Transplantacija bubrega kao najbolja metoda nadomještanja bubrežne funkcije – prikaz slučaja

Uvod: U zdravstvenoj skrbi bolesnika s kroničnom bubrežnom insufi cijencijom [KBI] metodama nadomještanja bubrežne funkcije, transplantacija bubrega predstavlja metodu liječenja s najboljim rezultatima. Transplantacija povećava stupanj kvalitete života bolesnika s kroničnom bubrežnom insufi cijencijom, a duljina preživljavanja u odnosu na metode dijalize/peritonejske dijalize znatno je produljena. Kod znatnog broja bolesnika prije postupka transplantacije potrebno je provoditi metode dijalize. Odabir metode individualan je i bitno pridonosi uspješnosti transplantacije. Danas su u uporabi dvije metode, i to hemodijaliza i peritonejska dijaliza. Obje metode imaju prednosti i nedostatke. Upravo stoga nužan je individualan odabir bolesnika. U postupku odabira potrebno je aktivno i istodobno sudjelovanje liječnika i medicinskih sestara/tehničara, i to radi provođenja predijalizne edukacije bolesnika. Prikaz slučaja: Prikazujemo slučaj bolesnice kod koje je učinjena transplantacija bubrega uz zadovoljavajući rezultat, a koja je prije transplantacije liječena peritonejskom dijalizom. 55-godišnja bolesnica zaprimljena je kao hitan slučaj zbog neregulirane arterijske hipertenzije, glavobolje i bubrežnog zatajivanja nejasne etiologije. Bolesnica nije prihvatila preporuke za liječenje peritonejskom dijalizom kao prvom metodom izbora, navodeći otežane uvjete stanovanja u zajedničkom domaćinstvu. Poštujući pravo na izbor metode liječenja, bolesnici je konstruirana arterio-venska [AV] fi stula na desnoj podlaktici. AV-fistula je poslije 24 sata postala afunkcionalna. Učinjena je revizija AV-fi stule uz nezadovoljavajući rezultat. Nakon provedene predijalizne edukacije promijenila je stav i prihvatila peritonejsku dijalizu kao metodu izbora. Kod bolesnice je započela priprema i plan za liječenje peritonejskom dijalizom [engl. Peritoneal dialysis-PD]. Tijekom boravka i priprema za početak odabrane metode liječenja, započeta je i obrada za transplantaciju bubrega. Bolesnica je otpuštena do planirane implantacije peritonejskog katetera [engl. Peritoneal dialysis catheter- PDC]. Nakon preoperacijske pripreme, bolesnici je u sljedećem boravku implantiran kateter za peritonejsku dijalizu klasičnim kirurškim zahvatom u općoj anesteziji. Bolesnica je ponovno hospitalizirana, i to mjesec dana poslije implantiranog peritonejskog katetera i započeto je liječenje peritonejskom dijalizom. Educirana je za samostalno liječenje ambulatornom peritonejskom dijalizom [engl. Ambulatory peritoneal dialysis APD]. Tijekom boravka i edukacije nastavljena je i završena obrada zauvrštenje na listu čekanja za transplantaciju bubrega od umrle osobe. Bolesnica je nastavila ambulantne kontrole prema predviđenom rasporedu. Izlazno mjesto peritonejskog katetera bilo je uredno bez znakova infekcije. Četiri mjeseca poslije bolesnica je pozvana kao potencijalni primatelj bubrežnog presatka. Prihvaćena je kao primatelj i učinjena je transplantacija bubrega, i to sedam mjeseci od prvog dijagnosticiranja bubrežne bolesti. Transplantacija bubrega je metoda liječenja kojom se postiže maksimalna medicinska, osobna i socijalna rehabilitacija bolesnika

MANAGEMENT OF HEMODIALYSIS PATIENTS USING SIMPLE INFORMATICS PROGRAM

Provođenje zdravstvene njege u bolnicama i dobra organizacija temelje se na dobro obrazovanoj i kompetentnoj medicinskoj sestri. Ona može bitno utjecati na uspješnost sveukupnog liječenja koje ima stručne i financijske učinke. Informatika u sestrinstvu kao specijalnost koja integrira sestrinsku, kompjutersku i informatičku znanost primijenjenu u menadžmentu sestrinstva i prijenosu podataka, informacija i znanja u sestrinskoj praksi olakšava njihovu integraciju kao potporu sudionicima u odlučivanju i provođenju zdravstvene njege. Informatika naglašava cjelokupnu sestrinsku praksu i sve medicinske sestre bi trebale imati osnovne informatičke vještine. U radu je prikazano korištenje jednostavnih tablica izrađenih u programima Microsoft Office: Excel i Word koje, više od desetljeća, olakšavaju organizaciju dnevnog rada, praćenja bolesnika i njihove propisane terapije. Educirana sestra-menadžer će znati i moći procijeniti potrebe bolesnika za zdravstvenom njegom i sukladno tome organizirati pružanje zdravstvene njege koristeći dostupne ljudske i tehničke resurse. Vizija nacionalnog zdravstvenog sustava još uvijek nije dostižna zbog nedostatne infrastrukture. Sestrinska informatička dokumentacija o kroničnom bubrežnom bolesniku može značajno doprinijeti kvaliteti zbrinjavanja i liječenja.Providing health care and good hospital organization are always based on a well-educated and competent nurse. Nurses can significantly affect the result of overall treatment, which has a professional and financial effect. Nursing Informatics is a specialty that integrates nursing, computer and information science applied to nursing management as well as transfer of data, information and knowledge in nursing practice. This facilitates nurses’ integration in supporting decision-making and implementation of health care. Informatics emphasizes overall nursing practice and nurses should have basic computer skills. In this article, we show how the use of simple tables, designed by using Microsoft Office programs (Word and Excel), has been employed for over a decade in facilitating the organization of daily work, monitoring of patients and their prescribed therapy. A trained nurse-manager will be able to evaluate patient care and to organize health care administration using all human and technical resources. The vision of the national health care system is still not achievable due to the lack of infrastructure. Nurses and computer documentation of patients with chronic kidney disease can significantly improve the quality of patient care and treatment

Peritoneal dialysis

Peritonejska dijaliza (PD) postala je dobro afi rmirana metoda integriranog liječenja završnog stupnja bubrežnog zatajenja. Ona ima prednost kao prva metoda dijaliti čkog liječenja jer se u usporedbi s hemodijalizom dulje održava ostatna bubrežna funkcija, čime se značajno poboljšava kvaliteta života i preživljavanje bolesnika. PD je neophodna kod male djece i bolesnika sa srčanožilnim komplikacijama, kao što su dijabeti čari i starije osobe. U ovom radu prikazani su važni klinički aspekti , prednosti i komplikacije liječenja PD. Usavršavanje tehnologije i uvođenje biokompati bilnih otopina za PD, te individualizacija dijaliti čkog liječenja značajno smanjuju morbiditet i mortalitet bolesnika sa završnim stupnjem bubrežnog zatajenja.Peritoneal dialysis (PD) is a well-established method for the integrated care of end-stage renal disease. It is advantageous to start with PD as the fi rst dialyti c method, because it preserves residual renal functi on bett er than hemodialysis (HD) which leads to a signifi cant improvement in the quality of life and pati ent survival. PD is necessary for small children and pati ents with cardiovascular complicati ons, as are diabeti cs and the elderly. This paper addresses important clinical aspects, advantages and complicati ons of PD treatment. Improvement of technology, introducti on of biocompati ble soluti ons for PD, and individualisati on of dialyti c treatment signifi cantly reduce morbidity and mortality in pati ents with end-stage renal failure

Peritoneal dialysis

Peritonejska dijaliza (PD) postala je dobro afi rmirana metoda integriranog liječenja završnog stupnja bubrežnog zatajenja. Ona ima prednost kao prva metoda dijaliti čkog liječenja jer se u usporedbi s hemodijalizom dulje održava ostatna bubrežna funkcija, čime se značajno poboljšava kvaliteta života i preživljavanje bolesnika. PD je neophodna kod male djece i bolesnika sa srčanožilnim komplikacijama, kao što su dijabeti čari i starije osobe. U ovom radu prikazani su važni klinički aspekti , prednosti i komplikacije liječenja PD. Usavršavanje tehnologije i uvođenje biokompati bilnih otopina za PD, te individualizacija dijaliti čkog liječenja značajno smanjuju morbiditet i mortalitet bolesnika sa završnim stupnjem bubrežnog zatajenja.Peritoneal dialysis (PD) is a well-established method for the integrated care of end-stage renal disease. It is advantageous to start with PD as the fi rst dialyti c method, because it preserves residual renal functi on bett er than hemodialysis (HD) which leads to a signifi cant improvement in the quality of life and pati ent survival. PD is necessary for small children and pati ents with cardiovascular complicati ons, as are diabeti cs and the elderly. This paper addresses important clinical aspects, advantages and complicati ons of PD treatment. Improvement of technology, introducti on of biocompati ble soluti ons for PD, and individualisati on of dialyti c treatment signifi cantly reduce morbidity and mortality in pati ents with end-stage renal failure

DIJAGNOSTICIRANJE MAKROAMILAZEMIJE KOD NERAZJAŠNJENE HIPERAMILAZEMIJE

Makroamilazemija je zanimljivo stanje obilježeno hiperamilazemijom bez ikakvih drugih znakova ili simptoma, najčešće uzrokovana kompleksima imunoglobulina i amilaze koji se ne mogu izlučiti putem bubrega. Najčešće ne zahtijeva proširenu kliničku obradu, ali se mora uzeti u obzir kako bi se izbjegla nepotrebna dijagnostika i liječenje koji mogu predstavljati opterećenje za bolesnika i zdravstveni sustav. Nekoliko studija i prikaza opisuju makroamilazemiju zajedno s drugim stanjima ili bolestima, a jedna od značajnijih je celijakija gdje je primjena bezglutenske dijete osnova liječenja. Naš slučaj predstavlja mladu bolesnicu bez značajnih znakova ili simptoma osim povišene serumske amilaze otkrivene slučajnim probirom. Makroamilazemija je potvrđena bez znakova celijakije, a liječenje nije bilo potrebno.Macroamylasemia is a curious condition marked by hyperamylasemia without any other signs or symptoms, most frequently caused by immunoglobulin-amylase complexes that cannot be secreted normally by the kidneys. It usually requires no additional investigation, but must be taken into consideration to avoid unnecessary diagnostics and treatment, which burden both the patient and the healthcare system. A number of studies and reports have described macroamylasemia in combination with other conditions or diseases, one of the more interesting being celiac disease, where a gluten free diet was shown to cure both. Our case presents a young female patient without significant signs or symptoms except for elevated serum amylase discovered by chance, and ignored. Macroamylasemia was considered and confirmed, while celiac disease was subsequently excluded

Peritoneal dialysis

Peritonejska dijaliza (PD) postala je dobro afi rmirana metoda integriranog liječenja završnog stupnja bubrežnog zatajenja. Ona ima prednost kao prva metoda dijaliti čkog liječenja jer se u usporedbi s hemodijalizom dulje održava ostatna bubrežna funkcija, čime se značajno poboljšava kvaliteta života i preživljavanje bolesnika. PD je neophodna kod male djece i bolesnika sa srčanožilnim komplikacijama, kao što su dijabeti čari i starije osobe. U ovom radu prikazani su važni klinički aspekti , prednosti i komplikacije liječenja PD. Usavršavanje tehnologije i uvođenje biokompati bilnih otopina za PD, te individualizacija dijaliti čkog liječenja značajno smanjuju morbiditet i mortalitet bolesnika sa završnim stupnjem bubrežnog zatajenja.Peritoneal dialysis (PD) is a well-established method for the integrated care of end-stage renal disease. It is advantageous to start with PD as the fi rst dialyti c method, because it preserves residual renal functi on bett er than hemodialysis (HD) which leads to a signifi cant improvement in the quality of life and pati ent survival. PD is necessary for small children and pati ents with cardiovascular complicati ons, as are diabeti cs and the elderly. This paper addresses important clinical aspects, advantages and complicati ons of PD treatment. Improvement of technology, introducti on of biocompati ble soluti ons for PD, and individualisati on of dialyti c treatment signifi cantly reduce morbidity and mortality in pati ents with end-stage renal failure

Osteoprotegerin kao rani predskazatelj mineralno-koštanog poremećaja u bolesnika s kroničnom bubrežnom bolesti

Chronic kidney disease (CKD) is among the most significant health problems, with the associated cardiovascular disease and bone metabolism disorders being the leading cause of morbidity and mortality in these patients. The aim of the study was to determine markers of bone turnover in patient sera (phosphates, calcium, alkaline phosphatase, parathyroid hormone and osteoprotegerin (OPG)) in all stages of kidney failure including kidney transplant recipients. We also wanted to determine whether dialysis vintage affects recovery of bone markers one year after transplantation. There were 164 study patients, whereas 30 healthy individuals served as a control group. Serum OPG progressively increased with decline of the glomerular filtration rate. The highest OPG concentration was recorded in dialysis group. We observed a statistically significant OPG increase in stage 2 CKD. In kidney transplant group, there was positive correlation between OPG and dialysis vintage. We also found that serum OPG was lower in patients treated with dialysis for less than 4 years prior to transplantation. We confirmed that CKD-mineral and bone disorder began in stage 3 CKD with parathyroid hormone and OPG elevation, and a statistically significant OPG increase in stage 2 CKD might be an early sign of CKD-mineral and bone disorder. Dialysis vintage longer than 4 years is associated with more significant disturbances in mineral and bone metabolism.Kronična bubrežna bolest (KBB) važan je javnozdravstveni problem pri čemu su kardiovaskularne komplikacije i poremećaj mineralno-koštanog metabolizma vodeći uzroci pobola i smrtnosti ovih bolesnika. U ovom istraživanju mjerene su koncentracije biljega koštane pregradnje (kalcij, fosfati, alkalna fosfataza, paratireoidni hormon i osteoprotegerin (OPG)) u različitim stadijima kronične bubrežne bolesti uključujući i bolesnike nakon transplantacije bubrega. Temeljem tih rezultata namjera je bila odrediti u kojem je stadiju KBB potrebno započeti liječenje poremećaja mineralno-koštanog metabolizma. Također smo željeli utvrditi utječe li vrijeme provedeno na dijalizi na oporavak mineralno-koštanog metabolizma nakon učinjene transplantacije bubrega. U istraživanje je bilo uključeno 164 bolesnika te 30 zdravih ispitanika u kontrolnoj skupini. Utvrdili smo kako je koncentracija OPG-a obrnuto proporcionalna glomerularnoj filtraciji. Najviše koncentracije OPG-a utvrđene su u dijaliznoj skupini bolesnika, a statistički značajan porast koncentracije OPG-a utvrđen je već u drugom stadiju KBB. Također je utvrđeno da koncentracija OPG-a pozitivno korelira s vremenom trajanja hemodijalize. Ovim istraživanjem potvrdili smo da poremećaj mineralno-koštanog metabolizma počinje u trećem stadiju KBB. Statistički značajan porast koncentracije OPG-a u drugom stadiju KBB mogao bi biti rani znak poremećaja mineralno-koštanog metabolizma. Trajanje dijalize duže od četiri godine povezano je sa značajnijim poremećajem mineralno-koštanog metabolizma

KONTINUIRANO NADOMJEŠTANJE BUBREGA KOD STARIJIH BOLESNIKA S AKUTNOM OZLJEDOM BUBREGA

Acute kidney injury is one of the most intriguing challenges in medicine, as it is followed by high mortality rates despite the progress in understanding and treating the condition. Elderly patients form a particularly sensitive group, due to the complications that come with age and various comorbid conditions. The aim of the study was to analyse the outcome of patients on CRRT, specifi cally mortality, loss or recovery of kidney functions, along with parameters which could infl uence outcome and which could be improved during therapy for a better outcome. The study included all patients that were treated for acute kidney injury at the Clinical Hospital Centre Rijeka in the last 5 years. Total number of patients was 178, of which 64 were female, and 114 were male. Average age was 74,35 } 5,46 (65- 89). All analyzed patients were treated with continuous renal replacement therapy. Patients were divided into three groups in relation to the outcome (group that passed away, group with the loss and group with the recovery of kidney function). The most common indications for continuous renal replacement therapy were of cardiogenic (n=89, 50,0%) and infectious etiology (n=52, 29,2%). Mortality in patients with acute kidney injury that were treated with continuous renal replacement therapy in our study was 70,79% (n=126), while recovery of renal function occurred in 6,18% (n=11) of the patients. Permanent loss of renal function was more common than recovery, and it occurred in 23,03% (n=41) of the patients. Analysis of parameters revealed that initial creatinine levels, 24-hour diuresis, glomerular fi ltration, potassium levels and multiple organ failure can be predictors of acute kidney injury outcome in elderly patients.Akutna bubrežna ozljeda je jedan od intrigantnijih problema medicine, budući da je i dalje prati visok mortalitet unatoč napretku u liječenju i razumijevanju same bolest. Posebno osjetljivu skupinu čine stariji pacijenti, koji su zbog same dobi i svih komorbiditeta posebno ugroženi. Cilj studije bio je analizirati ishod pacijenata na CRRT-u, odnosno mortalitet, gubitak i oporavak bubrežne funkcije, kao i parametre koji bi potencijalno mogli upućivati na mogući ishod, no na koje bi se ujedno moglo i utjecati u svrhu boljeg preživljenja. U ispitivanju su sudjelovali pacijenti oboljeli od ABO liječeni u Kliničkom bolničkom centru Rijeka u razdoblju od 5 g. Ukupan broj ispitanika bio je 178, od toga 64 osoba ženskog i 114 osobe muškog spola. Prosječna dob iznosila je 74,35 } 5,46 (65-89) godina. Svi analizirani pacijenti su se liječili kontinuiranim nadomještanjem bubrežne funkcije. Pacijenti su raspoređeni u tri skupine ovisno o ishodu bolesti, odnosno smrt, gubitak i oporavak bubrežne funkcije. Najčešće indikacije za primjenu kontinuiranog nadomještanja bubrežne funkcije bile su kardiogene etiologije (n=89, 50,0 %) te infektivne etiologije (n=52, 29,2 %). Mortalitet pacijenata oboljelih od ABO koji su bili na kontinuiranom nadomještanju bubrežne funkcije iznosi 70,79 % (n=126), dok se renalna funkcija oporavila u 6,18 % pacijenata (n=11), a 23,03 % pacijenata je moralo nastaviti jednom od metoda nadomještanja bubrežne funkcije (n=41). Analizom podataka dobiveno je da vrijednosti inicijalno mjerenog kreatinina, 24-satne diureze, glomerularne fi ltracije, kalija, kao i višestruko zatajenje organa, mogu biti jedan od prediktora ishoda ABO u starijih pacijenata

CHRONIC KIDNEY DISEASE AFTER ACUTE RENAL INJURY

Ciljevi Razvoj akutnog bubrežnog oštećenja (ABO) koje zahtijeva nadomjesno bubrežno liječenje (NBL) kod hospitaliziranih bolesnika povećava rizik smrtnosti za više od 50 %. Preživjeli bolesnici su pod povećanim rizikom dugoročnih komplikacija. Ovim istraživanjem željeli smo utvrditi razvoj kronične bubrežne bolesti (KBB) kod bolesnika liječenih NBL-om u KBC-u Rijeka tijekom praćenja dvije godine. Bolesnici i metode: Istraživanje je obuhvatilo 429 bolesnika (299 muškaraca i 130 žena) koji su u razdoblju od siječnja 2010. godine do lipnja 2016. godine liječeni metodama NBL-a u KBC-u Rijeka. Prosječna dob bila je 66,61 ± 16,26 godinu. Metodom CVVH liječen je 31 bolesnik, CVVHD 295 bolesnika, CVVHDF 99 bolesnika te HD 4 bolesnika. Indikacija za započinjanje je u 57 % bolesnika bila sepsa, u 31,7 % akutna epizoda kroničnog srčanog zatajivanja, a u 11,3 % kardiokirurški zahvat. Prosječna vrijednost serumskog kreatinina prije hospitalizacije u tih je bolesnika bila 101 ± 39,12 μmol/L. Rezultati: Ukupno 270 bolesnika preminulo je tijekom hospitalizacije, preživjelo je 159 bolesnika. Prosječna vrijednost serumskog kreatinina pri otpustu iznosila je 143,82 ± 45,96 μmol/L. Mjesec dana nakon otpusta prosječna vrijednost serumskog kreatinina iznosila je 177,38 ± 110,36 μmol/L, nakon 3 mjeseca 122,29 ± 64,26 μmol/L, nakon 6 mjeseci 126,63 ± 54,27 μmol/L, nakon godine dana 142,25 ± 133,02 μmol/L, nakon dvije godine 116,40 ± 39,57 μmol/L. Od navedenih bolesnika svega 32 bolesnika su upućena na kontrolu nefrologu mjesec dana poslije otpusta, 21 nakon tri mjeseca, 7 nakon 6 mjeseci, 19 nakon godinu dana i 14 nakon dvije godine. Zaključak: Naše istraživanje je pokazalo kako je u bolesnika koji su preživjeli epizodu ABO-a ili pogoršanja KBB-a zaostalo bubrežno oštećenje s prosječnim vrijednostima serumskog kreatinina višim od onih prije hospitalizacije. Većina bolesnika nije upućivana na redovite kontrole nefrologa.Development of acute renal injury (AKI) requiring renal replacement therapy (RRT) in hospitalized patients increases the risk of mortality by more than 50%. Surviving patients are at an increased risk of long-term complications. With this study, we wanted to determine development of chronic kidney disease (CKD) in patients treated with RRT at Rijeka UHC over a twoyear follow-up period. The study included 429 patients (299 men and 130 women) treated with RRT at Rijeka UHC during the period from January 2010 to June 2016. The mean age of patients was 66.61±16.26 years. Thirty-one patients were treated using CVVH, 295 by CVVHD, 99 by CVVHDF and 4 patients by HD. The indication for initiation was sepsis in 57%, worsening of chronic heart failure in 31.7% and cardiac surgery in 11.3% of patients. The mean serum creatinine value before hospitalization in these patients was 101±39.12 μmol/L. A total of 270 patients died during hospitalization and 159 survived. The mean serum creatinine at discharge was 143.82±45.96 μmol/L. One month after discharge, the mean serum creatinine value was 177.38±110.36 μmol/L, after 3 months 122.29±64.26 μmol/L, after 6 months 126.63±54.27 μmol/L, after one year 142.25±133.02 μmol/L, and after two years 116.40±39.57 μmol/L. Only 32 of these patients were referred for nephrologist check up one month after discharge, 21 after three months, 7 after 6 months, 19 after one year, and 14 after two years. Our study showed that patients surviving an episode of AKI or worsening of preexisting CKD during follow up had the mean serum creatinine values higher than those before hospitalization. Most patients were not referred for regular nephrologist check-ups