Magnetic Resonance in Diagnosing Temporomandibular Joint Disorders

Svrha ovoga rada bila je prikazati tehniku oslikavanja magnetskom rezonancijom kao korisnom u dijagnosticiranju poremećene funkcije čeljusnih zglobova, na osnovi kliničkih primjera, budući da u našoj zemlji ta tehnika još nije postigla široku primjenu. Na MR slikama procjenjivala se je normalna funkcijska anatomija i oblici poremećene funkcije čeljusnih zglobova (pomak zglobne pločice s redukcijom i pomak zglobne pločice bez redukcije). Služili smo se standardnim kosim sagitalnim projekcijama s T1 sekvencama koje su dobivene na Magneton Impact (Siemens) aparatu od 1,0 T opremljenim površinskom zavojnicom promjera 10 centimetara. MR slike dobivene su u položajima zatvorenih i otvorenih usta u kosoj sagitalnoj ravnini okomitoj na dužinsku os zglobne glavice. Oslikavanje magnetskom rezonancijom neinvazivna je tehnika koja se služi magnetskim poljem i radiofrekventnim pulsovima umjesto ionizirajućim zračenjem za stvaranje slika. Od svih poznatih radioloških tehnika magnetska se je rezonancija pokazala najboljom tehnikom izbora za prikazivanje mekih i tvrdih tkiva čeljusnih zglobova. Općenito, oslikavanje magnetskom rezonancijom primjenjuje se u slučaju nesigurne dijagnoze i neuspješnog liječenja poremećaja čeljusnih zglobova. Osim u dijagnostici može se upotrebljavati u vrjednovanju raznih oblika liječenja poremećaja čeljusnih zglobova (gdje se točno vide stanja prije i poslije liječenja) te za bolje razumijevanje patofiziologije i biomehanike čeljusnih zglobova, što je potkrijepljeno u brojnim znanstvenim i stručnim studijama.The purpose of the paper is to present magnetic resonance imaging as a useful technique in establishing a diagnosis of functional disorders of the temporomandibular joint, on the basis of case studies, as this technique is not yet widely used in this country. The MR images were used for assessment of normal functional anatomy, as well as forms of functional disorders of the temporomandibular joints (disc displacement with and without reduction). Standard oblique sagittal planes with T1 sequences obtained using Magneton Impact (Siemens) apparatus at 1.0 T with surface coil of 10 cm diameter were used. The MR images were taken in the open mouth and closed mouth positions in the oblique sagittal plane vertical to the longitudinal axis of the condyle. Magnetic resonance imaging is a non-invasive technique using magnetic field and radio frequency pulses instead of ionising radiation for image creation. Of all known radiologic techniques, magnetic resonance imaging proved to be the best technique of choice for visualization of soft and hard tissues of the temporomandibular joints. In general, the magnetic resonance technique is used in cases of doubtful diagnosis and therapeutic failure of temporomandibular disorders. Apart from diagnostics, the technique can also be used in assessment of various methods of treatment of temporomandibular disorders (where conditions before and after treatment are assessed). It is also used for better understanding of the pathophysiology and biomechanics of temporomandibular joints, which has been shown in numerous scientific studies