Study and Test Modality Congruency as a Determinant of False Memories

Abstract

Lažna sjećanja propusti su epizodičkog pamćenja i određuju se kao sjećanja na događaje koji se nikada nisu dogodili ili iskrivljena sjećanja na događaje koji su se dogodili. Najčešći način istraživanja lažnih sjećanja je DRM (Deese-Roediger-McDermott) paradigma, koja uključuje učenje lista semantički povezanih riječi i ispitivanje pamćenja nakon toga. U DRM paradigmi, lažna sjećanja određena su kao broj pogrešno reproduciranih ili prepoznatih riječi koje su asocijativno povezane s riječima na listama, ali se same ne nalaze na listama. Ovim istraživanjem željelo se ispitati kako sukladnost modaliteta u kojem se materijal zadaje i modaliteta u kojemu se pamćenje ispituje utječe na učestalost pojave lažnih i točnih sjećanja u DRM paradigmi. U istraživanju je korišten zavisni eksperimentalni nacrt (2x2) s dvije nezavisne varijable: modalitetom zadavanja materijala za učenje (vidno/slušno) i modalitetom ispitivanja pamćenja(vidno/slušno). Pamćenje je ispitivano metodom prepoznavanja. Koristeći norme slobodnih asocijacija na hrvatskom jeziku, konstruirano je 12 lista riječi za učenje s po 15 riječi te odgovarajuće liste za prepoznavanje. Provedene su dvije dvosmjerne analize varijance: jedna s brojem lažnih prepoznavanja kao zavisnom varijablom, a druga s brojem točnih prepoznavanja. Rezultati su pokazali da se ni broj lažnih niti broj točnih sjećanja ne razlikuju ovisno o tome je li modalitet ispitivanja sukladan modalitetu zadavanja ili nije. Jedini utjecaj modaliteta nađen je za točna sjećanja: njihova učestalost veća je kada se pamćenje ispituje vidno, nego kada se ispituje slušno.False memories are errors in episodic memory and can be defined as memories of events that have never happened or distorted memories of events that have taken place. The most common way of investigating false memories is by using the DRM (Deese- Roediger-McDermott) paradigm, which involves learning lists of semantically related words. In the DRM paradigm, false memores are defined as the number of incorrect recognitions or recalls of words that are associatively connected to the words on the lists, but are not a part of them. The aim of this study was to examine the effect of congruency of study and test modality on false and true memories rate in the DRM paradigm. A within-subjects experimental design (2x2) was used, with study modality and test modality as independent variables with two levels: visual and auditory. Recognition method was used for memory testing. For the study, twelve 15-words lists with corresponding lists for recognition were constructed using the free association norms in the Croatian language. Two two-way ANOVAs were conducted: one with false recognitions as the dependent variable, and the other with correct recognitions as the dependent variable. The results showed that the congruency of study and test modality did not affect either the false recognition rate or the correct recognition rate. The effect of modality was found only for correct recognitions: their rate was higher for visual testing than for auditory testing