stopom trudnoća nakon prijenosa odmrznutih zametaka (52,4 %) što ukazuje na smanjenu kvalitetu/receptivnost endometrija u stimuliranim IVF ciklusima. Ukupna, kumulativna stopa trudnoća nakon “svježeg ET” i FET postupka iznosila je 73,8 % po započetom ciklusu. Zaključak: Rezultati ukazuju da je osim kvalitetnih blastocisti za uspješnost IVF postupka nužan i receptivni endometrij. Uočen je utjecaj protokola stimulacije jajnika u svježem ciklusu na stopu trudnoća i veća uspješnost začeća nakon FET postupka. Stoga bi se uspješnost IVF postupka mogla poboljšati boljom strategijom prijenosa zametak

Primjena perkutane gastrostome za nutritivnu sigurnost bolesnika tijekom medicinske rehabilitacije Application of percutaneous gastrostoma for the patient’s nutritional safety during medical rehabilitation

Uvod: Enteralno hranjenje provodi se kod bolesnika koji imaju poremećaj gutanja (disfagija). Hranjenje uporabom perkutane gastrostome (engl. PEG) indicirano je kod bolesnika koji duže od 4 tjedna nisu u sposobnosti uzimati hranu peroralnim putem, dok je za bolesnike kod kojih se očekuje oporavak sposobnosti gutanja u periodu kraćem od 4 tjedna preporučeno hranjenje uporabom nazogastrične sonde (engl. NGS). Uspostavljanje ponovne peroralne prehrane ovisi o različitim čimbenicima, zahtijeva individualni pristup bolesniku u koji su uključeni svi članovi interdisciplinarnog zdravstvenog tima. Cilj: Svrha rada je prikazati uzorak bolesnika koji su imali poremećaj gutanja, a tijekom liječenja uporabljene su metode NGS i PEG u odnosu na ukupan broj bolesnika, koji su se nalazili na medicinskoj rehabilitaciji, i to poslije traumatske ozljede mozga. Opisuje skupinu ispitanika kod kojih je došlo do oporavka sposobnosti gutanja na završetku medicinske rehabilitacije u odnosu na uporabljene metode zdravstvene njege. Rezultati omogućavaju usporedbu krajnjih ishoda liječenja bolesnika prilikom otpusta, koja se odnosi na sposobnost gutanja, te su statistički mjerljivi i komparabilni. Zaključak: Enteralno hranjenje bolesnika indicirano je za osiguravanje nutritivnog balansa bolesnika koji su pretrpjeli traumu mozga te kod kojih je verificirano postojanje poremećaja akta gutanja. Hranjenje uporabom PEG-sonde danas je standard u liječenju bolesnika s dugotrajnim poremećajem akta gutanja i znatna je učestalost uporabe metode hranjenja tijekom medicinske rehabilitacije. Cilj osiguravanja nutritivne sigurnosti u bolesnika je smanjenje stope mortaliteta i rizik od nastanka neželjenih komplikacija [dekubitus], i skraćenje duljine vremenskog trajanja hospitalizacije te posljedično znatnog smanjenja troškova liječenja

Zdravstvena njega bolesnika s epilepsijom

Epilepsija je bolest koja ima značajan utjecaj na različite aspekte funkcioniranja osobe, odnosno utječe na sva područja bolesnikova života i djelovanja. Bolesnici s epilepsijom se često znaju odmicati iz javnosti i društvenog života. Često se susreću s poteškoćama pri zaposlenju, postizanju vozačkih sposobnosti i slično što dodatno utječe na njihovo samopouzdanje. Za uspostavljanje kvalitete života bolesnika s epilepsijom potrebno je sudjelovanje zdravstvenih, socijalnih i obrazovnih ustanova. Bolesnike je potrebno educirati, da razumiju i poznaju bolest, te da znaju pravilno djelovati pri epileptičkom napadaju. Uloga medicinske sestre u bolesnika s epilepsijom je prvenstveno zdravstveno – odgojna. Zadaća medicinske sestre, osim zdravstvene njege je i pravilna edukacija bolesnika, obitelji i cjelokupne sredine čiji su ciljevi usvajanje znanja o epilepsiji, nadzor nad učestalošću pojavljivanja napadaja usvajanjem određenog načina života te izbjegavanjem provokativnih faktora kao i psihosocijalna prilagodba. Ohrabruje bolesnika i njegovu obitelj, educira o bolesti i savjetuje o uređenju bolesnikove okoline. Svaka bolest, pa tako i epilepsija, emocionalno utječe na bolesnika i njegove bližnje te je osnovni cilj medicinske sestre da pruži psihičku potporu, kako bolesniku tako i obitelji. Pravovremeno savjetovanje bolesnika i obitelji može smanjiti osobni strah i tjeskobu u bolesnika. Svi aspekti, od zdravstvene njege, edukacije do socijalnog i obiteljskog aspekta moraju biti obuhvaćeni kako bi se bolesnik što lakše nosio sa teretom svoje bolesti. Zdravstvena njega je prilikom napadaja najvažnija te je usmjerena prvenstveno zaustavljanju napadaja, sprečavanju ozljeđivanja bolesnika te održavanju adekvatne oksigenacije organizma

Zdravstvena njega bolesnika s epilepsijom

Epilepsija je bolest koja ima značajan utjecaj na različite aspekte funkcioniranja osobe, odnosno utječe na sva područja bolesnikova života i djelovanja. Bolesnici s epilepsijom se često znaju odmicati iz javnosti i društvenog života. Često se susreću s poteškoćama pri zaposlenju, postizanju vozačkih sposobnosti i slično što dodatno utječe na njihovo samopouzdanje. Za uspostavljanje kvalitete života bolesnika s epilepsijom potrebno je sudjelovanje zdravstvenih, socijalnih i obrazovnih ustanova. Bolesnike je potrebno educirati, da razumiju i poznaju bolest, te da znaju pravilno djelovati pri epileptičkom napadaju. Uloga medicinske sestre u bolesnika s epilepsijom je prvenstveno zdravstveno – odgojna. Zadaća medicinske sestre, osim zdravstvene njege je i pravilna edukacija bolesnika, obitelji i cjelokupne sredine čiji su ciljevi usvajanje znanja o epilepsiji, nadzor nad učestalošću pojavljivanja napadaja usvajanjem određenog načina života te izbjegavanjem provokativnih faktora kao i psihosocijalna prilagodba. Ohrabruje bolesnika i njegovu obitelj, educira o bolesti i savjetuje o uređenju bolesnikove okoline. Svaka bolest, pa tako i epilepsija, emocionalno utječe na bolesnika i njegove bližnje te je osnovni cilj medicinske sestre da pruži psihičku potporu, kako bolesniku tako i obitelji. Pravovremeno savjetovanje bolesnika i obitelji može smanjiti osobni strah i tjeskobu u bolesnika. Svi aspekti, od zdravstvene njege, edukacije do socijalnog i obiteljskog aspekta moraju biti obuhvaćeni kako bi se bolesnik što lakše nosio sa teretom svoje bolesti. Zdravstvena njega je prilikom napadaja najvažnija te je usmjerena prvenstveno zaustavljanju napadaja, sprečavanju ozljeđivanja bolesnika te održavanju adekvatne oksigenacije organizma