294 research outputs found
The stigmata of St Franics and other Saints charismatics: between miracle and scientific answer
PolazeÄi od definicije stigmi kao rana koje se, povremeno ili trajno, manifestiraju u stanovitim sluÄajevima ekstaze slijedom imitacije odabranog modela trpnje (Isus, Muhamed i dr.), ovaj rad analizira fenomenologiju stigmatizacije na nekoliko najpoznatijih povijesnih ili aktualnih primjera: Franjo AsiÅ”ki, kao prvi stigmatik uopÄe; Katarina Sijenska, jedina osim Franje AsiÅ”kog Äijim je stigmama Crkva priznala nadnaravnost; Rita iz Cascie (XIV. st.); Marie de Mƶrl (1812.ā1868.) iz Tirola; Belgijanka Louise Lateau (1850.ā1883.); Izabele Hendricks (1844.ā1874.), koja je umrla od iskrvarenja; Gemma Galgani (1878.ā1903.), koja je na sebi otkrivala osim stigmi i tragove biÄevanja; Bavarka Therese Neumann (1898.ā1962.), o kojoj je vjerojatno najviÅ”e pisano; popularni propovjednik otac Pio iz Pietrelcine (1887.ā 1968.); Giulio Massa (r. 1970.) iz Montecorvina kod Salerna, nazvan veÄ āocem Piom XXI. stoljeÄaā, koji u ekstazi progovara aramejski; i prvi hrvatski stigmatik, Zlatko Sudac (r. 1971.). Na temelju razmatranja starijih i novijih tumaÄenja fenomena stigmi, predlaže se njihovo preciznije odreÄenje kao stihijskih, izoliranih sluÄajeva lokalizirane deautonomizacije utjecanja na povrÅ”insko krvožilje, posredovanih izmjenom svijesti te se ukazuje na potencijalne goleme probitke koje bi medicina priskrbila iznalaženjem pravilnosti i metoda kojima bi se ovaj postupak izvodio kontrolirano, pri punoj svijesti, bez vanjske pomoÄi i na bilo kojemu mjestu na tijelu.Departing from the definition of the stigmata as the wounds which, temporarely or permanently, manifest in some cases of extasy following a selected model of suffering (Jesus, Mohammed etc.), the present paper analyzes the phenomenology of stigmatization on several most famous historical and actual examples: Francis of Assisi, as the first stigmatized at all; Catherine of Siena, the only one beside Francis whose stigmata have been recognized by the Church as supernatural; Rita of Cascia (14th c.); Marie de Mƶrl (1812-1868) from Tirol; the Belgian Louise Lateau (1850-1883); Izabele Hendricks (1844-1874), who died from bleeding; Gemma Galgani (1878-1903), who presented stigmata and the traces of flagellation; the Bavarian Therese Neumann (1898-1962), of whom probabely the most has been written; the popular mendicant father Pio from Pietrelcina (1887-1968); Giulio Massa (b. 1970) from Montecorvino near Salerno, already known as the āFather Pio of the 21st century,ā who speeks out in Aramaic during extasy; and the first Croatian stigmatized, Zlatko Sudac (b. 1971). Considering some older and more recent interpretations of the stigmata, a more precise definition of that phenomenon is suggested. Acording to it, the stigmata might be considered spontaneous, isolated cases of the localized deautonomization of influence upon superficial blood vessels, mediated by altered consciousness. Pointed out are the potential enormous benefits which medicine might provide by finding out the regularity and methods by which that phenomenon would be initiated in a controlled way, at full consciousness, without external help and at any place on the body
Stephen Scher and Kasia Kozlowska: Rethinking Health Care Ethics; Palgrave Pivot/Springer, 2018; xv + 169 pp.
Thomas Bartholin THE ANATOMY HOUSE IN COPENHAGEN Edited by Niels W. Bruun. English translation by Peter Fisher.
Stephen Scher and Kasia Kozlowska: Rethinking Health Care Ethics; Palgrave Pivot/Springer, 2018; xv + 169 pp.
Daniel Carpenter / Reputation and Power: Organizational Image and Pharmaceutical Regulation at the FDA (Princeton, NJ/Oxford, UK: Princeton University Press, 2010)
- ā¦