Political (Dis)Continuities and Urban Development of the City of Osijek from Károly Khuen-Héderváry to Josip Broz Tito

Abstract

Fokus rada stavljen je na političke odnose i sukobe među političkim strankama i njihov utjecaj na urbanistički razvoj grada Osijeka od kraja 19. stoljeća do sredine 20. stoljeća. U ovom radu početak istraživanja političkih odnosa i urbanističkog razvoja na području grada započinje 1883. godine dolaskom Károlya Khuen-Héderváryja na poziciju hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog bana. Na samom početku 20. stoljeća točnije 1903. godine dolazi do ustanaka protiv vlasti Khuen-Héderváryja te mađarske političke prevlasti i na području grada Osijeka. Uskoro do novih prevrata dolazi za vrijeme Prvog svjetskog rata. Politički diskontinuitet nastavlja se i nakon kraja Prvog svjetskog rata raspadom Austro-Ugarske Monarhije i uspostavom prvo Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, a potom i Kraljevine Jugoslavije. Politička vlast Kraljevine Jugoslavije bila je usmjerena na srpski unitarizam i centralizaciju srpske kraljevske obitelji Karađorđević. Pred početak Drugog svjetskog rata politički odnosi između Srba i Hrvata na području grada i oblasti počinju se stabilizirati potpisivanjem Sporazuma Cvetković-Maček i formiranjem Banovine Hrvatske 1939. godine. Iako najviše pobornika među Hrvatima ima Hrvatska seljačka stranka, početkom Drugog svjetskog rata i uspostavljanjem Nezavisne Države Hrvatske zabranjen je rad političkih stranaka, a završetkom rata 1945., na vlast nove Demokratske Federativne Jugoslavije dolazi maršal Josip Broz Tito, u čijem se sastavu tada nalazi i Federalna Republika Hrvatska