Josip Juraj Strossmayer University of Osijek. Faculty of Humanities and Social Sciences. Department of History.
Abstract
Hrvatsko domobranstvo, kao regularna vojska Nezavisne Države Hrvatske, bilo je oblikovano prema interesima više ideoloških i političkih strana. Nastavljalo je tradiciju Kraljevskog hrvatskog domobranstva ukinutog 1918. godine, nakon Prvog svjetskog rata. Prema zamislima vojskovođe Slavka Kvaternika i starijih bivših austro-ugarskih časnika okupljenih oko njega, Hrvatsko domobranstvo trebalo je biti izrazito obrambena vojska. No, te zamisli bile su u sukobu s interesima Ante Pavelića koji je od domobranstva htio stvoriti vojsku koja će vršiti utjecaj ustaškog režima i služiti njegovim ciljevima. Postojali su i talijanski i njemački planovi koji su uključivali domobranstvo. Talijani nisu htjeli jačanje Hrvatske države te su stoga nastojali onemogućiti nastajanje domobranstva. Nijemci s druge strane, su u Domobranstvo vidjeli vojsku koja može braniti njihovo zaleđe te pojačanje za svoj Wehrmacht i način na koji mogu učvrstiti svoj utjecaj u NDH. Od svog nastanka do krajnjeg integriranja u Hrvatske oružane snage, domobranstvo je prošlo nekoliko reorganizacija i pokušaja povećavanja učinkovitosti. No, bez obzira na to, ono nikada nije postala učinkovita vojska. Neki od razloga za to su bili slaba motivacija vojnika, često dezerterstvo, naklonost NOP-u, rivalstvo s ustašama, nekompetentni časnički kadar, neodgovarajuća opremljenost oružjem i opremom. Isto tako, većina domobrana je smatrala da se radi o građanskom, bratoubilačkom ratu i zbog toga su njihovi moral i motivacija bili slabi. Krajem 1944. godine, Hrvatsko domobranstvo se sa Ustaškom vojnicom spaja u jedinstvene Hrvatske oružane snage
Is data on this page outdated, violates copyrights or anything else? Report the problem now and we will take corresponding actions after reviewing your request.