Patrimonij Sv. Petra u Dalmaciji

In the correspondence between two Roman bishops Vigilius (537-555) and Gregory I the Great (590-604) one can find information about the Patrimony of St. Peter in Dalmatia. In the letter addressed to his deacons Sebastian and Rusticus, dating from year 548/549, Pope Vigilius has mentioned the Patrimony of St. Peter in Dalmatia four times (Dalmatiarum patrimonium, patrimonium in Dalmatia). Pope Gregory I the Great in his letters, dating from years 592, 593 and 594, also speaks about the Patrimony of St. Peter in Dalmatia (patrimonium in Dalmatia) and about the Patrimony of Holy Church (patrimonium Sanctae ecclesiae). Administrators of the Patrimony of St. Peter in Dalmatia (rectores) were also papal legates in the diocese of Salona (i.e. Dalmatia). As papal representatives, although they were in the rank with minor Church orders, they had extraordinary authority in Dalmatian clerics. They could handle investigations concerning Arhbishops of Salona, and they could deny bishops’ right to palium and they could excomunicate them from the Church. The available sources, unfortunately, cannot tell us much about the origin of this papal Dalmatian Patrimony, as well as they are silent about its exact location.Papinski posjedi u Dalmaciji predstavljali su važnu kariku u lancu posjeda rimskih biskupa koje su imali diljem Italije, po Siciliji, Korzici, Sardiniji, Galiji, sjevernoj Africi i dr. Unatoč Činjenici da se papinski dalmatinski patrimonij spominje u više pisama papâ Vigilija (537.-555.) i Grugura I. Velikog (590.-604.), u znanosti je ipak ostao gotovo nezapažen. Vigilije u pismu upućenom svojim đakonima Sebastijanu i Rustiku 548./549. g. dalmatinski patrimonij (Dalmatiarum patrimonium, patrimonium in Dalmatia) spomeninje četiri puta. Grgur I. Veliki patrimonij u Dalmaciji ( patrimonium in Dalmatia), odnosno patrimonij Svete crkve ( patrimonium Sanctae ecclesiae) spominje u pismima iz 592., 593. i 594. g. Upavitelji papinskog dalmatinskog patrimonija (rectores) kao izravni papini činovnici bili su ujedno i njegovi predstavnici u salonitanskoj odnosno dalmatinskoj crkvi. Kao papini opunomoćenici, unatoč činjenici da su bili s nižim crkvenim redovima, posjedovali su izrazito visoke ovlasti spram dalmatinskog klera. One su uključivale mogućnost sprovođenja istrage nad salonitanskim nadbiskupima i drugim dalmatinskim biskupima, pravo uskrate nošenja palija salonitanskim nadbiskupima, a u krajnjem slučaju, i pravo ekskomuniciranja iz Crkve. Papinskim dalmatinskim patrimonijem upravljali su đakoni, biskupi i podđakoni. Gdje je bilo njihovo oficijelno sjedište nije jasno. Međutim ako je suditi po njihovim aktivnostima nedvojbeno proizilazi da je u pitanju bila ili Salona ili njena okolina. S obzirom na činjenicu da je u vrijeme obnašanja papinske službe od strane pape Vigilija i za vladavine cara Justinijana (527.-565.) u Gatima u Poljicima bio podignut jedinstveni sakralni kompleks, autor ne isključuje mogućnost da su upravitelji papinskog dalmatinskog patrimonija svoje službeno sjediπte imali upravo u tom mjestu ili u kasnoantičkoj palači u nedalekoj Ostrvici. Kad se pak začeo papinski dalmatinski patrimonij, kakva mu je bila forma i gdje se on nalazio iz dostupnih se vrela ne može utvrditi, kao što se uostalom ne može doznati ni vrijeme njegovog nestanka. Nije isključeno da je rimski biskup do zemljiπnih posjeda u Dalmaciji doπao na sličan način kao i mjesna dalmatinska, ponajprije salonitanska, crkva - dakle darivanjem. U suton antike odnosno u osvit srednjeg vijeka posjedi salonitanske crkve, kao i posjedi pojedinih vladara, visokih državnih dužnosnika i dr., nisu bili monolitni. činilo ih je više zemljišnih posjeda, sakralnih odnosno stambeno-gospodarskih objekata i dr. Njihovi vlasnici od njih su ponajprije izvlačili materijalnu dobit, odnosno ubirali novac. Nije isključeno da je slična situacija bila i s papinskim dalmatinskim patrimonijem, ponajprije zbog činjenice da pape uglavnom i inzistiraju na prikupljanju prihoda koje su oni donosili

Eksploatacija srebra na području rimskih provincija Dalmacije i Panonije

Od panonsko-dalmatinskih rudnika srebra, kao uostalom i rudnika željeza, uvelike je ovisila obrana rimskog limesa u Podunavlju. Stoga ne iznenađuje činjenica da je rimska država ove rudnike, osobito rudnike srebra, strogo nadzirala i nastojala osigurati njihovu eksploataciju i u najtežim vremenima. Inače na panonsko-dalmatinskim prostorima srebro je intenzivno eksploatirano od početka 2. st. pa do propasti Zapadnog Rimskog Carstva. Nerijetko je proizvodnja nastavljena i tijekom srednjega vijeka

Credit Scoring Analysis: Case Study of Using Weka

The goal of the paper is to present the overview of methodology of using credit scoring analysis with software Weka. German credit dataset was used in order to develop a decision tree with J.48 algorithm. We present characteristics of the dataset and the main results with the focus to the interpretation of Weka output. Paper could be useful for the users of Weka that aim to use it for credit scoring analysis. This work is licensed under a&nbsp;Creative Commons Attribution-NonCommercial 4.0 International License.</p

Two Public Inscriptions from the Greek Colony of Tanais at the Mouth of the Don River on the Sea of Azov

More than ten male personal names are engraved on two marble tablets, which were in the time of their inception placed in the city square of the Hellenic settlement of Tanais. Among the names are those of three men: Horouathos, Horoathos, and Horoathos, which convincingly recall the Croatian national name

Tobogan, podcast Kluba mladih MSU

Analizom rezultata objava na različitim društvenim mrežama, kao i analizom press clippinga, ustanovili smo kako je povećana vidljivost Kluba mladih Muzeja suvremene umjetnosti i angažman publike na samim objavama tijekom 2021., kada je glavna aktivnost Kluba bila podcast „Tobogan’’. Tome doprinosi i kvalitetan sadržaj, kombinacija jednog i drugog je optimalno rješenje u dosizanju publike. Emisije su do sada preslušane preko 850 puta, a najslušanija emisija trenutno je prva, ona o izložbi Zagreb filma. Na planiranje daljnjeg rada na podcastu utjecat će razvoj društvene situacije s obzirom na pandemiju koronavirusa, odnosno koji tip sadržaja će publika konzumirati obzirom na mjere, uvjete i mogućnosti u kojima će živjeti u nadolazećim vremenima

Razvoj verbalne komunikacije kod šestogodišnjaka

Komunikacija je najvažnija i najteža aktivnost kojom se čovjek može baviti. Za komunikaciju su potrebne minimalno dvije osobe koje razmjenjuju informacije i međusobno utječu na ponašanja i mišljenja. Postoji verbalna i neverbalna komunikacija. Verbalna komunikacija je napisana ili izgovorena, sastoji se od riječi. Verbalna komunikacija je bitna u svakodnevnom životu da bi dijete moglo iznjeti svoje misli, želje, potrebe, osjećaje, uspostaviti kontakt s drugom osobom. Roditelji, odgajatelji, mediji utječu na razvoj djetetove komunikacije. Zato ovim radom, putem literature, istražujem komunikaciju djeteta i roditelja, djeteta i odgojitelja, utjecaj medija na razvoj djetetovog govora i kako različite igre mogu pomoći djetetu u razvoju govora.Communication is the most complex and most important of all human activities. Communication requires at least two people exchanging information and affecting each other's behaviour and opinion. There is verbal and non-verbal communication. Verbal communication includes written or spoken words. It is very importan in everyday life, so that a child could make contact with other people and express his/her feelings, thoughts, needs, wishes, etc. Parents, teachers, media; they all influence the development of a child's communication skills. Therefore, I am doing research into communication between children and parents, children and teachers, the influence of media on children's communication and different games that can help develop communication skills in children

The Diocese of Ludrum (Ecclesia Ludroensis)

Ludrumska biskupija (Ecclesia ludroensis) je zajedno sa Sarsenterskom (Ecclesia sarsenterensis) i Mukurskom (Ecclesia muccuroensis) utemeljena na drugom salonitanskom saboru koji se 533. g. održao pod predsjedanjem salonitanskog nadbiskupa Honorija II. (528-547). Za sjedišta su im, kako kazuju akta ovog sabora, izabrani Sarsenter, Mukur i Ludrum (in Sarsentero, Muccuro et Ludro episcopi debeant consecrari). Za biskupa Ludruma izabran je Celijan (Celianus) odnosno Cecilijan (Cecilianus). Pod jurisdikciju ludrumskog biskupa stavljeni su Magnotik, Ekvitin, Salviatik i Sarziatik (Ludrensis vero episcopus Magnoticum, Equitinum, Saluiaticum et Sarsiaticum). Biskup Ludruma potpisao je kao posljednji akta drugog salonitanskog crkvenog sabora (Celianus episcopus ecclesiae Ludroensis, consentiens subscripsi). Ludrumskoj biskupiji kao takvoj gotovo da i nije pridavana osobita pažnja kvalificiranih istraživača. Ipak, na nju su se pojedini autori usputno osvrtali, uglavnom u okviru svojih drugih istraživanja koja se odnose na pojedine segmente kasnonatičkog doba rimske provincije Dalmacije. Stoga ne iznenađuje činjenica da su o njoj i izricali kontroverzne sudove, počevši od mjesta izabranog za njeno središte, baš kao i o mjestima i područjima koja su određena da uđu u njen sastav odnosno stavljena pod jurisdikciju njenog biskupa. Kontrovere vezane za ovu biskupiju, baš kao i druge biskupije utemeljene na salonitanskim saborima, ne proističu samo iz korumpiranosti akata salonitanskih sabora, koje, kao što je poznato, upravo zbog toga pojedini autori – počevši još od Ivana Lučića - kao nevjerodostojne u cijelosti odbacuju. Ipak, sustavna istraživanja problematike ranokršćanskih institucija s prostora rimske provincije Dalmacije pokazuju da su salonitanski sabori nesumnjiva povijesna činjenica, baš kao i biskupije spomenute u njihovim aktima – uključujući i Ludrumsku biskupiju.The Diocese of Ludrum was founded at the 533 Salona council presided by Honorius Iunior (528-547), archbishop of Salona. On that occasion Magnoticum / Magnioticum, Equitinum, Saluiaticum and Sarsiaticum were included in its territory. Numerous authors – beginning with Daniele Farlati (1690-1773), Josip Alačević (1826-1904), Wilchelm Tomaschek (1841-1901), Franjo Rački (1828-1894), Vjekoslav Klaić (1849-1928), through Ivo Bojanovski (1915-1993) and recently by Slobodan Čače – have written on the centre of the Diocese of Ludrum and related topics. In the Croatian historiography a thesis proposed by Vjekoslav Klaić - according to whom Ludrum could be identified with the site of Biskupija near Knin, and the medieval Diocese of Knin is to be considered the heiress of that diocese - still prevails