Šamanizam u europskom paleolitiku - pregled arheoloških izvora

Abstract

Gornji paleolitik i pojava anatomski modernog čovjeka ujedno je i vremensko razdoblje od kojeg se prema nekim autorima (D. Lewis-Williams, T. Dowson, M. i S. Aldhouse-Green) mogu pratiti začeci šamanizma. Šaman je, prema svemu sudeći, riječ tunguskog porijekla, a sasvim sigurno označava osobu s posebnim moćima, koja se često krivo izjednačava s pojmovima liječnik, čarobnjak i sl., a predstavlja osobu koja komunikacijom sa spiritualnim bićima može osigurati dobrobit za zajednicu kojoj pripada (Vitebsky, 2000; Perrin, 2010). Pri tome, uvijek se spominje i let u gornji ili donji svijet, u kojem borave bića s kojima obični ljudi ne mogu doći u kontakt. Šamanski let, odnosno putovanje u druge svjetove, omogućeno je ulaskom u promijenjena stanja svijesti, točnije, njegove tri faze (Lewis-Williams, 2002). Promijenjeno stanje svijesti ne poznaju samo i isključivo šamani, ali je za njih neophodno. Najveći dio mog rada obuhvaća prikaz arheološkog materijala na temelju kojeg se može pratiti djelovanje šamana u razdoblju paleolitika