COMPARISON OF NEW AND OLD TESTS FOR THE DIAGNOSIS OF LATENT TUBERCULOSIS INFECTION (QuantiFERON and TST)

Tuberkuloza (TBC) druga je najčešća zarazna bolest na svijetu, uzrokovana bacilom Mycobacterium tuberculosis. Uz rijetku laringalnu, plućna tuberkuloza jedini je zarazni oblik bolesti, iako može zahvatiti bilo koji organ ljudskog tijela. Tuberkuloza je ponovni izazov liječnicima, jer se javlja uz brojne kronične bolesti i imunokompromitirana stanja, u starijoj životnoj dobi i jer neprikladno liječenje može dovesti do pojave rezistentnih oblika tuberkuloze. Stoga je dobra rana dijagnostika bolesti ključna za sve programe sprječavanja i suzbijanja tuberkuloze. Prije nego što je QuantiFERON odobren 2001. godine, tuberkulinski kožni test (PPD) bio je jedini test za otkrivanje latentne tuberkuloze. Za razliku od PPD-a, koji je test in vivo, postoje novi krvni testoviin vitro, tzv. IGRA-testovi (QuantiFERON i EliSPOT.TB). U radu su prezentirane prednosti i nedostaci obiju metoda, a pokazalo se da IGRA-testovi u odnosu prema PPD-u imaju višu specifičnost i osjetljivost.Tuberculosis (TB) is the second most common contagious disease, caused by Mycobacterium tuberculosis (M. tuberculosis). Besides a rare laryngeal tuberculosis, pulmonary tuberculosis is the only one contagious form of the disease, although it can affect any organ of the human body. TB represents a new challenge to the doctors because it appears with numerous chronic diseases, affects immunocompromised hosts, elderly people and because nonadequate therapy could create drug resistant tuberculosis. Early diagnosis of TB is fundamental for every tuberculosis control program. Before 2001 when QuantiFERON test was approved, tuberculin skin test (TST) was the only diagnostic test for detection of latent M. tuberculosis infection. In contrast of TST, which is in vivo test, the novel whole blood tests in vitro, so-called IGRA tests (QuantiFERON, Elispot.T-SPOT.TB) now exist. This paper presents advantages and disadvantages of both methods. IGRA tests are considered to have higher specifity and sensitivity than TST

Epidemija Zika virusne infekcije

Virus Zika je flavivirus kojeg primarno prenose komarci iz roda Aedes, za koje je karakteristično da su aktivni danju, od izlaska do zalaska sunca. Kompetentni vektori su Ae.aegypti i Ae.albopictus (tigrasti komarac), dok se ostali komarci iz roda Aedes  smatraju potencijalnim vektorima. Virus Zika može se prenijeti i transplacentarno ili tijekom porođaja zaražene majke, te spolnim putem. Zika virus je detektiran u krvi, urinu i slini tijekom akutne faze bolesti. Zika virusna RNA može biti prisutna u sjemenoj tekućini najmanje dva mjeseca nakon oporavka od Zika virusne infekcije. Postoji potencijalni rizik prijenosa Zika virusa zaraženom krvlju i transfuzijskim pripravcima te doniranjem sjemena davatelja povratnika iz rizičnog područja. Ne postoji cjepivo ili mogućnost kemoprofilakse infekcije

Epidemija Zika virusne infekcije

Virus Zika je flavivirus kojeg primarno prenose komarci iz roda Aedes, za koje je karakteristično da su aktivni danju, od izlaska do zalaska sunca. Kompetentni vektori su Ae.aegypti i Ae.albopictus (tigrasti komarac), dok se ostali komarci iz roda Aedes  smatraju potencijalnim vektorima. Virus Zika može se prenijeti i transplacentarno ili tijekom porođaja zaražene majke, te spolnim putem. Zika virus je detektiran u krvi, urinu i slini tijekom akutne faze bolesti. Zika virusna RNA može biti prisutna u sjemenoj tekućini najmanje dva mjeseca nakon oporavka od Zika virusne infekcije. Postoji potencijalni rizik prijenosa Zika virusa zaraženom krvlju i transfuzijskim pripravcima te doniranjem sjemena davatelja povratnika iz rizičnog područja. Ne postoji cjepivo ili mogućnost kemoprofilakse infekcije

Vaccine Regulations in Croatia

In this paper legal prerequisites for vaccine licensure in Croatia are discussed. The Croatian legislation concerning vaccine licensing, marketing authorisation and utilization is reviewed. The procedures for including a vaccine into the Mandatory Childhood Vaccination Programme are also discussed with focus on Human papillomavirus (HPV) vaccines. Non-obligatory vaccination recommendations are given when according to professional opinion; vaccination is beneficial for the vaccinee. There is little doubt that HPV vaccines should be recommended for preadolescent girls in Croatia. However, reaching a decision on its possible introduction into the Childhood Vaccination Programme will require careful consideration of the larger picture and a comparison of the cost-effectiveness of a mandatory vaccination against other competing public health priorities

Međunarodna suradnja na području nadzora i kontrole zaraznih bolesti

Zarazne bolesti kao i moguće prijetnje vezane uz zarazne bolesti ne poznaju granice. Danas kad je prisutan intenzivan međunarodni promet ljudi i roba, očekivan je brži i jednostavniji prijenos i širenje već nam poznatih zaraznih bolesti, no također i pojava novih zaraznih bolesti. Time se postavljaju novi izazovi u sprečavanju i suzbijanju zaraznih bolesti, što je prepoznato od strane kako međunarodnih stručnih i znanstvenih institucija, tako i od domaćih.Sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti predstavlja javnozdravstveni prioritet u Europi (Direktiva Europskog parlamenta iz 1998. Godine, br. 2/19/98/EC), kako u zakonodavstvu Europske unije, tako i u dokumentima Europske regije Svjetske zdravstvene organizacije (WHO Grottaferatta 2000 Consensus Meeting on Surveillance of Infectious Diseases, Lyon 2002. Natural and intentional epidemic risks in Europe: Strengthening alert mechanism). Ovo je područje prioritet i u zakonodavstvu Republike Hrvatske, a rad i organizacija Službe za epidemiologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo utvrđeni su Zakonom o zdravstvenoj zaštiti i Zakonom o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti te drugim zakonskim aktima. Služba za epidemiologiju sa Službom za mikrobiologiju čini dio europske mreže epidemiološkog nadzora nad zaraznim bolestima

Epidemiological Patterns of Tuberculosis in Croatia in the Period 1996–2005

The last comprehensive publication on tuberculosis in Croatia and the earliest impact of war, besides the yearly routine reports, was done in 1996 in Croatian. We were, therefore, interested to explore incidence trends and to highlight the early post-war tuberculosis epidemiological patterns in the next ten years period (1996–2005). A retrospective analysis of epidemiological data on all registered tuberculosis cases in Croatia searching the databases of 21 Croatian Public Health Institutes and the National Tuberculosis Registry was made. During the study period, the total tuberculosis incidence rates in Croatia dropped from 45 to 25.8/100 000 inhabitants. The average highest age-specific rates were recorded in the age group 65 years being in decrease in all age groups. Paediatric cases (0–14 years) represented 4.5% of all cases. Tuberculosis cases among males were recorded in 64% cases, and 83.6% were indigenous population. Tuberculosis was bacteriologically confirmed in 67.7% cases. A low proportion of drug resistance (3.3%) was recorded. During 1985–2005, 56 tuberculosis cases among 242 AIDS cases were reported. Tuberculosis mortality showed a decreasing trend (p<0.001). However, tuberculosis has still had the highest mortality rates among infectious diseases in Croatia. Despite the War chain of events and tuberculosis programmatic changes, tuberculosis incidence rates in Croatia have been decreasing but they are still far away from national target, incidence rate of 10/100 000 declared in 1998 and much higher than in European Union and Western Europe. Tuberculosis among children, resistance to tuberculosis drugs and HIV prevalence, significant problems in many European countries, have not caused problems in tuberculosis control in Croatia. This favourable epidemiological situation must be kept and improved through strengthened tuberculosis control measures

Uloga mreže Zavoda za javno zdravstvo u kriznim stanjima – iskustvo poplava iz 2014. godine

Hrvatski zavod za javno zdravstvo predložio je Ministru zdravlja donošenje Odluke o proglašenju stanja opasnosti od epidemije u više županija i to Vukovarsko-srijemskoj, Brodsko-posavskoj, Požeško-slavonskoj i Sisačko-moslavačkoj. Proglašavanje opasnosti od epidemije olakšalo je koordinaciju i provođenje potrebnih mjera na području zahvaćenih županija i osiguranje prekogranične suradnje u rješavanju stanja. Nakon donošenja odluke, na prijedlog Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, donesen je i Opći plan sanacije poplavljenih područja koji je predviđao provođenje preventivnih mjera tijekom poplave te sanaciju terena nakon povlačenja vode provođenjem kojih bi bili uklonjeni mogući izvori i putevi prijenosa uzročnika zaraznih bolesti s konačnim ciljem osiguranja sigurnog okoliša za život stanovništva. Prema Općem planu mjera sanacije provedena je sanacija terena koja je podrazumijevala uklanjanje lešina uginulih životinja i sve zagađene zdravstveno neispravne hrane za ljude i životinje i njihovo uklanjanje na siguran način. Uklonjen je krupni otpad, mulj nataložen u objektima i oko njih, provedeno temeljito mehaničko čišćenje i dezinfekcija javnih površina i objekata. Provedene su mjere deratizacija objekata i okoliša. Mjerama dezinsekcije radilo se i još uvijek se nastavlja raditi na uništavanju larvi komaraca i njihovih adultnih oblika. Izrađene su detaljne Upute za čuvanje zdravlja pri asanaciji i Upute za građane nakon poplave i podijeljene stanovništvu. U njima su opisane mjere koje trebaju provoditi povratnici u poplavljena područja kako bi sačuvali svoje zdravlje.U provedbi mjera sudjelovali su stručnjaci zavoda za javno zdravstvo zahvaćenih županija potpomognuti s više od 50 stručnjaka iz mreže zavoda. Njihov doprinos još jednom je istaknuo nezaobilaznu ulogu i značaj mreže zavoda za javno zdravstvo na čelu s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo u rješavanju kriznih stanja. Rezultat svih provedenih aktivnosti jeste mirna epidemiološka situacija. Rizik opasnosti od mogućeg razvoja epidemija iz dana u dan vraća se onom koji je uobičajen za zahvaćeni prostor u ovo doba godine.

Uloga mreže Zavoda za javno zdravstvo u kriznim stanjima – iskustvo poplava iz 2014. godine

Hrvatski zavod za javno zdravstvo predložio je Ministru zdravlja donošenje Odluke o proglašenju stanja opasnosti od epidemije u više županija i to Vukovarsko-srijemskoj, Brodsko-posavskoj, Požeško-slavonskoj i Sisačko-moslavačkoj. Proglašavanje opasnosti od epidemije olakšalo je koordinaciju i provođenje potrebnih mjera na području zahvaćenih županija i osiguranje prekogranične suradnje u rješavanju stanja. Nakon donošenja odluke, na prijedlog Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, donesen je i Opći plan sanacije poplavljenih područja koji je predviđao provođenje preventivnih mjera tijekom poplave te sanaciju terena nakon povlačenja vode provođenjem kojih bi bili uklonjeni mogući izvori i putevi prijenosa uzročnika zaraznih bolesti s konačnim ciljem osiguranja sigurnog okoliša za život stanovništva. Prema Općem planu mjera sanacije provedena je sanacija terena koja je podrazumijevala uklanjanje lešina uginulih životinja i sve zagađene zdravstveno neispravne hrane za ljude i životinje i njihovo uklanjanje na siguran način. Uklonjen je krupni otpad, mulj nataložen u objektima i oko njih, provedeno temeljito mehaničko čišćenje i dezinfekcija javnih površina i objekata. Provedene su mjere deratizacija objekata i okoliša. Mjerama dezinsekcije radilo se i još uvijek se nastavlja raditi na uništavanju larvi komaraca i njihovih adultnih oblika. Izrađene su detaljne Upute za čuvanje zdravlja pri asanaciji i Upute za građane nakon poplave i podijeljene stanovništvu. U njima su opisane mjere koje trebaju provoditi povratnici u poplavljena područja kako bi sačuvali svoje zdravlje.U provedbi mjera sudjelovali su stručnjaci zavoda za javno zdravstvo zahvaćenih županija potpomognuti s više od 50 stručnjaka iz mreže zavoda. Njihov doprinos još jednom je istaknuo nezaobilaznu ulogu i značaj mreže zavoda za javno zdravstvo na čelu s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo u rješavanju kriznih stanja. Rezultat svih provedenih aktivnosti jeste mirna epidemiološka situacija. Rizik opasnosti od mogućeg razvoja epidemija iz dana u dan vraća se onom koji je uobičajen za zahvaćeni prostor u ovo doba godine.

EPIDEMIOLOGY OF VIRAL HEPATITIS

Hrvatska je zemlja niske prevalencije virusnih hepatitisa A, B i C, hepatitis D se u Hrvatskoj ne javlja, a hepatitis E se javlja tek sporadično. S obzirom da je zahvaljujući poboljšanim uvjetima života i higijenskim uvjetima hepatitis A sveden na sporadičnu bolest, najčešći uzročnici virusnih hepatitisa u Hrvatskoj su hepatitis B i C. Uvođenje obveznog cijepljenja školske djece protiv hepatitisa B 1999. godine dovelo je do pada incidencije te bolesti u Hrvatskoj, s najvećim učinkom na adolescente i mlade odrasle osobe i može se očekivati daljnji pad njene incidencije i prevalencije. Incidencija hepatitisa C je također u blagom opadanju. Unatoč relativno povoljnoj situaciji u vezi s virusnim hepatitisima, hepatitis B i C i dalje su važan javnozdravstveni problem s obzirom da procjenjujemo da je oko 25 tisuća osoba u Hrvatskoj kronično zaraženo virusom hepatitisa B, a oko 40 tisuća virusom hepatitisa C.Understanding the country-specific epidemiology of disease, which may vary greatly among countries, is crucial for identifying the most appropriate preventive and control measures. An overview of the local epidemiology of viral hepatitis in Croatia is given in this paper. The overall prevalence of hepatitis B in Croatia is low (less than 2% HBsAg carriers in the general population). Hepatitis B incidence and prevalence began to decline significantly following the introduction of universal hepatitis B vaccination in 1999. Information on HBsAg seroprevalence is derived from routine testing of certain subpopulations (pregnant women, blood donors) and seroprevalence studies mostly targeted at high-risk populations. Universal childhood vaccination against hepatitis B remains the main preventive measure. We recommend testing for immunity one to two months after the third dose of hepatitis B vaccine for health-care workers. The incidence and prevalence of hepatitis C have also been declining in the general population. The main preventive measures are ensuring safety of blood products, prevention of drug abuse, and harm reduction programs for intravenous drug users. Hepatitis A incidence has declined dramatically since fifty years ago, when thousands of cases were reported annually. In the last five years, an average of twenty cases have been reported per year. The reduction of hepatitis A is a consequence of improved personal and community hygiene and sanitation. Hepatitis D has not been reported in Croatia. The risk of hepatitis D will get to be even smaller as the proportion of population vaccinated against hepatitis B builds up. Hepatitis E is reported only sporadically in Croatia, mostly in persons occupationally in contact with pigs and in travelers to endemic countries. In conclusion, Croatia is a low prevalence country for hepatitides A, B and C. Hepatitis D has not been reported to occur in Croatia and there are only sporadic cases of hepatitis E. Since hepatitis A is a rare disease occurring sporadically, which is a consequence of improved sanitation and hygiene, hepatitides B and C are the main causes of viral hepatitis in Croatia. The introduction of universal mandatory hepatitis B vaccination of schoolchildren in 1999 resulted in a decrease in the incidence of hepatitis B, which is most pronounced in adolescents and young adults, and further decrease in the incidence and prevalence is expected as the pool of susceptible individuals decreases through vaccination. The incidence of hepatitis C is decreasing as well. In spite of a relatively favorable epidemiological situation, hepatitis B and C are still a significant public health burden with an estimated 25,000 persons chronically infected with HBV and about 40,000 persons chronically infected with HCV in Croatia

PREVENTIVE WORK IN FAMILY MEDICINE – PROACTIVE APPROACH

Uloga liječnika opće/obiteljske medicine u prevenciji bolesti i promociji zdravlja potvrđena je rezultatima istraživanja te u zdravstvenoj politici. S obzirom na položaj liječnika opće/obiteljske medicine u zdravstvenom sustavu i njegov bliski, trajni kontakt s populacijom koja ga je izabrala te s lokalnom zajednicom u kojoj djeluje, razumljivo je da je liječniku opće/obiteljske medicine preventivni rad uključen kao neodvojivi dio redovitog, uobičajenog rada u praksi. Skrb za bolesnika u općoj medicini je kompleksna i proteže se od intervencija u determinantama zdravlja do palijativne skrbi. Preventivne aktivnosti su više ili manje prisutne na svakom odsječku tog procesa. Postoji značajan raskorak između znanja liječnika opće/obiteljske medicine i postojeće prakse u korištenju na znanstvenim dokazima utemeljenih preporuka za aktivnosti u promociji zdravlja i prevenciji bolesti. Opisali smo ulogu liječnika opće obiteljske medicine u preventivnom radu i prikazali podatke o preventivnima aktivnostima u službi obiteljske medicine u Hrvatskoj. Za pravu ocjenu preventivnog rada obiteljskih liječnika potrebno je raspolagati objektivnim na znanstvenim dokazima utemeljenim podacima koji će pokazati što obiteljski liječnici rade u praksi. Zbog toga je nužno da liječnici sistematski bilježe i evaluiraju relevantne preventivne aktivnosti i aktivnosti koje provode u promociji zdravlja, a da se njihovo izvršenje programa redovito prati, evaluira te profesionalno i financijski vrednuje. Prema tim je principima Stručna radna skupina za koordinaciju, praćenje i usmjeravanje reforme u obiteljskoj medicini Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske izradila program preventivnih aktivnosti u obteljskoj medicini koji je prikazan u ovom raduThe role of general practitioner/family physician (GP/FP) in disease prevention and health promotion is strongly supported by research and health policies. The position of GPs/FPs in the health care system and their close, sustained contact with their patients and local community makes preventive care an integral part of GP/FP routine work. The spectrum of caring for patients in general practice/family medicine is actually very large, going from intervention on health care determinants to palliative care. The prevention-related activities are more or less present at each step of this “healthcare continuum”. The significant gaps between GP/FP knowledge and practices persist in the use of evidence-based recommendations for health promotion and disease prevention. We describe the role of GP/FP in preventive care and report data on preventive care activities in the Croatian Family Medicine Service. More objective evidence is needed to see what GPs/FPs actually do in practice. For this reason, it is critical that GPs/FPs systematically record the most relevant preventive and health promotion activities that they perform. Furthermore, their performance of the preventive program should be regularly monitored, evaluated and professionally and financially validated. We present the preventive program based on these principles in Family Medicine Service proposed by the Ministry of Health and Social Welfare Working Group on Reform of Primary Health Care