11 research outputs found

    Neuromuskuläre Ermüdung nach kurzem maximal intensivem Radfahren

    Get PDF
    Neuromuscular fatigue during and after short maximally intensive concentric exercise was analyzed. Nine healthy sport students performed the 15s Wingate test. Maximal cycling power decreased by 1.86 W × kg-1 (p<0.001) during the cycling. After the exercise, a significant increase in the blood lactate concentration was found (1.13 mM × l-1) before the exercise and 6.7 mM × l-1 seven minutes after the exercise (p<0.05). Electrical stimulation of the vastus lateralis muscle resulted in a decreased twitch maximum force by 30 % (p<0.001). Contraction time and half relaxation timewere shorter, but not significantly (p<0.05). Torque at 20 Hz stimulation decreased by 20 % (p<0.003), while torque at 100 Hz stimulation was lowered by 10 % (p<0.000). The results after the 15s maximally intensive cycling pointed to high and low frequency fatigue, however, it seems that low frequency fatigue prevailed.Uvod U sportu je umor nepožeIjan. Da bismo ga kontroIiraIi, potreban nam je prikIadan dijagnostički aIat koji ce biti jednostavan, valjan i pouzdan. Za vrijeme maksimaIno intenzivnog vježbanja mnogi faktori mogu pridonijeti nastanku umora. Neki od njih mogu biti prisutni i u neuromuskularnom sustavu i ovisiti o uvjetima samog vježbanja, kao i o vježbačevoj sposobnosti izvođenja vježbe. Istraživanje je usmjereno na dva tipa perifernog umora: na visokoi na niskofrekventni umor. Visokofrekventni umor pojavIjuje se pri izvođenju vježbi ekscentrično- koncentričnog tipa (SSC - stretch-shortening cycle), koje se izvode maksimalnim intenzitetom, dok se niskofrekventni umor javlja kod submaksimaIno intenzivnog vježbanja. Visoko- frekventni umor javlja se pri seIektivnom gubitku mišićne sile kod visokofrekventne električne stimulacije. Pojavljuje se zbog reduciranog širenja akcijskog potencijala duž mišićnog vakna. U istraživanju su Jereb i Strojnik (1995, 2001), uspoređujuci maksimalne poskoke, dubinske skokove i vožnju bicikla u trajanju od 60 s, utvrdili pojavljivanje visokofrekventnog umora kod poskoka i dubinskih skokova koji su SSC tip vježbi. Tijekom vožnje bicikla u istom zadanom vremenu izvedbe, kod koje su mišićne kontrakcije dominantno koncentricne, pojavIjuje se niskofrekventni umor. Na temeIju svega toga može se zaključiti da su skokovi, izvedeni maksimaInim intenzitetom, pogodniji za opažanje visokofrekventnog umora, dok je vožnja bicikla pogodna za opažanje niskofrekventnog umora. S gledišta kontrole izvođenja vježbe i jednostavnosti izvedbe, vožnja bicikla preciznija je i lakše se kontrolira od skakanja. Vožnja bicikla (Wingate test) takober je jedan od standardiziranih anaerobnih testova. Koristi se u mnogim istraživanjima i osigurava precizno uspoređivanje rezuItata. Zbog svih prednosti Wingate testa pred ostalim vježbama, činilo se zanimljivim ispitati je Ii moguće koristiti vožnju bicikla za ispitivanje visokofrekventnog umora. Odgovor na to pitanje mogao bi ponuditi Wingate test kraći od 60 sekunda. Pretpostavka je utemeljena na radu Strojnika i Komija (1996) koji su pokazali da se za vrijeme izvođenja maksimaInih SSC vježbi visokofrekventni umor kronološki javIja prije niskofrekventnoga. Očekuje se da će se sličan obrazac umora moći opaziti i u vježbama koncentričnog tipa. CiIj ovog istraživanja bio je odrediti vrstu neuromuskuIarnog umora nakon primjene Wingate testa u trajanju od 15 s kako bi se utvrdilo je li u takvom obIiku Wingate test prikIadan za procjenu visokofrekventnog umora. Metode Devet zdravih studenata Fakultete za šport dobrovoljno je sudjelovalo u istraživanju (dob = 23.4 ± 2.7 god., visina = 176.9 ± 3.3 cm, tjelesna masa = 70.4 ± 4.9 kg). Svi su ispitanici daIi pristanak za sudjeIovanje. Njihovo je ispitivanje odobrila Nacionalna medicinsko-etička komisija. Eksperiment je ukIjučivao zagrijavanje, Wingate test, uzimanje uzorka krvi iz ušne resice za određenje koncentacije Iaktata u krvi (LA), eIektričnu stimuIaciju mišića m. vastus lateralis visokofrekventnim (100 Hz) i nisko-frekventnim (20 Hz) električnim impulsima. Osim toga, mjeren je i pojedinačni odgovor na supramaksimaIni električni podražaj (tzv. mišićni trzaj). Maksimalni obrtni moment u koljenu uz kut od 45 stupnjeva mjeren je za vrijeme električne stimulacije frekvencijama od 100 Hz i 20 Hz. Mišicni trzaj je analiziran za maksimani obrtni moment (FTW), vrijeme kontrakcije (CT) i poIa od ukupnog vremena relaksacije (R1/2). Mjerenja su obavljena prije i nakon (15 sekundi) Wingate testa. Rezultati Najviša prosječna snaga u vožnji bicikIa biIa je 10.84 W · kg-1 koja je na kraju vježbe u prosjeku padaIa na 9.16W · kg-1 (P=0.002). Koncentracija Iaktata (LA) u krvi povecaIa se nakon vježbanja u odnosu na razinu laktata nakon zagrijavanja. Najviša koncentracija LA izmjerena je u sedmoj minuti nakon završetka vježbe (6.7 mM · I-1), što je bilo statistički značajno više od one nakon zagrijavanja (p<0.001). Nakon toga koncentracija Iaktata u krvi počeIa bi opadati. Prosječna FTW vrijednost paIa je za oko 30%, što je biIo statistički značajno različito (p<0.001). RezuItati mjerenja CT i RT1/2 nisu se mijenjali nakon provedene vježbe. Obrtni se moment koIjena pri električnoj stimulaciji od 20 Hz, kao i pri 100 Hz smanjio. Kod elektricne stimulacije od 20 Hz izmjereno je smanjenje za 20%, što je bilo statistički značajno (p<0.003). Kod ES od 100 Hz mišic je reagirao 10%-tnim smanjenjem obrtnog momenta, što je također biIa satistički značajna promjena (p<0.000). Rasprava i zaključak Za vrijeme maksimaIno intenzivne vožnje bicikIa u trajanju od 15 s snaga se smanjiIa za 15.5%. To je biIo popraceno povećanjem koncentracije Iaktata u krvi (6.7 mM · I-1). Promjene u kontraktilnim karakteristikama m. vastus lateralis, koje su mjerene pomoću promjena parametara mišićnog trzaja, manifestiraIe su se u vidu smanjenja maksimalnog obrtnog momenta koljena bez promjena u vremenu kontrakcije i relaksacije mišića. Najzanimljiviji rezultat ovog istraživanja jesu promjene koje su dobivene pri električnoj stimulaciji od 20 i od 100 Hz, što se izravno povezuje s definicijom visoko- i nisko-frekventnog umora. Mišićna sila smanjila se za vrijeme električne stimulacije na objema frekvencijama. RezuItati maksimalno intenzivne vožnje bicikIa u trajanju od 15 s pridonijeIi su simuItanom razvoju oba tipa perifernog mišićnog umora. Može se zaključiti da maksimalno intenzivna vožnja bicikla u trajanju od 15 sekunda nije uzrokovaIa ekstenzivan visokofrekventni umor i, posljedično, čak i kratka maksimalno intenzivna vožnja bicikla ne može se smatrati prikladnom vježbom za praćenje visokofrekventnog umora. Prema nalazima ostalih istraživanja koja se spominju u uvodu (Strojnik i Komi, 1998; Jereb i Strojnik, 1995 i 2001), razvoj visoko frekventnog umora očigledno dominantno ovisi o tipu mišićne kontrakcije za vrijeme vježbanja. Pitanje koje se javlja jest je li visokofrekventni umor dominantno povezan s ekscentrično-koncentričnom vrstom vježbi iIi se može javiti jedino u vježbama koncentričnog tipa.In dieser Studie wurde die neuromuskuläre Ermüdung während und nach kurzem maximal intensivem konzetrischem Radfahren analisiert. Neun gesunde Studenten des Sports führten den Wingate Test, 15 Sekunden der Dauer, durch. Die 1,86 W × kg-1 (p<0.001)–Verminderung in der maximallen Schnellkraft des Radfahrens wurde bemerkbar. Nach dem Radfahren wurde eine bedeutende Steigerung von Blutlaktatkonzentration bemerkbar – 1,13 mM × l-1 vor dem Radfahren im Vergleich zu 6,7 mM × l-1 sieben Minuten nach dem Radfahren (p<0,05). Das Resultat der elektrischen Stimulation vom Muskel vastus lateralis war die dreißigprozentige (p<0,001) Verminderung der maximalen Zuckkraft. Die Hontraktionszeit und die Halbentspannungsszeit waren kürzer, aber nicht bedeutend (p<0,05). Das Drehmoment bei der Stimulation von 20 Hz hat sich um 20% (p<0,003) und das Drehmoment bei der Stimulation von 100 Hz um 10% vermindert. Die Ergebnisse nach dem maximal intensiven Radfahren in der Zeit von 15 Sekunden zeigte die Hoch- und Niederfrequenzermüdung. Es scheint, dass die Niederfrequenzermüdung dominant war

    Visokofrekventni umor nakon skokova maksimalne snage

    Get PDF
    Neuromuscular fatigue after stretch-shortening cycle (SSC) exercise was analysed. Eleven healthy sport students performed maximal hops for 60 secs on a force plate. After the workout, a statistically significant increase in the blood lactate concentration was found (before workout 0.73 mmol/l, three minutes after workout 6.41 mmol/l, (P<0.001)). During the hopping, maximal height was decreased for 3 cm (P<0.002). Contact times were shortened statistically significant, too (P<0.001). There were no statistically significantly changes in power or in fatigue index. Electrical stimulation of the vastus lateralis muscle resulted in a decreased twitch force (12%), contraction time and half relaxation timewere also shorter, but the changes were not statistically significant. Torque during 20 Hz stimulation showed a trend of increase. Torque during 100 Hz stimulation was significantly lower (P<0.001). Results showed that a high frequency fatigue was present after the hopping, noting that fatigue appeared in the conductory part of the muscle while the muscle contractile activity was not impaired.UVOD Umor je složena pojava na koju utječu brojni fiziološki i psihološki faktori. Fiziološki, umor se obično definira kao reverzibilni pad mišićne sile, ili kao nemogućnost održanja potrebne ili ocekivane mišićne jakosti ili snage. Pri voljnoj izometričnoj mišićnoj kontrakciji (MVC), mišićna sila je rezultat različitih zbivanja u lancu prijenosa naredbi iz mozga u mišić. Umor se javlja kada se jedno ili više različitih zbivanja događa istovremeno, a moguće je razlikovati centralni i periferni umor. Periferni umor uključuje ona zbivanja koja se nalaze ispod razine neuromuskularne sinapse, a može se podijeliti na visoko ili nisko frekventni mišićni umor. Visoko frekventni mišićni umor javlja se kao rezultat slabljenja širenja akcijskog potencijala duž mišićnog vlakna, dok problem mišićnog zamora niske frekvencije leži u ekscitacijsko-kontrakcijskom mehanizmu. Tip mišićnog napora u izotoničkoj mišićnoj kontrakciji ovisi o intenzitetu i trajanju opterećenja, kao i o tipu mišićne kontrakcije koja se koristi za savladavanje tog opterećenja. Visokofrekventni umor javlja se nakon vježbi koje uključuju ciklus kontrakcije i opuštanja mišića (stretch-shortening cycle - SSC). Niskofrekventni umor prevladava u vježbama maksimalne koncentrične mišićne kontrakcije i kod submaksimalnog SSC treninga. Visoko frekventni mišićni umor može uzrokovati smanjenje širenja akcijskog potencijala duž sarkoleme. S druge strane, javlja se poboljšanje svojstava kontraktilnog mehanizma mišića, koje se očituje ubrzanjem otpuštanja Ca2+ iz sarkoplazmatskog retikuluma te ubrzanjem ciklusa kretanja poprečnih mostića. U prethodnim su istraživanjima skokovi izvođeni na posebnom sledge-aparatu, koji je omogućavao duže vrijeme kontakta i veću amplitudu savijanja koljena za vrijeme kontakta (do 90° u donjoj poziciji). U praksi (stvarnim uvjetima), skokovi s kraćim kontaktnim vremenom i manjom amplitudom koljena izvode se u cilju poboljšanja snage odraza. Te bi razlike mogle imati značajan utjecaj na neuromišićnu funkciju. Zato je moguće očekivati višu razinu mišićne preaktivacije i viši potencijal refleksa što može rezultirati višom frekvencijom okidanja živčanih impulsa kod odraza nego kod skokova na sledge-aparatu. Također je moguće očekivati da će skokovi izazvati pojavu visoko frekventnog umora. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi tip mišićnog umora koji se javlja nakon maksimalno intenzivnog izvođenja vertikalnih skokova uz kratkotrajni kontakt s podlogom. METODE Jedanaest zdravih studenata fizičke kulture (dob=22.9 +/- 3.9 god., visina = 176.1 +/- 4.1 cm, tjelesna masa= 71.8 +/- 3.7 kg) dobrovoljno je, uz osobni pristanak, sudjelovalo u istraživanju. Istraživanje je odobrio Nacionalni medicinski etički odbor. Eksperiment je sadržavao zagrijavanje, izvođenje maksimalnih skokova u trajanju 60 sekundi na tenziometričkoj ploči, uzimanje uzoraka krvi iz ušne resice kako bi se dobio uvid u koncentraciju laktata (LA), te električnu stimulaciju relaksiranog m. vastusa lateralisa s nizom električnih impulsa visoke (100 Hz) i niske (20 Hz) frekvencije. Također je dodatno mjerena i reakcija na jedan supramaksimalni električni trzaj. Maksimalni moment sile pri 45 stupnjeva u koljenskom zglobu mjeren je za vrijeme električnog podraživanja sa 100 Hz i sa 20 Hz. Trzaj je analiziran za maksimalnu vrijednost momenta sile (FTW), vrijeme kontrakcije (CT) te na poluvremenu oporavka (RT ). Mjerenja su provedena prije i nakon izvodenja skokova (60 sec.). REZULTATI Skokovi su pokazali trend povećanja mehaničke snage na kraju zadatka, dok je visina skoka pala sa 35 na 32 cm (P=0.002). U toku izvođenja skokova vrijeme kontakta s podlogom također se je promijenilo. Dobiveno je statistički značajno skraćenje vremena kontakta (P=0.000). Međutim, nije bilo statistički značajnih promjena u pokazateljima umora, što je iskazano kao omjer između prosječne snage za vrijeme prvih i zadnjih 15 sekundi odražavanja. Srednja vrijednost F u prosjeku se smanjila za 12%. Vrijeme kontrakcije smanjilo se za 5%, što se nije pokazalo statistički značajnim. Poluvrijeme oporavka smanjilo se je za 7%, što također nije bilo statistički značajno. Vidljiv je bio trend povećanja snage pri podraživanju sa 20 Hz, ali su i te promjene bile preniske da bi bile statistički značajne. Pri podraživanju sa 100 Hz, mišić je reagirao smanjenjem sile, što se pokazalo statistički značajnim (P=0.01). Koncentracija laktata u krvi (LA) povećala se je nakon vježbanja u odnosu na period zagrijavanja. Najviša koncentracija laktata u krvi primijećena je u trećoj minuti nakon prestanka izvođenja skokova (6.4 mmol/l), što je bilo statistički značajno različito od koncentracije laktata u krvi u fazi zagrijavanja (P=0.000). RASPRAVA Glavni rezultati ovog istraživanja očituju se u minimalnim promjenama mehaničkih parametara pri izvođenju skokova, kao što su snaga skoka, visina skoka, vrijeme kontakta s podlogom i količina umora. Dobivene su i manje promjene u kontraktilnim karakteristikama mišića, gdje je dobiveno malo smanjenje F , dok je vrijeme CT i RT također neznatno skraćeno. Najznačajnije promjene dobivene su pri podraživanju mišića električnim impulsima frekvencije 20 i 100 Hz. Pri podraživanju sa 20 Hz promjene mišićne sile nisu statistički značajne, dok je najznačajniji učinak dobiven pri podraživanju frekvencijom 100 Hz, a očitovao se u smanjenju mišićne sile. ZAKLJUČAK Na temelju istraživanja mišićnog umora u ciklusima kontrakcija-opuštanje (Strojnik i Homi, 2000), možemo zaključiti da: (1) pri submaksimalnom SSC vježbanju s dužim vremenom izvođenja javlja se niskofrekventni umor, i (2) kod SSC vježbi maksimalnog intenziteta i kratkog trajanja prevladava visoko frekventni umor. Rezultati ovog istraživanja pripadaju ovoj drugoj grupi. Nakon 60 s maksimalnog uzastopnog izvođenja skokova, javlja se visoko frekventni umor. Najzanimljivija je uočena niska učinkovitost kontraktilnih karakteristika mišića, dok je u isto vrijeme blok provođenja impulsa sprečavao učinkovitu aktivaciju mišića. Iz ovog je vidljivo da reakcija istog mišića na opterećenje može biti vrlo različita: ako se umor javlja u provodnom dijelu mišića, kontrakcijski aparat istog mišića biti će neiskorište

    Comparison of softening kinetics of two HB400 wear-resistant steel grades

    Full text link
    Namen diplomske naloge je bil primerjati odzive dveh različnih obrabo-odpornih jekel HB400 na proces statične rekristalizacije med dvostopenjskim tlačnim preizkusom. V teoretičnem delu smo spoznali osnovne lastnosti visokotrdnih malo-legiranih jekel (HSLA) in ultra visoko trdnostnih jekel (UHSS), mikrolegirne sisteme teh jekel ter vplive določenih legirnih elementov. Nadalje smo opisali procese utrjevanja jekel in predvsem procese mehčanja, do katerih pride med in po plastični deformaciji. Za razumevanje vpliva pogojev deformacije in mikrolegirnih elementov smo izvedli preizkuse na simulatorju termomehanskih stanj Gleeble 1500D. Podatke meritev smo uredili in izrisali krivulje prava napetost – prava deformacija dvostopenjskih preizkusov. Nato smo določili maksimalno napetost prve deformacije ter napetosti tečenja prve in druge deformacije. Od tod smo določali stopnjo mehčanja in izrisali poteke deleža mehčanja v odvisnosti od desetiškega logaritma časa. Variirali smo čas izotermnega držanja med prvo in drugo deformacijo ter temperaturo, pri kateri smo izvedli preizkus. Poleg dvostopenjskih preizkusov smo izvedli metalografsko analizo vzorcev na svetlobnem mikroskopu. Ta nam ponudi dodatne informacije o vzorcih, s pomočjo katerih lažje interpretiramo ostale rezultate. Naredili smo tudi analizo povprečne velikosti zrn pri različnih časih izotermnega držanja pri temperaturi 950 °C za oba vzorca. Nazadnje smo opravili še meritve trdot po Vickersu. Izkaže se, da je kinetika mehčanja obeh jekel primerljiva, trdota pa je višja v primeru jekla z dodanim titanom, molibdenom in višjo vsebnostjo bora. Zaradi ohlajevanja na zraku je bila vidnost prvotnih avstenitnih zrn slaba, kar je onemogočilo analizo velikosti prvotnih zrn. Zato smo naredili analizo velikosti feritnih zrn. V končni mikrostrukturi imamo ferit in perlit, v nekaterih primerih pa večinsko bainit.The purpose of this diploma work was to compare reactions of two HB400 wear-resistant steel grades to static recrystallization between a double-pass compression test. In the theoretical part we met the basic qualities of high-strength low-alloy steels (HSLA) and ultra high strength steels (UHSS), microalloying systems of these steels and the effects of certain alloying elements. We further described the processes of steel strengthening and predominantly processes of softening, which occur between and after plastic deformation. To understand the effects of deformation conditions and microalloying elements we carried out the experiments on a thermomechanical simulator Gleeble 1500D. We arranged the information we got from our measurements and constructed true stress – true strain curves (flow curves) for the double-pass compression tests. We then determined the maximal stress of the first deformation and the yield stress of the first and second deformation. From here we determined the softening fracture and drew the evolution of the degree of softening in dependence with the common logarithm of time. We varied the time of the isothermal holding between the first and second deformation, and the temperature, at which the test took place. In addition to the two-stage tests we carried out a metallographic analysis of the samples on a light microscope. This offers additional information on the samples, which help us interpret the others results in an easier manner. We also made an analysis of the average grain size for different times of isothermal holding at a temperature of 950 °C for both samples. Lastly, we carried out Vickers hardness tests. It turns out that the softening kinetics are comparable for both steels, however the hardness is higher in the steel with added titanium, molybdenum and higher boron content. Because the samples were air cooled, the visibility of primary austenite grains was bad. This made primary grain size analysis impossible and therefore, we rather did a ferrite grain size analysis. In the final microstructure we have ferrite and perlite, but in some cases we have mostly bainite

    Archaeometallurgical characterization of a late Iron Age helmet

    Full text link
    V magistrskem delu so predstavljene raziskave čelade, ki je najdena bila v novoodkritem pokopališču Pezdirčeva njiva, v kraju Podzemelj. Pokopališče sega v pozno Halštatsko obdobje oziroma pozno železno dobo (500–200 let pr. n. št.). Za čelado lahko menimo, da je ena najpomembnejših arheoloških najdb zadnjih let v Sloveniji, v svetu pa je najdenih le okoli 120 čelad. Namen dela je bila karakterizacija mikrostrukture, podrobna analiza kemijske sestave vzorcev iz različnih delov čelade in ugotovitev predvidene poti izdelave. Pri takih najdbah morajo biti vzorci vzeti z veliko previdnosti in na čim manj opaznih mestih. Vzorce se je analiziralo na vrstičnem elektronskem mikroskopu (SEM), Kemijska analiza pa je bila opravljena s pomočjo energijsko disperzijske spektroskopije (EDS). Preiskave so potekale tako na območju kovinske osnove kot območju na robu, kjer je prisotna oksidna plast. Dodatno se je izvedla še analiza z uklonom povratno sipanih elektronov (EBSD) za ugotavljanje orientacije in velikosti zrn. V drugem delu smo na podlagi rezultatov kemijske sestave delcev čelade izdelali zlitino, ki smo jo nato ročno kovali po različnih protokolih. Vzorce kovanja se je analiziralo s svetlobnim mikroskopom. Rezultati kažejo, da je kovinska osnova bronaste čelade sestavljena iz ena faze bakra in kositra, prisotni pa so tudi podolgovati vključki PbS. V mikrostrukturi opazimo dvojčične meje in drsne pasove, kar skupaj z vključki nakazuje na precejšno deformacijo pri izdelavi. Oksidna plast je neenakomerna in je debelejša na zunanji strani, kjer je prisotna tudi zemlja. Iz primerjave rezultatov kovanja z analizo najdene čelade, lahko sklepamo, da se je ta izdelala z izmeničnim hladnim kovanjem in žarjenjem.The master\u27s thesis presents the research of a helmet found in the newly discovered cemetery of Pezdirčeva njiva, in Podzemelj. The cemetery dates to the Late Hallstatt period or the Late Iron Age (500–200 years BC). The helmet can be considered one of the most important archaeological finds of recent years in Slovenia, while only about 120 helmets have been found in the world. The aim of the work was to characterise the microstructure, to analyse in detail the chemical composition of the samples from different parts of the helmet and to identify the intended manufacturing route. In such finds, samples must be taken with great care and in the least conspicuous places possible. The samples were imaged on a scanning electron microscope (SEM) and chemical analysis was carried out by energy dispersive spectroscopy (EDS). Investigations were carried out both in the metallic base area and in the area at the edge where the oxide layer is present. In addition, electron backscatter diffraction (EBSD) was carried out to determine grain orientation and size. In the second part, results of the chemical composition of the helmet particles were used to produce an alloy, which was then hand forged using different protocols. The forged bar samples were imaged using a light microscope. The results show that the metallic base of the bronze helmet consists of a single phase of copper and tin, with elongated PbS inclusions. The microstructure shows twin boundaries and slip lines, which, together with the inclusions, indicate significant deformation during manufacturing. The oxide layer is uneven and is thicker on the outside, where soil is also present. Comparing the results of the forging with the analysis of the helmet found, it can be concluded that the helmet was made by alternating cold forging and annealing

    COMPARISON OF SOME ANTHROPOMETRIC MEASURES AND MOTOR ABILITIES BETWEEN ALPINE AND SPORT CLIMBERS

    No full text
    The purpose of our study was to establish the differences in some anthropometric measures and motor abilities between mountaineers and sport climbers. Our sample consisted of 11 top mountaineers and 12 members of A and B national teams in sport climbing. The survey was carried out by means of a standard battery of tests. Anthropo- metric measures were represented by 5 variables, while motor abilities were represented by 14 variables. Motor ability tests were divided into two groups due to a large number of variables. Mobility was surveyed with 6 tests and strength with 8 tests. The data we- re processed with statistical programme package SPSS with the method of discriminant analysis. Discriminant analysis was made separately of anthropometry, mobility and strength. Discriminant function statistically significantly divides mountaineers from sport climbers in anthropometric measures as well as mobility. In the field of strength, stati- stically significant differences between mountaineers and sport climbers were not indi- cated

    HEART RATE AS AN INDICATOR OF SPORT CLIMBING INTENSITY

    No full text
    The objective of our research project was to introduce heart rate during sport climbing as one of the possible indicators of climbing intensity. For the purpose of our research, 11 sport climbers climbed three routes of varying grades of difficulty. The heart rate of the climbers was measured and climbing intensity was calculated. It was shown that, in spite of high local climbing intensity, general climbing intensity was rather low. Analysing the results, we wondered if the measured values actually reflected increased intensity or if they were a sign of some other phenomenon that was not monitored. Changes in heart rate during sport climbing can appear due to various factors, which can not all be completely controlled. Therefore, monitoring heart rate during sport climbing as an intensity indicator seems quite dubious

    Effect of six-week speed endurance training on peripheral fatigue

    Full text link
    (1) Speed endurance training (inducing a high blood lactate concentration) delays excitation–contraction coupling impairment, thus providing more space for high-frequency fatigue to occur in the early stage of maximal concentric actions. This study aimed to test the hypothesis that the maintenance type of speed endurance training may shift peripheral fatigue from low-frequency to high-frequency fatigue after the 15 s long Wingate test. (2) Six students of physical education performed the corresponding training for six weeks. Before and after this period, they were tested for low- and high-frequency fatigue after the 15 s long Wingate testadditionally, their blood lactate concentrations, maximal cycling power, work, fatigue index, and muscle twitch responses were also tested. (3) The training increased the maximal cycling power and work (p 0.05). Low-frequency dominant fatigue before the training showed a trend toward high-frequency dominant fatigue after the training (p > 0.05). (4) The results showed that the 15 s Wingate test failed to induce significant high-frequency fatigue. Even though it displayed a substantial fatigue index, the changes in favor of high-frequency fatigue were too small to be relevant

    THE IMPACT OF SPORT CLIMBING ON SOME MORPHOLOGICAL CHARACTERISTICS AND MOTOR ABILITIES IN CLIMBERS OF 14 YEARS OF AGE

    No full text
    The objective of our research was to identify the impact of sport climbing on some morphologic characteristics and motor abilities in climbers. The sample group consisted of 19 climbers, who trained climbing for one year beside their regular physical education after the initially survey was made, and 72 nonclimbers, who’s only sport activity was their regular physical education. At the time of the test, climbers as well as nonclimbers were 14 years of age. The measurement included all the variables from the Physical education chart. Data were processed with statistical programme package SPSS for Windows. The result of analysis of covariance show that after a year long period of sport climbing statistically significant differences were shown in the results of t he test Polygon backwards in favour of the experimental group. It is also possible to observe a trend towards better results of the experimental group in the tests Skin fold thickness of the upper arm and Bend and touch on bench. The nonclimbers achieved larger differences than climbers in torso lifting and 600 m run

    MECHANICAL CHARACTERISTICS OF DYNAMIC CLIMBING ROPES

    No full text
    Climbing rope is certainly one of the most important pieces of climbing equipment. On market there are many manufacturers of dynamic climbing ropes and even more of their products. All the ropes meet the requirements of the standards, which ensure that the ropes are safe enough for use in climbing. However the requirements are set only under certain conditions. In reality climbing ropes are exposed to various conditions that are many times different to those set by the standards. Consequently there are many different falls, which lead to very different loads of impact. By using appropriate method of testing rope samples made by three different manufacturers we discovered that there are differences between all three manufacturers. This leads us to a suggestion that standards should be improved
    corecore