5 research outputs found
Intelligent Software Agents
Agent može korisniku omoguÄiti lakÅ”e snalaženje kroz svakodnevne obaveze. On preuzima dobar dio optereÄenja koje stvara preoptereÄenje informacijama. Dobra analogija je da u moru informacija postoji Äamac koji može dovesti na mjesta gdje korisnik želi biti. ViÅ”e ne pliva sam u āmoru podatakaā, osloboÄen je kako bi pažnju obratio na smjer kojim ide. Agenti rade upravo to, oslobaÄaju korisnika u svakodnevnim zadaÄama. Prema svojoj definiciji, program koji samostalno obavlja akcije u ime korisnika je agent. No gdje se takav softver moÅ£e primijeniti? MoguÄa primjena agenata ovisi o dvije stvari. Prva je infrastruktura raÄunalna oprema, senzori, odnosno sve hardverske komponente. Dakle, sva fiziÄka oprema potrebna da agent moÅ£e obavljati svoju funkciju. Druga je sam agent kojeg Äini kvalitetan kod koji je samostalan i dovoljno inteligentan za obavljanje zadane funkcije. Kod predstavlja softversku komponentu. Istinski, implementacija agenta ovisi o puno viÅ”e faktora nego Å”to su ova dva. Navedena dva dijela su najvaÅ£nija jer bez njih agent ne moÅ£e postojati. U prijaÅ”njim poglavljima oni su nazvani arhitektura i program. Implementacija odreÄenog poslovnog inteligentnog agenta ovisi i o drugim faktorima kao Å”to su: novac, vrijeme, isplativost, educirani kadrovi koji su sposobni implementirati rjeÅ”enje itd. U konaÄnici, ti faktori odluÄuju gdje i kako Äe se u poslovanju implementirati agentska rjeÅ”enja poslovnih problema.
Odgovor na pitanje implementacije agenata leži u kreativnosti implementacije koja može ograniÄavati njegovu primjenu. Ovo je Äisto teoretski odgovor koji nema svoju vrijednost u poslovnoj okolini. Zato mora biti proÅ”iren i dalje definiran. Za tu svrhu Äe biti iskoriÅ”teni sami primjeri unutar rada. Iz njih se mogu prikazati generalizirani zakljuÄci. Prvi od njih je taj da kada se govori o stvarnom implementiranom agentskom rjeÅ”enju, misli se na agente, a ne agenta. Ovo je istinito kroz sve primjere. Agent nikada nije implementiran u svoje poslovno okruÅ£enje sam, uvijek je implementirana skupina agenata. Razlog je Å”to su poslovni zahtjevi poduzeÄa kompleksni. Å to je kompleksniji zahtjev, agent mora biti sloÅ£eniji. No stvoriti tako velikog i kompleksnog agenta je vremenski i resursno zahtjevan posao koji nema zajamÄen uspjeh, kao i stvaranje grupe agenata. Ali stvaranje viÅ”e malih agenata u odnosu na jednog velikog ima jednu prednost, pogotovo u poslovanju, smanjenje rizika neuspjeha. U programiranju velika razina kompleksnosti programa jamÄi veÄu razinu programskih greÅ”aka, odnosno bugova. To u poslu moÅ£e rezultirati gubitkom novca, zbog dugog vremena koje mora biti utroÅ”eno na eliminaciju bugova. LakÅ”e je stvoriti i pratiti desetak malih agenata, nego jednog iste veliÄine (pri tome se misli na veliÄinu programskog koda) i kompleksnosti. Agenti zajedno tvore agentski sustav koji nudi istu funkcionalnost kao jedan agent. TakoÄer, programiranje viÅ”e malih agenta je viÅ”e u duhu objektnog programiranja jer daje veÄu razinu decentraliziranosti rjeÅ”enja i omoguÄava lakÅ”e unaprjeÄenje ili zamjenu neke funkcije. Takav āzahvatā se moÅ£e napraviti bez utjecaja na cijelo agentsko rjeÅ”enje.
Agentska rjeÅ”enja su optimalna samo kada poduzeÄe procesuira i analizira velike koliÄine podataka, iz njih vuÄe svoje akcije i korisne informacije. Agenti mogu biti implementirani bilo gdje unutar poduzeÄa, ali su najuÄinkovitiji kada se koriste u podruÄju u kojem je uoÄen problem radi kojeg su stvoreni, pritom se misli na preoptereÄenost informacijama. Poslovna funkcija koja je najviÅ”e pogoÄena tim problemom je menadžment. U sva tri primjera poslovnih agenata koji su prikazani u radu evidentirana je povezanost agenata s uspjeÅ”nim menadžmentom. UÄinkovitija prodaja i nabava su u veÄini sluÄajeva povezani s agentskim poslovnim rjeÅ”enjem.
Inteligentni poslovni agenti su zasada povlastica velikih poduzeÄa i korporacija. Razlog Å”to ovakva vrsta programa joÅ” nije doÅ£ivjela svoju Å”iroku komercijalizaciju i primjenu je Å”to ne postoji poduzeÄe koje nudi gotova agentska rjeÅ”enja namijenjena poslovnim subjektima. RjeÅ”enje se uvijek stvara, a taj proces zahtijeva veliku koliÄinu struÄnih kadrova i novca, a to imaju samo veÄa poduzeÄa.
KonaÄno, postavlja se pitanje koliko Äe pojedino poduzeÄe beneficirati od inteligentnih poslovnih agenata i jesu li te beneficije lako i jasno mjerljive. U nastavku dajem odgovor na postavljenu hipotezu na poÄetku rada. Drugi primjer poslovnog agenta koji je u radu analiziran daje jasan i mjerljiv odgovor. Misli se na rad akademika Kun-Chieh Y., Ruery-Shun C. i Chia-Chen, C. : āIntelligent service-integrated platform based on the RFID technology and software agent systemā. ToÄnije, slika 25 āGrafikoni pozitivnih promjenaā. Prvo promjena je drastiÄno smanjenje stope nestaÅ”ica robe na policama za devedeset posto, odnosno pad s trideset i Äetiri posto na tri cijela Äetiri. Smanjenje vremena inventure za osamdeset posto, odnosno pad s jedan cijela dvadeset i pet sati na dan na nula cijela dvadeset i pet. Pad troÅ”kova skladiÅ”ta za Å”ezdeset i osam posto, odnosno pad s dva cijela pet neto milijuna dolara na mjesec na nula cijela osam. Dakle, implementacija agenata moÅ£e imati prednosti smanjenja troÅ”kova i vremena potrebnog za obavljanje odreÄenih poslovnih radnji. ZnaÄajna je i razina zadovoljstva kupaca koja je poveÄana za dvadeset i dva indeksa. Promjena u prodaji, odnosno poveÄanje prodaje za Äetrnaest posto nije zanemariv postotak,odnosno poveÄanje s devetnaest cijela Å”est na dvadeset i dva cijela tri neto milijunima dolara na mjesec. MjeseÄna promjena od dva cijela sedam neto milijuna dolara jasno prikazuje beneficijarni uÄinak agenta u poslovanju. Razdoblje ove promjene ipak je period od mjesec dana. Å to u poslovnom svijetu je maleni vremenski interval za znaÄajne promjene koje mogu rezultirati prikazanom porastu profita. Navedeni podaci prikazuju da odgovor na postavljenu hipotezu je pozitivne naravi. MoguÄe je primjenom agenata unaprijediti postojeÄe poslovne funkcije poduzeÄa.
Implementacija inteligentnih poslovnih agenata donosi smanjenje vremena i troÅ”ka pri obavljanju odreÄenih poslovnih funkcija te rastereÄuje nositelje tih funkcija, ali donosi i poveÄanje moguÄnosti poduzeÄa da reagira na potrebe svojih kupaca i analizira ih na naÄin koji prije agenata nije bio moguÄ. To je posljedica agentove moguÄnosti analize i reakcije na informacije koje prima iz svoje okoline. Dokaz ovoj tvrdnji je dvoznamenkasti porast prodaje (profita) u primjeru dva Å”to je glavni cilj veÄine poslovnih subjekata
Intelligent Software Agents
Agent može korisniku omoguÄiti lakÅ”e snalaženje kroz svakodnevne obaveze. On preuzima dobar dio optereÄenja koje stvara preoptereÄenje informacijama. Dobra analogija je da u moru informacija postoji Äamac koji može dovesti na mjesta gdje korisnik želi biti. ViÅ”e ne pliva sam u āmoru podatakaā, osloboÄen je kako bi pažnju obratio na smjer kojim ide. Agenti rade upravo to, oslobaÄaju korisnika u svakodnevnim zadaÄama. Prema svojoj definiciji, program koji samostalno obavlja akcije u ime korisnika je agent. No gdje se takav softver moÅ£e primijeniti? MoguÄa primjena agenata ovisi o dvije stvari. Prva je infrastruktura raÄunalna oprema, senzori, odnosno sve hardverske komponente. Dakle, sva fiziÄka oprema potrebna da agent moÅ£e obavljati svoju funkciju. Druga je sam agent kojeg Äini kvalitetan kod koji je samostalan i dovoljno inteligentan za obavljanje zadane funkcije. Kod predstavlja softversku komponentu. Istinski, implementacija agenta ovisi o puno viÅ”e faktora nego Å”to su ova dva. Navedena dva dijela su najvaÅ£nija jer bez njih agent ne moÅ£e postojati. U prijaÅ”njim poglavljima oni su nazvani arhitektura i program. Implementacija odreÄenog poslovnog inteligentnog agenta ovisi i o drugim faktorima kao Å”to su: novac, vrijeme, isplativost, educirani kadrovi koji su sposobni implementirati rjeÅ”enje itd. U konaÄnici, ti faktori odluÄuju gdje i kako Äe se u poslovanju implementirati agentska rjeÅ”enja poslovnih problema.
Odgovor na pitanje implementacije agenata leži u kreativnosti implementacije koja može ograniÄavati njegovu primjenu. Ovo je Äisto teoretski odgovor koji nema svoju vrijednost u poslovnoj okolini. Zato mora biti proÅ”iren i dalje definiran. Za tu svrhu Äe biti iskoriÅ”teni sami primjeri unutar rada. Iz njih se mogu prikazati generalizirani zakljuÄci. Prvi od njih je taj da kada se govori o stvarnom implementiranom agentskom rjeÅ”enju, misli se na agente, a ne agenta. Ovo je istinito kroz sve primjere. Agent nikada nije implementiran u svoje poslovno okruÅ£enje sam, uvijek je implementirana skupina agenata. Razlog je Å”to su poslovni zahtjevi poduzeÄa kompleksni. Å to je kompleksniji zahtjev, agent mora biti sloÅ£eniji. No stvoriti tako velikog i kompleksnog agenta je vremenski i resursno zahtjevan posao koji nema zajamÄen uspjeh, kao i stvaranje grupe agenata. Ali stvaranje viÅ”e malih agenata u odnosu na jednog velikog ima jednu prednost, pogotovo u poslovanju, smanjenje rizika neuspjeha. U programiranju velika razina kompleksnosti programa jamÄi veÄu razinu programskih greÅ”aka, odnosno bugova. To u poslu moÅ£e rezultirati gubitkom novca, zbog dugog vremena koje mora biti utroÅ”eno na eliminaciju bugova. LakÅ”e je stvoriti i pratiti desetak malih agenata, nego jednog iste veliÄine (pri tome se misli na veliÄinu programskog koda) i kompleksnosti. Agenti zajedno tvore agentski sustav koji nudi istu funkcionalnost kao jedan agent. TakoÄer, programiranje viÅ”e malih agenta je viÅ”e u duhu objektnog programiranja jer daje veÄu razinu decentraliziranosti rjeÅ”enja i omoguÄava lakÅ”e unaprjeÄenje ili zamjenu neke funkcije. Takav āzahvatā se moÅ£e napraviti bez utjecaja na cijelo agentsko rjeÅ”enje.
Agentska rjeÅ”enja su optimalna samo kada poduzeÄe procesuira i analizira velike koliÄine podataka, iz njih vuÄe svoje akcije i korisne informacije. Agenti mogu biti implementirani bilo gdje unutar poduzeÄa, ali su najuÄinkovitiji kada se koriste u podruÄju u kojem je uoÄen problem radi kojeg su stvoreni, pritom se misli na preoptereÄenost informacijama. Poslovna funkcija koja je najviÅ”e pogoÄena tim problemom je menadžment. U sva tri primjera poslovnih agenata koji su prikazani u radu evidentirana je povezanost agenata s uspjeÅ”nim menadžmentom. UÄinkovitija prodaja i nabava su u veÄini sluÄajeva povezani s agentskim poslovnim rjeÅ”enjem.
Inteligentni poslovni agenti su zasada povlastica velikih poduzeÄa i korporacija. Razlog Å”to ovakva vrsta programa joÅ” nije doÅ£ivjela svoju Å”iroku komercijalizaciju i primjenu je Å”to ne postoji poduzeÄe koje nudi gotova agentska rjeÅ”enja namijenjena poslovnim subjektima. RjeÅ”enje se uvijek stvara, a taj proces zahtijeva veliku koliÄinu struÄnih kadrova i novca, a to imaju samo veÄa poduzeÄa.
KonaÄno, postavlja se pitanje koliko Äe pojedino poduzeÄe beneficirati od inteligentnih poslovnih agenata i jesu li te beneficije lako i jasno mjerljive. U nastavku dajem odgovor na postavljenu hipotezu na poÄetku rada. Drugi primjer poslovnog agenta koji je u radu analiziran daje jasan i mjerljiv odgovor. Misli se na rad akademika Kun-Chieh Y., Ruery-Shun C. i Chia-Chen, C. : āIntelligent service-integrated platform based on the RFID technology and software agent systemā. ToÄnije, slika 25 āGrafikoni pozitivnih promjenaā. Prvo promjena je drastiÄno smanjenje stope nestaÅ”ica robe na policama za devedeset posto, odnosno pad s trideset i Äetiri posto na tri cijela Äetiri. Smanjenje vremena inventure za osamdeset posto, odnosno pad s jedan cijela dvadeset i pet sati na dan na nula cijela dvadeset i pet. Pad troÅ”kova skladiÅ”ta za Å”ezdeset i osam posto, odnosno pad s dva cijela pet neto milijuna dolara na mjesec na nula cijela osam. Dakle, implementacija agenata moÅ£e imati prednosti smanjenja troÅ”kova i vremena potrebnog za obavljanje odreÄenih poslovnih radnji. ZnaÄajna je i razina zadovoljstva kupaca koja je poveÄana za dvadeset i dva indeksa. Promjena u prodaji, odnosno poveÄanje prodaje za Äetrnaest posto nije zanemariv postotak,odnosno poveÄanje s devetnaest cijela Å”est na dvadeset i dva cijela tri neto milijunima dolara na mjesec. MjeseÄna promjena od dva cijela sedam neto milijuna dolara jasno prikazuje beneficijarni uÄinak agenta u poslovanju. Razdoblje ove promjene ipak je period od mjesec dana. Å to u poslovnom svijetu je maleni vremenski interval za znaÄajne promjene koje mogu rezultirati prikazanom porastu profita. Navedeni podaci prikazuju da odgovor na postavljenu hipotezu je pozitivne naravi. MoguÄe je primjenom agenata unaprijediti postojeÄe poslovne funkcije poduzeÄa.
Implementacija inteligentnih poslovnih agenata donosi smanjenje vremena i troÅ”ka pri obavljanju odreÄenih poslovnih funkcija te rastereÄuje nositelje tih funkcija, ali donosi i poveÄanje moguÄnosti poduzeÄa da reagira na potrebe svojih kupaca i analizira ih na naÄin koji prije agenata nije bio moguÄ. To je posljedica agentove moguÄnosti analize i reakcije na informacije koje prima iz svoje okoline. Dokaz ovoj tvrdnji je dvoznamenkasti porast prodaje (profita) u primjeru dva Å”to je glavni cilj veÄine poslovnih subjekata
From machine ethics to computational ethics
Abstract: Research into the ethics of artificial intelligence is often categorized into two subareas ā robot ethics and machine ethics. Many of the definitions and classifications of the subject matter of these subfields, as found in the literature, are conflated, which I seek to rectify. In this essay, I infer that using the term āmachine ethicsā is too broad and glosses over issues that the term computational ethics best describes. I show that the subject of inquiry of computational ethics is of great value and indeed is an important frontier in developing ethical artificial intelligence systems (AIS). I also show that computational is a distinct, often neglected field in the ethics of AI. In contrast to much of the literature, I argue that the appellation āmachine ethicsā does not sufficiently capture the entire project of embedding ethics into AI/S and hence the need for computational ethics. This essay is unique for two reasons; first, it offers a philosophical analysis of the subject of computational ethics that is not found in the literature. Second, it offers a finely grained analysis that shows the thematic distinction among robot ethics, machine ethics and computational ethics