64 research outputs found
Pilocarpine-Hydrocloride Has a Short-Time Effect on Reducing Xerostomia
Kserostomija, tj. suhoÄa usta jest stanje uglavnom uzrokovano uzimanjem lijekova, imunoloÅ”kim bolestima (Sy. Sjoegren) ili radioterapijom tumora usta i glave. Postoje mnogi ali ne dovoljno uÄinkoviti terapijski postupci, ukljuÄujuÄi i uporabu agonista muskarinskih receptora pilokarpin- hidroklorida. U Hrvatskoj lijeÄenje salivarne hipofunkcije polikarpin-hidrokloridom joÅ” nije uvedeno.
U ovome istraživanju cilj je bio ocijeniti uÄinak peroralne uporabe pilokarpina na male žlijezde slinovnice i ukupnu salivaciju te nadzirati moguÄe neželjene pojave i subjektivni odgovor bolesnika na terapiju. Bio je to jednostruko slijepi placebo pokus. Deset bolesnika s kserostomijom sudjelovalo je u pokusu. IskljuÄeni su bolesnici sa srÄanim i pluÄnim bolestima te oni kojima se tijekom ukljuÄenog ispitivanja 7 dana prije pokusa kemijskom stimulacijom C-vitaminom nije poveÄao salivarni tok. Pokus je obuhvaÄao 7 uzastopnih mjerenja koliÄine sline u vremenskim razmacima od 15 do 30 min, od vremena neposredno prije i nakon jedinstvene doze 5 mg pilokarpin- hidroklorida (5 kapi otopine, Pilokarpin 2%, Pliva, hrvatska). Sekrecija malih slinovnica mjerena je na donjoj usni i nepcu s pomoÄu Periotrona (Oraflow, Plainview, SAD), a ukupna salivacija mjerna je s piomoÄu graduiranih epruveta. Svaki je ispitanik ispunio jednostavan upitnik o subjektivnoj percepciji lijeÄenja i o možebitnim nuspojavama. SljedeÄi je tjedan procedura ponovljena, ali tada je umjesto pilokarpina upotrebljena dekspantenolna otopina (D-panthenol, Ljekarne Zagreb, Hrvatska) kao placebo.
Pilokarpin je poveÄao slivaciju i poboljÅ”ao simptome u svakog bolesnika. Razlike u sekreciji sline bile su statistiÄki znatne i u usporedbi sa stanjem prije ordiniranja pilokarpina i u usporedbi s placebom (p = 0,01). Nije bilo zabilježenih nepoželjnih pojava ni nakon ordiniranja pilokarpina ni nakon placeba. Nakon poboljÅ”anja salivacije uÄinak pilokarpina se vremenom smanjuje, Å”to je zabilježeno tijekom promatranja bolesnika.
UzimajuÄi u obzir kontraindikacije i neželjene uÄinke, rezultati naÅ”eg ispitivanja upuÄuju da bi se pilokarpin trebao redovito upotrebljavati u lijeÄenju kserostomije.Xerostomia, i.e. oral dryness, is mainly caused by side effects of medications, immunologic diseases, e.g. Sy. Sjoegren, and radiation treatment for oral and neck cancer. There are variable, although far from satisfactory, treatment options, including that of muscarinic receptor agonist pilocarpine-hydrochloride. Pilocarpine treatment of salivary hypofunction is not yet an established method in croatia.
The aim of this preliminary study was to assess the autcome of oral administration of pilocarpin on minor salivary glands and whole saliva production, as well as to monitor possible side effects and patients subjective responses to treatment.
Is was a single blind-placebo controlled trial. Ten patients suffering from xerostomia underwent this trial. Patients with cardiac or pulmonary diseases were excludet, as well as those that did not show any increase in salivary flow rate after administration of ascorbic acid solution (chemical stimulant) at inclusion testing one week prior to the experiment. The experiment comprised 7 repeated measurements in time intervals of 15-30 min., from the baseline up to 2 h after single oral administration of 5 mg of pilocarpine hydrochloride ( 5 drops of slution, Pilokarpin 2%, pliva, Croatia). The flow rate of minor salivary glands was measured on the lower lip and palate by means of Periotron (Oraflow Inc., Plainview, USA) and whole saliva was collected in calibrated test tubes . A simple questionnaire was filled in to record patients subjective perception of treatment. The same procedure was repeated one week later, when dexpanthenol drops (DPanthenol, Ljekarne Zagreb, Croatia) were used as placebo instead of pilocarpine.
Pilocarpine increased salivary output and gave symptomatic relief in every patient. The differences in salivary output were significant both compared to baseline and to placebo controls (p = 0,01). There were no side effects during the trial, either after administration of pilocarpine; or placebo. After increasing salivary flow rate the action of pilocarpine decrease in time, which was recordable during the observation session.
Respecting possible contraindications and side effects, according to our finding pilocarpine should be regulary used in treatment of xerostomia
ADHERENCE TO Ā»AMERICAN EUROPEAN CONSENSUS GROUPĀ« CLASSIFICATION CRITERIA FOR SJĆGRENāS SYNDROME IN DIFFERENTIAL DIAGNOSIS OF XEROSTOMIA
Svrhe rada su dobiti epidemioloÅ”ke i etioloÅ”ke podatke o problemu kserostomije u dijelu hrvatske populacije i utvrditi dosljednost pridržavanja klasifikacijskih kriterija American European Consensus Group (AECG) za Sjƶgrenov sindrom (SSj), s ciljem identificiranja moguÄe potrebe za poboljÅ”anjem dijagnostiÄkog postupka u diferencijalnoj dijagnostici kserostomije. Retrospektivno istraživanje provedeno je u Zavodu za oralnu medicinu meÄu bolesnicima primljenima zbog osjeÄaja suhih usta. UkljuÄne kriterije zadovoljilo je 395 bolesnika. Napravljena je baza epidemioloÅ”kih, kliniÄkih i sijalometrijskih podataka, nalaza seroloÅ”kih, scintigrafskih, ultrazvuÄnih i patohistoloÅ”kih pretraga žlijezda slinovnica te podataka o farmakoterapiji. Rabili su se deskriptivni statistiÄki postupci. Salivarna hipofunkcija dokazana je u 74% bolesnika. NajÄeÅ”Äi vjerojatni uzrok kserostomije bila je farmakoterapija. SSj je dokazan u 6,7% ispitanika sa kserostomijom, dok u 8% postoji visoka sumnja, ali biopsija labijalnih slinovnica nije uÄinjena, Å”to upuÄuje na nepridržavanje kriterija AECG za dijagnostiku SSj-a. Nužno je provoditi kriterije AECG u obradi bolesnika sa suhim ustima i provesti edukaciju lijeÄnika opÄe prakse, stomatologa i bolesnika o kserogenim nuspojavama farmakoterapije.The aims were to obtain epidemiological and etiological data on xerostomia in cross section of Croatian population, and to evaluate adherence to Ā»American European Consensus GroupĀ« (AECG) classification criteria for Sjƶgrenās syndrome (SSj), in order to identify possible need for improvements in differential diagnosis of xerostomia. A retrospective study among patients seen at the Department of oral medicine for complaints of dry mouth was performed. Three hundred and ninety-five patients met inclusion criteria. A data base was formed, comprising epidemiological, clinical and sialometric data, immunological, scintigraphic, ultrasonographic and histopathological findings of salivary glands, coupled with drug intake listings. Descriptive statistics were used for data analysis. Objective salivary hypofunction was found in 74% of our patients. The most common probable cause of xerostomia was side effect of pharmacotherapy. SSj was diagnosed in 6.7% of patients with xerostomia, whereas in another 8% of patients Sjƶgrenās syndrome was strongly suspected, but labial gland biopsy wasnāt performed, indicating a lack of adherence to AECG criteria for SSj diagnosis. Application of AECG criteria in differential diagnosis of patients with dry mouth is mandatory, as well as educating general practitioners, dentists and patients on xerogenic side effects of pharmacotherapy
Oral medicine and salivary aspects of autoimmune diseases / SJĆGRENāS SYNDROME / INVITED LECTURES
Izolacija, karakterizacija i diferencijacijski potencijal matiÄnih stanica oralne sluznice
Human oral mucosal stem cells (hOMSC) originate from the neural crest and possess multipotency, especially differentiation potential towards neuroectodermal lineage. They are easy to collect, as sampling does not result in irreversible destruction of oral tissues. Potential clinical use of hOMSC is also in the other medical fields; hOMSCs have been successfully transplanted to the cornea in patients with limbal defect, and similar cells can be differentiated into cardiomyocytes after myocardial infarction. hOMSC research in animal models of neurological diseases and injuries has shown their potential role in diseases which modern medicine has failed to treat. In this regard, we started the research of hOMSC and the possibility of their application in the model of ischemic brain stroke. After successfully isolating hOMSC and following their differentiation in the neuroectodermal and mesodermal directions, it was proved that it is possible to produce co-cultures of hOMSC mouse neural stem cells, which we see as an indicator that those cells will be able to coexist and communicate in the mouse model.Ljudske matiÄne stanice iz oralne sluznice (hOMSC) potjeÄu od neuralnog grebena, posjeduju multipotentnost, naroÄito potencijal diferencijacije prema neuroektodermalnoj liniji. Jednostavno ih je prikupiti, jer uzorkovanje ne rezultira nepovratnim uniÅ”tenjem oralnih tkiva. Potencijalna kliniÄka upotreba hOMSC takoÄer se može naÄi u drugim medicinskim podruÄjima; hOMSC se uspjeÅ”no transplantira u rožnicu pacijenata s limbalnim defektom, a sliÄne stanice mogu se diferencirati u kardiomiocite nakon infarkta miokarda. Istraživanje hOMSC-a na životinjskim modelima neuroloÅ”kih bolesti i ozljeda pokazalo je njihovu moguÄu ulogu u bolestima koje suvremena medicina ne može adekvatno lijeÄiti. U tom smislu, zapoÄeli smo istraživanje hOMSC-a i moguÄnosti njihove primjene u modelu ishemijskog moždanog udara. Nakon uspjeÅ”nog izoliranja hOMSC-a i praÄenja njihove diferencijacije u neuroektodermalnim i mezodermalnim pravcima, dokazano je da je moguÄe proizvesti ko-kulture hOMSC miÅ”jih neuralnih matiÄnih stanica, Å”to vidimo kao pokazatelj da Äe te stanice moÄi koegzistirati i komunicirati u miÅ”jem modelu
The Mouth and Sexually Transmitted Diseases
Ovaj pregledni rad opisuje oralne aspekte spolno prenosivih bolesti (SPB). SPB se mogu vidjeti na oralnoj sluznici, bilo kao uzrok lokalne bolesti ili kao mjesto ulaska opÄe infekcije. K tomu, bez obzira na oralni ili genitalni put prijenosa, neke SPB mogu izazvati karakteristiÄan oralni nalaz, koji Äesto dovodi do postavljanja toÄne dijagnoze. U pregledu se nalaze osvrti na bakterijske (gonoreja, sifilis, klamidijska infekcija), virusne (HSV-1 i 2, HPV, HIV) i kandidalne infekcije, odnosno na njihove oralne poveznice. Posebna pozornost pridana je kontroverznim stajaliÅ”tima, kao Å”to su postojanje gonokoknog stomatitisa i uloga oralnog seksa u nastanku karcinoma usne Å”upljine. Uloga pružatelja oralne skrbi bit Äe od velike važnosti u multidisciplinarnom pristupu prevenciji i dijagnozi SPB.This review discusses oral aspects of sexually transmissible diseases (STDs). STDs can affect oral mucosa, either due to a local infection or a systemic infection. Furthermore, whether they are transmitted orally or genitally, some STDs may produce characteristic oral findings, which often lead to a correct diagnosis. The review addresses oral aspects of bacterial (gonorrhoea, syphilis, chlamydial infection), viral (HSV-1&2, HPV, HIV), and candidal infections. Special attention is given to controversial standpoints, such as the existence of gonococcal stomatitis and the role of oral sex in oral cancer development. The role of oral care professionals will be essential in a multidisciplinary approach to the prevention and diagnosis of STDs
ADHERENCE TO Ā»AMERICAN EUROPEAN CONSENSUS GROUPĀ« CLASSIFICATION CRITERIA FOR SJĆGRENāS SYNDROME IN DIFFERENTIAL DIAGNOSIS OF XEROSTOMIA
Svrhe rada su dobiti epidemioloÅ”ke i etioloÅ”ke podatke o problemu kserostomije u dijelu hrvatske populacije i utvrditi dosljednost pridržavanja klasifikacijskih kriterija American European Consensus Group (AECG) za Sjƶgrenov sindrom (SSj), s ciljem identificiranja moguÄe potrebe za poboljÅ”anjem dijagnostiÄkog postupka u diferencijalnoj dijagnostici kserostomije. Retrospektivno istraživanje provedeno je u Zavodu za oralnu medicinu meÄu bolesnicima primljenima zbog osjeÄaja suhih usta. UkljuÄne kriterije zadovoljilo je 395 bolesnika. Napravljena je baza epidemioloÅ”kih, kliniÄkih i sijalometrijskih podataka, nalaza seroloÅ”kih, scintigrafskih, ultrazvuÄnih i patohistoloÅ”kih pretraga žlijezda slinovnica te podataka o farmakoterapiji. Rabili su se deskriptivni statistiÄki postupci. Salivarna hipofunkcija dokazana je u 74% bolesnika. NajÄeÅ”Äi vjerojatni uzrok kserostomije bila je farmakoterapija. SSj je dokazan u 6,7% ispitanika sa kserostomijom, dok u 8% postoji visoka sumnja, ali biopsija labijalnih slinovnica nije uÄinjena, Å”to upuÄuje na nepridržavanje kriterija AECG za dijagnostiku SSj-a. Nužno je provoditi kriterije AECG u obradi bolesnika sa suhim ustima i provesti edukaciju lijeÄnika opÄe prakse, stomatologa i bolesnika o kserogenim nuspojavama farmakoterapije.The aims were to obtain epidemiological and etiological data on xerostomia in cross section of Croatian population, and to evaluate adherence to Ā»American European Consensus GroupĀ« (AECG) classification criteria for Sjƶgrenās syndrome (SSj), in order to identify possible need for improvements in differential diagnosis of xerostomia. A retrospective study among patients seen at the Department of oral medicine for complaints of dry mouth was performed. Three hundred and ninety-five patients met inclusion criteria. A data base was formed, comprising epidemiological, clinical and sialometric data, immunological, scintigraphic, ultrasonographic and histopathological findings of salivary glands, coupled with drug intake listings. Descriptive statistics were used for data analysis. Objective salivary hypofunction was found in 74% of our patients. The most common probable cause of xerostomia was side effect of pharmacotherapy. SSj was diagnosed in 6.7% of patients with xerostomia, whereas in another 8% of patients Sjƶgrenās syndrome was strongly suspected, but labial gland biopsy wasnāt performed, indicating a lack of adherence to AECG criteria for SSj diagnosis. Application of AECG criteria in differential diagnosis of patients with dry mouth is mandatory, as well as educating general practitioners, dentists and patients on xerogenic side effects of pharmacotherapy
Electromyographic Evaluation of Masticatory Muscle Activity in Patients with Temporomandibular Dysfunction
Pojam temporomandibularna disfunkcija (TMD) obuhvaÄa mnoge poremeÄaje u vezi sa žvaÄnim miÅ”iÄima i temporomandibularnim zglobovima. U vezu s nastankom TMD-a najÄeÅ”Äe se dovode okluzalni, traumatski, psihosocijalni i sustavski Äimbenici. Svrha ovoga istraživanja bila je ustanoviti postoji li promijenjena aktivnost žvaÄnih miÅ”iÄa u ispitanika s poremeÄajem te utvrditi moguÄnosti dijagnostike temporomandibularnih poremeÄaja metodom elektromiografije. U ispitivanju je sudjelovalo 40 ispitanika: 13 ispitanika sa simptomima temporomandibularne disfunkcije i 27 asimptomatskih ispitanika, usporedivih po spolu i dobi. Elektromiografska mjerenja provedena su na Å”est miÅ”iÄa (desni i lijevi prednji temporalis, maseter i digastrikus) u osam referentnih položaja.
Ispitivanje odnosa vrijednosti mioelektriÄkih signala pojedinog miÅ”iÄa desne i lijeve strane u skupini zdravih ispitanika u lateralnim okluzijskim položajima i u maksimalnim lateralnim položajima pokazalo je znatno veÄu aktivnost temporalnoga miÅ”iÄa radne strane (p0,05). Razlika u vrijednosti mioelektriÄkih signala izmeÄu asimptomatske i simptomatske skupine pronaÄena je za desni i lijevi maseter u maksimalnoj interkuspidaciji s 50% MVC (p<0,05), kod kojih su veÄe vrijednosti naÄene u simptomatskoj skupini.
Rezultati ovoga istraživanja pokazali su postojanje promjena aktivnosti žvaÄnih miÅ”iÄa u ispitanika s TMD-om te potvrdili moguÄnost uporabe elektromiografije u dijagnostici temporomandibularnih poremeÄaja.The term temporomandibular dysfunction (TMD) encompasses a group of disorders of the masticatory muscles and temporomandibular joints. Major precipitating factors are occlusal, traumatic, psychosocial and systemic factors. The aim of this investigation was to determine possible altered muscular function in patients with TMD, as well as to determine the need for EMG application in TMD diagnosis. Forty young adults participated in this study: 13 subjects with signs and symptoms of TMD and 27 asymptomatic subjects, sex and age matched. Surface EMG recordings were obtained from left and right anterior temporal muscle, left and right masseter muscle and from left and right digastric muscle in eight mandibular positions. Right side to left side ratio of examined muscles myoelectrical signals in lateral occlusal and maximal lateral positions for the asymptomatic group showed significantly higher activity of the working side anterior temporal muscle (p0.05). Comparison of myoelectrical signals in the position of maximal intercuspation of teeth between the patients and the controls, showed significantly higher activity in right and left masseter muscle at 50% MVC (p<0.05) in the symptomatic group.
Results of this investigation showed the presence of altered masticatory muscle activity in TMD patients and confirmed the use of electromyography in TMD diagnosis
- ā¦