Clinical and public health significance of lishmaniosis

Abstract

Lišmanioza je parazitarna skupina bolesti uzrokovana parazitom Leishmania. Ovaj parazit obično živi u zaraženim pješčanim mušicama. Pješčane mušice koje nose parazite obično žive u tropskim i suptropskim okruženjima. Smrtonosne epidemije dogodile su se u područjima Azije, istočne Afrike i Južne Amerike. Parazit živi i razmnožava se unutar ženke pješčane mušice. Ovaj je kukac najaktivniji u vlažnom okruženju tijekom toplijih mjeseci i noću, od sumraka do zore. Domaće životinje, poput pasa, mogu poslužiti kao rezervoari parazita. Javlja se u tri oblika: kožni, visceralni i mukokutani. Uz svaki oblik povezane su različite vrste parazita Leishmania. Stručnjaci vjeruju da postoji oko 20 vrsta Leishmania koje mogu prenijeti bolest na ljude. Kožna lišmanioza uzrokuje čireve na koži. To je najčešći oblik lišmanioze. Liječenje ne mora uvijek biti potrebno ovisno o osobi, ali može ubrzati zacjeljivanje i spriječiti komplikacije. Rijedak oblik bolesti, mukokutana lišmanioza uzrokovana je kožnim oblikom parazita i može se pojaviti nekoliko mjeseci nakon što kožni čirevi zacijele. S ovom vrstom lišmanioze, paraziti se šire na nos, grlo i usta. To može dovesti do djelomičnog ili potpunog uništenja sluznice u tim područjima. Iako se mukokutana lišmanioza obično smatra podskupom kožne lišmanioze, ona je ozbiljnija. Ne zacjeljuje sama od sebe i uvijek zahtijeva liječenje. Visceralna lišmanioza ponekad je poznata kao sistemska lišmanioza ili kala azar. Obično se javlja dva do osam mjeseci nakon ugriza pješčane mušice. Oštećuje unutarnje organe, poput slezene i jetre. Također utječe na koštanu srž, kao i na imunosni sustav. Stanje je gotovo uvijek smrtonosno ako se ne liječi. Ljudi koji imaju oslabljen imunosni sustav imaju povećan rizik od ovog stanja. HIV može utjecati na prijenos lišmanioze i povećati rizik od visceralne lišmanioze. HIV i lišmanioza utječu na slične stanice imunosnog sustava. Kožni ulkusi često zacjeljuju bez liječenja. Međutim, liječenje može ubrzati zacjeljivanje, smanjiti ožiljke i smanjiti rizik od daljnjih bolesti. Svaki čir na koži koji uzrokuje izobličenje može zahtijevati plastičnu operaciju. Mukokutane lezije ne zacjeljuju prirodno. Uvijek zahtijevaju liječenje. Liposomalni amfotericin B i paromomicin mogu liječiti mukokutanu lišmaniozu. Visceralna bolest uvijek zahtijeva liječenje. Dostupno je nekoliko lijekova. Uobičajeno korišteni lijekovi uključuju natrijev stiboglukonat, amfotericin B, paromomicin i miltefosin. Nema dostupnih cjepiva ili profilaktičkih lijekova. Jedini način da se spriječi lišmanioza je da se izbjegne ugriz pješčane mušice. Iako je uloga visoko educirane medicinske sestre kod lišmanioza nespecifična, nikako ne smije biti zanemarena. Svodi se na pomoć u izvođenju dijagnostičkih postupaka, administraciju lijekova i praćenje stanja 38 pacijenta, te prevenciju bolesti u vidu edukacije o populacije o metodama izbjegavanja ugriza pješčane mušice, odnosno izlaganja dijelova tijela i korištenja repelenata. Kao i edukaciju pacijenata oboljelih od lišmanioza o dijagnostici i liječenju