Communication of health staff with patients during a surgery preparation

Abstract

Cilj istraživanja bio je ispitati stavove pacijenata o njihovoj informiranosti tijekom pripreme za operativni zahvat, te istražiti utjecaj komunikacije sa zdravstvenim osobljem na pripremljenost za operaciju.Hipoteza istraživanja zasniva se na pretpostavci da se stavovi ispitanika između pisane i govorne komunikacije značajno razlikuju. Ispitivanje je provedeno tijekom lipnja 2015. godine u Općoj bolnici Bjelovar na odjelu opće kirurgije. Stavove o stupnju informiranosti tijekom pripreme za operativni zahvat iskazalo je 30 pacijenata koji su boravili na odjelu. Edukacija pacijenata je esencijalna komponenta sestrinskog procesa zdravstvene njege. Podaci pokazuju da je ishod mnogo bolji kada je pacijent dovoljno informiran o svojoj bolesti i liječenju. Ispitanici su zadovoljni komunikacijom s medicinskim osobljem(aritmetička sredina iznosi 4,63). Bez obzira na činjenicu da bi većina sestara željela imati više vremena za razgovor s bolesnikom, sestre ističu kako više vremena provode u zdravstvenoj njezi, medicinskim postupcima vezanim za liječenje bolesnika te sve češće administrativnim poslovima, zbog čega nisu uvijek motivirane za razgovor. Uočena je statistički značajna razlika u odgovorima ispitanika prema govornoj i pisanoj komunikaciji. Prema rezultatima istraživanja, pisana komunikacija između medicinske sestre i pacijenta je manjkava, što često dovodi do obostranog nezadovoljstva. Promjene su neminovne i u budućnosti treba raditi na razvijanju komunikacijskih vještina uz unapređenje pisane komunikacije. Brzi napredak tehnologije, premali broj osoblja, neorganiziranost i drugi razlozi loše djeluju na proces komunikacije. Različiti čimbenici otežavaju kvalitetan proces komunikacije. S takvim problemima teško je pronaći vremena i uvjete za porazgovarati s bolesnikom i njegovom obitelji. Zato se razgovor s bolesnikom obično kombinira s provođenjem zdravstvene njege. Od iznimne je važnosti poticati sestre da razvijaju odnos povjerenja i empatiju kroz kvalitetnu komunikaciju, čiji je ključ uspjeha u poznavanju bolesnika kao osobe, a ne samo njegove bolesti, kroz neosuđivanje i razumijevanje njegovih potreba