33 research outputs found
JUVENILE IDIOPATHIC ARTHRITIS
Juvenilni idiopatski artritis (JIA) najÄeÅ”Äa je reumatska bolest u djece i jedna od najÄeÅ”Äih kroniÄnih
bolesti koja uzrokuje kratkotrajnu ili dugotrajnu invalidnost. Sam naziv defi nira i osnovne znaÄajke ove bolesti, a to su
upala jednog ili viŔe zglobova nepoznate etiologije, koja se javlja prije navrŔene 16. godine života i traje najmanje 6
tjedana. Rijetko se javlja prije Å”estog mjeseca života, a najÄeÅ”Äa je u predÅ”kolskoj dobi izmeÄu prve i treÄe godine života.
JIA nije jedinstvena bolest, nego skupina bolesti s nekim zajedniÄkim znaÄajkama koje se meÄusobno razlikuju prema
imunopatogenezi, ali i prema kliniÄkim manifestacijama. Prema revidiranoj ILAR-ovoj (engl. International League of
Associations for Rheumatology) klasifi kaciji, dijeli se u 8 podtipova, no s novim saznanjima u genetici i imunologiji
klasifi kacija Äe zasigurno doživjeti daljnje promjene i nadopune. Kako napreduju istraživanja patogeneze JIA, tako se
javljaju i bitni pomaci u lijeÄenju ove bolesti. Cilj takvog lijeÄenja viÅ”e nije samo suzbijanje boli, veÄ zaustavljanje i lijeÄenje
upale, Äime se sprjeÄava nastanak ireverzibilnih promjena na zglobovima i trajne invalidnosti. BioloÅ”ki su lijekovi
znatno pridonijeli boljoj prognozi ove bolesti.Juvenile idiopathic arthritis (JIA) is the most common rheumatic disorder in children and one of the
most common causes of part-time or long-term disability. Th e term juvenile idiopathic arthritis defi nes the main characteristics
of the disease: joint infl ammation of unknown origin manifested before the 16th birthday and lasting for more
than six weeks. JIA is very rare in infancy, with highest frequency in preschool age. It is not a single disease, but a group
of disorders with some common features of diff erent immunopathogenesis and with diff erent clinical manifestations. According
to the revised International League of Associations for Rheumatology (ILAR) criteria, JIA is classifi ed into 8
subtypes, but this classifi cation is still a āwork in progressā because with new knowledge gained in genetics and immunology,
the classifi cation will obviously have to be changed and refi ned. New research of the disease pathogenesis is the basis
for the development of new and better treatments for JIA. Th e goal of such treatments is not just to relieve pain, but also
to control infl ammation and stop irreversible joint damage and long-term disability. Biological agents have signifi cantly
improved the disease prognosis
JUVENILE IDIOPATHIC ARTHRITIS
Juvenilni idiopatski artritis (JIA) najÄeÅ”Äa je reumatska bolest u djece i jedna od najÄeÅ”Äih kroniÄnih
bolesti koja uzrokuje kratkotrajnu ili dugotrajnu invalidnost. Sam naziv defi nira i osnovne znaÄajke ove bolesti, a to su
upala jednog ili viŔe zglobova nepoznate etiologije, koja se javlja prije navrŔene 16. godine života i traje najmanje 6
tjedana. Rijetko se javlja prije Å”estog mjeseca života, a najÄeÅ”Äa je u predÅ”kolskoj dobi izmeÄu prve i treÄe godine života.
JIA nije jedinstvena bolest, nego skupina bolesti s nekim zajedniÄkim znaÄajkama koje se meÄusobno razlikuju prema
imunopatogenezi, ali i prema kliniÄkim manifestacijama. Prema revidiranoj ILAR-ovoj (engl. International League of
Associations for Rheumatology) klasifi kaciji, dijeli se u 8 podtipova, no s novim saznanjima u genetici i imunologiji
klasifi kacija Äe zasigurno doživjeti daljnje promjene i nadopune. Kako napreduju istraživanja patogeneze JIA, tako se
javljaju i bitni pomaci u lijeÄenju ove bolesti. Cilj takvog lijeÄenja viÅ”e nije samo suzbijanje boli, veÄ zaustavljanje i lijeÄenje
upale, Äime se sprjeÄava nastanak ireverzibilnih promjena na zglobovima i trajne invalidnosti. BioloÅ”ki su lijekovi
znatno pridonijeli boljoj prognozi ove bolesti.Juvenile idiopathic arthritis (JIA) is the most common rheumatic disorder in children and one of the
most common causes of part-time or long-term disability. Th e term juvenile idiopathic arthritis defi nes the main characteristics
of the disease: joint infl ammation of unknown origin manifested before the 16th birthday and lasting for more
than six weeks. JIA is very rare in infancy, with highest frequency in preschool age. It is not a single disease, but a group
of disorders with some common features of diff erent immunopathogenesis and with diff erent clinical manifestations. According
to the revised International League of Associations for Rheumatology (ILAR) criteria, JIA is classifi ed into 8
subtypes, but this classifi cation is still a āwork in progressā because with new knowledge gained in genetics and immunology,
the classifi cation will obviously have to be changed and refi ned. New research of the disease pathogenesis is the basis
for the development of new and better treatments for JIA. Th e goal of such treatments is not just to relieve pain, but also
to control infl ammation and stop irreversible joint damage and long-term disability. Biological agents have signifi cantly
improved the disease prognosis
Juvenile dermatomyositis
Juvenilni dermatomiozitis je najÄeÅ”Äa bolest iz skupine idopatskih inflamatornih miopatija, koje predstavljaju heterogenu skupinu subakutnih, kroniÄnih i akutnih bolesti skeletnih miÅ”iÄa. Jedinstvena kliniÄka prezentacija dermatomiozitisa obilježena je karakteristiÄnim kožnim promjenama i progresivnom slaboÅ”Äu miÅ”iÄa. Juvenilni oblik dermatomiozitisa razlikuje se od adultnog, jer je rijeÄ o sistemnoj vaskulopatiji, koja nije povezana s malignim bolestima te se nerijetko preklapa s drugim sistemnim upalnim bolestima djeÄje dobi. Imunopatologija JDM je kompleksna, no svakim danom se javljaju nove spoznaje koje upotpunjuju naÅ”e znanje o bolesti. LijeÄenje uvijek zapoÄinje kortikosteroidima, a nastavlja se imunomodulatorima, te u novije vrijeme bioloÅ”kim lijekovima. Suvremeno lijeÄenje kao i bolje poznavanje same bolesti, pridonijele su znatnom smanjenu smrtnosti i poboljÅ”anju kvalitete života.Juvenile dermatomyositis is the most common idiopathic inflammatory myopathy in children, and presents a heterogeneous group of subacute, chronic and acute diseases of skeletal muscles. Its unique presentation is marked with characteristic skin rushes and progressive muscle weakness. JDM is clinically distinct from adult dermatomyositis, because it is a systemic vasculopathy not associated with malignancy and it often overlaps with other chronic childhood inflammatory diseases. Although immunopathology of JDM is complex, new studies are completing our knowledge of disease pathogenesis. Corticosteroids represent the first line therapy, afterwards combined with immunomodulatory drugs and biological agents. Better knowledge of the disease combined with modern treatment modalities resulted in reduced mortality rates and in much improved quality of life in patients with JDM
MICROARRAY AND GENE EXPRESSION ANALYSIS
Analiza genskog izražaja s pomoÄu sitnopolja visokopropusna je metoda u kojoj je mnoÅ”tvo molekula DNA razliÄite duljine priÄvrÅ”Äeno za Ävrstu podlogu u toÄno odreÄenim toÄkama i s pomoÄu njih se otkriva prisutnost odgovarajuÄih oznaÄenih molekula RNA koje se izoliraju iz ispitivanih bioloÅ”kih uzoraka. Temeljni princip na kojem poÄiva sitnopolje jest sparivanje komplementarnih nukleotida (A-T i C-G), Å”to dovodi do stvaranja nukleinskih kiselina s dvostrukom uzvojnicom. Razlike u genskom izražaju izmeÄu dvije skupine uzoraka otkrivaju se i kvantificiraju usporedbom vrijednosti intenziteta signala toÄaka na skupinama ploÄica na kojima se ispitivani uzorci hibridiziraju. Za sistematsku analizu rezultata dobivenih mjerenjem genskog izražaja na sitnopolju rabi se analiza grupa i analiza obilježja te analiza mreža i putova. Usporedbom izražaja svih gena u razliÄitim stanicama iste jedinke ili u istim stanicama razliÄitih jedinki može se dobiti uvid u mehanizme odgovorne za razvoj nekog stanja ili bolesti.Microarray gene expression analysis is high-throughput method in which many different sized DNA molecules are attached to solid surface in designated spots. These molecules are used for the discovery of specific RNA molecules isolated from various biological samples of interest. Core principle of this method is hybridization of complementary nucleotides (A-T and G-C), which leads to creation of double stranded nucleic acids. Gene expression differences in two groups of samples are discovered and quantificated by comparison of signal intensity values in microarray spots. Systemic analysis of data gathered in microarray gene expression measurement is performed by various bioinformatic methods such as group analysis, annotation analysis as well as network and pathway analysis. Expression comparison of all genes in different cells of the same individual or same cells of different individuals provides an insight into the mechanism responsible for development of a certain condition or disease
MICROARRAY AND GENE EXPRESSION ANALYSIS
Analiza genskog izražaja s pomoÄu sitnopolja visokopropusna je metoda u kojoj je mnoÅ”tvo molekula DNA razliÄite duljine priÄvrÅ”Äeno za Ävrstu podlogu u toÄno odreÄenim toÄkama i s pomoÄu njih se otkriva prisutnost odgovarajuÄih oznaÄenih molekula RNA koje se izoliraju iz ispitivanih bioloÅ”kih uzoraka. Temeljni princip na kojem poÄiva sitnopolje jest sparivanje komplementarnih nukleotida (A-T i C-G), Å”to dovodi do stvaranja nukleinskih kiselina s dvostrukom uzvojnicom. Razlike u genskom izražaju izmeÄu dvije skupine uzoraka otkrivaju se i kvantificiraju usporedbom vrijednosti intenziteta signala toÄaka na skupinama ploÄica na kojima se ispitivani uzorci hibridiziraju. Za sistematsku analizu rezultata dobivenih mjerenjem genskog izražaja na sitnopolju rabi se analiza grupa i analiza obilježja te analiza mreža i putova. Usporedbom izražaja svih gena u razliÄitim stanicama iste jedinke ili u istim stanicama razliÄitih jedinki može se dobiti uvid u mehanizme odgovorne za razvoj nekog stanja ili bolesti.Microarray gene expression analysis is high-throughput method in which many different sized DNA molecules are attached to solid surface in designated spots. These molecules are used for the discovery of specific RNA molecules isolated from various biological samples of interest. Core principle of this method is hybridization of complementary nucleotides (A-T and G-C), which leads to creation of double stranded nucleic acids. Gene expression differences in two groups of samples are discovered and quantificated by comparison of signal intensity values in microarray spots. Systemic analysis of data gathered in microarray gene expression measurement is performed by various bioinformatic methods such as group analysis, annotation analysis as well as network and pathway analysis. Expression comparison of all genes in different cells of the same individual or same cells of different individuals provides an insight into the mechanism responsible for development of a certain condition or disease