Global spread of carbapenemase-producing bacteria

Klinički značaj enzima karbapenemaza očituje se u njihovoj sposobnosti hidrolize karbapenema, zbog čega bakterije koje ih proizvode razvijaju otpornost na ovu podskupinu β-laktamskih antibiotika širokog spektra, kao i na većinu ostalih pripadnika iste skupine (penicilini, cefalosporini). Karbapenemaza producirajući sojevi gram-negativnih bakterija od velikog su epidemiološkog značaja, budući da trend širenja ovih β-laktamaza među bolničkim, ali i izvanbolničkim izolatima postaje ozbiljna globalna prijetnja. Često uzrokuju manje ili veće epidemije u zdravstvenim ustanovama. Geni koji kodiraju karbapenemaze obično se prenose na druge bakterije zajedno s genima koji su odgovorni za rezistenciju na ostale skupine antibiotika, kao što su kinoloni i aminoglikozidi. Među najproširenijim karbapenemazama nalaze se metalo-β-laktamaze IMP, VIM i NDM-tipa, a početkom trećeg milenija postali smo svjedoci globalne krize zbog eksplozivnog širenja višestruko otporne Klebsiella pneumoniae koja proizvodi KPC β-laktamazu. Zabrinjava činjenica da pojava i širenje enterobakterija, pseudomonasa i acinetobaktera otpornih na karbapeneme značajno pridonosi povećanom pobolu i smrtnosti pacijenata. Za probir karbapenemaza producirajućih sojeva u mikrobiološkom laboratoriju koriste se klasične fenotipske metode zasnovane na kultivaciji, nakon čega je neophodno potvrditi produkciju enzima primjenom potvrdnih (fenotipskih i/ili molekularnih) metoda. Identifikacija specifičnih gena koji kodiraju enzime temelji se na molekularnim tehnikama. Dijagnostiku i interpretaciju dobivenih laboratorijskih rezultata otežava neprepoznavanje rezistencije nižeg stupnja koja se može javiti u određenom postotku karbapenemaza producirajućih sojeva. Zbog vrlo ograničenog izbora djelotvornih antibiotika vrlo je značajno rano otkrivanje producirajućih sojeva te sprječavanje njihova prijenosa. Pravovremeno otkrivanje inficiranih pacijenata, ali i zdravih kliconoša ključan je korak u prevenciji širenja rezistentnih sojeva bakterija.Carbapenemases are clinically important enzymes because they hydrolyse and inactivate the broad-spectrum β-lactam antibiotics carbapenems. Carbapenemase-producing strains are resistant to carbapenems and to most of the other classes of β-lactams (penicillins, cephalosporins). The growing trend of the carbapenemase-producing strains between inpatient and outpatient isolates of gram-negative bacteria is becoming a global health threat. Infections caused by carbapenemase-producing strains often occur as outbreaks. In addition, carbapenemase- encoding genes are frequently transferred to other bacteria along with the genes responsible for resistance to other classes of antibiotics, such as quinolones and aminoglycosides. The most widespread carbapenemases are metallo-β-lactamase IMP, VIM and NDM-types. At the beginning of the third millennium we witnessed the global spread of KPC-producing, multidrugresistant Klebsiella pneumoniae. The emergence and spread of carbapenem-resistant Enterobacteriaceae, Pseudomonas and Acinetobacter strains leads to an increase in morbidity and mortality rates. Phenotypic methods based on cultivation are used for screening of carbapenemase- producing strains, however, enzyme production must be confirmed by phenotypic or molecular methods. Identification of specific carbapenemase-encoding genes is mainly based on molecular techniques. Low level resistance that can occur in a certain percentage of carbapenemase-producing strains complicates detection and laboratory tests interpretation. Due to the very limited choice of effective antibiotics early detection of carbapenemase-producing strains becomes of paramount importance. Strict infection control measures, including active surveillance for timely detection of colonised patients and prompt isolation of carriers are key steps for preventing the transmission of these bacteria in healthcare settings

Educiranost primalja o cijepljenju protiv gripe tijekom trudnoće

Gripa je potencijalno ozbiljna zarazna bolest, posebno za određene skupine kao što su trudnice, koje imaju povećani rizik od obolijevanja i smrtnosti. Osjetljivost trudnica na infekciju virusom gripe objašnjava se fiziološkim promjenama koje nastaju u trudnoći. Prevencija gripe cijepljenjem ključna je strategija za sprječavanje nastanka bolesti i razvoj mogućih komplikacija u trudnica i novorođenčadi. Primalje trebaju biti pouzdan i pravovremen izvor informacija o cijepljenju s obzirom na to da rade u izravnom doticaju s trudnicama. Cilj ovog istraživanja je ispitati znanje i stavove primalja u Hrvatskoj o cijepljenju trudnica protiv gripe. Rezultati anketnog istraživanja kojim su obuhvaćene 82 primalje iz cijele države pokazali su ograničena znanja ispitanika o cijepljenju protiv gripe tijekom trudnoće. Manje od polovine ispitanika smatra da je cijepljenje protiv gripe u trudnoći učinkovito, a samo četvrtina ispitanika smatra da je cjepivo sigurno. Trećina ispitanih primalja zna da se trudnicama u Hrvatskoj preporučuje inaktivirano cjepivo protiv gripe, a manje od četvrtine zna da se cjepivo može primijeniti u bilo kojem tromjesečju. Velika većina primalja uključenih u istraživanje (93%) navela je da ne pružaju trudnicama informacije o cijepljenju protiv gripe, a kao vodeći razlog navode manjak educiranosti. Nije utvrđena statistički značajna razlika u znanju i stavovima ovisno o stupnju obrazovanja i duljini radnog staža. Poboljšanje procijepljenosti trudnica protiv gripe uvelike ovisi o preporukama zdravstvenih djelatnika. Ova studija pruža vrijedan uvid u znanja, stavove i praksu hrvatskih primalja ukazujući na potrebu dodatne edukacije primalja o sigurnosti cjepiva protiv gripe i potencijalnoj koristi za majku i dijete

Izazovi određivanja antimikrobnog učinka polifenola

As multidrug resistance gains momentum, the last two decades have seen an ever-growing interest in the antimicrobial properties of plant extracts and plant-derived compounds. Most of the focus is on polyphenols – a large and diverse group of phytochemicals with strong antibacterial activity. Testing methods provide reliable results as long as they follow standard procedures. However, methods and procedures used in antimicrobial susceptibility testing (AST) are often too diverse to allow comparison of results. The lack of uniformity and comparability is much owed to the absence of guidelines. The focus of this review is to give a critical overview of different methods used in the assessment of polyphenols antimicrobial efficacy and to highlight the importance of their standardisation.Istraživanje antimikrobnih učinaka biljnih ekstrakata i spojeva u proteklih nekoliko desetljeća zaokuplja interes brojnih znanstvenika zbog sve veće otpornosti bakterija na antibiotike. Najčešći i najviše proučavani sekundarni biljni metabolite su polifenoli – brojna i raznolika skupina fitokemikalija s dokazanim antibakterijskim djelovanjem. Međutim, istraživači koji proučavaju antimikrobni učinak prirodnih spojeva biljnoga podrijetla susreću se s brojnim preprekama, koje je potrebno prepoznati i izbjeći. Na rezultate ispitivanja antimikrobne osjetljivosti mogu utjecati brojni čimbenici, a izbor odgovarajuće metode ispitivanja od presudnog je značaja. Nepostojanje postupnika/smjernica za testiranje antimikrobnog učinka bioaktivnih prirodnih spojeva uvelike utječe na ujednačenost, analizu i usporedbu brojnih objavljenih rezultata. U načelu, samo primjena standardiziranih metoda osigurava dobivanje pouzdanih rezultata. Cilj je ovoga preglednog rada sustavno i kritički prikazati različite metode koje se koriste za ispitivanje antimikrobnog učinka polifenola te istaknuti potrebu za njihovom standardizacijom

Educiranost primalja o cijepljenju protiv gripe tijekom trudnoće

Gripa je potencijalno ozbiljna zarazna bolest, posebno za određene skupine kao što su trudnice, koje imaju povećani rizik od obolijevanja i smrtnosti. Osjetljivost trudnica na infekciju virusom gripe objašnjava se fiziološkim promjenama koje nastaju u trudnoći. Prevencija gripe cijepljenjem ključna je strategija za sprječavanje nastanka bolesti i razvoj mogućih komplikacija u trudnica i novorođenčadi. Primalje trebaju biti pouzdan i pravovremen izvor informacija o cijepljenju s obzirom na to da rade u izravnom doticaju s trudnicama. Cilj ovog istraživanja je ispitati znanje i stavove primalja u Hrvatskoj o cijepljenju trudnica protiv gripe. Rezultati anketnog istraživanja kojim su obuhvaćene 82 primalje iz cijele države pokazali su ograničena znanja ispitanika o cijepljenju protiv gripe tijekom trudnoće. Manje od polovine ispitanika smatra da je cijepljenje protiv gripe u trudnoći učinkovito, a samo četvrtina ispitanika smatra da je cjepivo sigurno. Trećina ispitanih primalja zna da se trudnicama u Hrvatskoj preporučuje inaktivirano cjepivo protiv gripe, a manje od četvrtine zna da se cjepivo može primijeniti u bilo kojem tromjesečju. Velika većina primalja uključenih u istraživanje (93%) navela je da ne pružaju trudnicama informacije o cijepljenju protiv gripe, a kao vodeći razlog navode manjak educiranosti. Nije utvrđena statistički značajna razlika u znanju i stavovima ovisno o stupnju obrazovanja i duljini radnog staža. Poboljšanje procijepljenosti trudnica protiv gripe uvelike ovisi o preporukama zdravstvenih djelatnika. Ova studija pruža vrijedan uvid u znanja, stavove i praksu hrvatskih primalja ukazujući na potrebu dodatne edukacije primalja o sigurnosti cjepiva protiv gripe i potencijalnoj koristi za majku i dijete

The listeriosis triangle: Pathogen, host and the environment

Listeria monocytogenes is a foodborne pathogen well known for its adaptability to diverse environment and host niches and its high fatality rate among infected immunocompromised populations. Infection in the immunocompetent host occurs but risk factors for the disease primarily points to abnormalities in cell-mediated and innate immunity as major predispositions to listeriosis. After ingestion of contaminated food, this pathogen is able to cross the intestinal, blood-brain and placental barrier and leads to gastroenteritis, meningitis and maternofetal infections which may result in abortion and spontaneous stillbirth. Despite the extensive use of this bacterium in the study of cell-mediated immunity and intracellular growth, our understanding of the host, pathogen and environmental factors that impact the pathogenesis of listeriosis is still incomplete. This review will summarize current knowledge, including our own efforts, about pathogen, host and environmental factors that influence, and contribute to the pathogenesis of Listeria monocytogenes infection

The Listeriosis Triangle: Pathogen, Host and the Environment

Listeria monocytogenes is a foodborne pathogen well known for its adaptability to diverse envirnoment and host niches and its high fatality rate among infected immunocompromised populations. Infection in the immunocompetent host occurs but risk factors for the disease primarily points to abnormalities in cell-mediated and innate immunity as major predispositions to listeriosis. After ingestion of contaminated food, this pathoge is able to cross the intestinal, blood-brain and placental barrier and leads to gastroenteritis, meningitis and maternofetal infections which may result in abortion and spontaneous stillbirth. Deispite the extensive use of this bacterium in the study of cell-mediated immunity and intracellular growth, our understanding of the host, pathogen and environmental factor that impact the pathogenesis of listeriosis is still inclomplete. This review will summarize current knowledge, including our own efforts, about pathogen, host and environmental factors that influence, and contribute to the pathogenesis of Listeria monocytogenes infection

The Listeriosis Triangle: Pathogen, Host and the Environment

Listeria monocytogenes is a foodborne pathogen well known for its adaptability to diverse envirnoment and host niches and its high fatality rate among infected immunocompromised populations. Infection in the immunocompetent host occurs but risk factors for the disease primarily points to abnormalities in cell-mediated and innate immunity as major predispositions to listeriosis. After ingestion of contaminated food, this pathoge is able to cross the intestinal, blood-brain and placental barrier and leads to gastroenteritis, meningitis and maternofetal infections which may result in abortion and spontaneous stillbirth. Deispite the extensive use of this bacterium in the study of cell-mediated immunity and intracellular growth, our understanding of the host, pathogen and environmental factor that impact the pathogenesis of listeriosis is still inclomplete. This review will summarize current knowledge, including our own efforts, about pathogen, host and environmental factors that influence, and contribute to the pathogenesis of Listeria monocytogenes infection

ESKAPE – bacteria that alert the world

Rezistencija na antimikrobne lijekove ugrožava kvalitetu medicinske skrbi u zajednici i bolničkom okruženju. Bakterijska rezistencija prisutna je od samog početka antibiotskog doba, ali je u proteklih dvadesetak godina poprimila zabrinjavajući trend porasta. Prirođena rezistencija je stalna, genetski zadana osobina nekog mikroorganizma. Stečena rezistencija nastaje neočekivano, u prethodno osjetljivoj bakteriji, mutacijom ili češće horizontalnim prijenosom gena putem plazmida. Rezistencija često nije u potpunosti genetski određena, već može biti heterogena unutar populacije, ovisna o okolišu, strukturi bakterijske populacije ili o fiziološkom stanju bakterijske stanice. Selekcijski pritisak antibiotika važan je čimbenik u odabiru i širenju rezistentnih bakterija. Pojava višestrukorezistentnih bakterija kao uzročnika bolesti posebno je alarmantna. Takvi mikroorganizmi se uobičajeno nazivaju „superbakterije“, ali ne zato što su virulentnije, nego zato jer zbog suženog izbora antibiotika konačni ishod liječenja takvih infekcija može biti neizvjestan i često nepovoljan. Stoga je cilj ovog preglednog članka prikazati saznanja o rezistenciji, mehanizmima bakterijske otpornosti prema antibioticima i onim višestrukorezistentnim bakterijama koje danas predstavljaju najveću prijetnju globalno i lokalno, a udružene su pod akronimom ESKAPE.Resistance to antimicrobial drugs jeopardizes the quality of medical care in the community and in the hospital environment. Bacterial resistance has been present since the beginning of the antibiotic period, but over the last twenty years it has a worrying increasing trend. Innate resistance is a permanent, genetic predetermined feature of some microorganism. Acquired resistance occurs unexpectedly, in a previously sensitive bacterium, by mutation, or more often by horizontal genes transmission by plasmids. Resistance does not always have to be completely genetically defined, but can be heterogeneous within the population, depending on the environment, bacterial population structure and physiological state of bacterial cell. Antibiotic selection pressure is an important factor in the selection and spread of resistant bacteria. Appearance of multiple resistant bacteria as a cause of the disease is particularly alarming. Such microorganisms, are commonly referred to as "super-bacteria", not because they are more virulent, but due to the narrowed choice of susceptible antibiotics. The final outcomes of infections caused by these microorganisms are uncertain and often disadvantageous. Therefore, the aim of this review article is to provide insights into bacterial resistance, resistance mechanisms to antibiotics and multi-resistant bacteria that present the greatest threat globally and locally, and are associated under the acronym ESKAPE

Helicobacter pylori resistance to antibiotics in Primorsko-goranska county

Cilj: Niti za jednu bakterijsku infekciju ne postoji toliko različitih terapijskih opcija kao za infekciju koju uzrokuje bakterija Helicobacter pylori za koju još uvijek nije pronađen optimalan terapijski pristup. Preporučene terapijske sheme koje se primjenjuju u empirijskom liječenju ovise o otpornosti helikobaktera na antimikrobne lijekove u određenoj regiji. No, empirijsko liječenje infekcije uz sve veći porast otpornosti helikobaktera na antibiotike često ima za ishod terapijski neuspjeh. Cilj ovog rada bio je utvrditi proširenost i trend otpornosti helikobaktera na antibiotike na području Primorsko-goranske županije (PGŽ) u petogodišnjem razdoblju. Metode: Statistički su obrađeni i interpretirani rezultati testiranja osjetljivosti H. pylori na antibiotike u razdoblju 2013-2017. godine. Podatci su dobiveni iz arhiva Kliničkog zavoda za kliničku mikrobiologiju Kliničkog bolničkog centra Rijeka te Mikrobiološkog odjela Nastavnog zavoda za javno zdravstvo PGŽ. Rezultati: Zabilježena je visoka stopa otpornosti H. pylori na klaritromicin i metronidazol, niska stopa otpornosti na levofloksacin i sporadična otpornost na rifampicin i amoksicilin. U petogodišnjem razdoblju nije izoliran niti jedan soj otporan na tetraciklin. Zaključci: Visoka stopa rezistencije na klaritromicin i metronidazol, uz dvojnu rezistencija na oba antibiotika koja je pronađena u četvrtini izolata ograničava korištenje ovih antibiotika u empirijskim terapijskim shemama. Uočena je i zabrinjavajuća pojava višestruke otpornosti na antibiotike prisutna u 10% izolata koja dodatno otežava izbor odgovarajuće terapije. Praćenje i poznavanje antimikrobne otpornosti lokalnih izolata H. pylori je neophodno radi izrade odgovarajućih terapijskih smjernica.Aim: There is no bacterial infection with so many different therapeutic options as for infection caused by Helicobacter pylori for which an optimal therapeutic approach has not yet been found. Recommended therapeutic schemes depend on H. pylori resistance to antimicrobial drugs in a particular region, however, empirical treatment of infections along with increasing resistance to antibiotics often results in a therapeutic failure. The aim of this study was to determine the trend and the prevalence of helicobacter antibiotic resistance in Primorsko-goranska county during the five-year period. Methods: This study presents the results of H. pylori antimicrobial susceptibility testing from year 2013 to 2017. Data were obtained from the archives of the Department of Clinical Microbiology, Clinical Hospital Centre Rijeka and the Department of Microbiology, Teaching Institute of Public Health of Primorsko-Goranska County. Results: High-level resistance to clarithromycin and metronidazole was noticed. Rare resistance to levofloxacin was observed whereas resistance to rifampicin and amoxicillin was found sporadically. Resistance to tetracycline was not detected. Conclusions: The high resistance rate to metronidazole and clarithromycin as well as high dual resistance to both antibiotics observed in about a quarter clinical isolates can impair the efficacy of these antimicrobials in empirical eradication treatment. In addition, worrying appearance of multiple resistance to antibiotics in 10% of isolates was observed. Surveillance of local antimicrobial resistance is necessary in order to establish the relevant treatment guidelines