44 research outputs found
Georgius Huszthius, a traveller from Croatia, and his account of the Ottoman naval campaign in India (1538ā1539)
This paper analyses the description of the Ottoman naval campaign in India (1538ā1539) in the travelogue of the Croatian traveller Georgius Huszthius, a trumpeter in the fleet of HĆ¢dım SĆ¼leyman Pasha during the Indian campaign; thus he is an excellent witness to these events. The aim is to compare Huszthiusās account with other primary sources for the mentioned events and secondary sources published up to now. Huszthiusās travelogue named Descriptio peregrinationis Georgii Huszthii and published in 1881 is historically significant, because it gives us new information about the mentioned Ottoman campaign and also corroborates the testimonies of the Portuguese chroniclers and of an anonymous Venetian author whose journal Viaggio di un comito Veneziano da Alessandria allā assedio di Diu was published in Venice in 1540. Huszthiusās and the unknown Venetianās works represent the only two first-hand accounts of the Indian campaign from the side of the crew of the Ottoman fleet. Their works confirm Portuguese primary sources and give us a more balanced view on HĆ¢dım SĆ¼leyman Pashaās naval campaign. Huszthiusās travelogueās section concerning the Ottoman naval campaign in India and the siege of Diu still has not been fully examined by Turkish historians and this paper is an attempt to ameliorate that situation
Ottoman Attacks on MeÄimurje During the 17th Century in Ottoman Narrative Sources
U Älanku se analizira opise vojnih ofenziva Osmanskoga Carstva na podruÄju MeÄimurja tijekom 17. stoljeÄa u osmanskim narativnim izvorima, odnosno u Å”est kronika, u jednoj zbirci korespondencije i u jednom putopisu iz istog stoljeÄa. U njima se opisuju osmanski napadi na MeÄimurje na prijelazu iz 1602. u 1603., 1663. i 1664. godine, kao i nekoliko planiranih, ali neostvarenih napada 1601., 1605., 1606., 1664. i 1683. godine. U analiziranim izvorima se pri gotovo svakom spomenu MeÄimurja spominju i Zrinski, ali kao kolektivni fenomen, buduÄi da se ne navode imena pojedinih poglavara te obitelji. MeÄimurje je za osmanske autore bilo toliko vezano za Zrinske da pojedini autori navode da je ono bilo Ā»pokrajina ZrinskihĀ«, a meÄimurski vojnici Ā»ljudi ZrinskogaĀ«. Opisi osmanskih autora daju sliku MeÄimurja kao bogate, razvijene i mnogoljudne pokrajine koju vrijedi napasti radi stjecanja plijena, ali koju osmanske snage nisu Äesto napadale ā dapaÄe, dva izvora navode da osmanske vojske do trenutka opisanih pohoda nisu napadale MeÄimurje. Izvori upuÄuju na zakljuÄak da je u mnogo navrata MeÄimurje imalo sreÄu i izbjeglo planirane osmanske napade koji su se izjalovili iz razliÄitih razloga
Povijest turkoloŔkih istraživanja u Hrvatskoj i Katedre za turkologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu
U radu se na temelju gradiva Arhiva Filozofskoga fakulteta SveuÄiliÅ”ta u Zagrebu i relevantne literature obraÄuje povijest individualnih i institucionalnih turkoloÅ”kih istraživanja u Hrvatskoj. U Zagrebu je 1927. osnovana Orijentalna zbirka Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i te je godine Akademija zadužila njemaÄkoga turkologa Franza Babingera da sakuplja orijentalne rukopise u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. VeÄ iduÄe godine taj je posao preuzeo ruski turkolog Aleksej Olesnicki i iduÄih je godina sakupio 1966 rukopisa, 660 dokumenata i preko 500 knjiga za Orijentalnu zbirku te napisao mnoge vrijedne radove. Osim toga, Olesnicki je 1937. imenovan za profesora turskoga jezika na zagrebaÄkom Filozofskom fakultetu, ali je njegov rad prekinut preranom smrÄu 1943. godine. Znanstvenom radu Olesnickoga na turkoloÅ”kom polju prethodili su radovi Äire Truhelke poÄetkom XX. stoljeÄa. Od sedamdesetih godina proÅ”loga stoljeÄa taj rad nastavlja Muhamed ŽdraloviÄ, od osamdesetih Nenad MoaÄanin, od devedesetih Ekrem ÄauÅ”eviÄ, Vesna MioviÄ i Tatjana PaiÄ-VukiÄ, a u novom se tisuÄljeÄu turkoloÅ”kim istraživanjima pridružuju Kornelija Jurin StarÄeviÄ, Vjeran Kursar, Dino MujadževiÄ, Marta AndriÄ, Barbara Kerovec i Azra AbadžiÄ Navaey. S druge strane, 1943. nenadano ugaslo mjesto profesora turskoga jezika na Filozofskom fakultetu oživljeno je 1994. osnivanjem Katedre za turkologiju, na Äijem je Äelu Ekrem ÄauÅ”eviÄ i na kojoj predaju i Marta AndriÄ, Barbara Kerovec i Azra AbadžiÄ Navaey, dva strana lektora te vanjski suradnici s Filozofskoga fakulteta u Zagrebu i Filozofskoga fakulteta Univerziteta u Sarajevu