PERIOPERATIVE ANALGESIA WITH DICLOFENAK IN RECONSTRUCTIVE ACL SURGERY IN ATHLETES

SAŽETAK Cilj istraživanja: Nesteroidni protuupalni analgetici osnova su multimodalne analgezije i mogu značajno uštedjeti potrošnju opijata pri liječenju jakih poslijeoperacijskih bolova. Preemptivni analgetski učinak redovitom perioperacijskom primjenom diklofenaka nije ispitivan u velikim ortopedskim zahvatima. Ovaj je rad dizajniran da bi se odredilo hoće li preemptivna primjena diklofenaka prijeoperacijski i u 48 poslijeoperacijskih sati unaprijediti postojeći multimodalni program: smanjiti bolove i/ili smanjiti potrošnju opijatnog analgetika fentanila. Ispitanici i metode: Ispitivanje je provedeno u razdoblju od dvije godine na 80 pacijenata koji su se podvrgavali elektivnim rekonstrukcijskim zahvatima na prednjemu križnom ligamentu koljena. Pacijenti su bili podijeljeni u dvije skupnine: jedni su preemptivno večer prije zahvata i u 48 poslijeoperacijskih sati dobivali 150 mg peroralnog diklofenaka, a drugi placebo. Svi su pacijenti poslijeoperacijski primali kombiniranu intraartikularnu analgeziju, kontinuiranu 24-satnu infuziju tramadola 200 mg i metamizola 2500 g te intravenski fentanil, prema potrebi. Četiri puta u 48 sati mjerile su se vizualno- analogne skale bolova u mirovanju i tijekom vježbi te 24-satna potrošnja opijata. Rezultati: Ispitanici u preemptivnoj diklofenak skupini pokazali su statistički značajno manju prosječnu potrošnju opijatnog analgetika fentanila te značajno manji intenzitet bolova u mirovanju i tijekom vježbi u odnosu na kontrolnu skupinu (p<0,001). Zaključak: Preemptivni diklofenak pokazao je unaprjeđenje multimodalne analgezije u 48 poslijeoperacijskih sati nakon elektivnoga rekonstrukcijskog zahvata na prednjemu križnom ligamentu. Može se preporučiti kao preemptivna komponenta multimodalnog zbrinjavanja akutne poslijeoperacijske boli u rekonstrukcijskoj kirurgiji koljena.SUMMARY Objectives: Nonsteroidal antiinflammmatory drugs are recommended for the multimodal analgetic management of postoperative pain and may have significant opioid-sparing effect after major surgery. Preemptive analgesic efficacy of nonsteroidal antiinflammatory drug diclofenac have not been evaluated after major orthopedic surgery. This study was designed to determine whether the administration of a preemptive doses of diclofenac to patients who have undergone anterior cruciate ligament reconstruction would enhance analgesia, and/or decrease consumption of opioid analgetic fentanyl. Patients and methods: We evaluated 80 patients undergoing anterior cruciate ligament reconstruction. The patients were divided into two groups: ones preemptively, the night before and for 48 hr after operation, received oral diclofenac and others placebo. All patients postoperatively received combined intraarticular analgesia, continious 24-hr intravenous infusion of 200 mg tramadolum and 2,5 g metamisolum and intravenous fentanyl as needed. The outcome measures included visual-analog pain scores at rest and movements preoperatively and four times during 48 hours and the total dose of fentanyl during 24 horus. Results: The total dose of fentanyl were significantly less in the diclofenac group, and pain scores were significantly less in the diclofenac group at rest and movements than in the control group (p<0,001). Conclusion: Preemptive diclofenac demonstrated an improved analgesic effect during 48 hours postoperatively. Diclofenac can be reccommend as a preemptive component of multimodal pain management in patients undergoing anterior cruciate ligament reconstruction

Chronic obstructive pulmonary disease – multisistemic disease

Kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB) složena je bolest, obilježena opstrukcijom u dišnim putevima uzrokovanom promjenama u dišnim putevima i plućnom parenhimu. Posljedica je dugotrajne inhalacije toksičnih čestica i plinova koji pokreću lokalnu i sistemsku upalu. Morfološke i ireverzibilne funkcionalne promjene posljedica su upale na razini dišnih puteva, plućnog parenhima i krvnih žila. Upalne se promjene mogu dokazati i u sistemskoj cirkulaciji. Sistemne upalne promjene značajno pridonose patofiziologiji brojnih izvanplućnih, sistemskih posljedica KOPB-a. Shvaćanje KOPB-a kao multisustavne bolesti pridonijelo je boljem razumijevanju i novom kliničkom pristupu ovoj kroničnoj bolesti.Chronic obstructive pulmonary disease (COPD) is a disease of the lungs characterized by chronic airflow obstruction, secondary to the presence of specific structural abnormalities of the airways and the pulmonary parenchima. The etiology of the airway obstruction and emphysematous destruction that cause airway limitation is the persistent lung tissue injury produced by the chronic inhalation of toxic particles and gases. These structural abnormalities are associated with an inflammatory reaction of airways, alveoli and pulmonary vessels. This abnormal inflammatory reaction can also be detected in the systemic circulation. The systemic inflammation contributes significantly to the pathobiology of numerous extrapulmonary effects of the disease, systemic effects of COPD. The interplay between the intrapulmonary and extrapulmonary effects of COPD has important clinical outcomes

Malignant Pleural Mesothelioma in Patients Hospitalised at the Clinical Hospital Centre Rijeka between 1989 and 2008

Maligni mezoteliom pleure (MMP) relativno je rijedak tumor. Glavni mu je uzrok izloženost azbestu, i to u većini slučajeva profesionalna. Retrospektivno smo analizirali medicinsku dokumentaciju bolesnika s MMP-om liječenih u Zavodu za pulmologiju Interne klinike Kliničkoga bolničkog centra Rijeka u periodu 1989.-2008. godine s ciljem prikaza incidencije MMP-a u navedenom periodu. U razdoblju od 1989. do 2008. godine liječili smo 121 pacijenta s MMP-om, i to 117 muškaraca i 4 žene. U ovom periodu primjećujemo kontinuiran porast broja novooboljelih godišnje od MMP-a. Sigurnu profesionalnu izloženost azbestu našli smo kod 72 bolesnika koji su bili zaposleni u brodograđevnoj industriji. Incidencija malignog mezotelioma pleure u značajnom je porastu u našoj regiji. Mislimo da to nije povezano s boljom i bržom dijagnostikom već s dugom latencijom bolesti te sličan trend očekujemo i ubuduće. Procjena je da će broj oboljelih od MMP-a rasti do 2020. g. u SAD-u i Europi, dok će u zemljama u razvoju u kojima rad s azbestom nije adekvatno nadziran i pravno ograničen taj trend obolijevanja biti i duži.Malignant pleural mesothelioma (MPM) is a relatively rare tumour, mainly associated with occupational exposure to asbestos. We retrospectively analysed the records of MPM patients treated at the Pulmonology Department of the Clinic for Internal Diseases, Clinical Hospital Centre Rijeka between 1989 and 2008. to establish the incidence of MPM in that period. Between 1989 and 2008 the hospital received 121 MPM patients, 117 of whom were men and four women. We observed a continued increase in newly diagnosed MPM patients from year to year. Occupational exposure to asbestos was established in 72 patients who worked in shipbuilding. In our region the incidence of MPM has been rising signifi cantly. We believe that this is not related to improved diagnostics, but to the long latency of the disease. This is why we expect this trend to continue for a while. In the USA and Europe, MPM incidence is expected to peak by 2020, while in countries with poor control over asbestos use this may take longer

Ronilački odgovor tijela u ronjenju u apnei

Rekreativno ronjenje je sve popularniji sport, iako je sposobnost čovjeka da boravi na i pod vodom značajno fiziološki limitiran. Razumijevanje tih ograničenja povećava sigurnost i užitak sportskog ronjenja

COMPARISON OF WIRE GUIDED TUBE THORACOSTOMY IN COMPARISON TO CLASSICAL SURGICAL CHEST TUBE PLACEMENT

Cilj istraživanja: Torakalna drenaža standardni je postupak koji se izvodi radi drenaže zraka i tekućine iz pleuralnog prostora. Cilj ovog istraživanja bio je dokazati da se korištenjem ciljane žicom vodiljom potpomognute tehnike torakalne drenaže s patentnim izumom, odnosno zakrivljenim dilatatorom, može postići brže, preciznije, jednostavnije i bezbolnije postavljanje torakalnog drena s manje komplikacija i kraćim boravkom u bolnici u odnosu na klasičnu kiruršku tehniku. Ispitanici i metode: Istraživanje je obuhvatilo 80 bolesnika s pleuralnim izljevom i pneumotoraksom kojima je bilo indicirano postavljanje torakalne drenaže. Bolesnici su podijeljeni u dvije skupine. Bolesnicima u jednoj skupini (39 bolesnika) torakalni dren je postavljen ciljanom žicom vodiljom potpomognutom tehnikom torakalne drenaže (C skupina), a u drugoj skupini (41 bolesnik) klasičnom kirurškom tehnikom (K skupina). Svakom bolesniku zabilježeni su opći podaci (matični broj, dob, spol, visina, težina), klinički parametri neposredno prije postavljanja drena (svijest, krvni tlak, broj udaha u minuti, puls), podaci o broju dana od postavljanja do vađenja torakalnog drena, broj re-drenaža, potreba za antibioticima, bolnost mjerena VAS-ljestvicom tijekom postupka i 24 h nakon, trajanju boravka nakon torakalne drenaže. Rezultati: Dokazali smo da je preciznost postavljanja u C skupini statistički značajno veća nego u K skupini. Kod svih bolesnika bez obzira na dijagnozu preciznost postavljanja torakalnog drena bila je 78.4% u C skupini u odnosu na 36.6% u K skupini, (p < 0,001), u skupinii bolesnika sa pleuralnim izljevom, 78,2% u C u odnosu na 37,5% K skupini (p = 0,005), u bolesnika sa pneumotoraksom, 78.6% u C skupini u odnosu na 35.3% u K skupini (p = 0.029). U C skupini bilo je statistički značajno manje curenja tekućine uz dren (p<0,0014). Ukupno u C skupini bilo je statistički značajno manje bolesnika s komplikacijama (p<0,005) i korištenjem antibiotika. Po vremenu izvođenja postupka drenaže, bolnosti tijekom izvođenja postupka i 24 h nakon, pojavi subkutanog emfizema, infekciji mjesta insercije, vremenu na torakalnoj drenaži, broju redrenaža i boravku u bolnici skupine se nisu statistički značajno razlikovale. Zaključak: Korištenjem ciljane žicom vodiljom potpomognute tehnike torakalne drenaže s patentnim izumom, odnosno zakrivljenim dilatatorom, može se postići preciznije postavljanje torakalnog drena, sa značajno manje komplikacija nego klasičnom kirurškom tehnikom.Objective: Thoracic drainage is the standard procedure performed for drainage of air or fluid from the pleural space. The objective of this study was to prove that using the targeted wire guide technique (TWG) with curve dilator can achieve faster, more accurate, easier and less painful for patients indicated for chest tube placement with fewer complications and less time spent in hospital, in comparison to classical surgical technique (CS). Patients and methods: Our clinical study included total of 80 patients with indication of thoracic drainage, due to pneumothorax or pleural effusion. The experimental group consisted of consisted of 39 patients with chest tube placed with TWG technique. The control group consisted of 41 patients whose chest tube was placed using the CS technique. We registered for all the patients their personal records (i.e. PIN, age, gender, height and weight). We also registered their clinical data (i.e. consciousness, blood pressure, respiratory rate, pulse), number of days spent in the hospital after tube placement, number of redreinage, use of antibiotics, soreness according to VAS scale during procedure and 24 hours after. Results: The TWG technique with curve dilator was significantly more successful in achieving precise chest tube placement, irrespective of patient diagnosis (TWG vs. CS in all patients, 78.4% vs. 36.6%, p < 0.001). In the pleural effusion group, TWG and CS had success rates of 78.2% and 37.5% (p = 0.005), respectively, while in pneumothorax group, TWG and CS had success rates of 78.6% and 35.3% (p = 0.029), respectively. In the TWG technique group was a significantly lesser leakage of fluid along the drain compared to the CS technique group (p = 0.0014). In the TWG technique group was significantly lesser complication rate (p = 0.005) and usage of antibiotics (p = 0.0434). There were no significant differences between the two groups concerning time spent for the procedure, pain measurements, infections of tube insertion sites, number of redreinage, number of days spent in the hospital after tube placement. Conclusion: We found that using the TWG technique with the curved dilator for thoracic drainage statistically significant advantage to the TWG technique in comparison to the CS technique regarding precise chest tube placement within the pleural cavity. In CS technique we found statistically higher noumber of complications

COMPARISON OF WIRE GUIDED TUBE THORACOSTOMY IN COMPARISON TO CLASSICAL SURGICAL CHEST TUBE PLACEMENT

Cilj istraživanja: Torakalna drenaža standardni je postupak koji se izvodi radi drenaže zraka i tekućine iz pleuralnog prostora. Cilj ovog istraživanja bio je dokazati da se korištenjem ciljane žicom vodiljom potpomognute tehnike torakalne drenaže s patentnim izumom, odnosno zakrivljenim dilatatorom, može postići brže, preciznije, jednostavnije i bezbolnije postavljanje torakalnog drena s manje komplikacija i kraćim boravkom u bolnici u odnosu na klasičnu kiruršku tehniku. Ispitanici i metode: Istraživanje je obuhvatilo 80 bolesnika s pleuralnim izljevom i pneumotoraksom kojima je bilo indicirano postavljanje torakalne drenaže. Bolesnici su podijeljeni u dvije skupine. Bolesnicima u jednoj skupini (39 bolesnika) torakalni dren je postavljen ciljanom žicom vodiljom potpomognutom tehnikom torakalne drenaže (C skupina), a u drugoj skupini (41 bolesnik) klasičnom kirurškom tehnikom (K skupina). Svakom bolesniku zabilježeni su opći podaci (matični broj, dob, spol, visina, težina), klinički parametri neposredno prije postavljanja drena (svijest, krvni tlak, broj udaha u minuti, puls), podaci o broju dana od postavljanja do vađenja torakalnog drena, broj re-drenaža, potreba za antibioticima, bolnost mjerena VAS-ljestvicom tijekom postupka i 24 h nakon, trajanju boravka nakon torakalne drenaže. Rezultati: Dokazali smo da je preciznost postavljanja u C skupini statistički značajno veća nego u K skupini. Kod svih bolesnika bez obzira na dijagnozu preciznost postavljanja torakalnog drena bila je 78.4% u C skupini u odnosu na 36.6% u K skupini, (p < 0,001), u skupinii bolesnika sa pleuralnim izljevom, 78,2% u C u odnosu na 37,5% K skupini (p = 0,005), u bolesnika sa pneumotoraksom, 78.6% u C skupini u odnosu na 35.3% u K skupini (p = 0.029). U C skupini bilo je statistički značajno manje curenja tekućine uz dren (p<0,0014). Ukupno u C skupini bilo je statistički značajno manje bolesnika s komplikacijama (p<0,005) i korištenjem antibiotika. Po vremenu izvođenja postupka drenaže, bolnosti tijekom izvođenja postupka i 24 h nakon, pojavi subkutanog emfizema, infekciji mjesta insercije, vremenu na torakalnoj drenaži, broju redrenaža i boravku u bolnici skupine se nisu statistički značajno razlikovale. Zaključak: Korištenjem ciljane žicom vodiljom potpomognute tehnike torakalne drenaže s patentnim izumom, odnosno zakrivljenim dilatatorom, može se postići preciznije postavljanje torakalnog drena, sa značajno manje komplikacija nego klasičnom kirurškom tehnikom.Objective: Thoracic drainage is the standard procedure performed for drainage of air or fluid from the pleural space. The objective of this study was to prove that using the targeted wire guide technique (TWG) with curve dilator can achieve faster, more accurate, easier and less painful for patients indicated for chest tube placement with fewer complications and less time spent in hospital, in comparison to classical surgical technique (CS). Patients and methods: Our clinical study included total of 80 patients with indication of thoracic drainage, due to pneumothorax or pleural effusion. The experimental group consisted of consisted of 39 patients with chest tube placed with TWG technique. The control group consisted of 41 patients whose chest tube was placed using the CS technique. We registered for all the patients their personal records (i.e. PIN, age, gender, height and weight). We also registered their clinical data (i.e. consciousness, blood pressure, respiratory rate, pulse), number of days spent in the hospital after tube placement, number of redreinage, use of antibiotics, soreness according to VAS scale during procedure and 24 hours after. Results: The TWG technique with curve dilator was significantly more successful in achieving precise chest tube placement, irrespective of patient diagnosis (TWG vs. CS in all patients, 78.4% vs. 36.6%, p < 0.001). In the pleural effusion group, TWG and CS had success rates of 78.2% and 37.5% (p = 0.005), respectively, while in pneumothorax group, TWG and CS had success rates of 78.6% and 35.3% (p = 0.029), respectively. In the TWG technique group was a significantly lesser leakage of fluid along the drain compared to the CS technique group (p = 0.0014). In the TWG technique group was significantly lesser complication rate (p = 0.005) and usage of antibiotics (p = 0.0434). There were no significant differences between the two groups concerning time spent for the procedure, pain measurements, infections of tube insertion sites, number of redreinage, number of days spent in the hospital after tube placement. Conclusion: We found that using the TWG technique with the curved dilator for thoracic drainage statistically significant advantage to the TWG technique in comparison to the CS technique regarding precise chest tube placement within the pleural cavity. In CS technique we found statistically higher noumber of complications

Ronilački odgovor tijela u ronjenju u apnei

Rekreativno ronjenje je sve popularniji sport, iako je sposobnost čovjeka da boravi na i pod vodom značajno fiziološki limitiran. Razumijevanje tih ograničenja povećava sigurnost i užitak sportskog ronjenja

COMPARISON OF WIRE GUIDED TUBE THORACOSTOMY IN COMPARISON TO CLASSICAL SURGICAL CHEST TUBE PLACEMENT

Cilj istraživanja: Torakalna drenaža standardni je postupak koji se izvodi radi drenaže zraka i tekućine iz pleuralnog prostora. Cilj ovog istraživanja bio je dokazati da se korištenjem ciljane žicom vodiljom potpomognute tehnike torakalne drenaže s patentnim izumom, odnosno zakrivljenim dilatatorom, može postići brže, preciznije, jednostavnije i bezbolnije postavljanje torakalnog drena s manje komplikacija i kraćim boravkom u bolnici u odnosu na klasičnu kiruršku tehniku. Ispitanici i metode: Istraživanje je obuhvatilo 80 bolesnika s pleuralnim izljevom i pneumotoraksom kojima je bilo indicirano postavljanje torakalne drenaže. Bolesnici su podijeljeni u dvije skupine. Bolesnicima u jednoj skupini (39 bolesnika) torakalni dren je postavljen ciljanom žicom vodiljom potpomognutom tehnikom torakalne drenaže (C skupina), a u drugoj skupini (41 bolesnik) klasičnom kirurškom tehnikom (K skupina). Svakom bolesniku zabilježeni su opći podaci (matični broj, dob, spol, visina, težina), klinički parametri neposredno prije postavljanja drena (svijest, krvni tlak, broj udaha u minuti, puls), podaci o broju dana od postavljanja do vađenja torakalnog drena, broj re-drenaža, potreba za antibioticima, bolnost mjerena VAS-ljestvicom tijekom postupka i 24 h nakon, trajanju boravka nakon torakalne drenaže. Rezultati: Dokazali smo da je preciznost postavljanja u C skupini statistički značajno veća nego u K skupini. Kod svih bolesnika bez obzira na dijagnozu preciznost postavljanja torakalnog drena bila je 78.4% u C skupini u odnosu na 36.6% u K skupini, (p < 0,001), u skupinii bolesnika sa pleuralnim izljevom, 78,2% u C u odnosu na 37,5% K skupini (p = 0,005), u bolesnika sa pneumotoraksom, 78.6% u C skupini u odnosu na 35.3% u K skupini (p = 0.029). U C skupini bilo je statistički značajno manje curenja tekućine uz dren (p<0,0014). Ukupno u C skupini bilo je statistički značajno manje bolesnika s komplikacijama (p<0,005) i korištenjem antibiotika. Po vremenu izvođenja postupka drenaže, bolnosti tijekom izvođenja postupka i 24 h nakon, pojavi subkutanog emfizema, infekciji mjesta insercije, vremenu na torakalnoj drenaži, broju redrenaža i boravku u bolnici skupine se nisu statistički značajno razlikovale. Zaključak: Korištenjem ciljane žicom vodiljom potpomognute tehnike torakalne drenaže s patentnim izumom, odnosno zakrivljenim dilatatorom, može se postići preciznije postavljanje torakalnog drena, sa značajno manje komplikacija nego klasičnom kirurškom tehnikom.Objective: Thoracic drainage is the standard procedure performed for drainage of air or fluid from the pleural space. The objective of this study was to prove that using the targeted wire guide technique (TWG) with curve dilator can achieve faster, more accurate, easier and less painful for patients indicated for chest tube placement with fewer complications and less time spent in hospital, in comparison to classical surgical technique (CS). Patients and methods: Our clinical study included total of 80 patients with indication of thoracic drainage, due to pneumothorax or pleural effusion. The experimental group consisted of consisted of 39 patients with chest tube placed with TWG technique. The control group consisted of 41 patients whose chest tube was placed using the CS technique. We registered for all the patients their personal records (i.e. PIN, age, gender, height and weight). We also registered their clinical data (i.e. consciousness, blood pressure, respiratory rate, pulse), number of days spent in the hospital after tube placement, number of redreinage, use of antibiotics, soreness according to VAS scale during procedure and 24 hours after. Results: The TWG technique with curve dilator was significantly more successful in achieving precise chest tube placement, irrespective of patient diagnosis (TWG vs. CS in all patients, 78.4% vs. 36.6%, p < 0.001). In the pleural effusion group, TWG and CS had success rates of 78.2% and 37.5% (p = 0.005), respectively, while in pneumothorax group, TWG and CS had success rates of 78.6% and 35.3% (p = 0.029), respectively. In the TWG technique group was a significantly lesser leakage of fluid along the drain compared to the CS technique group (p = 0.0014). In the TWG technique group was significantly lesser complication rate (p = 0.005) and usage of antibiotics (p = 0.0434). There were no significant differences between the two groups concerning time spent for the procedure, pain measurements, infections of tube insertion sites, number of redreinage, number of days spent in the hospital after tube placement. Conclusion: We found that using the TWG technique with the curved dilator for thoracic drainage statistically significant advantage to the TWG technique in comparison to the CS technique regarding precise chest tube placement within the pleural cavity. In CS technique we found statistically higher noumber of complications

Perioperacijska Analgezija Diklofenakom U Rekonstrukcijskim Zahvatima Na Koljenu Sportaša

Objectives: Nonsteroidal antiinflammmatory drugs are recommended for the multimodal analgetic management of postoperative pain and may have significant opioid-sparing effect after major surgery. Preemptive analgesic efficacy of nonsteroidal antiinflammatory drug diclofenac have not been evaluated after major orthopedic surgery. This study was designed to determine whether the administration of a preemptive doses of diclofenac to patients who have undergone anterior cruciate ligament reconstruction would enhance analgesia, and/or decrease consumption of opioid analgetic fentanyl. Patients and methods: We evaluated 80 patients undergoing anterior cruciate ligament reconstruction. The patients were divided into two groups: ones preemptively, the night before and for 48 hr after operation, received oral diclofenac and others placebo. All patients postoperatively received combined intraarticular analgesia, continious 24-hr intravenous infusion of 200 mg tramadolum and 2,5 g metamisolum and intravenous fentanyl as needed. The outcome measures included visual-analog pain scores at rest and movements preoperatively and four times during 48 hours and the total dose of fentanyl during 24 horus. Results: The total dose of fentanyl were significantly less in the diclofenac group, and pain scores were significantly less in the diclofenac group at rest and movements than in the control group (p<0,001). Conclusion: Preemptive diclofenac demonstrated an improved analgesic effect during 48 hours postoperatively. Diclofenac can be reccommend as a preemptive component of multimodal pain management in patients undergoing anterior cruciate ligament reconstruction.Cilj istraživanja: Nesteroidni protuupalni analgetici osnova su multimodalne analgezije i mogu značajno uštedjeti potrošnju opijata pri liječenju jakih poslijeoperacijskih bolova. Preemptivni analgetski učinak redovitom perioperacijskom primjenom diklofenaka nije ispitivan u velikim ortopedskim zahvatima. Ovaj je rad dizajniran da bi se odredilo hoće li preemptivna primjena diklofenaka prijeoperacijski i u 48 poslijeoperacijskih sati unaprijediti postojeći multimodalni program: smanjiti bolove i/ili smanjiti potrošnju opijatnog analgetika fentanila. Ispitanici i metode: Ispitivanje je provedeno u razdoblju od dvije godine na 80 pacijenata koji su se podvrgavali elektivnim rekonstrukcijskim zahvatima na prednjemu križnom ligamentu koljena. Pacijenti su bili podijeljeni u dvije skupnine: jedni su preemptivno večer prije zahvata i u 48 poslijeoperacijskih sati dobivali 150 mg peroralnog diklofenaka, a drugi placebo. Svi su pacijenti poslijeoperacijski primali kombiniranu intraartikularnu analgeziju, kontinuiranu 24-satnu infuziju tramadola 200 mg i metamizola 2500 g te intravenski fentanil, prema potrebi. Četiri puta u 48 sati mjerile su se vizualno- analogne skale bolova u mirovanju i tijekom vježbi te 24-satna potrošnja opijata. Rezultati: Ispitanici u preemptivnoj diklofenak skupini pokazali su statistički značajno manju prosječnu potrošnju opijatnog analgetika fentanila te značajno manji intenzitet bolova u mirovanju i tijekom vježbi u odnosu na kontrolnu skupinu (p<0,001). Zaključak: Preemptivni diklofenak pokazao je unaprjeđenje multimodalne analgezije u 48 poslijeoperacijskih sati nakon elektivnoga rekonstrukcijskog zahvata na prednjemu križnom ligamentu. Može se preporučiti kao preemptivna komponenta multimodalnog zbrinjavanja akutne poslijeoperacijske boli u rekonstrukcijskoj kirurgiji koljena