Podrška srednjoškolcima s posebnim potrebama

The article was part of the target research project Planning the Education Process – the Concepts of Curriculum Design, which examines the following two partial problems: support for, and organization of adaptations, and the implementation of individualized programmes (IP) for students with special needs (SN). The research sample comprised 131 Slovenian secondary school teachers who had students with SN in their classes and were provided additional professional support. We controlled the role of the type of school, type of impairment and teachers’ training. Students with SN require most support in the areas of learning and motivation. This is particularly so for the students with learning difficulties and those with health impairments. Most teachers prepare special learning aids; when they need support for a student with SN, they cooperate with the school counselling service. The results show that the majority of students with SN do not participate in team meetings, and they also rarely make decisions about the IP learning objectives.Članak je dio istraživačkog projekta Planiranje obrazovnoga procesa – koncepti kreiranja kurikula, u okviru kojeg se istražuju dva parcijalna problema: potpora i organizacija adaptacije i provedba individualiziranih programa (IP) za učenike s posebnim potrebama (PP). Uzorak istraživanja obuhvaća 131 profesora slovenskih srednjih škola koji su imali učenike s PP u svojim razredima i koji su dobili dodatnu stručnu podršku. Kontrolirali smo ulogu vrste škole, vrste oštećenja i usavršavanje nastavnika. Učenici s PP zahtijevaju najveću podršku u području učenja i motivacije. To je osobito važno za učenike s teškoćama u učenju i one sa zdravstvenim poteškoćama. Većina nastavnika priprema posebna pomagala za učenje; kada im je potrebna podrška za učenika s PP, oni surađuju sa školskom savjetodavnom službom. Rezultati pokazuju da većina učenika s PP ne sudjeluje u grupnim sastancima, kao i da rijetko donose odluke o ciljevima učenja u IP

KVALITETA I KVANTITETA UČENJA LIKOVNE APRECIJACIJE Utjecaj školskih sustava na učeničku likovnu aprecijaciju

In order to achieve a comprehensive artistic development of students, contemporary visual arts education should combine and at the same time develop productive and receptive art activities. Nevertheless, greater emphasis is still placed on artistic expression than on developing art appreciation. Students have fewer opportunities for observing artwork, understanding and enjoying it. The present study follows the development of art appreciation abilities of students in five grades of primary schools in two different educational systems, i.e. the Slovenian and the Croatian. The difference lies in the weekly number of hours allocated to visual arts education and in the teachers teaching this subject. The results indicate that the level of appreciation abilities is rather average, with girls displaying a higher level of development. The number of hours of visual arts education has positive effects on the level of art appreciation, and a higher quality of the lesson has more favorable effects on art reception. There were no statistically significant differences in the level of appreciation abilities with regard to country.Suvremena likovna kultura bi morala, za cjelovit likovni razvoj učenika, povezivati te istovremeno razvijati produktivne i receptivne likovne sposobnosti. Usprkos tome još uvijek je veći naglasak na likovnom izražavanju, a manje pozornosti je posvećeno razvijanju likovne aprecijacije. Učenici dakle imaju manje prilika za učenje kako promatrati umjetničko djelo, razumjeti ga te u njemu uživati.U predstavljenom istraživanju pratili smo razvoj likovno aprecijativnih sposobnosti učenika petih razreda osnovnih škola iz dvaju školskih sustava: slovenskog i hrvatskog. Razlika među njima je u tjednom broju sati likovnog odgoja/likovne kulture i u učiteljima koji taj predmet poučavaju. Rezultati govore kako je razina aprecijativnih sposobnosti prilično podjednaka, a jače razvijene aprecijativne sposobnosti imaju djevojčice. Kvantiteta sati nastave likovnog odgoja pozitivno se odražava na nivo likovne percepcije, a kvalitetnije održana nastava likovne kulture bolje utječe na likovnu recepciju. Statistički značajnije razlike u nivou aprecijativnih sposobnosti učenika, s obzirom na državu, nismo primijetili

POGLEDI MENTORA NA PEDAGOŠKU PRAKSU STUDENATA RAZREDNE NASTAVE

The first part of the article presents the role of mentors in the practical educational training of students who are offered gradual and controlled access to teaching and mentors’ help in teacher training and school practice. In the process students develop various skills. It is therefore extremely important that student teaching programmes are well planned and implemented to the highest possible standards by the appropriately experienced and educated mentors. In the second part of the article the results of a qualitative study involving twenty-six mentors are presented. In the academic year 2009/2010, these mentors offered mentorship to the fourth-year students of the Elementary Education academic programme at the Faculty of Education, University of Maribor. The study focuses on how mentor teachers evaluate their work and roles. The study further explores how the mentors evaluate the work of the students as teachers, what mentors gain from students, and the relationship between mentors and students. The results indicate that the majority of mentors are neither sufficiently intrinsically motivated to take on the mentorship, nor are they professionally ready. The mentors believe that the mentorship support offered to students is not a burden and that the relationship between them and the students is professional. The mentors believe that students have limited teaching experience and their questions refer mostly to the preparation and implementation of the class. The mentors appreciate novelties and motivational games introduced by the students who thus indirectly affect the mentors’ professional development.U prvom dijelu rada predstavljamo ulogu mentorstva u praktičnom pedagoškom osposobljavanju studenata. Pedagoška praksa omogućuje studentu postupno uvođenje u pedagoški rad i osposobljavanje za poučavanje pod stručnim vodstvom mentora, a to je istodobno i kontakt s praktičnim radom. Veoma je važno dobro planirati pedagošku praksu, kao i da je kvalitetno provode mentori s odgovarajućim obrazovanjem i iskustvom, kako bi student pri tome razvijao različite sposobnosti. Drugi dio izlaganja iznosi rezultate kvalitativnog istraživanja u kojem je sudjelovalo 26 mentora. Oni su u studijskoj godini 2009./2010. bili mentori studentima 4. godine sveučilišnog studijskog programa Razredna nastava na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mariboru. U istraživanju nas je zanimalo kako učitelji mentori ocjenjuju svoj rad i ulogu mentorstva. Također nas je zanimalo kako se ocjenjuje rad studenata tijekom pedagoške prakse, što dobivaju od studenata te kakav se odnos razvija između mentora i studenata. Rezultati istraživanja pokazuju kako većina mentora, zapravo, nije dovoljno motivirana te je i nedovoljno stručno pripremljena za mentorstvo. Mentori smatraju da mentorstvom nisu preopterećeni te kako ih ono potiče na razvoj međusobnog profesionalnog odnosa. Studenti koji, prema mišljenju mentora, imaju skromna pedagoška iskustva obraćaju im se s različitim pitanjima, a najčešće ih zanima kako pripremiti i izvesti nastavni sat. Mentori kod studenata cijene različite novine, motivacijske igre koje uvode u nastavu i time posredno utječu na profesionalni razvoj mentora

Učenje jezika i romski učenici – primjer Slovenije

The paper comprises a theoretical discussion and an empirical investigation of how Roma pupils position, perceive and assess Slovene as a language, and how successfully they learn Slovene as the official language and the language of the environment, as well as foreign languages (German and English) compared to non-Roma students. In the first part of the paper, theoretical considerations on the current (foreign) language learning tendencies, on the official status of both Slovene and Romani in Slovenia, and on the influential didactic (foreign) language-learning concept are presented and substantiated by an extensive quantitative empirical study, which includes a third of all Roma pupils in Slovenia. The study yielded both the expected results and highly interesting additional findings, which will require a thorough analysis by experts and education providers alike, and consequently may lead to certain fundamental changes in (foreign) language learning concepts.Ovaj rad prikazuje teorijsku raspravu i empirijsko istraživanje o tome kako romski učenici rangiraju, shvaćaju i procjenjuju slovenski kao jezik, kako uspješno mogu naučiti slovenski kao službeni jezik i jezik okoline, te kako uspješno mogu naučiti i strane jezike (njemački i engleski) u usporedbi s učenicima koji nisu Romi. U prvome dijelu rada prikazana su teorijska razmišljanja o aktualnim tendencijama u učenju stranoga jezika, o službenome položaju slovenskoga i romskoga jezika u Sloveniji, te o utjecajnom didaktičkom pojmu učenja (stranoga) jezika. Ta razmišljanja potkrijepljena su opsežnim kvantitativnim empirijskim istraživanjem koje je obuhvatilo jednu trećinu svih romskih učenika u Sloveniji. Istraživanje je dovelo do očekivanih rezultata i vrlo zanimljivih dodatnih rezultata koji zahtijevaju detaljnu analizu stručnjaka i svih uključenih u obrazovne aktivnosti, a u konačnici mogu dovesti do određenih temeljnih promjena u pojmovima o učenju (stranoga) jezika

Participation as a School Dimension

Eines der wichtigsten fachübergreifenden Lernziele im Unterricht ist der Erwerb von demokratischen Werten und Kompetenzen, wobei die Schülerpartizipation einen bedeutenden Baustein bei der Verwirklichung dieses Ziels darstellt. In der vorliegenden Studie werden Partizipationsmöglichkeiten der Schüler bedingt durch die Klassenstufe und das Land untersucht. Die Stichprobe bestand aus 322 Schülern, die eine österreichische und aus 458 Schülern, die eine slowenische Schule besuchen. 283 Schüler/innen besuchen die 5., 268 die 8. und 229 die 11. Klassenstufe. Die vorliegende Studie zeigt, dass die Partizipationsmöglichkeiten der Schüler/innen noch immer sehr beschränkt sind. Die Ergebnisse zeigen signifikante Unterschiede in der Wahrnehmung der Partizipationsmöglichkeiten (p = 0,000) zu Gunsten der Schüler/innen, die eine Schule in Österreich besuchen. Zwischen den Klassenstufen konnten dagegen keine signifikanten Unterschiede in der Wahrnehmung der Schülerpartizipation nachgewiesen werden. Die Untersuchungsergebnisse lassen erkennen, dass sich aktive Schülerpartizipation – trotz der bewiesenen Vorteile, formal gegebenen Beteiligungsrechten und ständiger Forderung danach – im Schulalltag noch immer nicht etabliert hat.Razvoj demokratskih kompetencija i vrijednosti smatra se najvišim ciljem u učionici. Važan element za postizanje ovoga cilja participacija je učenika. U ovom istraživanju participacije učenika uvjetovane su ocjenom i zemljom. Istraživanje je provedeno na uzorku od 322 učenika iz austrijskih škola i 458 iz slovenskih škola. 283 učenika pohađa peti, 268 osmi i 229 jedanaesti razred. Rezultati pokazuju značajne razlike u percepciji participacije učenika (p = 0,000) u korist učenika austrijskih škola. Nije bilo značajnih razlika među ocjenama vezano uz percepciju participacije učenika. Rezultati pokazuju da unatoč dokazanim prednostima, formalnom uključivanju i zahtjevom za aktivnim sudjelovanjem učenika, ono još uvijek nije pronašlo svoje mjesto u školskoj praksiAcquiring democratic values and competences is considered to be of the most importance objective in the classroom. An important element for reaching this objective is student participation. In this study student participation options are conditioned by grade and country. The survey was done on a pattern of 322 students from Austrian schools and 458 from Slovenian schools. 283 students attended the 5th, 268 the 8th and 229 the 11th grade. The results show significant differences of student participation perception (p = 0,000) in favor of students from Austrian schools. No significant differences between grades occurred, based on the students’ perception of participation. The results show that despite proven advantages, formally given equities and constant demand for an active student participation, it still hasn’t found its place in the school routine

Stavovi studenata prema umjetničkom i kulturnom odgoju u slovenskom odgojno-obrazovnom sustavu

The paper presents the results of the research involving 552 university students from across Slovenia. The research explores students\u27 cultural and artistic status, their attitudes towards/opinion on the inclusion of culture and arts in the education system, and their attitude towards education and the arts. The results show that students do not consider spiritual, cultural and aesthetic values to be of great importance. They believe that primary and secondary schools should focus more on the reading culture and Intermedia Arts, and higher education system should focus on the goals relating to the formation of positive attitudes towards the cultural heritage. Students from different study programmes agreed particularly on the need for team planning in the learning process, and on the importance of art education in the development of an individual\u27s creative potential. They agreed less on the measures necessary for the improvement of the quality of arts education and the set of views related to the contents in the higher education of future preschool and school teachers. Results relating to the objectives of the research also show statistically significant differences between study programmes. Arts and cultural education in the education system was assigned higher importance by social sciences, preschool education and early primary education university students than by the natural sciences students.U radu su prikazani rezultati istraživanja u kojem su sudjelovala 552 studenata iz cijele Slovenije. Istraživanje ispituje kulturni i umjetnički status studenata, njihov stav/mišljenje o uključivanju kulture i umjetnosti u odgojno-obrazovni sustav, kao i njihov stav prema odgoju i umjetnosti. Prema dobivenim rezultatima, studenti ne smatraju da su duhovne, kulturne i estetske vrijednosti od velike važnosti. Oni vjeruju da se osnovne i srednje škole trebaju više usredotočiti na kulturu čitanja i intermedijalnu umjetnost, a sustav visokog obrazovanja na ciljeve koji se odnose na formiranje pozitivnih stavova prema kulturnoj baštini. Studenti različitih studijskih programa složili su se posebno da postoji potreba timskog planiranja u procesu učenja, kao i da je umjetnički odgoj od velike važnosti za razvoj kreativnog potencijala pojedinca. U manjoj su mjeri iskazali slaganje s mjerama potrebnima za poboljšanje kvalitete umjetničkog odgoja i stavovima koji se odnose na sadržaje u visokom obrazovanju budućih odgojitelja i učitelja. Rezultati koji se odnose na ciljeve istraživanja također pokazuju statistički značajne razlike između studijskih programa. Umjetničkom i kulturnom odgoju u odgojno-obrazovnom sustavu veću važnost pridaju studenti društvenih znanosti, učiteljskog i odgojiteljskog studija nego studenti prirodnih znanosti