Primjena filma kao jednog od najkreativnijih alata u odnosima s javnošću

Abstract

Ovaj se rad bavi primjenom filma kao jednog od najkreativnijih alata u odnosima s javnošću. Prvo se prikazuje povijesni razvoj odnosa s javnošću kao zasebne znanstvene discipline unutar komunikologije kako u svijetu tako i u Hrvatskoj. Nakon toga se određuju razni alati pomoću kojih se može ostvariti komunikacija s javnošću. Posebno će se izdvojiti društvene mreže i film kao novi alati u takvom obliku komunikacije. Iza toga slijedi prikaz nastanka i povijesnoga razvoja filma kao jedne od novijih umjetnosti te načina kojim je film postao i ostao dio kreativne industrije odnosa s javnošću. Nakon objašnjavanja složenoga procesa brendiranja odnosno izgradnje i upravljanja brendom, slijedi objašnjenje kako film može postati dio procesa brendiranja. Također se obrađuju konkretni primjeri međuodnosa filmske industrije i odnosa s javnošću kroz poveznicu filmskih djela i pojedinačnih destinacija te robnih marki. U zaključku slijedi sažetak i interpretacija rada te popisi literature i priloga.This paper is examines how the film can be one of the most creative tools in public relations. Firstly, the historical development of public relations as a scientific discipline of communicology will be shown throughout the world as well as in Croatia. After that, various tools which can be used in public relations will be defined. The social networks and filming industry will be specifically shown as a new type of tools in public relations. This is followed by a summary of the history and development of film as a new form of art and how it became and remained a part of the creative industry of public relations. After the explanation of the complex process of branding and brand management, an argumentation of how a film can be a part of branding is given. In addition, specific examples of interrelationship between the filming industry and public relations are shown through the connection of movies and particular destinations and brands. The conclusion contains the summary and the interpretation of the paper which is then followed by the source literature