PHYSIATRIC EXAMINATION OF WOUNDED PERSONS IN CLJNICAL HOSPITAL "DUBRAVA" DURING 1992-1996

Abstract

Na Odjelu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Kliničke bolnice Dubrava, od 1.1.1992. do 31 .12.1995. pregledano je 2313 ranjenika koji su zadobili povrede od vatrenog oružja. Težina ranjavanja je varirala, od okrznuća kože i potkožnog tkiva, do traumatskih amputacija i prostrijela lubanje s lezijom CNS-a. Pojedini ranjenici ranjavani su u više navrata (najviše 4), a 300 ranjenika imalo je povrede čak u 717 regija. U tom razdoblju najčešće smo ustanovili strijelne i eksplozivne povrede potkoljenice i stopala, zatim natkoljenice, pa ramena, ruke i trupa, a na kraju glave i vrata. Razlike po godinama statistički nisu značaj ne po regijama ranjavanja i u odnosu jednostrukih prema multiplim ranjavanjima. Razlike su značajne (P<O,Ol) kod ranjenika s lezijama perifernog i centralnog neurona te kod ranjenika s amputacijom i bez nje ( < 0,001). Naime, u prvim godinama Domovinskog rata dijagnosticirati smo više povreda centralnog neurona i amputacija, dok se njihov broj značajno smanjio 1995. godine. Da bi procijenili učinke pojedinih primijenjenih metoda liječenja ranjenika, neophodno je dalje pratiti rezultate njihove rehabilitacije.On th department for physical medicine and rehabilitation in Clinical Hospital Dubrava there were 2313 wounded from fire weapons that we examined during the period from 1.1.1992. Do 31.12.1995. Severity of injuries varied from lacerations of the skin and subcutaneus tissue to traumatical amputations and peforating gunshot wounds of seuil. Some war casulaties were wounded more than once (at most four times) so wc have found in 300 patients lesions of exactlyy 717 regions. ln this period we have diagnosed most frequently gunshot and explosive injuries of fot and leg, than thigh, shoulders, after that arms and trunk, and at least head and neck. Differences between the years of trauma were not statistically significant considering wounded regions and simple in comparison with multiple nj uries. Significant differences are .found in casualties with lesions of peripherc1l and central neuron and in wounded with od without amputations. In the first few years of our war we have diagnosed more injuries of central neoron and arnputations in comparison with 1995. When their number significantly decreased. To estimate effects of some partic ular curing methods for wounded patients it is necessary to follow up results of their rehabilitation

    Similar works