Intelligent Software Agents

Agent može korisniku omogućiti lakše snalaženje kroz svakodnevne obaveze. On preuzima dobar dio opterećenja koje stvara preopterećenje informacijama. Dobra analogija je da u moru informacija postoji čamac koji može dovesti na mjesta gdje korisnik želi biti. Više ne pliva sam u „moru podataka―, oslobođen je kako bi pažnju obratio na smjer kojim ide. Agenti rade upravo to, oslobađaju korisnika u svakodnevnim zadaćama. Prema svojoj definiciji, program koji samostalno obavlja akcije u ime korisnika je agent. No gdje se takav softver moţe primijeniti? Moguća primjena agenata ovisi o dvije stvari. Prva je infrastruktura računalna oprema, senzori, odnosno sve hardverske komponente. Dakle, sva fizička oprema potrebna da agent moţe obavljati svoju funkciju. Druga je sam agent kojeg čini kvalitetan kod koji je samostalan i dovoljno inteligentan za obavljanje zadane funkcije. Kod predstavlja softversku komponentu. Istinski, implementacija agenta ovisi o puno više faktora nego što su ova dva. Navedena dva dijela su najvaţnija jer bez njih agent ne moţe postojati. U prijašnjim poglavljima oni su nazvani arhitektura i program. Implementacija određenog poslovnog inteligentnog agenta ovisi i o drugim faktorima kao što su: novac, vrijeme, isplativost, educirani kadrovi koji su sposobni implementirati rješenje itd. U konačnici, ti faktori odlučuju gdje i kako će se u poslovanju implementirati agentska rješenja poslovnih problema. Odgovor na pitanje implementacije agenata leži u kreativnosti implementacije koja može ograničavati njegovu primjenu. Ovo je čisto teoretski odgovor koji nema svoju vrijednost u poslovnoj okolini. Zato mora biti proširen i dalje definiran. Za tu svrhu će biti iskorišteni sami primjeri unutar rada. Iz njih se mogu prikazati generalizirani zaključci. Prvi od njih je taj da kada se govori o stvarnom implementiranom agentskom rješenju, misli se na agente, a ne agenta. Ovo je istinito kroz sve primjere. Agent nikada nije implementiran u svoje poslovno okruţenje sam, uvijek je implementirana skupina agenata. Razlog je što su poslovni zahtjevi poduzeća kompleksni. Što je kompleksniji zahtjev, agent mora biti sloţeniji. No stvoriti tako velikog i kompleksnog agenta je vremenski i resursno zahtjevan posao koji nema zajamčen uspjeh, kao i stvaranje grupe agenata. Ali stvaranje više malih agenata u odnosu na jednog velikog ima jednu prednost, pogotovo u poslovanju, smanjenje rizika neuspjeha. U programiranju velika razina kompleksnosti programa jamči veću razinu programskih grešaka, odnosno bugova. To u poslu moţe rezultirati gubitkom novca, zbog dugog vremena koje mora biti utrošeno na eliminaciju bugova. Lakše je stvoriti i pratiti desetak malih agenata, nego jednog iste veličine (pri tome se misli na veličinu programskog koda) i kompleksnosti. Agenti zajedno tvore agentski sustav koji nudi istu funkcionalnost kao jedan agent. Također, programiranje više malih agenta je više u duhu objektnog programiranja jer daje veću razinu decentraliziranosti rješenja i omogućava lakše unaprjeđenje ili zamjenu neke funkcije. Takav „zahvat― se moţe napraviti bez utjecaja na cijelo agentsko rješenje. Agentska rješenja su optimalna samo kada poduzeće procesuira i analizira velike količine podataka, iz njih vuče svoje akcije i korisne informacije. Agenti mogu biti implementirani bilo gdje unutar poduzeća, ali su najučinkovitiji kada se koriste u području u kojem je uočen problem radi kojeg su stvoreni, pritom se misli na preopterećenost informacijama. Poslovna funkcija koja je najviše pogođena tim problemom je menadžment. U sva tri primjera poslovnih agenata koji su prikazani u radu evidentirana je povezanost agenata s uspješnim menadžmentom. Učinkovitija prodaja i nabava su u većini slučajeva povezani s agentskim poslovnim rješenjem. Inteligentni poslovni agenti su zasada povlastica velikih poduzeća i korporacija. Razlog što ovakva vrsta programa još nije doţivjela svoju široku komercijalizaciju i primjenu je što ne postoji poduzeće koje nudi gotova agentska rješenja namijenjena poslovnim subjektima. Rješenje se uvijek stvara, a taj proces zahtijeva veliku količinu stručnih kadrova i novca, a to imaju samo veća poduzeća. Konačno, postavlja se pitanje koliko će pojedino poduzeće beneficirati od inteligentnih poslovnih agenata i jesu li te beneficije lako i jasno mjerljive. U nastavku dajem odgovor na postavljenu hipotezu na početku rada. Drugi primjer poslovnog agenta koji je u radu analiziran daje jasan i mjerljiv odgovor. Misli se na rad akademika Kun-Chieh Y., Ruery-Shun C. i Chia-Chen, C. : „Intelligent service-integrated platform based on the RFID technology and software agent system―. Točnije, slika 25 „Grafikoni pozitivnih promjena―. Prvo promjena je drastično smanjenje stope nestašica robe na policama za devedeset posto, odnosno pad s trideset i četiri posto na tri cijela četiri. Smanjenje vremena inventure za osamdeset posto, odnosno pad s jedan cijela dvadeset i pet sati na dan na nula cijela dvadeset i pet. Pad troškova skladišta za šezdeset i osam posto, odnosno pad s dva cijela pet neto milijuna dolara na mjesec na nula cijela osam. Dakle, implementacija agenata moţe imati prednosti smanjenja troškova i vremena potrebnog za obavljanje određenih poslovnih radnji. Značajna je i razina zadovoljstva kupaca koja je povećana za dvadeset i dva indeksa. Promjena u prodaji, odnosno povećanje prodaje za četrnaest posto nije zanemariv postotak,odnosno povećanje s devetnaest cijela šest na dvadeset i dva cijela tri neto milijunima dolara na mjesec. Mjesečna promjena od dva cijela sedam neto milijuna dolara jasno prikazuje beneficijarni učinak agenta u poslovanju. Razdoblje ove promjene ipak je period od mjesec dana. Što u poslovnom svijetu je maleni vremenski interval za značajne promjene koje mogu rezultirati prikazanom porastu profita. Navedeni podaci prikazuju da odgovor na postavljenu hipotezu je pozitivne naravi. Moguće je primjenom agenata unaprijediti postojeće poslovne funkcije poduzeća. Implementacija inteligentnih poslovnih agenata donosi smanjenje vremena i troška pri obavljanju određenih poslovnih funkcija te rasterećuje nositelje tih funkcija, ali donosi i povećanje mogućnosti poduzeća da reagira na potrebe svojih kupaca i analizira ih na način koji prije agenata nije bio moguć. To je posljedica agentove mogućnosti analize i reakcije na informacije koje prima iz svoje okoline. Dokaz ovoj tvrdnji je dvoznamenkasti porast prodaje (profita) u primjeru dva što je glavni cilj većine poslovnih subjekata

Intelligent Software Agents

Agent može korisniku omogućiti lakše snalaženje kroz svakodnevne obaveze. On preuzima dobar dio opterećenja koje stvara preopterećenje informacijama. Dobra analogija je da u moru informacija postoji čamac koji može dovesti na mjesta gdje korisnik želi biti. Više ne pliva sam u „moru podataka―, oslobođen je kako bi pažnju obratio na smjer kojim ide. Agenti rade upravo to, oslobađaju korisnika u svakodnevnim zadaćama. Prema svojoj definiciji, program koji samostalno obavlja akcije u ime korisnika je agent. No gdje se takav softver moţe primijeniti? Moguća primjena agenata ovisi o dvije stvari. Prva je infrastruktura računalna oprema, senzori, odnosno sve hardverske komponente. Dakle, sva fizička oprema potrebna da agent moţe obavljati svoju funkciju. Druga je sam agent kojeg čini kvalitetan kod koji je samostalan i dovoljno inteligentan za obavljanje zadane funkcije. Kod predstavlja softversku komponentu. Istinski, implementacija agenta ovisi o puno više faktora nego što su ova dva. Navedena dva dijela su najvaţnija jer bez njih agent ne moţe postojati. U prijašnjim poglavljima oni su nazvani arhitektura i program. Implementacija određenog poslovnog inteligentnog agenta ovisi i o drugim faktorima kao što su: novac, vrijeme, isplativost, educirani kadrovi koji su sposobni implementirati rješenje itd. U konačnici, ti faktori odlučuju gdje i kako će se u poslovanju implementirati agentska rješenja poslovnih problema. Odgovor na pitanje implementacije agenata leži u kreativnosti implementacije koja može ograničavati njegovu primjenu. Ovo je čisto teoretski odgovor koji nema svoju vrijednost u poslovnoj okolini. Zato mora biti proširen i dalje definiran. Za tu svrhu će biti iskorišteni sami primjeri unutar rada. Iz njih se mogu prikazati generalizirani zaključci. Prvi od njih je taj da kada se govori o stvarnom implementiranom agentskom rješenju, misli se na agente, a ne agenta. Ovo je istinito kroz sve primjere. Agent nikada nije implementiran u svoje poslovno okruţenje sam, uvijek je implementirana skupina agenata. Razlog je što su poslovni zahtjevi poduzeća kompleksni. Što je kompleksniji zahtjev, agent mora biti sloţeniji. No stvoriti tako velikog i kompleksnog agenta je vremenski i resursno zahtjevan posao koji nema zajamčen uspjeh, kao i stvaranje grupe agenata. Ali stvaranje više malih agenata u odnosu na jednog velikog ima jednu prednost, pogotovo u poslovanju, smanjenje rizika neuspjeha. U programiranju velika razina kompleksnosti programa jamči veću razinu programskih grešaka, odnosno bugova. To u poslu moţe rezultirati gubitkom novca, zbog dugog vremena koje mora biti utrošeno na eliminaciju bugova. Lakše je stvoriti i pratiti desetak malih agenata, nego jednog iste veličine (pri tome se misli na veličinu programskog koda) i kompleksnosti. Agenti zajedno tvore agentski sustav koji nudi istu funkcionalnost kao jedan agent. Također, programiranje više malih agenta je više u duhu objektnog programiranja jer daje veću razinu decentraliziranosti rješenja i omogućava lakše unaprjeđenje ili zamjenu neke funkcije. Takav „zahvat― se moţe napraviti bez utjecaja na cijelo agentsko rješenje. Agentska rješenja su optimalna samo kada poduzeće procesuira i analizira velike količine podataka, iz njih vuče svoje akcije i korisne informacije. Agenti mogu biti implementirani bilo gdje unutar poduzeća, ali su najučinkovitiji kada se koriste u području u kojem je uočen problem radi kojeg su stvoreni, pritom se misli na preopterećenost informacijama. Poslovna funkcija koja je najviše pogođena tim problemom je menadžment. U sva tri primjera poslovnih agenata koji su prikazani u radu evidentirana je povezanost agenata s uspješnim menadžmentom. Učinkovitija prodaja i nabava su u većini slučajeva povezani s agentskim poslovnim rješenjem. Inteligentni poslovni agenti su zasada povlastica velikih poduzeća i korporacija. Razlog što ovakva vrsta programa još nije doţivjela svoju široku komercijalizaciju i primjenu je što ne postoji poduzeće koje nudi gotova agentska rješenja namijenjena poslovnim subjektima. Rješenje se uvijek stvara, a taj proces zahtijeva veliku količinu stručnih kadrova i novca, a to imaju samo veća poduzeća. Konačno, postavlja se pitanje koliko će pojedino poduzeće beneficirati od inteligentnih poslovnih agenata i jesu li te beneficije lako i jasno mjerljive. U nastavku dajem odgovor na postavljenu hipotezu na početku rada. Drugi primjer poslovnog agenta koji je u radu analiziran daje jasan i mjerljiv odgovor. Misli se na rad akademika Kun-Chieh Y., Ruery-Shun C. i Chia-Chen, C. : „Intelligent service-integrated platform based on the RFID technology and software agent system―. Točnije, slika 25 „Grafikoni pozitivnih promjena―. Prvo promjena je drastično smanjenje stope nestašica robe na policama za devedeset posto, odnosno pad s trideset i četiri posto na tri cijela četiri. Smanjenje vremena inventure za osamdeset posto, odnosno pad s jedan cijela dvadeset i pet sati na dan na nula cijela dvadeset i pet. Pad troškova skladišta za šezdeset i osam posto, odnosno pad s dva cijela pet neto milijuna dolara na mjesec na nula cijela osam. Dakle, implementacija agenata moţe imati prednosti smanjenja troškova i vremena potrebnog za obavljanje određenih poslovnih radnji. Značajna je i razina zadovoljstva kupaca koja je povećana za dvadeset i dva indeksa. Promjena u prodaji, odnosno povećanje prodaje za četrnaest posto nije zanemariv postotak,odnosno povećanje s devetnaest cijela šest na dvadeset i dva cijela tri neto milijunima dolara na mjesec. Mjesečna promjena od dva cijela sedam neto milijuna dolara jasno prikazuje beneficijarni učinak agenta u poslovanju. Razdoblje ove promjene ipak je period od mjesec dana. Što u poslovnom svijetu je maleni vremenski interval za značajne promjene koje mogu rezultirati prikazanom porastu profita. Navedeni podaci prikazuju da odgovor na postavljenu hipotezu je pozitivne naravi. Moguće je primjenom agenata unaprijediti postojeće poslovne funkcije poduzeća. Implementacija inteligentnih poslovnih agenata donosi smanjenje vremena i troška pri obavljanju određenih poslovnih funkcija te rasterećuje nositelje tih funkcija, ali donosi i povećanje mogućnosti poduzeća da reagira na potrebe svojih kupaca i analizira ih na način koji prije agenata nije bio moguć. To je posljedica agentove mogućnosti analize i reakcije na informacije koje prima iz svoje okoline. Dokaz ovoj tvrdnji je dvoznamenkasti porast prodaje (profita) u primjeru dva što je glavni cilj većine poslovnih subjekata

From machine ethics to computational ethics

Abstract: Research into the ethics of artificial intelligence is often categorized into two subareas – robot ethics and machine ethics. Many of the definitions and classifications of the subject matter of these subfields, as found in the literature, are conflated, which I seek to rectify. In this essay, I infer that using the term ‘machine ethics’ is too broad and glosses over issues that the term computational ethics best describes. I show that the subject of inquiry of computational ethics is of great value and indeed is an important frontier in developing ethical artificial intelligence systems (AIS). I also show that computational is a distinct, often neglected field in the ethics of AI. In contrast to much of the literature, I argue that the appellation ‘machine ethics’ does not sufficiently capture the entire project of embedding ethics into AI/S and hence the need for computational ethics. This essay is unique for two reasons; first, it offers a philosophical analysis of the subject of computational ethics that is not found in the literature. Second, it offers a finely grained analysis that shows the thematic distinction among robot ethics, machine ethics and computational ethics