Strategije u prevenciji komplikacija kirurškog liječenja gliomskih tumora mozga: analiza skupine slučajeva

Introduction: Brain glioma is the most common and lethal primary malignant intracranial tumor. Nonetheless, gross tumor resection remains the most successful treatment modality, which may prolong progression free survival of these patients. However, excessive surgery brings a danger of neurological, regional and systemic complications, which may be diminished/ avoided by better pre- and intra-operative care and by modern neurosurgical techniques. Aim: To analyze the incidence and type of peri- and post-operative complications in surgical brain glioma patients. Computing the results, advice on complication prevention was made. Methods: A single institution series of brain glioma patients operated on during a two-year period was analyzed. The incidence, type and time of complications were observed, as well as the patients’ gender and age, and the extent of tumor resection complications, dichotomized as peri- and post-operative variables, were correlated with investigated parameters to find out their possible association. Results: Transitory neurological deficit was the most common peri-operative complication. Seizures, meningitis, and permanent neurological deficit were commonly recorded among post operative complications. Conclusion: Patients’ gender and age, and the extent of tumor resection were not influential to the development of brain glioma complications. Aggressive surgery requires the avoidance of complications by cautious patient selection, multidisciplinary preoperative planning, and scrupulous neurosurgical technique augmented by up-to-date armamentarium.Uvod: Gliomi mozga najučestaliji su smrtonosni primarni intrakranijski tumori. Unatoč tomu, njihovo radikalno kirurško uklanjanje i nadalje ostaje najuspješnija metoda liječenja kojom se može usporiti napredovanje bolesti i donekle produljiti život ovakvih bolesnika. Međutim, agresivno kirurško liječenje može povećati opasnost nastanka neuroloških, regionalnih i sustavnih komplikacija, koje se može pokušati izbjeći boljom pripremom prije i tijekom operacije, kao i uporabom suvremenih neurokirurških tehnika. Cilj: Analizirati učestalost i vrstu perioperacijskih i poslijeoperacijskih komplikacija u kirurški liječenih bolesnika s gliomom mozga. Na temelju obrade rezultata, uspostaviti preporuke za sprječavanje nastanka komplikacija. Metode: Analizirana je skupina bolesnika operiranih zbog glioma mozga tijekom dvogodišnjeg razdoblja. Promatrana je učestalost i vrsta komplikacija, kao i vrijeme njihova nastanka. Također su zabilježeni podaci o dobi i spolu bolesnika te stupnju tumorske resekcije. Komplikacije su dihotomizirane kao perioperacijske i poslijeoperacijske varijable čija je moguća povezanost uspoređivana s istraživanim pokazateljima. Rezultati: Tranzitorni neurološki deficit bio je najučestalija perioperacijska komplikacija. Epileptički napadaj, meningitis i trajni neurološki ispad zabilježeni su kao najčešća poslijeoperacijska komplikacija. Zaključak: Spol i dob bolesnika, kao i stupanj tumorske resekcije nisu utjecali na nastanak komplikacija kirurškog liječenja glioma mozga, koje je moguće izbjeći pažljivim odabirom bolesnika, multidisciplinarnim predoperacijskim planiranjem i primjenom obzirne neurokirurške tehnike poduprte uporabom najsuvremenije operacijske opreme

Kasni nastanak recidivirajuće aneurizmatske tvorbe nakon mikrokirurškog liječenja aneurizme srednje moždane arterije: prikaz slučaja i pregled literature o mogućnostima liječenja

Recurrence of intracranial aneurysm after initial microsurgical or endovascular treatment is uncommon. Although the exact etiology remains unknown, recurrent aneurysms may be observed in surgical patients with big and multiple aneurysms, arterial hypertension, non-atherosclerotic cerebrovascular arteriopathies, as well as in those with a familial history of the disease. Such recurrence can occur over a wide period ranging from several months to years after the initial aneurysm treatment. Still, the occurrence delayed by more than 20 years is rather unusual. Herein, we present a case of a 70-year-old female patient who developed late intracranial aneurysm relapse 30 years after successful microsurgical clipping of the middle cerebral artery aneurysm. We also provide a brief review of relevant literature, discussing the etiology and pathophysiology of aneurysm reappearance, as well as different treatment options available. In conclusion, one should always consider the possibility of intracranial aneurysm recurrence regardless of the mode and time of primary surgery. In such a case, a multidisciplinary management approach using flow diverting endovascular techniques is advised in selected patients.Kasni nastanak recidivirajuće intrakranijske aneurizmatske tvorbe nakon mikrokirurškog liječenja je neuobičajen. Iako točna etiologija ostaje nepoznata, recidiv aneurizme može nastati u kirurških bolesnika s velikim i višekratnim aneurizmama, arterijskom hipertenzijom, neaterosklerotičkom cerebrovaskularnom arteriopatijom, kao i onih s obiteljskom anamnezom u povijesti bolesti. Recidivirajuća se aneurizma može očitovati tijekom dužeg razdoblja, u rasponu od nekoliko mjeseci do nekoliko godina nakon inicijalnog liječenja. Ipak, kasni nastanak aneurizme u vremenu dužem od 20 godina prilično je rijedak. U ovom radu prikazujemo slučaj 70-godišnje bolesnice s recidivirajućom aneurizmom srednje moždane arterije nastalom 30 godina nakon uspješnog mikrokirurškog liječenja. Također donosimo kratak pregled relevantne literature koja govori o etiologiji i patofiziologiji nastanka recidivirajuće aneurizme, kao i o različitim raspoloživim mogućnostima liječenja. Zaključujemo kako uvijek treba voditi računa o mogućnosti nastanka recidivirajuće intrakranijske aneurizme neovisno o načinu liječenja i vremenu proteklom od prvobitnog kirurškog zahvata. U ovakvom se slučaju preporuča multidisciplinarni pristup primjenom metode endovaskularnog preusmjerenog protoka kao najprimjerenije suvremene tehnike u odabranih bolesnika

Hibridni mikrokirurški i endovaskularni pristup u liječenju višestrukih moždanih aneurizmi: ilustrativni prikaz slučajeva i usporedba s podacima iz literature

Contemporary cerebral aneurysm treatment has advanced due to the expansion of microsurgical and endovascular techniques having different advantages and restraints. However, some aneurysms cannot be effectively treated by a single method alone due to their specific anatomy, location, complexity, and/or multiplicity. Subsequently, multiple aneurysms sometimes necessitate a hybrid strategy integrating both methods. The study aims were to discuss indications, possibilities, and challenges of a hybrid strategy in the decision making and treatment of multiple intracranial aneurysms. A single-institution illustrative case series of multiple intracranial aneurysm patients treated by a hybrid approach was analyzed and management outcome discussed and correlated with literature data. Following the treatment, both patients from our case series recovered well, having complete and stable aneurysmal occlusion with no relapse and no postoperative procedure-related complications or long-lasting neurological symptoms. In conclusion, a hybrid approach is advised as a treatment option for multiple cerebral aneurysms when a single modality is insufficient to bring satisfactory results. It may be a suitable and safe addition to an assortment of treatments pledging clinical improvement and enabling positive management outcome in patients with ruptured and non-ruptured multiple cerebral aneurysms.Suvremeno je liječenje cerebralnih aneurizmi uvelike napredovalo zahvaljujući ekspanziji mikrokirurških i endovaskularnih postupaka koji se odlikuju različitim podobnostima, ali i ograničenjima. Međutim, pojedine je aneurizme ponekad nemoguće uspješno liječiti samo jednom od metoda s obzirom na njihovu specifičnu anatomiju, lokalizaciju, složenost i/ili višestrukost. Upravo su višestruke aneurizme gdjekad podobne za hibridni pristup koji objedinjuje obje navedene metode. Namjera je ovoga rada raspraviti indikacije, mogućnosti i izazove hibridne strategije pri donošenju odluke o obliku liječenja višestrukih intrakranijskih aneurizmi. U radu prikazujemo analizu bolesnika s navedenim aneurizmama u kojih je primijenjen hibridni pristup i raspravljamo o rezultatima i ishodu liječenja uspoređujući ih s podacima iz literature. Oboje se je naših bolesnika uspješno oporavilo nakon provedenog liječenja, kad je nastupila potpuna i stabilna okluzija aneurizme bez znakova ponovne pojave aneurizme i bez komplikacija povezanih s provedenim postupkom, kao i bez trajnog neurološkog deficita. Zaključujemo kako je hibridni pristup preporučena opcija liječenja višestrukih moždanih aneurizmi u slučajevima kada je pojedinačna metoda liječenja nedostatna za osiguravanje zadovoljavajućih rezultata. Ovakav je pristup podoban i siguran kao alternativa rasponu drugih oblika liječenja usmjerenih ka kliničkom poboljšanju i pozitivnom ishodu u bolesnika s rupturiranim i nerupturiranim višestrukim moždanim aneurizmama

Mikrokirurško liječenje rijetkog slučajno nađenog intraventrikulskog meningeoma: prikaz slučaja i pregled relevantne literature

Intraventricular meningiomas are rare and make up between 0.5% and 3% of all intracranial meningiomas, representing one of the most challenging tumors in neurosurgery due to their difficult location. Being initially asymptomatic, such tumors usually attain large size before clinical presentation and diagnostic detection. Available literature concerned with their surgical management remains scarce. Herein, we present a case of microsurgical resection of incidental intraventricular meningioma in a 32-year-old female patient who was admitted to the hospital due to the sudden loss of consciousness, retrograde amnesia, and nausea following a head trauma. Routine brain magnetic resonance imaging revealed an irregular expansive formation located in the occipital horn of the right lateral ventricle showing heterogeneous contrast enhancement. The patient underwent right-side temporal osteoplastic craniotomy with total tumor microsurgical resection followed by external ventricular drainage, and recovered fully afterwards. Histopathologic analysis of tumor tissue samples confirmed the tumor as meningioma WHO grade I. Postoperative brain computed tomography confirmed complete tumor resection. In conclusion, intraventricular meningiomas are rather rare extraaxial tumors and may present with various symptoms depending on their size and difficult location. The development of most modern neuroimaging methods offers the opportunity of their precise and accurate diagnosis, better surgical planning, and favorable outcome. Microsurgical gross resection utilizing intraoperative neuromonitoring and cutting-edge neurosurgical armamentarium remains the treatment of choice for these location-challenging and surgically demanding, predominantly benign intracranial tumors.Intraventrikulski meningeomi su vrlo rijetki, čineći između 0,5% i 3% svih intrakranijskih meningeoma te zbog svoga zahtjevnog položaja predstavljaju najizazovnije tumore za kirurško liječenje. Kako su početno asimptomatski, ovakvi tumori često ostaju dugo klinički i radiološki neprepoznati prije no što dosegnu kritičnu veličinu. Dostupna literatura o načinima njihovog kirurškog liječenja je još uvijek oskudna. U ovom radu predstavljamo mikrokirurško uklanjanje slučajno nađenog intraventrikulskog meningeoma kroz prikaz slučaja žene u dobi od 32 godine koja je primljena u bolnicu zbog naglog gubitka svijesti, retrogradne amnezije i povraćanja nastalih kao posljedica pretrpljene ozljede glave. Rutinska magnetna rezonancija mozga otkrila je nepravilnu ekspanzivnu tvorbu smještenu unutar zatiljnog roga desne postranične moždane klijetke koja se raznovrsno obojala nakon primjene kontrastnog sredstva. Temeljem ovoga nalaza u bolesnice je učinjena desnostrana temporalna osteoplastička kraniotomija i tumor je mikrokirurški uklonjen u cijelosti, nakon čega je postavljena izvanjska ventrikulska drenaža te je uslijedio potpun oporavak. Patohistološka analiza uzoraka tumorskog tkiva potvrdila je tumor kao meningeom I. stupnja prema klasifikaciji Svjetske zdravstvene organizacije. Poslijeoperacijska kompjutorizirana tomografija mozga potvrdila je potpunu tumorsku resekciju. U zaključku, intraventrikulski meningeomi su prilično rijetki ekstra-aksijalni tumori koji se očituju različitim simptomima ovisnima o njihovoj veličini i zahtjevnom položaju. Zahvaljujući razvitku najsuvremenijih metoda radiološkog oslikavanja znatno je poboljšana mogućnost njihove primjerene i točne dijagnostike, boljeg planiranja kirurškog zahvata i poboljšanog ishoda liječenja. Potpuno mikrokirurško uklanjanje tumora, uz pomoć intraoperacijskog neurofiziološkog praćenja i uporabu najsuvremenijeg neurokirurškog instrumentarija, najbolja je metoda izbora u liječenju ovih lokacijski i kirurški vrlo zahtjevnih, pretežito dobroćudnih intrakranijskih tumora

Rizik nastanka višestrukih intrakranijskih aneurizmi u iradijacijski liječenih bolesnika s malignom bolešću: prikaz slučaja i pregled literature

Neoplastic etiology of intracranial cerebral aneurysm is rare. Yet, the risk of its development is higher in malignant tumor patients receiving radiation therapy. Due to the possible negative effects of irradiation on intracranial vessel walls, the risk of aneurysm formation after radiation therapy, which is crucial for some types of breast cancer patients, continues to be a matter of debate. The aim of this study was to evaluate the hazard of multiple intracranial aneurysm development in patients with malignant disease undergoing radiation therapy. It is based on literature review and case report of a 77-year-old female patient who underwent surgery for multifocal invasive hormone-receptor positive ductal breast carcinoma of no special type, followed by chemotherapy, adjuvant radiation and hormone therapy. Her comorbidity included arterial hypertension and type 2 diabetes. Six unruptured intracranial aneurysms of different bilateral locations were diagnosed incidentally by multi-slice computed tomography angiography and digital subtraction angiography of cerebral vessels. Due to the bilateral aneurysm multiplicity, tumor characteristics and prognosis, comorbidity and relatively advanced age, the patient was not selected for active endovascular or microsurgical aneurysm treatment but only periodical clinical, oncologic and radiological follow-up was advised. In conclusion, the risk of multiple intracranial aneurysm formation in patients with breast cancer undergoing radiation therapy is low, but still possible. Long-term follow-up and regular cerebral angiographic check-up studies are necessary in selected malignant patients to decrease such a risk and to evade the worst outcome associated with aneurysm rupture.Neoplastička etiologija intrakranijskih aneurizmi je rijetka. Unatoč tomu, rizik za njihov nastanak povećan je u bolesnika s malignim tumorima koji primaju iradijacijsku terapiju. Poslijeoperacijska iradijacija ključna je u liječenju pojedinih tipova karcinoma dojke, ali može imati negativan učinak na stijenku intrakranijskih krvnih žila povećavajući rizik nastanka cerebralnih aneurizmi nakon provedenog zračenja, što je stalni predmet rasprave. Cilj je ovoga rada bio prosuditi rizik nastanka višestrukih intrakranijskih aneurizmi u bolesnice kod koje je provedeno zračenje u svrhu nastavka liječenja maligne bolesti. Rad je temeljen na pregledu literature i prikazu slučaja bolesnice u dobi od 77 godina s tumorom dojke koja je operirana zbog nespecifičnog tipa multifokalnog, invazivnog, hormonski aktivnog duktalnog karcinoma nakon čega su provedeni kemoterapija, zračenje i hormonska terapija. Bolesnica se je također liječila od arterijske hipertenzije i dijabetesa tipa 2. U bolesnice je pomoću višeslojne kompjutorske tomografske angiografije i digitalne subtrakcijske angiografije moždanih krvnih žila dijagnosticirano šest nerupturiranih intrakranijskih aneurizmi obostrane lokalizacije. Uzimajući u obzir smještaj višestrukiih aneurizmi, kao i osobite značajke tumora i prognozu maligne bolesti te komorbiditet i relativno visoku životnu dob, u bolesnice nije provedeno aktivno endovaskularno ili mikrokirurško liječenje nerupturiranih aneurizmi, nego je preporučeno redovito kliničko, onkološko i radiološko praćenje. Zaključujemo kako je rizik nastanka višestrukih intrakranijskih aneurizmi u bolesnica s karcinomom dojke podvrgnutih iradijacijskom liječenju relativno malen, ali ipak moguć. Stoga su dugotrajno kliničko praćenje i redovita angiografska dijagnostička provjera nužni u selekcioniranih bolesnika kako bi se ovaj rizik umanjio i kako bi se spriječio nepovoljan ishod liječenja nastao uslijed moguće rupture cerebralne aneurizme

Ishod kirurškog liječenja i epileptičnih napadaja kod disembrioplastičnih neuroepitelijskih tumora u odraslih: prikaz serije slučajeva

Dysembryoplastic neuroepithelial tumors (DNETs) are benign neoplasms classified in the category of glioneuronal tumors. The estimated incidence of DNETs is 0.03 per 100,000 person per year with the age peak in a range between 10 and 14 years, and decreasing dramatically with increasing age. They are seldom diagnosed in persons above 20 years of age, being a cause of tumorrelated intractable epilepsy that begins in childhood or adolescence. They have been proven to be the second most common type of epileptogenic tumors in pediatric population. These rare tumors cause chronic drug-resistant partial complex seizures with or without secondary generalization. Herein, we provide institutional case series of six adult patients with temporal lobe DNET presenting with complex partial seizures. Lesionectomy was performed with tumor resection in toto in three patients. In another three, partial resection was performed, whereas tumor remnant was left intact to avoid possible basal ganglia damage. All patients were seizure free postoperatively. Lesionectomy alone in temporal lobe epilepsy was associated with less favorable outcome than anterior temporal lobectomy. Total tumor removal is considered a major prognostic factor in most studies.Disembrioplastični neuroepitelijski tumori (DNET) dobroćudne su novotvorine koje se svrstavaju u skupinu glioneuralnih tumora. Njihova je godišnja učestalost 0,03 na 100.000 stanovnika s vrškom pojavnosti u dobi između 10 i 14 godina života. Učestalost se smanjuje s porastom dobi, a tumori se rijetko javljaju nakon 20. godine života. Dokazani su kao uzrok epilepsije koja započinje u djetinjstvu i adolescenciji te kao drugi najčešći tip tumora koji uzrokuje epileptične napadaje u dječjoj dobi. Ovi rijetki tumori uzrokuju kronične i na terapiju otporne parcijalne složene epileptične napadaje s generalizacijom ili bez nje. U ovom radu prikazujemo institucijsku seriju šest odraslih bolesnika s DNET-om u području temporalnog režnja koji su se prezentirali složenim parcijalnim epileptičnim napadajima. Tri su bolesnika kirurški liječena lezionektomijom s totalnom resekcijom tumora. U preostala tri bolesnika učinjena je parcijalna resekcija, a dio tumora je ostavljen kako bi se izbjeglo oštećenje bazalnih ganglija. Svi su bolesnici nakon zahvata bili bez epileptičnih napadaja. U slučaju temporalne epilepsije, a u usporedbi s prednjom temporalnom lobektomijom, selektivno uklanjanje tumorske lezije bilo je povezano s lošijim ishodom liječenja. Uklanjanje tumora u cijelosti smatra se važnim prognostičkim pokazateljem ishoda liječenja u većini provedenih istraživanja

Operacijsko liječenje penetrirajuće rane mozga i pridružene perforirajuće ozljede oka uzrokovane metalnim objektom male brzine kretanja: prikaz slučaja i uvid u literaturu

Penetrating traumatic brain injury accompanied by perforating ocular injury caused by low-velocity foreign bodies is a life-threatening condition, a surgical emergency and a major challenge in surgical practice, representing a severe subtype of non-missile traumatic brain injury, which is a relatively rare pathology among civilians. Optimal management of such an injury remains controversial, requiring full understanding of its pathophysiology and a multidisciplinary expert approach. Herein, we report a case of penetrating brain and associated perforating eye injury and discuss relevant literature providing further insight into this demanding complex multi-organ injury. We present a case of 39-year-old male patient with transorbital penetrating brain and perforating ocular injury undergoing emergency surgery to remove a retained sharp metallic object from the left parietal lobe. Following appropriate and urgent diagnostics, a decompressive left-sided fronto-temporo-parietal craniectomy was immediately performed. A retained sharp metallic object (a slice of a round saw) was successfully removed, while primary left globe repair and palpebral and fornix reconstruction were performed afterwards by an ophthalmologist. A prophylactic administration of broad-spectrum antibiotics was applied to prevent infectious complications. Early postoperative recovery was uneventful. The patient was discharged on day 45 post-injury having moderate right-sided motor weakness, ipsilateral facial nerve central palsy, and light motoric dysphasia. The vision to his left eye was completely and permanently lost. In conclusion, management of non-missile transorbital penetrating brain injury can be satisfactory when proper clinical and radiologic evaluation, and amply, less radical surgical approach is performed early. A multidisciplinary routine is a prerequisite in achieving a favorable management outcome.Penetrirajuća ozljeda mozga i pridružena perforirajuća ozljeda oka uzrokovana stranim tijelima male brzine kretanja po život je opasno, hitno kirurško stanje koje predstavlja veliki izazov u kirurškoj opskrbi, kao i tešku podvrstu mirnodopske ozljede mozga, koja je relativno rijetka u civilnoj populaciji. Optimalno liječenje ovakve ozljede i nadalje je dvojbeno te zahtijeva potpuno razumijevanje patofiziologije njezinog razvoja, kao i multidisciplinarni ekspertni pristup. U ovom radu donosimo prikaz slučaja penetrirajuće ozljede mozga i pridružene perforirajuće ozljede oka te uvid u recentnu literaturu, kako bi podrobno raspravili o ovoj zahtjevnoj i složenoj višeorganskoj ozljedi. Muškarac u dobi od 39 godina zadobio je transorbitalnu penetrirajuću ozljedu mozga i perforirajuću okularnu ozljedu zbog čega je podvrgnut hitnom kirurškom liječenju kako bi se uklonilo oštar metalni objekt zaostalo u području lijevog tjemenog režnja. Nakon provedene žurne dijagnostike, odmah je učinjena dekompresijska ljevostrana fronto-temporo-parijetalna karniektomija te je uspješno uklonjeno zaostalo metalno strano tijelo (odsječak cirkularne pile), nakon čega je po oftalmologu učinjena primarna opskrba ozljede lijeve očne jabučice i rekonstrukcija vjeđa i forniksa kroz slojeve lijevo. Profilaktička primjena antibiotika širokoga spektra provedena je kako bi se spriječio nastanak infekcijskih komplikacija. Rani poslijeoperacijski oporavak bio je zadovoljavajući. Bolesnik je otpušten iz bolnice 45. dan nakon ozljede s umjerenom motoričkom slabošću desnih udova, istostranom centralnom facioparezom i blagom motoričkom disfazijom. Vid na lijevome oku trajno je i potpuno izgubljen. Zaključujemo kako liječenje mirnodopske transorbitalne penetrirajuće ozljede mozga može biti uspješno ako je provedena pravodobna primjerena klinička i radiološka provjera i ako je primijenjen ogovarajući manje radikalan rani kirurški pristup. Multidisciplinarna opskrba preduvjet je postizanju povoljnog učinka liječenja

Suvremeno endovaskularno liječenje inficirajućih intrakranijskih aneurizma distalnih ogranaka: prikaz slučaja i uvid u literaturu

Infected intracranial aneurysms are a rare type of inflammatory vascular lesions that occur due to infection of intracranial arterial wall. Brain aneurysms of distal arterial branches are equally rare and frequently multiple, including those situated at the peripheral middle cerebral artery segments. Although both types represent a small percentage of all intracranial aneurysms, they may bring about high mortality in case of rupture. The management of such aneurysms includes conservative treatment with broad-spectrum antibiotics, and microsurgical or endovascular treatment, which is gaining more prominence for both asymptomatic and ruptured aneurysms. Herein, we present a case of a 61-year-old male patient with a history of cardiac infective disease and multiple bilateral aneurysms of infected distal branch middle cerebral arteries, discussing the efficacy of available endovascular treatment modalities and reviewing the literature. In conclusion, selective endovascular coiling is a preferable method in the current management of distal branch infected ruptured intracranial aneurysms, which may bring a favorable outcome.Inficirajuće intrakranijske aneurizme rijedak su tip inflamatorne vaskularne bolesti koji nastaje uslijed upalnih promjena arterijske stijenke moždanih krvnih žila. Aneurizmatske tvorbe distalnih arterijskih ogranaka podjednako su rijetke i učestalo višestruke, uključujući i one nastale na završnim odsječcima srednje moždane arterije. Iako oba tipa predstavljaju mali postotak u učestalosti intrakranijskih aneurizma, one mogu biti uzrokom povećane smrtnosti u slučaju rupture. Liječenje ovakvih aneurizma sastoji se od primjene antibiotika širokog spektra djelovanja, kao i od mikrokirurškog ili raznih oblika endovaskularnog liječenja, koje je sve zastupljenije u slučaju asimptomatskih i rupturiranih aneurizma. U ovom radu dajemo prikaz bolesnika u dobi od 61 godine s opsežnim komorbiditetom uključujući i upalnu bolest srca, koji je liječen zbog višestrukih obostranih inficirajućih aneurizma distalnih ogranaka srednje moždane arterije. Također raspravljamo o učinkovitosti postojećih endovaskularnih metoda liječenja te donosimo uvid u relevantnu literaturu. Zaključujemo kako je selektivna endovaskularna embolizacija zavojnicama preporučljiva metoda suvremenog liječenja rupturiranih inficirajućih aneurizma distalnih intrakranijskih arterijskih ogranaka, koja može rezultirati povoljnim ishodom

Transvenozni pristup za indirektnu karotidno kavernoznu fistulu koristeći odvojive zavojnice: prikaz slučaja i pregled metoda liječenja

Carotid-cavernous fistula (CCF) is a relatively rare pathology with a low incidence compared with other vascular pathologies. They can be classified based on hemodynamics as low- or high-flow fistulas, and anatomically as direct or indirect fistulas. Anatomy of the shunt somewhat dictates the selection of endovascular treatment, meaning the venous or arterial approach and selection of embolizing materials. Although there is general agreement as to when to access CCF transvenously or transarterialy, which depends on the shunt being direct or indirect, there is no uniform agreement on which occlusion method should be used. Herein, we report a case of an 80-year-old woman treated for indirect CCF using detachable coils. We also provide a brief review of the literature, including recent advances in treatment of said entities. In conclusion, selection of both the approach and material used depends on the operator’s experience and preference.Karotidno kavernozna fistula je relativno rijetka patologija s niskom incidnecijom u odnosu na ostale vaskularne abnormalnosti. Hemodinamski se dijele na niskoporotočne i visokoprotočne, a anatomski na direktne i indirektne. Anatomija fistule određuje vrstu endovaskularnog tretmana, dakle arterijki ili venski pristup, kaoo I vrstu materijala kojom se vrši embolizacija. Iako postoji opći konsenzus oko primjene arterijskog ili venskog pristupa, ovisno o tome je li fistula direktna ili indirektna, ne postoji uniformni dogovor koja bi se metoda trebala koristiti u pojedinačnim slučajevima. Ovim radom smo prikazali slučaj osamdesetogodišnje bolesnice koja je liječena radi indirektne karotidno kavernozne fistule koristeći zavojnice. Također, prikazan je pregled literature i recentnog napretka u liječenju spomenutih entiteta. Zaključno, kako izbor pristup tako i izbor materijala ovise o iskustvu te preference operatera

Velika aneurizma vrška bazilarne arterije predstavljena kao mezencefalični tumor i uzrok jednostranog opstrukcijskog hidrocefalusa: prikaz slučaja i tehnička napomena

Cerebral ventricular system is a sporadic location of intracranial aneurysms including those of basilar artery tip. Treatment of such aneurysms remains challenging regardless of endovascular or microsurgical techniques applied. Basilar tip aneurysm presenting as third ventricular mass is rarely associated with obstructive hydrocephalus, mimicking midbrain expansive process and urging precise diagnostics and prompt treatment. Hence, the management of such patients may be delicate, having an uncertain outcome. We report on a case of a patient with unilateral hydrocephalus caused by large basilar tip aneurysm mimicking a midbrain tumor. We also discuss different operative strategies influencing the outcome, including our own endovascular treatment technical modification. A 62-year-old female patient presented with slightly decreased cognition, minor gait disturbances and urinary incontinence. Computed brain tomography revealed a third ventricle mass with unilateral ventricular dilatation, indicating hypertensive obstructive hydrocephalus. Magnetic resonance and digital subtraction angiography identified the third ventricular mass as a large saccular basilar tip aneurysm. The patient was selected for endovascular treatment followed by cerebrospinal fluid derivation. After aneurysm endovascular occlusion and temporary external ventricular drainage, the symptoms diminished and ventricular dilatation decreased. On post-procedure day 10, the hydrocephalus was relieved and external drainage removed. The patient recovered fully and was discharged without neurological deficit. In conclusion, large basilar tip aneurysms associated with obstructive hydrocephalus are rare and best treated by a combination of endovascular obliteration and cerebrospinal fluid ventricular diversion. The possibility of such an aneurysm should always be considered on the differential diagnosis of cerebral ventricular growths.Intrakranijske su aneurizme smještene unutar ventrikulskog sustava rijetke, uključujući one vrška bazilarne arterije. Njihovo je liječenje izrazito zahtjevno, neovisno o primijenjenoj endovaskularnoj ili mikrokirurškoj tehnici. Aneurizme bazilarnoga vrška koje se očituju kao ventrikulska ekspanzivna tvorba u području mezencefalona rijetko su povezane s razvitkom opstrukcijskoga hidrocefalusa, što zahtijeva preciznu dijagnostiku i žurno aktivno liječenje. Postupak je liječenja u ovakvih bolesnika iznimno složen, a ishod neizvjestan. U ovom radu opisujemo slučaj bolesnice s jednostranim hidrocefalusom uzrokovanim velikom aneurizmom bazilarnoga vrška, koja se diferencijalno dijagnostički očitovala kao mezencefalični tumor. Također raspravljamo o različitim mogućnostima operacijskog liječenja od utjecaja na ishod, uključujući i vlastitu tehničku modifikaciju endovaskularnog zahvata. Bolesnica u dobi od 62 godine zaprimljena je zbog blago sniženih kognitivnih sposobnosti, manjeg poremećaja u hodu i urinarne inkontinencije. Kompjutorska tomografija mozga upućivala je na ekspanzivnu tvorbu područja treće klijetke s jednostranim proširenjem postranične klijetke i posljedičnim hipertenzivnim hidrocefalusom. Magnetna rezonancija i digitalna suptrakcijska angiografija razotkrile su ekspanzivnu tvorbu kao veliku sakularnu aneurizmu bazilarnoga vrška. Bolesnica je podvrgnuta endovaskularnom liječenju sa susljednom derivacijom cerebrospinalnoga likvora. Simptomi i proširenje postranične klijetke su se umanjili nakon učinjene endovaskularne okluzije i privremene izvanjske ventrikulske drenaže. Desetog dana od operacije hidrocefalus se u cijelosti povukao pa je izvanjska drenaža uklonjena. Bolesnica se je u potpunosti oporavila te je otpuštena bez neurološkog ispada. Zaključujemo kako su aneurizme bazilarnoga vrška udružene s opstrukcijskim hidrocefalusom rijetke i kako ih je najpovoljnije liječiti kombinacijom endovaskularnog postupka i likvorske ventrikulske derivacije. Na mogućnost nastanka ovakve aneurizme treba uvijek pomisliti u diferencijalnoj dijagnostici cerebralnih ventrikulskih tvorba