Health care for patients with gastroesophageal reflux disease

Abstract

Gastroezofagealna refluksna bolest (GERB) predstavlja kroničan probavni poremećaj, karakteriziran vraćanjem želučanog sadržaja u jednjak i/ili dišne putove. Bolest je prezentirana specifičnim simptomima kao što su regurgitacija i žgaravica. Učestalost u odrasloj populaciji izrazito je visoka, s prevalencijom od 18,1% do 27,8% i stopom incidencije od 5 novih slučajeva na 1000 stanovnika. Iako je bolest kronična i učestala, smrtnost je niska. Međutim, postoji jasna povezanost između GERB-a i pojave adenokarcinoma jednjaka, kao i širokog spektra bolesti izvan jednjaka, što je zapravo razlog velike zabrinutosti koja se prepisuje ovoj bolesti. Isto tako, GERB može značajno utjecati na kvalitetu života oboljelih, što se očituje brojnim posljedicama u zdravstvenim, osobnim i društvenim segmentima. Najčešći simptomi koji narušavaju kvalitetu života uključuju poteškoće sa spavanjem, radom i prehranom. Sve navedeno rezultira znatnim ekonomskim teretom prouzročenim troškovima liječenja i gubitkom radne produktivnosti. Na temelju endoskopskog i histopatološkog izgleda, GERB se klasificira u tri glavna fenotipa: neerozvna refluksna bolesti (NERD), erozivni ezofagitis (EE) i Barrettov jednjak (BE). Liječenje uključuje promjene u životnim navikama i lijekove poput inhibitora protenske pumpe i antagonista histaminskih receptora tipa 2. Unatoč učinkovitosti ove terapije kod mnogih pacijenata, dijagnoza i liječenje pacijenata koji ne reagiraju na standardnu terapiju predstavlja izazov, što potiče pacijente da traže alternativne terapijske pristupe. Pacijenti su sve zainteresiraniji za antirefluksne kirurške postupke i endoluminalnu terapiju GERB-a, što bi moglo potaknuti razvoj drugih manje invazivnih nemedicinskih metoda. Uz sve navedeno, ključno je uključivanje specijaliziranih medicinskih sestara u skrb za pacijente s GERB-om kako bi se osigurala adekvatna podrška, edukacija, praćenje simptoma, ali i unaprijedile kliničke kompetencije u ovoj oblasti. Multidisciplinarni pristup i timski rad ključni su u upravljanju ovom sve češćom bolešću s ciljem osiguranja najbolje moguće skrbi za pacijenta uz minimalno narušavanje kvalitete života