29 research outputs found
Sport and recreational activities suitable for patiens with osteoporosis
Tjelovježba i poveÄana tjelesna aktivnost neraskidivi su dio svakog preventivnog ili terapijskog postupka kod osteoporoze. PoveÄanje snage miÅ”iÄa uz optereÄenje vlastitom težinom u uspravnom stavu važan su stimulator izgradnje kosti aksijalnog skeleta, Äime se smanjuje rizik od frakture, a istodobno poveÄava potpora kraljeÅ”nice i stoga su kolapsi kraljeÅ”aka manje vjerojatni. Vježbom se poveÄava koordinacija pokreta i time smanjuje moguÄnost pada, poveÄava sposobnost zaÅ”tite od posljedica pada i pomaže u stvaranju neovisnog života u starosti. Osobama sa blago izraženom osteoporozom (T vrijednost densitometrije od -2,5 do -3 standardne devijacije ispod normale) preporuÄuju se slijedeÄi Å”portsko rekreativni sadržaji: tjelovježba, pjeÅ”aÄenje, plivanje, biciklizam, boÄanje, streljaÅ”tvo, mini golf, ples. U bolesnika s uznapredovalim stadijma osteoporoze i prijelomima dozvoljeno je samo plivanje, te posebno planirana i dozirana medicinska gimnastika u ležeÄem položaju, dok su svi Å”portsko rekreativni sadržaji kontraindicirani. PoveÄanom tjelesnom aktivnoÅ”Äu, adekvatnom prehranom i lijekovima, te fizikalnom terapijom mogu se prevenirati, a i lijeÄiti najteže posljedice ove podmukle bolesti.Exercising as well as inceased physical activity are inseparable part of every preventional or therapeutical procedure in osteoporosis. Increase of muscular strenght by body-weight loading in prone position is important stimulator of bone-Building of of axial sceleton. That decreases fracture risk while inceasing of spine support and making colapses of vertebras less possible. Exercising increases coordination of movements while decreasing possibility of falling, increasing ability of self protection during the eventual fall and helps in creating of independent life in Advanced years. We recommend to our patients with osteoporosis (with T values from -2,5 to -3 od standard deviations beyond normal) following recreational activities: body exercising, walking, swimming, cycling, bocce-bowling, archey, mini golf and dancing. In patients with osteoporosis combined wih fractures we allow only swimming and special dosed and planned medical exercise in supine position, while are all other recreational contents forbidden (contraindicated). With increased body activity, adequate nutrition and medications and physical therapy the most serious consequences of this malicious disease cold be prevented and event cured
PHYSIATRIC EXAMINATION OF WOUNDED PERSONS IN CLJNICAL HOSPITAL "DUBRAVA" DURING 1992-1996
Na Odjelu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju KliniÄke bolnice Dubrava, od
1.1.1992. do 31 .12.1995. pregledano je 2313 ranjenika koji su zadobili povrede od
vatrenog oružja. Težina ranjavanja je varirala, od okrznuÄa kože i potkožnog tkiva, do
traumatskih amputacija i prostrijela lubanje s lezijom CNS-a. Pojedini ranjenici ranjavani
su u viÅ”e navrata (najviÅ”e 4), a 300 ranjenika imalo je povrede Äak u 717 regija. U tom
razdoblju najÄeÅ”Äe smo ustanovili strijelne i eksplozivne povrede potkoljenice i stopala,
zatim natkoljenice, pa ramena, ruke i trupa, a na kraju glave i vrata. Razlike po godinama
statistiÄki nisu znaÄaj ne po regijama ranjavanja i u odnosu jednostrukih prema multiplim
ranjavanjima. Razlike su znaÄajne (P<O,Ol) kod ranjenika s lezijama perifernog i
centralnog neurona te kod ranjenika s amputacijom i bez nje ( < 0,001). Naime, u prvim
godinama Domovinskog rata dijagnosticirati smo viŔe povreda centralnog neurona i
amputacija, dok se njihov broj znaÄajno smanjio 1995. godine. Da bi procijenili uÄinke
pojedinih primijenjenih metoda lijeÄenja ranjenika, neophodno je dalje pratiti rezultate
njihove rehabilitacije.On th department for physical medicine and rehabilitation in Clinical Hospital
Dubrava there were 2313 wounded from fire weapons that we examined during the period
from 1.1.1992. Do 31.12.1995. Severity of injuries varied from lacerations of the skin and
subcutaneus tissue to traumatical amputations and peforating gunshot wounds of seuil.
Some war casulaties were wounded more than once (at most four times) so wc have found
in 300 patients lesions of exactlyy 717 regions. ln this period we have diagnosed most
frequently gunshot and explosive injuries of fot and leg, than thigh, shoulders, after that
arms and trunk, and at least head and neck.
Differences between the years of trauma were not statistically significant
considering wounded regions and simple in comparison with multiple nj uries. Significant
differences are .found in casualties with lesions of peripherc1l and central neuron and in wounded with od without amputations. In the first few years of our war we have diagnosed
more injuries of central neoron and arnputations in comparison with 1995. When their
number significantly decreased. To estimate effects of some partic ular curing methods for
wounded patients it is necessary to follow up results of their rehabilitation
ESOPHAGEAL TUMORS IN FAMILY PHYSICIAN PRACTICE
Tumori jednjaka su relativno rijetki tumori. Javljaju se tipiÄnim simptomima u pacijenata koji konzumiraju ljutu hranu, alkohol ili su puÅ”aÄi, te nakon ingestije lužina, a s obzirom na dobru dostupnost, moguÄe ih je rano otkriti. Posljednjih godina raste incidencija adenokarcinoma u odnosu na planocelularni karcinom, Å”to je povezano s GERB-om i razvojem Barretovog jednjaka. KoriÅ”tenjem kvalitetnih algoritama u dijagnostici i praÄenju riziÄnih pacijenata, tumore jednjaka bi trebali otkriti u ranijem stadiju, kako bi lijeÄenje bilo uspjeÅ”nije.Esophageal tumors are relatively rare. They present with typical symptoms in patients that consume spicy food, alcohol, enjoy
cigarette smoking, and after alkaline solution ingestion. Considering their accessibility, they can be diagnosed in early stages. In recent years, the incidence of adenocarcinoma has increased in comparison to squamous cell carcinoma. This surge in the incidence is associated with gastroesophageal refl ux disease and Barrettās esophagus. Using better algorithms in the diagnosis and follow up of patients at risk, in the years to come we should diagnose patients at earlier stages of the disease
Weekly and daily intake of alendronate: comparation of tolerance in osteoporosis treatment
U radu se, na temelju zapažanja bolesnika u lijeÄenju osteoporoze, analizira podnoÅ”ljivost uzimanja alendronata tijekom tri godine u dozi od 10 mg jednom dnevno u odnosu na uzimanje alendronata u dozi od 70 mg jednom tjedno kroz godinu dana. Ispitanici su bili ambulantni bolesnici, lijeÄeni tijekom Äetiri godine (2000.-2003) pod nadzorom tri fizijatra s Odjela za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju KliniÄke bolnice Dubrava. Dijagnoza osteoporoze je postavljena na temelju anamneze, kliniÄke slike i nalaza DXA denzitometrije. Glavni razlog prestanka uzimanja dnevne doze alendronata od 10 mg bili su bolovi u jednjaku. Na temelju naÅ”ega istraživanja možemo zakljuÄiti da bolesnici 4,22 puta bolje podnose uzimanje alendronata 70 jednom tjedno u odnosu na alendronat 10 dnevno.In this study we analyzed, considering complains of patients, tolerance of taking alendronate 70 mg once a week in comparison with daily intake of alendronate 10 mg. Subjects were patients that were treated for osteoporosis at Department for physical medicine and rehabilitation in Clinical hospital Dubrava. The diagnosis of osteoporosis was established by DXA densitometry. Pains in oesophagus were the main reason for ceasing of use of alondronate. According to our research patients tolerate taking alendronate 70 weekly 4,22 times better than alendronate 10 daily