Izloženost genotoksičnim agensima iz životnog okoliša tijekom prenatalnog razvoja i djetinjstva

Health disorders and diseases related to environmental exposure in children such as cancer and immunologic disturbances (asthma, allergies) are on the rise. However, complex transplacental and prepubertal genotoxicology is given very limited consideration, even though intrauterine development and early childhood may be critical for elucidating the cancer aetiology. The foetus is transplacentally exposed to contaminants in food and environment such as various chemicals, drugs, radiochemically contaminated water and air. Target organs of xenobiotic action may differ between the mother and the foetus due to specific stage of developmental physiology and enzyme distribution. This in turn may lead to different levels of clastogenic and aneugenic metabolites of the same xenobiotic in the mother and the foetus. Adult’s protective behaviour is not sufficient to isolate children from radioisotopes, pesticides, toxic metals and metalloids, environmental tobacco smoke, endocrine disrupting chemicals, and various food contaminants, which are just a part of the stressors present in a polluted environment. In order to improve legislation related to foetus and child exposure to genotoxic and possibly carcinogenic agents, oncologists, paediatricians, environmental health specialists, and genotoxicologists should work together much more closely to make a more effective use of accumulated scientific data, with the final aim to lower cancer incidence and mortality.Unatoč velikim naporima da se smanji okolišna izloženost u djece se dalje bilježi trend porasta pojavnosti karcinoma i imunosnih poremećaja (astma, alergije). Premda su intrauterini razvoj i rano djetinjstvo kritično razdoblje za tumačenje etiologije nastanka karcinoma, transplacentalna i prepubertetna genotoksikologija do danas su slabo istražene. Fetus je transplacentalno izložen brojnim fizikalnim i kemijskim čimbenicima: kontaminantima iz hrane i okoliša, radiokemijski kontaminiranoj vodi, zraku te lijekovima. Ciljna tkiva za djelovanje ksenobiotika mogu biti različita u majke i fetusa zbog različitosti u razvojnoj fiziologiji i distribuciji enzima. Zbog toga u organizmu majke i fetusa mogu nastati različite razine klastogenih i aneugenih metabolita istog ksenobiotika. Zaštitna uloga odraslih u namjeri da spriječe negativne utjecaje onečišćenog okoliša na djetetovo zdravlje često je ograničena jer su radioizotopi, olovo, PCB, pasivno pušenje, živa, endokrino aktivne tvari, pesticidi i kontaminanti prisutni u svim životnim područjima tijekom razvoja i rasta djeteta. Kako bi se poboljšalo zakonodavstvo vezano uz izloženost djece genotoksičnim i vjerojatno kancerogenim tvarima, tijekom razvoja potrebna je bolja suradnja onkologa, pedijatara, stručnjaka zdravstvene ekologije i genotoksikologa. Na taj način ostvarilo bi se uspješnije iskorištavanje postojećih znanstvenih podataka u cilju smanjenja incidencije karcinoma i mortaliteta

Antineoplastic Drugs as a Potential Risk Factor in Occupational Settings: Mechanisms of Action at the Cell Level, Genotoxic Effects, and Their Detection Using Different Biomarkers

U članku je prikazana osnovna podjela antineoplastičnih lijekova prema mehanizmima djelovanja na razini stanice. Objašnjeni su mehanizmi genotoksičnosti najvažnijih vrsta lijekova koji se primjenjuju u okviru uobičajenih protokola za liječenje zloćudnih novotvorina. Navedena je važeća klasifi kacija antineoplastika prema kancerogenom potencijalu, podaci o mutagenom potencijalu te je prikazana njihova podjela u skladu s anatomsko-terapijsko-kemijskim sustavom klasifi kacije. Sustavno su prikazani najvažniji rezultati svjetskih i hrvatskih istraživanja na populacijama radnika izloženih antineoplasticima, provedenih u razdoblju 1980.-2009. s pomoću četiri najčešće primjenjivane metode: analize izmjena sestrinskih kromatida, analize kromosomskih aberacija, mikronukleus-testa i komet-testa. Objašnjena su osnovna načela navedenih metoda te raspravljene njihove prednosti i nedostaci. Biološki pokazatelji daju važne podatke o individualnoj osjetljivosti profesionalno izloženih ispitanika koji mogu poslužiti unaprjeđenju postojećih uvjeta rada i upravljanju rizicima pri izloženosti genotoksičnim agensima. Na osnovi prednosti i nedostataka citogenetičkih metoda zaključeno je da je mikronukleus-test, koji podjednako uspješno dokazuje klastogene i aneugene učinke, jedna od najboljih metoda dostupnih za otkrivanje štetnih djelovanja antineoplastičnih lijekova koji su u aktivnoj primjeni.This article brings an overview of the mechanisms of action of antineoplastic drugs used in the clinical setting. It also describes the genotoxic potentials of the most important classes of antineoplastic drugs involved in standard chemotherapy protocols. Classifi cation of antineoplastic drugs according to the IARC monographs on the evaluation of carcinogenic risks to humans is accompanied by data on their mutagenicity and the most recent updates in the Anatomical Therapeutic Chemical (ATC) Classifi cation System. We report the main fi ndings of biomonitoring studies that were conducted in exposed healthcare workers all over the world between 1980 and 2009 using four biomarkers: sister chromatid exchanges, chromosome aberrations, micronuclei. and the comet assay. The methods are briefl y explained and their advantages and disadvantages discussed. Biomarkers provide important information on individual genome sensitivity, which eventually might help to improve current working practices and to manage the risks related with exposure to genotoxic agents. Taking into consideration all known advantages and drawbacks of the existing cytogenetic methods, the micronucleus assay, which is able to detect both clastogenic and aneugenic action, is the most suitable biomarker for assessing harmful effects of antineoplastic drugs currently used in health care