5 research outputs found
Hepatitis G virus (HGV) infection in chronic haemodialysis patients in the County of Å ibenik and Knin
Hepatitis G virus (HGV) i GB virus tipa C (GBV-C) danas se smatraju varijantama istog RNA virusa i svrstani su u porodicu Flaviviridae. Obzirom da se HGV prvenstveno prenosi parenteralnim putem, uoÄena je njegova uÄestalija pojava meÄu dijaliziranim bolesnicima. Cilj ovog rada bio je istražiti pojavnost infekcije HGV-om u bolesnika s kroniÄnim zatajenjem bubrega lijeÄenih kroniÄnom hemodijalizom u Jedinici za dijalizu OpÄe bolnice Å ibenik te razmotriti znaÄenje infekcije HGV-om u tih bolesnika. Od 79 bolesnika koji su u razdoblju od kolovoza 2004. do lipnja 2005. godine dijalizirani u ovoj bolnici, prospektivno je tijekom devet mjeseci praÄeno 16 bolesnika koji su zadovoljavali uvjete za ukljuÄenje na listu Äekanja za kadaveriÄnu transplantaciju bubrega. Infekcija HGV-om utvrÄena je metodom lanÄane reakcija polimeraze u 6/16 ispitanika meÄu kojima niti u jednog nije potvrÄena koinfekcija HBV-om, dok je u jednog potvrÄena koinfekcija HCV-om. PoviÅ”ene vrijednosti aminotransferaza naÄene su u 2/6 HGV-pozitivna bolesnika, od kojih je jedan bio koinficiran HCV-om. Vrijeme provedeno na hemodijalizi znatno pridonosi poveÄanju rizika akviriranja infekcije HGV-om. MeÄutim, viÅ”ekratno lijeÄenje krvnim pripravcima, koje se u literaturi spominje kao glavni Äimbenik rizika za akviriranje infekcije HGV-om, nije utvrÄeno kao znaÄajan Äimbenik rizika u naÅ”ih ispitanika.Hepatitis G virus (HGV) and GB virus type C (GBV-C) are today considered variants of the same RNA virus that belong to the Flaviviridae family. Since HGV is primarily transmitted parenterally, its high prevalence has been recorded among dialyzed patients. The aim of this paper was to investigate the prevalence of HGV infection in patients with chronic renal failure undergoing chronic haemodialysis at the Dialysis Unit of the General Hospital Å ibenik and to determine the significance of HGV infection in these patients. Out of 79 patients dialyzed in this Unit during the observed period (August, 2004 ā June, 2005), we prospectively followed 16 patients that met inclusion criteria for cadaveric kidney transplant waiting list. HGV infection was detected by polymerase chain reaction (PCR) method in 6/16 examinees, non of whom had a HBV coinfection confirmed, only HCV coinfection in one patient. Elevated aminotransferases were found in two HGV-positive patients, of whom one was coinfected with HCV. The time spent on haemodialyis significantly increases the risk for activating HGV infection. However, multiple treatments with blood products, described in literature as the main risk factor for activating HGV infection, were not determined as a significant risk factor in our examinees
DISTRIBUTION OF THE MAIN ABO BLOOD GROUP ALLELES IN CROATIAN POPULATION
Raspodjela krvnih grupa ABO varira diljem svijeta u razliÄitim populacijama, ali i unutar subpopulacija. Cilj rada je prikazati razdiobu 5 glavnih alela ABO sustava (O1, O2, A1, A2 i B) u hrvatskoj populaciji, te ih usporediti s drugim nacijama. Istraživanje je provedeno na 303 uzorka krvi, zdravih, nesrodnih dobrovoljnih davatelja krvi (123 žena, 180 muÅ”karaca) u dobi od 18 do 65 godina. Metode: Nakon izolacije genomske DNA pomoÄu komercijalnih kolona (QIAamp DNA Blood Mini kit, Qiagen, NjemaÄka) ili na ureÄaju MagNA Pure Compact (Roche Diagnostics Corporation, SAD), odreÄeni su genotipovi ABO pomoÄu metode PCR-SSP. Rezultati: Genotipizacijom je utvrÄeno 12 genotipova. Najzastupljeniji genotip je O1O1 (37,2 %), pa slijede O1A1 (27,1 %), O1B (15,8 %), A1B (4,3 %), A1A1 (4,0 %), O1A2 (3,6 %), O1O2 (2,6 %), A1A2 (1,7 %), O2A1 (1,7 %), A2B (1,0 %), BB (0,7 %), O2O2 (0,3 %). MeÄu ispitanicima nisu naÄena tri rijetka ABO genotipa: A2A2, O2A2, O2B. Alelne frekvencije iznose: O1 ā 0,62; O2 ā 0,025; A1- 0,21; A2 ā 0,035 i B ā 0,11. Razdioba alela ABO u Hrvatskoj je usporediva s drugim europskim narodima. ZakljuÄak: Rezultati genotipizacije ABO krvne grupe kod dobrovoljnih davatelja krvi, koji su reprezentativan uzorak hrvatske populacije, od temeljnog su znaÄenja za istraživanja ABO sustava krvnih grupa kao genetiÄkog Äimbenika rizika za neke bolesti, kao i za antropoloÅ”ka ispitivanja.The frequencies of gene polymorphisms of blood groups serve as markers for populations and races. Distribution of ABO blood groups varies among populations and subpopulations around the world. The aim of the study was to determine distribution of the 5 main alleles of ABO system among Croatian blood donors and compare them with other populations. Material and Methods: The study included 303 samples of healthy unrelated volunteer blood donors, 123 female and 180 male, aged 18-65 years, as a representative sample population of Croatia. After isolation of genomic DNA using commercial columns
(QIAamp DNA Blood Mini Kit, Qiagen, Germany) or on the Magna Pure Compact (Roche Diagnostics Corp., USA) device, ABO genotypes were determined by the PCR-SSP method. Results: Twelve of 15 ABO genotypes were identifi ed. The most common was O1O1 (37.30%), followed by O1A1 (27.00%), O1B (15.80%), A1B (4.30%), A1A1 (4.00%), O1A2 (3.60%), O1O2 (2.60%), A1A2 (1.70%), O2A1 (1.70%), A2B (1.00%), BB (0.70%), and O2O2 (0.30%). Three rare ABO genotypes, A2A2, O2A2, and O2B, were not identifi ed. The calculated allele frequencies of the fi ve main alleles were as follows: O1, 0.620; O2, 0,025; A1, 0.21; A2, 0,035; and B, 0.11. In the Croatian population, O1 was found to be the most common allele, followed by A1 and B, while O2 allele was the least prevalent one. Conclusion: The distribution of alleles in Croatia is comparable to other European nations. According to the frequency of B allele, the Croatian population is comparable to Eastern Europe, probably due to migration of the population in the past. Results of ABO blood group genotyping have fundamental importance for research of the ABO system as a genetic risk factor for some diseases, as well as for anthropologic testing
ABO Blood Groups and Genetic Risk Factors for Thrombosis in Croatian Population
Aim To assess the association between ABO blood group
genotypes and genetic risk factors for thrombosis (FV
Leiden, prothrombin G20210A, and methylenetetrahydrofolate
reductase C677T mutations) in the Croatian population
and to determine whether genetic predisposition to
thrombotic risk is higher in non-OO blood group genotypes
than in OO blood group genotypes.
Methods The study included 154 patients with thrombosis
and 200 asymptomatic blood donors as a control group.
Genotyping to 5 common alleles of ABO blood groups was
performed by polymerase chain reaction with sequence
specific primers (PCR-SSP). FV Leiden was determined by
PCR-SSP, while prothrombin and methylenetetrahydrofolate
reductase were determined by PCR and restriction
fragment length polymorphism (PCR-RFLP).
Results There was an association between non-OO blood
group genotypes and the risk of thrombosis (odds ratio
[OR] 2.08, 95% confidence interval [CI], 1.32-3.27). The
strongest association with thrombotic risk was recorded
for A1B/A2B blood group genotypes (OR, 2.73; 95% CI, 1.10-
6.74), followed by BB/O1B/O2B (OR, 2.29; 95% CI, 1.25-4.21)
and O1A1/O2A1 (OR, 1.95; 95% CI, 1.15-3.31). FV Leiden increased
the risk of thrombosis 31-fold in the group of OO
carriers and fourfold in the group of non-OO carriers. There
was no significant difference in the risk of thrombosis between
OO and non-OO blood groups associated with prothrombin
mutation. Non-OO carriers positive for methylenetetrahydrofolate
reductase had a 5.7 times greater risk
of thrombosis than that recorded in OO carriers negative
for methylenetetrahydrofolate reductase.
Conclusion Study results confirmed the association of
non-OO blood group genotypes with an increased risk of
thrombosis in Croatia
Smjernice Hrvatskog druÅ”tva za transfuzijsku medicinu za odreÄivanje Rh(D) krvne grupe i primjenu RhD genotipizacije
SAŽETAK
Radna skupina Hrvatskog druÅ”tva za transfuzijsku medicinu pripremila je smjernice za odreÄivanje Rh(D) krvne grupe i primjenu RhD genotipizacije. U smjernicama je opisan kliniÄki znaÄaj antigena D, povijest i ograniÄenja seroloÅ”kog testiranja antigena D te moguÄnosti RhD genotipizacije. Cilj smjernica bio je objava novih postupnika seroloÅ”kog odreÄivanja Rh(D) krvne grupe bolesnicima, trudnicama i novoroÄenÄadi s uputama za specijaliste transfuzijske medicine u hitnom i redovnom radu te tumaÄenjima nalaza namijenjenim ginekolozima, pedijatrima, neonatolozima, anesteziolozima, internistima, lijeÄnicima obiteljske medicine te svim lijeÄnicima koji se u svom radu susreÄu s bolesnicima koji primaju krvne pripravke i donose odluku o primjeni RhIG imunoprofilakse. Kao rezultat provoÄenja smjernica predviÄeno je praÄenje i periodiÄno izvjeÅ”tavanje u sluÄaju sumnje na RhD imunizaciju kod osoba nositelja D-varijante. Tijekom trudnoÄe postoji i moguÄnost neinvazivnog odreÄivanja prijenatalnog fetalnog RhD genotipa iz majÄine plazme iza 16. tjedna gestacije, kao važnog alata u procjeni rizika razvoja hemolitiÄke bolesti fetusa i novoroÄenÄeta. Radi lakÅ”eg snalaženja navedene su vrste spremnika za uzorkovanje krvi i potrebna koliÄina uzoraka. Navedena pretraga dostupna je u Hrvatskom zavodu za transfuzijsku medicinu na zahtjev ginekologa, a preporuÄuje se prvenstveno RhD imuniziranim trudnicama te u sluÄaju donoÅ”enja odluke o ranoj prijenatalnoj anti-D imunoprofilaksi i svim Rh(D) negativnim neimuniziranim trudnicama