Institut za kriminološka i sociološka istraživanja
Doi
Abstract
Uvod: Zatvori predstavljaju visokostrukturirane ustanove u pogledu održavanja reda i
bezbednosti. Glavni cilj izvršenja zatvorske kazne je uticanje na osuđene da se uključe
u životne tokove nakon izvršenja zatvorske kazne, te da u budućnosti ne vrše krivična
dela. Kako se određen broj osuđenih u zatvorima ne pridržava pravila ponašanja i krši
disciplinu, u pogledu održavanja reda i bezbednosti i tretmanskog delovanja, pored
mnogobrojnih aktivnosti koristi se i disciplinsko kažnjavanje. Cilj: Istraživanje ima za
cilj
ispitivanje povezanosti sociodemografskih, kriminoloških i penoloških
karakteristika osuđenih na dugovremene kazne zatvora sa vršenjem disciplinskih
prestupa. Metode: Uzorkom je obuhvaćeno 131 osuđeno lice iz Kazneno-popravnog
zavoda u Beogradu. Dužina izrečene kazne je od pet do 40 godina (M = 24.18; SD =
10.40) i jedan osuđeni se nalazio na izvršenju kazne doživotnog zatvora. Godine
starosti osuđenih su od 23 do 71 (M = 42.70; SD = 9.30). U ispitivanom uzorku je bilo
64.9% ispitanika koji su ranije osuđivani, a broj ranijih osuda je od nula do 11 (M =
2.18; SD = 2.61). Podaci su prikupljeni analizom službene dokumentacije. Rezultati:
Dobijeni nalazi pokazuju da postoje razlike između osuđenih koji vrše i koji ne vrše
disciplinske prestupe u pogledu godina starosti, nivoa obrazovanja, vrste izvršenog
krivičnog dela, dužine izrečene kazne, utvrđenog rizika od recidivizma i učestvovanja
u tretmanu. Zaključak: Dobijeni rezultati mogu biti od značaja u pogledu koncipiranja
penalnog tretmana koji odgovara individualnim karakteristikama osuđenih, a sve to u cilju uticanja na smanjenje nedoličnog ponašanja tokom izvršenja kazne. Dodatno,
dobijeni nalazi ukazuju na značaj razvijanja i održavanja motivacije osuđenih da
učestvuju u tretmanskim aktivnostima tokom izvršenja kazne.Introduction: Prisons represent highly structured institutions in terms of maintaining
order and security. The primary goal of serving a prison sentence is to help convicted
individuals reintegrate into society after their release and to prevent future criminal
behavior. Since a certain number of inmates do not adhere to behavioral rules and
violate discipline, disciplinary sanctions are employed alongside various activities to
maintain order, security, and treatment efforts. Aim: The aim of the research is to
examine the relationship between the sociodemographic, criminological, and
penological characteristics of inmates serving long-term sentences and the commission
of disciplinary offenses. Methods: The sample included 131 convicted individuals
from the Correctional Facility in Belgrade. The length of the imposed sentences ranged
from five to 40 years (M = 24.18; SD = 10.40), with one inmate serving a life sentence.
The ages of the inmates ranged from 23 to 71 years (M = 42.70, SD = 9.30). In the
sample, 64.9% of participants had prior convictions, with the number of prior
convictions ranging from 0 to 11 (M = 2.18, SD = 2.61). Data were collected through
the analysis of official documentation. Results: The findings indicate that there are
differences between inmates who commit disciplinary offenses and those who do not,
concerning age, education level, type of committed crime, length of sentence, assessed
risk of recidivism, and participation in treatment programs. Conclusion: The results
obtained may be significant in designing penal treatment that aligns with the individual
characteristics of inmates, with the aim of reducing inappropriate behavior during the
sentence. Additionally, the findings underscore the importance of developing and
maintaining inmates' motivation to participate in treatment activities while they are
serving their sentences
Is data on this page outdated, violates copyrights or anything else? Report the problem now and we will take corresponding actions after reviewing your request.