Uloga metalotionina u karcinomu dojke

Metallothioneins (MTs) are a family of small cysteine-rich proteins involved in many physiological and pathological processes. Genes that encode the four isoforms of metallothioneins (MT1-M4) are located on chromosome 16q13. Strucutures of these four isoforms allow metallothioneins their various biological functions. Many studies have shown that MT plays an important role in carcinogenesis, tumour growth, its progression from local to metastatic disease and may contribute to resistence to chemotherapy and radiotherapy. Due to the fact that breast cancer is one of the leading causes of death in women worldwide it is important to better understand the biology of breast cancer. So, findings of MT could evenutally help as a prognostic tool and could lead to a possible new specific anti-cancer treatment.Metalotioneini su skupina proteina bogatih cisteinima koji su uključeni u mnoge fiziološke i patološke procese. Geni koji kodiraju četiri izoforme metalotioneina locirani su na lokusu 16q13. Strukture ovih četiriju izoformi omogućuju metalotioneinima njihove razne biološke funkcije. Mnoge su studije pokazale da metalnotionein ima važnu ulogu u karcinogenezi, rastu tumora, njegovoj progresiji od lokalne prema metastatskoj bolesti te je povezan sa razvojem rezistencije na kemoterapiju i radioterapiju. Rak dojke jedan je od vodećih uzroka smrti u svijetu i važno je bolje razumijeti ulogu metalotioneina u različitim podtipovima karcinoma dojke. Ovakvi podaci mogli bi pomoći kao prognostički alat i voditi pronalasku novog specifičnog liječenja karcinoma

Utjecaj biopsije sentinel limfnog čvora nakon neoadjuvantnog sistemskog liječenja na klinički ishod bolesnica oboljelih od karcinoma dojke sa inicijalno pozitivnom aksilom

Introduction: After the consensus conference in St. Gallen and updated NCCN guidelines, we started doing sentinel lymph node biopsy (SLNB) in May 2017, for breast cancer patients who achieve clinical axillary remission following neoadjuvant treatment. This study’s primary goal was to evaluate the clinical impact of SLNB after neoadjuvant therapy in the group mentioned above. Methods: We retrospectively analyzed all neoadjuvant breast cancer patients from May 2016 until May 2018 at Clinical Hospital Center Rijeka. Our preliminary results recorded the appearance of locoregional and distant recurrence. Results: From 65 patients involved in this analysis, 48 patients were node-positive at the time of diagnosis, and 45.83% among those achieved complete pathological axillary remission. After the first postoperative year, there were no locoregional relapses nor statistically significant differences in the prevalence of distant recurrences, regardless of the extent of surgical procedure. However, results showed higher rates of locoregional and distant relapse for the group of patients that did not attain complete axillary remission. Conclusion: SLNB is a reliable alternative to ALND for locoregional and overall disease control for breast cancer patients who achieve complete clinical axillary remission after preoperative systemic treatment. The clinical axillary lymph node status, after neoadjuvant therapy, is a more relevant prognostic factor than the clinical axillary lymph node status at the beginning of the treatment.Uvod: Nakon konsenzusa postignutog na konferenciji u St. Gallen-u i revizije NCCN-ovih smjernica za liječenje karcinoma dojke, u svibnju 2017. godine u Kliničkom Bolničkom Centru Rijeka, biopsija sentinel limfnog čvora uvedena je u kliničku praksu kirurškog liječenja bolesnica oboljelih od karcinoma dojke koje su neoadjuvantnim liječenjem postigle kliničku remisiju u aksili. Primarni cilj ovog istraživanja bila je evaluacija kliničkog utjecaja metode u gore navedenoj skupini pacijentica. Metode: U ovu retrospektivnu analizu uključene su sve bolesnice oboljele od karcinoma dojke, liječene u KBC Rijeka u period od svibnja 2016. do svibnja 2018., kod kojih je preoperativno provedeno sistemsko onkološko liječenje. U prvoj postoperativnoj godini praćena je pojava lokoregionalnog i sistemskog recidiva. Rezultati: Četrdeset i osam od sveukupno 65 bolesnica uključenih u analizu prezentiralo se je sa pozitivnim aksilarnim limfnim čvorovima u vrijeme postavljanja dijagnoze, od kojih je 45.83% postiglo kompletnu patološku aksilarnu remisiju. Kod ove skupine pacijentica u prvoj postoperativnoj godini nije zabilježen niti jedan slučaj lokoregionalnog recidiva, niti statistički značajna razlika u pojavnosti udaljenih metastaza u korelaciji sa opsegom kirurškog zahvata u aksili. Međutim, u komparaciji sa ovom skupinom, kod bolesnica koje nisu postigle kompletnu aksilarnu remisiju zabilježene su više stope i lokoregionalnog i distalnog recidiva. Zaključak: Biopsija sentinel limfnog čvora je pouzdana alternativa aksilarnoj disekciji za postizanje lokoregionalne kontrole i kontrole bolesti uopće, kod bolesnica oboljelih od karcinoma dojke koje neoadjuvantnim sistemskim liječenjem postignu kompletnu kliničku aksilarnu remisiju. Odgovor aksilarnih limfnih čvorova na neoadjuvantno liječenje važniji je prognostički čimbenik od statusa limfnih čvorova na početku liječenja

The role of the pathologist in diagnosis and therapy of the breast cancer patients

Histopatološke značajke karcinoma dojke uključuju brojne podatke koji su neophodni za daljnji odabir terapije pacijentica, stoga oni moraju biti jasni, nedvojbeno navedeni i pouzdani. Osim tradicionalnih podataka o invaziji, metastatskom potencijalu i odgovoru na terapiju, sve više informacija o prognostičkim i prediktivnim čimbenicima koji utječu na terapiju pacijentica daju i genetska istraživanja na temelju kojih su tumori prema ekspresiji određenih gena stratificirani u podtipove.Histopathological features of breast cancer include numerous details that are essential for the further choice of patient’s therapy because it must be clear, unambiguously stated and reliable. In addition to traditional data on invasion, metastasis and response to therapy more information on prognostic and predictive factors that affect the treatment provide patients and genetic research on the basis of which tumors according to the expression of certain genes in the stratified subtypes

Operabilni invazivni karcinom dojke u eri konzervativne kirurgije; retrospektivna analiza 5-godišnjeg preživljenja i kontrole bolesti

Background: Following breast cancer treatment recommendations, the conservative approach is accepted and highly respected in the Clinical Hospital Center (CHC) Rijeka. However, we have found that institutional follow-up data are lacking. This retrospective analysis aims to update institutional data on survival and disease control rates. Methods: From 2011 till 2014, 915 breast cancer patients underwent surgery at CHC Rijeka, and 615 were included in this analysis. The Institutional Ethics Committee approved the analysis. Results: All patients were female, and the average age was 59 years. In the 5-year postoperative period, local, regional, and distant recurrence-free survival rates and overall survival and disease-free survival were calculated. All rates negatively correlate with a higher T and N status and a higher stage of the disease. The analysis has also demonstrated that in the pT1-3 pN0-1 subgroup, sentinel lymph node biopsy (SLNB) was not inferior to axillary lymph node dissection (ALND) in terms of locoregional control of disease and overall survival. Conclusion: Besides updating institutional data, the analysis confirmed that overall survival and locoregional control of the disease in the upfront-surgery patients are similar between pN0 and pN1 subpopulations and between pN2 and pN3, but statistically significantly different between pN0-1 and pN2-3. Currently ongoing, prospective observational multicenter clinical trial aims to translate the significance of these results into the neoadjuvant era.Uvod: Temeljem suvremenih preporuka za liječenje karcinoma dojke, u Kliničkom bolničkom centru (KBC) Rijeka prihvaća se i zagovara konzervativni kirurški pristup. Međutim, na razini naše institucije, ali i na nacionalnom nivou, malo je obrađenih rezultata liječenja. Cilj ove retrospektivne analize je ažuriranje institucionalnih podataka o preživljenju i kontroli bolesti. Metode: U periodu od 2011. do 2014. godine, u KBC Rijeka operirano je 915 pacijentica oboljelih od karcinoma dojke, a njih 615 uključeno je u ovu analizu. Istraživanje je odobreno od Etičkog povjerenstva KBC Rijeka. Rezultati: Sve su pacjentice bile žene, prosječno stare 59 godina. Izračunate su ukupne stope preživljenja bez lokalnog, regionalnog i udaljenog recidiva, te stope ukupnog preživljenja i preživljenja bez povrata bolesti u petogodišnjem postoperativnom periodu. Sve su stope u negativnoj korelaciji sa višim T i N statusom kao i višim stadijem bolesti. Osim navedenog, rezultati su potvrdili da je biopsija sentinel limfnog čvora ekvivalentna aksilarnoj disekciji u smislu lokoregionalne kontrole bolesti kao i ukupnog petogodišnjeg preživljenja u pT1-3 pN0-1 podskupini. Zaključak: Osim ažuriranja podataka naše institucije, ova je analiza potvrdila da su stope preživljenja i lokoregionalne kontrole bolesti u eri primarnog kirurškog tretmana slične između pN0 i pN1 subpopulacija kao i među pN2 i pN3, međutim statistički značajno različite između pN0-1 I pN2-3 podskupina. Prospektivno, opservacijsko, multicentrično kliničko istraživanje koje je u tijeku pokušava istražiti značenje ovih rezultata u neoadjuvantoj eri

Aksilarnu limfadenektomiju trebalo bi izostaviti kod bolesnica sa karcinomom dojke i minimalnom rezidualnom bolesti u sentinel limfnom čvoru nakon neoadjuvantnog sistemskog liječenja

Background: In modern breast cancer management, SLNB is a standard of care. For the patients with limited sentinel lymph node involvement in the upfront surgery setting, ALND can be safely omitted. However, for any sentinel node metastasis detected following neoadjuvant systemic treatment (NST), ALND is still considered a mandatory procedure. Patients and methods: Present retrospective analysis has included all breast cancer patients submitted to surgery following NST in Clinical Hospital Centre (CHC) Rijeka in the period from 2017 till 2020. Results: SLNB was performed in 151 of 222 consecutive patients, and sentinel node metastasis was detected in 49 cases. The risk of non-sentinel lymph node involvement in sentinel node-positive patients was 34.7%, but exclusively for cases with macro-metastatic disease detected in the sentinel node. In addition, for the patients diagnosed with clinically uninvolved axilla, the risk of ypN2-3 status was only 2.8%. Conclusions: ALND following NST is overtreatment in 65.3% of sentinel node-positive patients. Axillary irradiation with the omission of ALND should be considered for the sentinel-positive patients with only micro-metastatic disease detected in the sentinel node following neoadjuvant chemotherapy, as well as for those with low volume macro metastatic disease, diagnosed with the uninvolved axilla.Uvod: U modernom kirurškom pristupu liječenja kacinoma dojke SLNB je univerzalno prihvaćeni standard. Izostavljanje ALND, u slučajevima sa metastazom pronađenom u do dva sentinel limfna čvora, ne utječe na onkološke ishode kod primarno kirurški liječenih pacijentica, Međutim, svaka metastaza detektirana u sentinel limfnom čvoru nakon provedenog neoadjuvantnog sistemskog liječenja još uvijek se smatra apsolutnom indikacijom za ALND. Pacijenti i metode: Sve pacijentice operirane zbog karcinoma dojke u Kliničkom Bolničkom Centru (KBC) Rijeka nakon provedene neoadjuvantne kemoterapije, u periodu od 2017. do 2020., uključene su u ovu retrospektivnu analizu. Rezultati: SLNB je učinjena kod 151 od 222 uzastopne pacijentice, a metastaza u sentinel čvoru pronađena je u 49 slučajeva. Rizik metastatske bolesti u ne-sentinel limfnim čvorovima kod sentinel-pozitivnih pacijentica je 34.7%, međutim isključivo u slučajevima sa makrometastazom u sentinel čvoru. Nadalje, kod skupine pacijenica dijagnosticiranih sa klinički i radiološki negativnom aksilom, rizik od ypN2-3 statusa je samo 2.8% Zaključak: Nakon neoadjuvantne kemoterapije ALND je overtreatment u 65.3% sentine-pozitivnih pacijentica. Izostavljanje ALND uz zračenje aksile nakon provedenog neoadjuvantnog liječenja je opcija koju bi trebalo razmotriti za sentinelpozitivne bolesnice sa mikro-metastazom u sentinel čvoru, kao i za bolesnice sa malim volumenom makrometastatske bolesti u sentinel limfnim čvorovima, a koje su inicijalno dijagnosticirane sa klinički negativnom aksilom

Concordance of estimated residual tumor size by magnetic resonance imaging and pathohistologic findings in breast cancer patients after neoadjuvant chemotherapy

Cilj. Cilj istraživanja je procijeniti podudarnost veličine rezidualnog tumora, izmjerene magnetskom rezonancijom (MR) i patohistološkom dijagnostikom (PHD) u pacijentica s karcinomom dojke nakon provedene neoadjuvantne kemoterapije (NAK) te procijeniti mogući utjecaj ypT stadija tumora na nepodudarnost veličina izmjerenih navedenim metodama. Ispitanici i metode: U retrospektivno istraživanje uključeno je 50 pacijentica. Uključni kriterij su pacijentice kod kojih je učinjen operativni zahvat uz prethodno proveden NAK karcinoma dojke, na što je odgovor praćen s najmanje dva MR pregleda. Veličina tumora na MR-u uspoređena je s veličinom na PHD-u (zlatni standard) pomoću regresijske analize Passing-Bablok te je izračunat njihov koeficijent korelacije. Analizirana su sva odstupanja i podudarnosti veličine, kao i eventualni utjecaj ypT stadija tumora na razliku između dviju metoda. Razlika od ± 0,5 cm u veličini tumora procijenjenih slikovnom metodom i u PHD nalazu smatrale su se podudarnima veličinama. Rezultati: Srednja vrijednost veličine rezidualnog tumora na MR-u iznosila je 19,1 ± 17,71 mm, dok je na PHD-u iznosila 16,87 ± 18,19 mm. Izračunati r koeficijent korelacije iznosi 0.64 (p < 0.001). Provedenom analizom potvrđeno je da nema značajne razlike izmjerenih veličina tumora na MR-u i PHD-u (p = 0.552) te se metode mogu smatrati podudarnima. Nije uočena statistički značajna razlika u ovisnosti o ypT stadiju tumora koja bi utjecala na nepodudarnost veličina. Zaključci: Među dvjema metodama nema konstantnog niti proporcionalnog odstupanja u mjerenjima te se metode mogu smatrati podudarnim. MR dojke je dobra metoda za procjenu veličine rezidualnog tumora dojke kod pacijentica koje su podvrgnute neoadjuvantnoj kemoterapiji usporedno s PHD-om (zlatni standard).Aim: The goal of this study is to evaluate the concordance between residual tumour size measured on magnetic resonance imaging (MRI) and pathohistological findings in patients who underwent neoadjuvant chemotherapy and operative procedure, and if any pathohistological features may affect that agreement. Respondents and methods: Fifty patients with breast cancer were retrospectively evaluated. Patients who underwent neoadjuvant chemotherapy before the operative procedure, and were assessed with at least two MRI examinations, where included in this study. The primary tumour size measured by MRI was compared with pathohistological findings, which was considered as the gold standard. All differences and size correspondence were analyzed as well as the possible influence of ypT stage of tumour between the two methods. Results: The mean value of residual tumour size on MRI was 19,2 ± 17,71 mm, while on pathohistological findings it was 16,87 ± 18,29 mm. A calculated correlation coefficient between the two methods was 0.64 (p < 0.001). There was no statistically significant difference between two methods for measuring residual tumour size (p = 0.552), as well as a statistically significant influence of ypT stage on measuring, so these methods may be considered to be concordant. Conclusions: There is neither a constant nor a proportional deviation in the measurements between the two methods, so these methods can be considered concordant. Breast MRI is a reliable method for estimating residual tumour size in patients undergoing neoadjuvant chemotherapy in comparison to pathology

Prognostic value of invasive tumor front grading in squamous cell carcinoma of oral cavity

hrcak.srce.hr/medicina 408 medicina fluminensis 2016, Vol. 52, No. 3, p. 408-414 Sažetak. Cilj: Utvrditi gradus invazivne tumorske fronte (GITF) u karcinomu pločastih stanica usne šupljine (KPSUŠ), usporediti ga s tradicionalnim histološkim gradusom te ispitati prognostičku vrijednost obaju načina gradiranja. Materijali i metode: Na HE-obojanim mikroskopskim preparatima 86 KPSUŠ-a, odstranjenim na Klinici za maksilofacijalnu kirurgiju KBC-a Rijeka, određen je gradus invazivne tumorske fronte i ispitana njegova povezanost s kliničkopatološkim prognostičkim parametrima kao što su patološki T stadij (pT stadij), patološki N stadij limfnih čvorova (pN stadij), klinički stadij bolesti (TNM stadij) te dužina preživljavanja pacijenata. Podatci o tradicionalnom histološkom gradusu dobiveni su iz patohistološkog nalaza. Rezultati: Tradicionalni histološki gradus nije bio značajno povezan s kliničkim parametrima niti preživljavanjem pacijenata (P = 0,906). Visoki GITF bio je povezan s pozitivnim limfnim čvorovima (P = 0,006) i kliničkim stadijem bolesti (P = 0,025), dok s patološkim T stadijem nije dobivena statistička povezanost (P = 0,086). U univarijatnoj analizi visoki GITF bio je povezan s kraćim preživljavanjem pacijenata (P = 0,001), a u multivarijatnoj analizi se pokazao prognostičkim čimbenikom (P = 0,006). Za pojedinačne parametre koji određuju GITF poput upalnog infiltrata, načina invazije te stupnja keratinizacije također je utvrđena prognostička vrijednost u univarijatnoj (P < 0,001, P = 0,013, tj. P = 0,009) i multivarijatnoj analizi. Zaključak: GITF ima veću prognostičku vrijednost u odnosu na tradicionalni histološki gradus. Njegovo određivanje može pomoći u prepoznavanju pacijenata s većim rizikom za povrat bolesti nakon kirurškog odstranjenja tumora, kojima bi koristile dodatne metode liječenja.Aim: To establish invasive tumor front grade (ITFG) in squamous cell carcinoma of the oral cavity (OCSCC), compare it with traditional histological grade and to investigate the prognostic value of both. Materials and methods: The whole tumor-tissue sections, stained with HE of 86 OCSCC cases were evaluated for the invasive tumor front grade and compared with the clinicopathological prognostic parameters such as pathological stage (pT stage), pathological lymph node stage (pN stage), clinical stage (TNM stage) and length of survival of patients. Tissue has been disposed at the Department of Maxillofacial Surgery, University Hospital Rijeka. Data of traditional histological grade were obtained from previous histological findings. Results: Traditional histological grade was not significantly associated with clinical parameters or survival of patients (P = 0.906). High ITFG was associated with positive lymph nodes (P = 0.006) and clinical stage of disease (P = 0.025), but not to pathological T stage (P = 0.086). In univariate analysis high ITFG was associated with shorter survival of patients (P = 0.001), and multivariate analysis showed it as the independent prognostic factor (P = 0.006). For individual parameters that determine ITFG like inflammatory infiltrate, way of invasion and degree of keratinization was also established statistically significant prognostic value in univariate (P < 0.001, P = 0.013, i.e., P = 0.009) and multivariate analysis. Conclusion: ITFG has greater prognostic value than the traditional histological grade. Determination of ITFG may help identify patients with a higher risk of disease recurrence after surgical removal of the tumor, which would use additional methods of treatment

Utjecaj biopsije sentinel limfnog čvora nakon neoadjuvantnog sistemskog liječenja na klinički ishod bolesnica oboljelih od luminal B, HER-2 pozitivnog i trostruko negativnog karcinoma dojke sa inicijalno metastatski zahvaćenim aksilarnim limfnim čvorovima : Protokol prospektivnog, nerandomiziranog, opservacijskog kliničkog istraživanja

Background: Upon St. Gallen consensus conference (1) and updated version of NCCN guidelines (2) from 2017, in May 2017 in Clinical Hospital Center Rijeka sentinel lymph node biopsy (SLNB) was introduced in clinical practice for axillary staging of breast cancer patients that achieved complete clinical axillary remission after neoadjuvant systemic oncologic treatment. This trial aims to evaluate the clinical impact of SLNB performance after neoadjuvant systemic treatment (NAST) in initially node-positive breast cancer patients and to determine the prognostic value of the axillary complete pathological response. Patients and Methods: Breast cancer patients in clinical stage T1-T3 N0-N2 M0, surgically treated in our institution from September 2018 till May 2022 would be included in this trial and divided into three groups according to protocol. SLNB would be performed in all patients presenting with cN0 stage at the time of surgery, including those patients who shift from cN1-N2 to cN0 during NAST. All patients involved in this trial would be monitored for five postoperative years in order to determine following parameters: rates of local and regional recurrence, rate of disease progression to M1 stage, regional recurrence-free survival, disease progression-free survival, cancer related mortality rate, and overall survival. Results: Results gained from this trial would be compared among groups and with our previous data of patients in equivalent stage treated in period from 2011 till 2014 when all patients were primary surgically treated, therefore axillary lymph node dissection (ALND) was performed for all node-positive patients. Conclusion: Hopefully, the results of this trial would provide enough evidence that SLNB performance after NAST does not have a negative impact on clinical outcome in breast cancer patients who had reached complete clinical axillary remission. In addition, we would try to determine the prognostic value of the axillary complete pathologic response. ClinicalTrials.gov: This protocol has been registered at clinicaltrials.gov with ID: NCT03719833 Abbreviations: SLNB=sentinel lymph node biopsy, ALND=axillary lymph node dissection, NAST=neoadjuvant systemic treatment, US=ultrasound, MRI= magnetic resonance imaging, RRR=regional recurrence rate, RRFS=regional recurrence- free survival, DFS=disease free survival, CSMR=cancer specific mortality rate, OS=overall survivalUvod: Temeljem konsenzusa konferencije u St. Gallen-u i revidiranih NCCN-ovih smjernica za liječenje raka dojke iz 2017., u svibnju iste godine u KBC-u Rijeka biopsija sentinel limfnog čvora (SLNB) uvedena je u kliničku praksu kao metoda izbora procjene aksilarnog stadija za bolesnice oboljele od karcinoma dojke sa inicijalno zahvaćenom aksilom, a koje su neoadjuvantnim sistemskim liječenjem (NAST) postigle kompletnu kliničku aksilarnu remisiju. Kako bi evaluirali utjecaj izvođenja SLNB nakon NAST na ishod liječenja kod spomenute skupine pacijentica i pokušali objektivizirati prognostički značaj kompletnog patološkog aksilarnog odgovora (pCR) osmislili smo protokol prospektivnog opservacijskog kliničkog istraživanja. Pacijenti i metode: U istraživanje će biti uključene bolesnice oboljele od karcinoma dojke u stadiju T1-T3 N0-N2 M0, kirurški liječene u KBC Rijeka u periodu od rujna 2018. do svibnja 2022. Iste će biti podijeljene u tri grupe u skladu sa definiranim protokolom. SLNB će se učiniti kod svih bolesnica koje se preoperativno prezentiraju u stadiju cN0, uključujući i bolesnice koje su se neoadjuvantnim liječenjem konvertirale iz stadija cN1-N2 u stadij cN0. U petogodišnjem postoperativnom periodu pratit će se pojavnost lokalnog i regionalnog recidiva, progresije bolesti u M1 stadij, smrtnost od karcinoma i sveukupno preživljenje. Rezultati: Rezultati će se usporedit između skupina definiranih protokolom ovog istraživanja te sa rezultatima skupina bolesnica ekvivalentnog stadija bolesti liječenih u periodu od 2011. do 2014. kada su bolesnice bile primarno kirurški liječene, odnosno kada je svim bolesnicama sa inicijalno pozitivnim aksilarnim limfnim čvorovima standardno učinjena aksilarna disekcija (ALND). Zaključak: Dobivenim rezultatima želimo potvrditi osnovnu hipotezu ovog istraživanja; da procedura SLNB nakon NAST nema negativan utjecaj na ishod liječenja kod bolesnica sa inicijalno pozitivnom aksilom koje su preoperativnom sistemskom terapijom postigle remisiju bolesti u aksili. Uz navedeno pokušat ćemo odrediti prognostički značaj downstaging- a aksile neoadjuvantnim liječenjem. ClinicalTrial.gov: Protokol istraživanja je registriran i javno dostupan na stranicama www.clinicaltrials.gov (ID:NCT03719833

Connection between invasive breast cancer characteristics and adipose tissue quantity and distribution in postmenopausal women

Cilj: Procijeniti utječu li količina i distribucija masnog tkiva na karakteristike i agresivnost karcinoma dojke u postmenopauzalnih žena. Ispitanici i metode: Istraživanje je obuhvatilo 70 postmenopauzalnih žena s invazivnim karcinomom dojke. Bolesnicama su u trenutku postavljanja dijagnoze uzete antropometrijske mjere (tjelesna visina-TV, tjelesna masa-TM, opseg struka-OS, opseg bokova-OB) te su izračunati pridruženi indeks tjelesne mase (ITM) i waist hip ratio (WHR). Iz patohistoloških nalaza prikupili su se podaci o karakteristikama tumora: veličina, histološki gradus, ekspresija estrogenskih (ER) i progesteronskih receptora (PR), HER2 i Ki67 te imunohistokemijski tip tumora. Rezultati: Bolesnice su bile prosječne dobi 65 godina (42-86), TV 164,8±7,0 cm, TM 75,6±14,5 kg, ITM 27,9±5,3 kg/m2, OS 90,5±12,4 cm, OB 107,6±11,7 cm, WHR 0,84±0,07. Raspodjelom u skupine s obzirom na pridruženi ITM, uz pomoć hi-kvadrat testa dokazala se statistički značajno veća pojavnost estrogen pozitivnih (n=41, 91,1% vs n=18, 72,0%; P=0,037), progesteron pozitivnih (n=38, 84,4% vs n=11, 44,0%; P25 kg/m2). Nadalje, raspodjelom prema OS dokazala se statistički značajno češća pojavnost estrogen pozitivnih (n=52, 88,1% vs n=7, 63,6%; P=0,042), progesteron pozitivnih (n=45, 76,3% vs n=4, 36,4%; P=0,008) i luminal A karcinoma dojke (n=17, 28,8% vs n=0, 0%; P=0,042) te statistički značajno rijeđa pojavnost trostruko negativnih karcinoma dojke (n=1, 1,7% vs n=2, 18,2%; P=0,014) u skupini s OS>80 cm. Zaključci: S količinom masnog tkiva raste stupanj ekspresije progesterona i estrogena. Potonje bi se moglo objasniti porastom ekspresije aromataze u masnom tkivu.Aim: To investigate a potential connection between breast cancer characteristics and adipose tissue quantity and distribution in postmenopausal women. Patients and methods: The study included 70 postmenopausal women diagnosed with invasive breast cancer. Overall anthropometric measures (weight, height, waist circumference-WC, hip circumference-HC, body mass index-BMI, waist hip ratio-WHR) and pathohistological data (tumor size, histological grade, estrogen-ER receptor, progesterone-PR receptor, HER2 and Ki67 expression, immunohistochemical tumor type) were collected. Results: Average age was 65 years (42-86), height 164,8±7,0 cm, weight 75,6±14,5 kg, BMI 27,9±5,3 kg/m2, WC 90,5±12,4 cm, HC 107,6±11,7 cm, WHR 0,84±0,07. Estrogen positive (n=41, 91,1% vs n=18, 72,0%; P=0,037), progesterone positive (n=38, 84,4% vs n=11, 44,0%; P25 kg/m2 group. Moreover, estrogen positive (n=52, 88,1% vs n=7, 63,6%; P=0,042), progesterone positive (n=45, 76,3% vs n=4, 36,4%; P=0,008) and luminal A breast cancers (n=17, 28,8% vs n=0, 0%; P=0,042) were significantly more frequent in patients with WC>80 cm, while there was also a significantly lower number of triple negative breast cancers in the latter group (n=1, 1,7% vs n=2, 18,2%; P=0,014). Conclusions: PR and ER expression positively correlates with adipose tissue quantity, most probably due to higher expression of aromatase

Prognostic value and relationship between osteopontin expression and morphology of invasive tumor front in squamous cell carcinoma of oral cavity

Ciljevi istraživanja: Karcinom pločastih stanica usne šupljine (KPSUŠ) peti je po učestalosti među zloćudnim tumorima, karakteriziran visokom učestalošću lokoregionalnog povrata bolesti. Budući da standardni prognostički pokazatelji ne daju pouzdane informacije o biološkom ponašanju tumora i mogućnosti povrata bolesti traga se za novim markerima koji bi mogli imati prognostičku i terapijsku vrijednost. Osteopontin (OPN) je multifunkcionalni protein koji je nedavno predložen kao prognostički marker u više tipova tumora. OPN sudjeluje u interakciji tumorskih stanica i njihovog mikrookoliša koja igra ključnu ulogu u progresiji i metastaziraju tumora i odražava se na morfologiju tumora u području invazivne tumorske fronte. Tumoru pridruženi makrofagi smatraju se ključnom sastavnicom tumorskog mikrookoliša koja može imati različit utjecaj na rast i metastaziranje tumora. Cilj našeg istraživanja bio je utvrditi da li povećana ekspresija OPN-a ima ulogu u progresiji KPSUŠ-a te da li je povezana s morfologijom, odnosno gradusom invazivne tumorske fronte (GITF-om). Također, željeli smo ispitati prognostičku vrijednost sadržaja makrofaga u tumorskom mikrookolišu te njegov odnos prema ekspresiji osteopontina. Ispitanici i metode: U studiju je uključeno 86 bolesnika kojima je u periodu od 2000.-2007. godine dijagnosticiran KPSUŠ na Klinici za maksilofacijalnu i oralnu kirurgiju, KBC-a Rijeka. Tkivne mikroaree tumora obojane su imunohistokemijskom metodom pomoću protutijela koja prepoznaju OPN, Ki67 marker proliferacije te CD68 marker makrofaga i analizirane uz pomoć računalnog programa. Ekspresija osteopontina i sadržaj makrofaga u tumoru uspoređeni su sa standardnim prognostičkim parametrima i preživljavanjem bolesnika te s Ki67 proliferacijskim indeksom. Na cjelovitim histološkim rezovima obojanim s hemalaun-eozinom određen je GITF i uspoređen s kliničkopatološkim parametrima i ekspresijom osteopontina u tumoru. Rezultati: Ekspresija OPN-a u tumorskim stanicama (t-OPN) značajno je viša u odnosu na epitel nepromijenjene sluznice (p<0.001). Porast ekspresije t-OPN-a praćen je porastom ekspresije OPN-a u stromalnom odjeljku tumora (s-OPN) (p=0.023) te udružen s višim N stadijem (p=0.045) i TNM stadijem (p=0.033). Viši GITF udružen je s N stadijem (p=0.006) i TNM stadijem (p=0.025) te s višom ekspresijom t-OPN-a u površinskom dijelu tumora (p=0.038). U univarijatnoj analizi viša ekspresija t-OPN-a (p=0.022) i viši GITF (p=0.003) udruženi su s kraćim preživljenjem bolesnika. U multivarijatnoj analizi usporedbom sa standardnim prognostičkim pokazateljima ekspresija t-OPN-a se pokazala nezavisnim prediktivnim čimbenikom preživljenja (p=0.048). Uključivanjem GITF-a u multivarijatnu analizu ekspresija t-OPN-a gubi status nezavisnog prediktivnog čimbenika (p=0.085), dok ga GITF pokazuje (p<0.001). Ekspresija t-OPN-a nije bila udružena s tradicionalnim histološkim gradusom (p=0.260), proliferacijskim indeksom (p=0.145) niti sa sadržajem makrofaga u tumoru (p=0.904). Ekspresija s-OPN-a i sadržaj makrofaga u tumoru nisu bili udruženi s prognostičkim parametrima preživljenjem bolesnika. Bolesnici s visokom ekspresijom t-OPN-a i visokim sadržajem makrofaga u tumoru živjeli su značajno kraće u odnosu na one s niskim pojedinačnim ili oba parametra (p=0.014). Zaključak: Povećana ekspresija OPN-a kao pojedinačni parametar te udružena s visokim sadržajem makrofaga može poslužiti kao čimbenik predviđanja loše prognoze, odnosno kraćeg preživljavanja bolesnika s KPSUŠ-om. Gradus ITF-e također predviđa tijek bolesti i ima veću vrijednost u odnosu na tradicionalni histološki gradus. Određivanje ovih parametara u patohistološkoj dijagnostici karcinoma pločastih stanica usne šupljine omogućuje prepoznavanje skupine bolesnika s većim rizikom za povrat bolesti kojima bi koristile dodatne metode liječenja.Objectives: Squamous cell carcinoma of the oral cavity (SCCOC) is the fifth most common among malignant tumors, characterized by a high incidence of locoregional recurrence. Since the standard prognostic indicators do not provide reliable information on the biological behavior of the tumor and the possibility of recurrence, the search for new markers that may have prognostic and therapeutic value is needed. Osteopontin (OPN) is a multifunctional protein that has recently been proposed as a prognostic marker in multiple tumor types. It is involved in the interaction of tumor cells and their microenvironment, which plays a key role in the tumor progression and metastasis and is reflected in the morphology of the tumor in the area of invasive tumor front. Tumor associated macrophages are considered to be a key component of the tumor microenvironment, which can have a different impact on the growth and metastasis of tumors. The aim of our study was to determine whether increased expression of osteopontin plays a role in the progression SCCOC's and whether it is related to the morphology of the invasive tumor front. Also, we wanted to examine the prognostic value of the macrophage content in the tumor microenvironment and its relationship to osteopontin expression. Patients and Methods: The study included 86 patients that were surgically treated for SCCOC between 2000 and 2007 at the Department of Maxillofacial and Oral Surgery, Clinical Hospital Center Rijeka. Tumor microaree were stained by immunohistochemical methods using antibodies that recognize OPN, Ki67 proliferation marker, and CD68 macrophage marker, and analyzed by using a computer program. Expression of osteopontin and macrophage content in the tumor were compared with the standard prognostic parameters and survival of patients, as well as with the Ki67 proliferative index. The whole tumor-tissue sections, stained with hemalaun-eosin, were evaluated for the invasive tumor front grade (GITF) and compared with the clinicopathological parameters and osteopontin expression. Results: The expression of OPN in tumor cells (t-OPN) was significantly higher compared to normal oral mucosa (p<0.001). Increase in the t-OPN expression was followed by the increased OPN expression in the stromal compartment of the tumor (s-OPN) (p=0.023), and associated with higher N stage (p=0.045), and TNM stage (p=0.033). Higher GITF was associated with higher N stage (p=0.006) and TNM stage (p=0.025), and a higher t-OPN expression in the superficial part of the tumor (p=0.038). In univariate analysis higher t-OPN expression (p=0.022) and a higher GITF (p=0.003) were associated with shorter survival of patients. In multivariate analysis, by comparing with standard prognostic factors, t-OPN expression was independent predictive factor for survival (p=0.048). When the GITF was included, t-OPN lost the status of an independent predictor (p=0.085), while GITF gained the status (p<0.001). Expression of t-OPN was not associated with traditional histological grade (p=0.260), Ki67 proliferative index (p=0.145) nor with the macrophage content in the tumor (p=0.904). Expression of the s-OPN and macrophage content in the tumor were not associated with prognostic parameters and survival of patients. Patients with combined high t-OPN expression and the high macrophage content in the tumor lived significantly shorter than those with low individual or both parameters (p=0.014). Conclusion: Increased OPN expression as a single parameter or associated with a high macrophage content can serve as a predicting factor of poor prognosis, and shorter survival in patients with SCCOC. ITF grade also predicts the course of the disease and has a better prognostic value compared to traditional histological grade. Determination of these parameters in pathohistological diagnosis of squamous cell carcinoma of the oral cavity allows the identification of patients at high risk for relapse which would benefit from additional treatment methods