Institut za sociološka istraživanja Filozofskog fakulteta u Beogradu
Doi
Abstract
U radu su predstavljena i analizirana tri pristupa koja dominantno
oblikuju polje istraživanja klijentelizma danas: pristup koji klijentelizam posmatra
kao ekonomsku razmenu u kojoj svi uključeni akteri (klijenti i patroni, odnosno
brokeri) racionalno procenjuju dobitke i gubitke, stanovište koje fenomenu prilazi
iz ugla moralne ekonomije stavljajući naglasak na moralnu obavezu i recipročnost,
i sociokulturna koncepcija oslonjena na ideju klijentelističkog habitusa.
Istraživanja koja počivaju na jednoj od tri teorijske pozicije ostale tretiraju kao
rivalske, što često implicira metodološke i normativne podele. U našem radu ćemo
izložiti argumentaciju u prilog shvatanja da sama priroda klijentelizma oličena
u neformalnoj odgođenoj razmeni otvara mogućnost prožimanja teorijskih
perspektiva, te da je njegova arhitektonika sačinjena i od interesa i strategija, i
od afekata, i od dispozicija i navika. Uvažićemo pretpostavku instrumentalističkog
pristupa da su pojedinci ili grupe koji stupaju u klijentelističku razmenu svesni
svojih interesa, skloni premeravanju uloženog i dobijenog, i sposobni da razmišljaju
o alternativama, ali i gledište zajedničko normativističkom i sociokulturnom
pristupu da se transakcija ne odvija u vakuumu, niti u svetu čistog ekonomskog
kalkulusa, već u zajednici koja pred pojedince i grupe stavlja određene obaveze i
očekivanja, te klijentelističkom odnosu obezbeđuje stabilnost i trajanje. Na kraju
ćemo se založiti za kritičku i refleksivnu integraciju pristupa.This paper presents and analyses three dominant approaches that
shape contemporary research on clientelism: the economic exchange approach, where
all involved actors (clients, patrons, or brokers) rationally assess gains and losses;
the moral economy perspective, emphasizing moral obligation and reciprocity; and
the sociocultural conception grounded in the idea of clientelist habitus. Research
following one of these theoretical positions often treats the others as rivals, leading
to methodological and normative divisions. This paper argues that the very nature
of clientelism, embodied in informal delayed exchange, allows for the integration
of these theoretical perspectives. We argue that its architecture comprises interests
and strategies, as well as affects, dispositions, and habits. We acknowledge the
instrumentalist perspective’s assumption that individuals or groups engaging in
clientelist exchanges are aware of their interests, capable of weighing inputs and
outcomes and considering alternatives. Simultaneously, we recognize the shared
view of normative and sociocultural approaches that transactions do not occur in
a vacuum or a purely economic calculus but within a community imposing specific
obligations and expectations, thus ensuring the stability and longevity of clientelist
relationships. Finally, we advocate for a critical and reflective integration of these
approaches
Is data on this page outdated, violates copyrights or anything else? Report the problem now and we will take corresponding actions after reviewing your request.