Indicators of deviations in communication, language and speech development up to the third year of a child’s life

Djetetov komunikacijski, jezični i govorni razvoj započinje njegovim rođenjem i intenzivno se razvija tijekom ranog razdoblja njegova života. Hodogram komunikacijskog, jezičnog i govornog razvoja jasan je i razvojno određen, što omogućuje uočavanje mogućih odstupanja od najranije životne dobi. Znanstveno je dokazano da pravodobno uočavanje odstupanja te, posljedično, uključivanje u ranu logopedsku intervenciju dovodi do najboljih razvojnih ishoda u djeteta. Cilj je rada, temeljem spoznaja dobivenih metaanalizom većeg broja znanstvenih istraživanja, dati prikaz parametara koji upućuju na moguća odstupanja od urednog komunikacijskog, jezičnog i govornog profila u ranoj dječjoj dobi, prikazati koje su rizične skupine za nastanak odstupanja u komunikacijskom, jezičnom i govornom razvoju te dati prikaz istraživanja koja nam daju podatke kad je rana logopedska intervencija potrebna i najučinkovitija. Istraživanja pokazuju da su parametri koji upućuju na odstupanja u ranom komunikacijskom razvoju: neuspostavljanje/nesustavno uspostavljanje kontakta očima, otežano združivanje pažnje (dijeljenje i usmjeravanje), oskudna facijalna ekspresija, odsutnost /oskudnost motoričke i vokalne imitacije, odsutnost / oskudan repertoar komunikacijskih sredstava (rane geste, gesta pokazivanja, vokalizacija, riječi, dvočlani iskazi, kratke rečenice), nenamjerna i nesvrhovita uporaba komunikacijskih sredstava, neodazivanje / nesustavno odazivanje na ime, otežano razumijevanje jednostavnih riječi, fraza, kratkih naloga, otežano proizvođenje riječi, fraza i kratkih rečenica (manje od 50 riječi u dobi od 2 godine), rutinizirana igra i smanjen interes za različite igre i igračke, odsutnost funkcionalne i simboličke igre, uspostavljanje interakcije samo ili pretežito u imperativne svrhe. Prema istraživanjima, rizične skupine za nastanak odstupanja u komunikacijskom, jezičnom i govornom razvoju jesu djeca rođena iz visokorizičnih, kompliciranih i višeplodnih trudnoća, djeca s prenatalnim, perinatalnim i postnatalnim (neuro)rizicima, nedonoščad, nedostaščad, djeca s već utvrđenim sindromima, motoričkim, senzoričkim, intelektualnim teškoćama te djeca iz socijalno depriviranih okruženja. Metaanaliza znanstvenih istraživanja usmjerenih na ranu logopedsku intervenciju pokazuje pozitivne ishode u komunikacijskom, jezičnom i govornom razvoju već od dojenačke dobi, s najvećom dokumentiranom uspješnošću od druge do pete godine života djeteta.A child’s communication, language, and speech development begins at birth and intensively progresses during early childhood. The roadmap of communication, language, and speech development is clear and developmentally determined, allowing for the detection of potential deviations from the earliest stages of life. Scientifically proven, early detection of deviations and subsequent involvement in early speech language (therapy) intervention lead to the best developmental outcomes for the child. The aim of this paper is, based on insights obtained from meta-analysis of numerous scientific studies, to provide an overview of parameters indicating possible deviations from a normal communication, language, and speech profile in early childhood, to identify risk groups for the occurrence of deviations in communication, language, and speech development, and to present research that provides information on when early speech language (therapy) intervention is needed and most effective. Research shows that parameters indicating deviations in early communication development include: absence/non-systematic establishment of eye contact, difficulty in joint attention (sharing and directing), limited facial expression, absence/lack of motor and vocal imitation, absence/lack of communication means repertoire (early gestures, pointing gestures, vocalization, words, two-word utterances, short sentences), unintentional and non-purposeful use of communication means, non-responsiveness/non-systematic responsiveness to name, difficulty in understanding simple words, phrases, short commands, difficulty in producing words, phrases, and short sentences (less than 50 words at 2 years of age), ritualized play and reduced interest in various games and toys, absence/lack of functional and symbolic play, establishment of interaction solely or predominantly for imperative purposes. According to research, risk groups for the occurrence of deviations in communication, language, and speech development include children born from high-risk, complicated, and multiple pregnancies, children with prenatal, perinatal, and postnatal (neuro)risks, preterm infants, low birth weight infants, children with established syndromes, motor, sensory, intellectual difficulties, and children from socially deprived environments. Meta-analysis of scientific studies focused on early speech language (therapy) intervention demonstrates positive outcomes in communication, language, and speech development as early as infancy, with the highest documented success from the second to the fifth year of a child’s life

ARTIKULACIJSKI NASUPROT FONOLOŠKOM POREMEĆAJU

Cilj ovog rada bio je istražiti imaju li sva djeca koja dolaze na logopedsku rehabilitaciju samo artikulacijske teškoće koje su uočene ili se radi o fonološkom poremećaju koji postoji na razini jezika, odnosno fonologije. Također, željeli smo ustanoviti postoje li u te djece teškoće u zahvaćanju, kratkoročnom zapamćivanju i auditivnoj obradi informacija, te kolika je učestalost "čistih" artikulacijskih, a kolika fonoloških poremećaja. Postavili smo dvije temeljne pretpostavke. Ako su artikulacijski poremećaji isto što i fonološki možemo očekivati da će ispitanici imati teškoća u percepciji, zapamćivanju i obradi obavijesti primljenih auditivnim putem. Ako se ti poremećaji razlikuju, ne očekujemo teškoće na zadacima za ispitivanje percepcije, auditivnog pamćenja i obrade. Uzorak je činilo 22 djece u dobi od 4,8 do 6,10, godina, koja su bila upućena na logopedsku dijagnostiku zbog poremećaja artikulacije. Primjenom različitih mjernih instrumenata dobili smo rezultate koji su pokazali da od ukupnog broja ispitanika samo 10 njih ili 45,5% nema nikakvih teškoća u kognitivnim sposobnostima te da se radi o artikulacijskim teškoćama. U 12 djece ili 54,5% možemo govoriti o teškoćama u ponavljanju koje su vrlo vjerojatno uzrokovane perceptivnim i memorijskim teškoćama. Na temelju dobivenih rezultata možemo pretpostaviti da su teškoće izgovora u fonološkom poremećaju, samo jedan najuočljiviji simptom šireg jezičnog poremećaja. Različitost uzroka tih vrsta poremećaja zahtijeva od stručnjaka temeljitost dijagnostike i odabir primjerenih, jezično ili motorički usmjerenih terapijskih pristupa

Načini hranjenja i roditeljska zabrinutost kod djece s različitim vrstama orofacijalnih rascjepa

Orofacijalni rascjepi primarno su strukturalna malformacija, no zbog svoje prirode utječu i na određene razvojne funkcije i mogu uzrokovati teškoće u području jezika, govora, sluha, glasa, hranjenja i gutanja, dentalne probleme, kao i psihosocijalne teškoće (Kummer, 2013; Peterson-Falzone i sur., 2016). Upravo je hranjenje jedan od prvih izazova s kojim se roditelji djece s orofacijalnim rascjepima susreću, a čak 97 % roditelja informacije o hranjenju smatraju najvažnijima u razdoblju odmah nakon poroda (Young, 2001). Stoga je cilj ovog rada dati uvid u načine hranjenja kod djece s raznim vrstama rascjepa i ispitati povezanost između vrste rascjepa i roditeljske zabrinutosti. Istraživanje pokazuje da se uporaba specijaliziranih bočica povećava s opsegom i složenošću rascjepa, kao i hranjenje putem nazogastrične sonde, a roditelje najviše brine nazalna regurgitacija. A opažene frekvencije – koje mogu ukazivati na povezanost između vrste rascjepa i zabrinutosti roditelja zbog zagrcavanja, nemogućnosti dojenja, dehidracije djeteta, teškoća koordinacije disanja i gutanja tijekom hranjenja, te produljenog trajanja hranjenja – ne razlikuju se značajno od očekivanih, ali postoji tendencija veće zabrinutosti roditelja djece s kompletnim rascjepom

FROM TUBE FEEDING TO ORAL FEEDING (SPEECH AND LANGUAGE APPROACH)

Napredak u medicinskoj dijagnostici omogućava rano prepoznavanje teškoća s hranjenjem djece, što potvrđuje podatak o porastu teškoća s hranjenjem u dječjoj dobi. Područje hranjenja i mogućih teškoća nije izolirano, već ga podupiru i omogućavaju različiti sustavi. Kako bi napredak prema optimalnom načinu hranjenja bio što učinkovitiji, važno je u proces savjetovanja i podupiranja djeteta i obitelji uključiti interdisciplinarni tim stručnjaka (npr. pedijatar, psiholog, gastroenterolog, logoped). Ovaj rad donosi pregled osnovnih obilježja procesa gutanja, mogućih teškoća te posebno uzroke i obilježja hranjenja sondom. Produljeno hranjenje sondom često donosi medicinske i psihološke komplikacije. U svijetu postoji mali broj kliničkih centara specijaliziranih za odvikavanje od sonde. Opisano je nekoliko različitih programa, odnosno pristupa za što lakši i učinkovitiji prijelaz na peroralnu prehranu. Zajedničko obilježje svih programa je naglasak na poštivanju kontinuuma pri prelasku na peroralnu prehranu, dugotrajnost procesa te potreba za nadzorom različitih profila stručnjaka i pomak s usmjerenosti na sam čin hranjenja prema procesima koji podupiru hranjenje. Cjeloviti intervencijski programi, izuzev poticanja oralnih vještina, podržavaju sve sustave koji su uključeni u hranjenje, osiguravaju podršku za dijete i obitelj te tijekom cijeloga procesa vode računa o djetetovom medicinskom stanju.Progress in medicine diagnostics enables early detection of feeding problems as is confirmed by the increase in feeding difficulties at an early age. The area of feeding and subsequent difficulties is not an isolated area, but it occurs and facilitated by various factors. To improve ways of feeding and find the optimal way, as well as to support and encourage the child and the family it is important to form an interdisciplinary team of experts (e.g.. paediatrician, psychologist, gastrologist, speech and language pathologist). This review gives an outline of features which relate to the basic swallowing process, possible difficulties and reasons to introduce tube feeding. Prolonged tube feeding often brings medical and psychological complications. Worldwide, there are a small number of clinical centers specialized in tube weaning. Different approaches for easier and more efficient transfer to oral feeding are described. All the approaches agree that the continuum to oral feeding is an individual process, often very long and it requires supervision of different profiles and a shift from focus on the act of feeding to the processes that support feeding. What is known as comprehensive oral motor treatment includes integration of all systems included in feeding, support for the child and the family, medical status and development of oral skills

Karakteristike fonološke obrade djece s teškoćama čitanja

Brojna istraživanja naglašavaju fonološku obradu kao ključnu za uspjeh u čitanju. Na uzorku od 60 djece prvoga razreda osnovne škole ispitivano je postoji li razlika u fonološkoj obradi između djece koja imaju teškoće usvajanja čitanja i djece bez navedenih teškoća. Zadatci fonološke obrade obuhvaćali su: prepoznavanje i proizvodnju rime, glasovnu raščlambu i stapanje, prepoznavanje prvoga i zadnjega glasa, ponavljanje riječi, pseudoriječi i rečenica te imenovanje boja i predmeta. Rezultati pokazuju da postoji statistički značajna razlika između navedenih skupina na svim ispitivanim varijablama. Najmanje razlike uočene su u varijablama: glasovna raščlamba i glasovno stapanje te prepoznavanje prvog i zadnjeg glasa. Podaci dobiveni ovim istraživanjem pokazuju jasna odstupanja u usvajanju početnog čitanja u djece koja navedene vještine nisu savladala u predškolskoj dobi, stoga je od iznimne važnosti voditi računa o potrebi razvoja tih predvještina od najranije dobi

Auditory processing in children with language impairment

Slušno procesiranje je sustav procesa koji uključuje aktivno i pasivno zamjećivanje, praćenje, diskriminiranje, identificiranje akustičkog signala; transformiranje i kontinuirani prijenos informacija kroz periferni i središnji živčani sustav te filtriranje, sortiranje i kombiniranje istih na primjerenu perceptivnu i konceptualnu razinu. Poremećaj slušnog procesiranja podrazumijeva otežanu interpretaciju govornog zvuka unatoč urednom sluhu i urednom kognitivnom funkcioniranju. Jezične teškoće uključuju kašnjenje u jezičnom razvoju i lošije jezične vještine unatoč urednim spoznajnim sposobnostima, odsustvu neuroloških, motoričkih i senzoričkih oštećenja. Cilj rada bio je ispitati sposobnost slušnog procesiranja jezičnih elemenata kod djece s jezičnim teškoćama te njihove rezultate usporediti s rezultatima djece urednog jezično-govornog razvoja, koristeći Bateriju testova za procjenu poremećaja slušnog procesiranja. Također, cilj nam je bio utvrditi razlike unutar skupine s jezičnim teškoćama u slušnom procesiranju s obzirom na različite tipove jezičnih teškoća, dob i spol ispitanika. Uzorak ispitanika činilo je 68-ero ispitanika između 5;06 i 7;06 godina (21 ispitanik s jezičnim teškoćama i 47 ispitanika urednog jezično-govornog razvoja) izjednačenih po dobi i spolu. Rezultati pokazuju slabiju sposobnost slušnog procesiranja ispitanika s jezičnim teškoćama, postojanje razlika po spolu i tipu jezičnih teškoća ali ne po dobi ispitanika. Prema rezultatima postoji povezanost između lošije sposobnosti slušnog procesiranja i jezičnih teškoća. Budući da su najbolje razlikovanje pokazali dihotički subtestovi koji mogu procijeniti funkcije neuroloških veza slušnog sustava, nije isključeno da i nezreli neurološki sustav također možemo dovesti u vezu i s teškoćama slušnog procesiranja i s nastankom jezičnih teškoća. Unatoč vjerojatnoj uskoj povezanosti jezičnih teškoća i poremećaja slušnog procesiranja, ne možemo sa sigurnošću tvrditi da je poremećaj slušnog procesiranja jedini i dovoljan uzrok koji uzrokuje jezične teškoće.Auditory processing is a system of processes that consists of active and passive noticing, following, discriminating, and continously transmitting information throughout the peripheral and central nervous system, as well as filtering, sorting, and combining the same information at the appropriate perceptive and conceptual level. Auditory processing deficit includes difficulties in interpreting speech sounds despite normal hearing abilities and regular cognitive functioning. Language impairment refers to a delay in language development and poor language skills despite regular cognitive functioning and the absence of neurological, motor, and sensory deficits. The aim of this study was to examine the auditory processing skills of language elements in children with language impairment and to compare the results with those of children with regular speech and language development, by adminstering a battery of tests for the evaluation of auditory processing deficit. Another aim was to determine differences within the group of children with language impairment in auditory processing skills considering the different types of language impairment, age, and gender of the examinees. The sample included 68 examinees ranging in age between 5,6 and 7,6 years (21 examinees with language impairment and 47 examinees with regular speech and language development) and was balanced for gender and age. The analysis of the results showed poorer auditory processing skills in examinees with language impairment. Differences corresponded to gender and type of language impairment, but did not correspond to the age of the examinees. These results suggest that there is a relation between neurological dismaturation, poorer auditory processing skills, and the development of language impairment because the most discriminative were the dichotic subtests, which can assess the functioning of neurological connections in the auditory system. Despite a probable close connection between language impairment and auditory processing deficit, we cannot claim that an auditory processing deficit alone is sufficient to cause language impairment

FROM TUBE FEEDING TO ORAL FEEDING (SPEECH AND LANGUAGE APPROACH)

Napredak u medicinskoj dijagnostici omogućava rano prepoznavanje teškoća s hranjenjem djece, što potvrđuje podatak o porastu teškoća s hranjenjem u dječjoj dobi. Područje hranjenja i mogućih teškoća nije izolirano, već ga podupiru i omogućavaju različiti sustavi. Kako bi napredak prema optimalnom načinu hranjenja bio što učinkovitiji, važno je u proces savjetovanja i podupiranja djeteta i obitelji uključiti interdisciplinarni tim stručnjaka (npr. pedijatar, psiholog, gastroenterolog, logoped). Ovaj rad donosi pregled osnovnih obilježja procesa gutanja, mogućih teškoća te posebno uzroke i obilježja hranjenja sondom. Produljeno hranjenje sondom često donosi medicinske i psihološke komplikacije. U svijetu postoji mali broj kliničkih centara specijaliziranih za odvikavanje od sonde. Opisano je nekoliko različitih programa, odnosno pristupa za što lakši i učinkovitiji prijelaz na peroralnu prehranu. Zajedničko obilježje svih programa je naglasak na poštivanju kontinuuma pri prelasku na peroralnu prehranu, dugotrajnost procesa te potreba za nadzorom različitih profila stručnjaka i pomak s usmjerenosti na sam čin hranjenja prema procesima koji podupiru hranjenje. Cjeloviti intervencijski programi, izuzev poticanja oralnih vještina, podržavaju sve sustave koji su uključeni u hranjenje, osiguravaju podršku za dijete i obitelj te tijekom cijeloga procesa vode računa o djetetovom medicinskom stanju.Progress in medicine diagnostics enables early detection of feeding problems as is confirmed by the increase in feeding difficulties at an early age. The area of feeding and subsequent difficulties is not an isolated area, but it occurs and facilitated by various factors. To improve ways of feeding and find the optimal way, as well as to support and encourage the child and the family it is important to form an interdisciplinary team of experts (e.g.. paediatrician, psychologist, gastrologist, speech and language pathologist). This review gives an outline of features which relate to the basic swallowing process, possible difficulties and reasons to introduce tube feeding. Prolonged tube feeding often brings medical and psychological complications. Worldwide, there are a small number of clinical centers specialized in tube weaning. Different approaches for easier and more efficient transfer to oral feeding are described. All the approaches agree that the continuum to oral feeding is an individual process, often very long and it requires supervision of different profiles and a shift from focus on the act of feeding to the processes that support feeding. What is known as comprehensive oral motor treatment includes integration of all systems included in feeding, support for the child and the family, medical status and development of oral skills