Morphological and genetic diversity of populations and chemical composition of fruits of European wild pear (Pyrus pyraster (L.) Burgsd.) and almond-leaved pear (P. spinosa Forssk.) in Croatia

Divlja kruška (Pyrus pyraster (L.) Burgsd.) i krušvina (P. spinosa Forssk.) dvije su najčešće vrste divljih krušaka u Europi. Radi se o listopadnim, često trnovitim, heliofilnim, entomofilnim i zoohornim vrstama. Divlja kruška prirodno je rasprostranjena u južnoj, srednjoj i zapadnoj Europi, gdje raste pojedinačno ili u manjim skupinama uz rubove šuma i na zapuštenim poljoprivrednim površinama. Najčešće je element mješovitih hrastovo-grabovih, termofilnih hrastovih i nizinskih poplavnih šuma. Sdrugestrane, krušvina raste u južnoj Europi, Maloj Aziji i na Bliskom istoku. Kserofitna je vrsta, koja obično raste na ekstremnim, suhim, toplim i degradiranim staništima. Za razliku od divlje kruške koju karakteriziraju okruglasti do jajasti listovi, krušvina ima uske i duguljaste listove koji podsjećaju na one u badema. Plodovi divlje kruške i krušvine su sličnih dimenzija, a najbolje se razlikuju po dužini stapke. Stapke plodova divlje kruške značajno su duže u odnosu na veličinu ploda, dok su u krušvine stapke i plodovi podjednako dugački. Obje vrste su od velikog značaja za bioraznolikost, budući da se mnogi sisavci i pticehranenjihovimplodovima, a privlačei velik broj oprašivača. Unatoč tome, kao i njihovom velikom potencijalu u šumarstvu te u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji, ove su vrste do danas rijetko bile predmet znanstvenih istraživanja. Divlja kruška i krušvina važni su sastavni dijelovi vaskularne flore u Hrvatskoj, gdje zauzimaju širok spektar ekoloških ništa. Divlja kruška je vrsta koju većinom nalazimo u kontinentalnom dijelu Hrvatske, dok je rijetka u submediteranskom području. S druge strane, krušvina raste u submediteranskoj i eumediteranskoj zoni duž jadranske obale. S obzirom na značaj ovih vrsta u pogledu biološke raznolikosti te njihove višestruke koristi, u ovoj disertaciji istražena je njihova genetička i fenotipska (morfološka i kemijska) raznolikost na području Hrvatske. Specifični ciljevi istraživanja bili su: (1) utvrditi genetičku i morfološku varijabilnost populacija divlje kruške i krušvine u Hrvatskoj; (2) utvrditi protok gena između prirodnih i kultiviranih populacija; (3) utvrditi prisutnost križanaca divlje kruške i krušvine te krušvine i običnoggloga; (4)testirati zavisnost genetičkei morfološkevarijabilnosti u odnosu naekološku i geografsku varijabilnost; i (5) utvrditi kemijski sastav plodova istraživanih vrsta i testirati njegovu zavisnost u odnosu na genetičku, morfološku i ekološku varijabilnost populacija. Varijabilnost populacija na osnovi morfologije listova istražena je na biljnom materijalu sakupljenom iz 19 populacija divlje kruške i 17 populacija krušvine pri čemu su u svakoj populaciji uzorci listova sakupljeni s deset stabala/grmova. U obje vrste utvrđena je velika varijabilnost morfoloških značajki listova, na unutar i međupopulacijskoj razini. Veći udio ukupne varijabilnosti odnosio se na unutarpopulacijsku, a manji na međupopulacijsku varijabilnost. Morfološke značajke lista koje su se odnosile na njegovu veličinu bile su varijabilnije od značajki povezanih s oblikom lista. Osim toga, pokazalo se da je morfologija listova divlje kruške i krušvine pod značajnim utjecajem okolišnih i geografskih čimbenika. Naime, uzorci izolacije uslijed okolišne udaljenosti i izolacije uslijed geografske udaljenosti pokazali su se statistički značajnima u oba slučaja, što znači da su geografski bliže populacije, kao i one koje rastu u sličnijim ekološkim uvjetima bile i morfološki sličnije. Populacije divlje kruške grupirale su se u dvije skupine, od kojih je prva većim dijelom uključivala jedinke submediteranskih populacija, a druga kontinentalnih. Općenito gledano, populacije submediteranske regije karakterizirali su listovi manjih dimenzija u odnosu na one iz kontinentalne regije. S druge strane, jedinke populacija krušvine grupirale su se u tri skupine, od kojih je prva uključivala stabla iz najsjevernijih i najjužnijih populacija, koje su karakterizirale visoke količine padalina. Navedene populacije u prosjeku su imale veće listove u odnosu na listove druge dvije skupine. Druge dvije skupine značajno su se preklapale, bez jasnog geografskog ili ekološkog uzorka. Osim stabala s tipičnim listovima, za ovu vrstu na području Istre i Dalmacije zabilježene su i jedinke su urezanim lišćem koje potencijalno mogu biti posljedica križanja krušvine s jednoplodničkim glogom (Crataegus monogyna Jacq.). Takav je križanac od ranije poznat u literaturi i nosi naziv ×Pyrocrataegus, no nedovoljno je istražen. Međutim, prisustvo heteroblastije u krušvine otežava interpretaciju ovih rezultata. Kako bi se došlo do konačnog zaključka, potrebna su daljnja istraživanja korištenjem markera DNA posebno dizajniranih za upotrebu u oba roda. Morfološka varijabilnost plodova, kao i njihov kemijski sastav (maseni udjeli vode, proteina, masti, pepela i šećera), istraženi su na temelju materijala sakupljenog s 47 stabala iz devet populacija divlje kruške te 84 stabla/grma iz 10 populacija krušvine. Sve kemijske analize provedene su u skladu s AOAC (Association of Official Analytical Collaboration) protokolima i u duplikatima. Uobje vrste utvrđenaje značajna varijabilnostmorfoloških i kemijskih značajki plodova, posebice na unutarpopulacijskoj razini. Prosječan plod divlje kruške bio je 2,3 cm dug i 2,7 cm širok, sa stapkom od 2,7 cm. Prosječna duljina i širina sjemenki bile su 6,3 i 4,2 mm. Svježi plodovi divlje kruške sadržavali su 70,7 % vode, 4,7 % fruktoze, 2,1 % glukoze, 0,91 % proteina, 0,65 % pepela i 0,25 % masti. S druge strane, plodovi krušvine u prosjeku su bili 2,1 cm dugi i 2,5 cm široki, sa stapkama od 2,0 cm. Sjemenke su u prosjeku bile 6,2 mm duge i 4,4 mm široke. Plodovi su sadržavali 68,9 % vode, 4,0 % glukoze, 3,0 % fruktoze, 1,0 % proteina, 0,74 % pepela i 0,12 % masti. Korelacijska analiza pokazala je da su plodovi obje vrste pod značajnim utjecajem geografskih i okolišnih čimbenika. Naime, plodovi populacija divlje kruške s viših nadmorskih visina bili su u prosjeku manji i sadržavali su više fruktoze, u odnosu na plodove populacija s nižih nadmorskih visina. S druge strane, sjevernije populacije krušvine imale su kraće stapke, tanje sjemenke i niži sadržaj glukoze u odnosu na južnije populacije. Genetička raznolikost populacija, stupanj hibridizacije između divlje kruške i krušvine te protok gena između kultiviranih i divljih krušaka istražen je na materijalu iz 21 populacije divlje kruške, 22 populacije krušvine te 24 kultivara pitome kruške. Za utvrđivanje genetičke raznolikosti korišteno je devet mikrosatelitnih biljega. Rezultati su pokazali visoku i relativno ujednačenu genetičku raznolikost populacija divlje kruške na području Hrvatske kao i da su prirodne populacije divlje kruške u Hrvatskoj genetički raznolikije od onih u središnjoj Europi. S druge strane, genetička raznolikost populacija krušvine bila je nešto niža u odnosu na populacije divlje kruške. Vrijednosti genetičke diferencijacije izračunate između svih parova populacija upućivale su na veću međusobnu diferenciranost populacija divlje kruške u odnosu na one u krušvine. Nadalje, analizom molekularne varijance potvrđene su statistički značajne razlike između istraživanih vrsta, između populacija unutar svake vrste kao i unutar populacija. Analiza strukturiranosti populacija pokazala je da se sve istraživane jedinke uključene u ovo istraživanje mogu optimalno podijeliti u dva klastera; prvi koji je sadržavao jedinke divlje i pitome kruške te drugi koji je sadržavao jedinke krušvine. Ukupno je u istraživanju identificirano 45 križanaca između divlje i pitome kruške, većina od kojih je pronađena u Istri i Slavoniji. Nadalje, u područjima gdje se ekološke niše divlje kruške i krušvine preklapaju, utvrđeno je 14 njihovih križanaca. Zabilježeno je i 10 križanaca između krušvine i pitome kruške. Rezultati Mantel testa pokazali su statistički značajnu korelaciju između genetičkih i geografskih udaljenosti u obje vrste, što znači da su geografski bliže populacije i genetički sličnije. S druge strane, nije utvrđena značajna korelacija između genetičkih i ekoloških udaljenosti. U konačnici, dobiveni rezultati ove disertacije mogu poslužiti kao osnova za osnivanje konzervacijskih jedinica za očuvanje genetičke raznolikosti ovih dviju plemenitih šumskih voćkarica. S obzirom na to da su divlja kruška i krušvina vrste s malim brojem jedinki po populaciji te njihovom malom gustoćom, preporuka je osnivanje in situ konzervacijskih jedinica za njihovo očuvanje. Nadalje, populacije s najvećom genetičkom raznolikošću te one u kojima nije došlo do introgresije genoma pitome kruške u prirodne populacije mogu poslužiti kao temelj za osnivanje tih jedinica. Općenito gledano, važno je očuvati genske resurse divljih vrsta krušaka u Hrvatskoj kako bi se osigurala njihova održivost i potencijalna upotreba u budućim oplemenjivačkim programima. Očuvanje ovih genskih resursa ključno je za dugoročnu održivost i prilagodbu ovih vrsta na promjenjive ekološke uvjete.The European wild pear (Pyrus pyraster (L.) Burgsd.) and almond-leaved pear (P. spinosa Forssk.) are two of the most common wild pear species in Europe. Both species are deciduous, insect-pollinated and animal-dispersed shrubs or trees, known fortheirnotablewood quality and edible fruits. Despite their great ecological significance and economic potential, they remain largely unexplored. Understanding the genetic and phenotypic (morphological and chemical) diversity of these species is crucial for their conservation and management. This study aimed to examine the genetic and phenotypic (leaf and fruit) diversity of wild pears populations in Croatia, the hybridization between them, and the rate of introgression from cultivated pears into natural populations of wild pear species. In addition, the impact of ecological and geographical factors on population structuring was assessed. The results suggest significant morphological variability of leaves and fruits in both species, on inter- and intra-population level. In addition, significant differences in the chemical composition of fruits between populations were found. Correlations between phenotypic diversity and geographical and environmental variables suggested isolation by distance and isolation by environment as key contributors to this variability. Genetic diversity analyses employing nine microsatellite markers revealed notable distinctions between European wild pear and almond-leaved pear, with the former exhibiting higher genetic diversity. Genetic diversity was proved to be influenced mainly by geographical distances between populations. Gene flow from cultivated pear (P. communis L.) into the wild populations was observed, predominantly in European wild pear. In regions of overlappingecological niches, hybrids between the studied wild species were detected. Additionally, along the eastern Adriatic coast, almond-leaved pear individuals with lobed leaves were recorded, potentially representing hybrids between almond-leaved pear and common hawthorn (Crataegus monogyna Jacq.). However, further research is needed using DNA markers specifically designed for use in both genera to reach a final conclusion. Collectively, these studies illuminate the extensive phenotypic and genetic variability of European wild pear and almond-leaved pear. Finally, the findings of this PhD thesis highlight the importance of preserving the genetic resources of wild pear species to ensure their sustainability and potential use in future breeding efforts

Vizualizacija podataka u istraživačkim projektima : radne bilježnice

Materijali korišteni na radionici "Vizualizacija podataka u istraživačkim projektima" u okviru konferencije Srce DEI 2025

Analysis of a pedestrian and cyclist steel bridge test results

Rad ne sadrži sažetak

Numerical comparison of drug concentrations in different drug eluting stent designs using 2D models

In this thesis, we develop a mathematical model for drug diffusion/dissolution in the coating of drug eluting stent (DES) and drug transport from DES into artery wall. We approximate parameters of the model for sirolimus eluting stent, combining the data for Cypher sirolimus eluting stent from in vivo and in vitro studies. We perform numerical simulations for 3 different drug eluting stent geometries, on a single cell, for a span of 7 days. All 3 cells feature geometries that differ in shape of stent scaffold, but with constant thickness of stent strut, and same initial concentration of same solid drug in the same durable polymer coating. We compare concentrations of dissolved drug and free receptors in the artery wall, and concentrations of solid and dissolved drug in the coating trough time, for different geometries. We conclude that geometry has major effect on distribution of concentration of drug in the artery wall and consequently important effect in distribution of concentration of free/bound receptors in the artery wall. We also notice differences in cumulative amount of solid drug that dissolved and cumulative amount of free and bound drug in the artery wall for different stent geometries. We posit that the effect stent geometry has on distribution of dissolved drug in the artery wall influences elution of drug from DES, resulting in differing elution profiles and length of drug elution from DES

Mobile Robot Teleoperation using a Virtual Reality-based Representation of a Digital Twin

Ovaj diplomski rad predstavlja dizajn i implementaciju VRobo sustava koji upravlja fizičkim robotom unutar digitalnog blizanca temeljenog na virtualnoj stvarnosti. Omogućuje daljinsko upravljanje robotom u stvarnom vremenu s pomoću sučelja virtualne stvarnosti. Koristi ROS za upravljanje robotom i njegovim senzorima te Unity game engine za stvaranje imerzivne aplikacije virtualne stvarnosti sa sučeljem za upravljanje robotom unutar Meta Quest 3 virtualnih naočala. Komunikacija sustava optimizirana je s pomoću ROS Bridge-a i 5G mreže koja omogućuje komunikaciju niskog kašnjenja i koja omogućava postizanje visoke razine sinkronizacije između dvaju robota odnosno korištenih tehnologija. Rad sadrži i testiranje kvalitete iskustva kako bi se dobili dodani podaci o svojstvima sustava, fokusirajući se na zadovoljstvo korisnika, intuitivnost sučelja za upravljanje robotom te razinu imerzije upravljača. Ovaj rad pridonosi području robotike i virtualne stvarnosti, korištenju digitalnih blizanaca i 5G mreži. Stvara vezu između virtualnih okruženja i mobilnih robota u stvarnom svijetu, ali također pomaže u stvaranju i integraciji aplikacija virtualne stvarnosti za upravljanje dinamičkim okruženjima stvarnog svijeta.This master’s thesis presents the design and implementation of the VRobo prototype that integrates a physical robot with a virtual reality-based digital twin, allowing real-time teleoperation of the robot using a VR interface. It uses ROS to control the robot and its sensors and uses the Unity game engine to create an immersive virtual reality application for Meta Quest 3 with an interface for controlling the robot. The prototype communication is optimized using ROS Bridge and a 5G network to enable low-latency communication and achieve elevated levels of synchronization between the robots and technologies used. Quality of Experience testing was conducted in order to evaluate system performance, focusing on user satisfaction, intuitive interface for controlling the robot, and levels of operator immersion. This work advances the integration of robotics and virtual reality, using digital twins and 5G networks. It bridges the gap between virtual environments and real-world robotic control but also helps in creation and integration of virtual reality applications for operating dynamic real-world environments

Automated Generation of Multimodal Image-Text Datasets from Synthetic Images Using Vision-Language Models

Vizualno-jezični modeli (VJM) objedinjuju funkcionalnosti računalnog vida i jezičnih modela, obogaćujući vizualne informacije iz slika kontekstualnim informacijama koje pruža tekst. Međutim, modeli opće namjene nisu optimirani za fotografije snimljene iz zraka, zbog čega su za tu svrhu obično potrebni specijalizirani modeli. U takvim se slučajevima često koriste sintetički podatci, no takav pristup ima ograničenja. U ovome je radu razvijen sustav koji koristi VJM opće namjene kako bi proizveo odgovore na pažljivo osmišljene upite uparene s, kako slikama iz zraka iz stvarnog svijeta, tako i sa sintetičkim slikama iz zraka. Sustav je evaluiran na dvama zadatcima: opisivanje slike odgovorom na pitanje i stvaranje metapodataka. Rezultati ukazuju na učinkovitost sustava u generiranju multimodalnih podataka za slike snimljene iz zraka, pokazujući dublje razumijevanje konteksta vizualnog sadržaja, kao i obećavajuće sposobnosti zaključivanja. Ova opažanja naglašavaju potencijal VJM-ova za primjene u stvarnom svijetu, poput nadzora, akcija traganja i spašavanja, kao i autonomne navigacije te robotike.Vision-language models (VLMs) combine the functionalities of computer vision and language models, which enables them to further enrich visual information available in images with contextual information provided through text. However, general-purpose models are not specifically optimized for aerial imagery, a domain where specialized models are often required. Many resort to using synthetic data in such cases, but this approach has its limitations. In this work, a system using a general-purpose VLM was developed and then used to generate responses based on carefully designed prompts paired with both real-world and synthetic aerial images. The system was evaluated on two tasks: image captioning via visual question answering and metadata generation. Results indicate that the system effectively generates multimodal data for aerial imagery, demonstrating a deeper understanding of context of the visual content, and promising reasoning capabilities. These findings highlight the potential of VLMs in real-world applications such as surveillance, search-and-rescue missions, autonomous navigation, and robotics

Comparison of the attack structures of the North American (NHL) and Russian (KHL) ice hockey leagues in playoff matches

Osnovni cilj ovog istraživanja bio je utvrditi razlike u strukturi napada između Sjevoernoameričke hokejaške lige (NHL) i Kontinentalne hokejaške lige (KHL). Preduvjet za ostvarivanje cilja bio je precizno definiranje struktura napada hokeja na ledu odnosno njihovih početaka, napadačkih akcija i kraja, s brojem odavanja i trajanjem akcije. Za potrebe istraživanja analizirano je po 20 nasumično odabranih utakmica doigravanja obiju liga u sezoni 2017/18. Iz njih je generirano 16786 entiteta napada, od čega je iz ruske lige 7793 (NKHL= 7793), a iz sjevernoameričke lige 8993 (NNHL=8993) entiteta napada. Hi-kvadrat (χ2) testom dobiveno je postojanje statistički značajne razlike između NHL-a i KHL-a u kvalitativnim varijablama; Početak napada (χ2=99,3582, df=13, p=0,00000), u varijablama Kontrolirani izlaz iz trećine, Pregrupiranje, Oduzeta pločica, Izlasci pod pritiskom zaokretom iza vrata i dodavanje gore i Obrambeni odbijanac; Napadačka akcija (χ2=101,0846, df=26, p=0,0000) u varijablama Upucavanje pločice u protivničku zonu, Ispucavanje pločice iz obrambene zone, Dodavanje od iza vrata, Izravni napad s jednakim brojem igrača i viškom igrača te udarci s ograde; Završetak napada (χ2=16,2091, df=7, p=,023274) u varijablama Predana pločica, Oduzeta pločica i Blokirani udarci. Također, t-testom je utvrđena je statistički značajna razlika između NHL-a i KHL-a u varijablama trajanje napada (t=13,3816, p=0,0000) i broju dodavanja po napadu (t=8,0807, F=1,41 p=0,0000). Sekundarno, dobivena je razlika između pobjedničkih i poraženih ekipa i to u početku napada u varijabli Oduzeta pločica u obrambenoj zoni (t = 2,171, p=0,034). Kod napadačkih akcija pobjedničke i poražene ekipe razlikuju se u varijabli Ispucavanje pločice iz obrambene zone (t=3,442, p = 0,001), Upucavanje pločice u protivničku trećinu (t= -2,456, p=0.017) te Izravnim napadom s viškom igrača (U= 349,00, Z=2,501, p=0,012), dok se kod završne akcije razlikuju samo u varijabli Postignuti pogodak (U=241,50, Z=3,879, p=0,000). Također, pobjedničke i poražene ekipe razlikuju se u trajanju napada (t=2,490, p=0,012) gdje napadi traju duže i imaju više dodavanja (t = 3,189, p=0,001). Regresijskom analizom ustanovljena je povezanost varijabli napada s konačnim rezultatom pozitivno u varijablama Postignuti pogodak, Izbacivanje pločice iz obrambene zone i Dodavanje prema dolje u odgođenom napadu te negativno Udarac s ograde, Pripucavanje i Upucavanje pločice u protivničku zonu.The main objective of this research is to determine differences in phase of attack beetween National Hockey League (NHL) and Kontinental Hockey League (KHL). The precondition for achieving the goal was to precisely define the structure of the ice hockey attack, i.e. its beginnings, attacking action and end of the attack, with the number of shots and the duration of the action. For the purposes of the research, 20 randomly selected playoff games of both leagues in the 2017/18 season were reviewed. From them, 16786 attack entities were generated, of which 7793 (NKHL= 7793) were from the Russian league, and 8993 (NNHL=8993) attack entities from the North American league. Chi-square test showed the existence of a statistically significant difference between NHL and KHL in qualitative variables: Attack start (χ2=99.3582, df=13, p=0.00000), in the variables Controlled exit from the defending zone, Regrouping, Takeaways, BreakoutsWheel and Quick Up and Defensive rebound; Attacking action (χ2=101.0846, df=26, p=0.0000) in the variables Dump puck, Passing from behind the net, Straight attack with Equal strength of players and an excess of players, and shots from fences; Attack completion (χ2=16.2091, df=7, p=0.023274) in the variables Giveaway, Takeaway and Blocked Shots. Also, the t-test revealed a statistically significant difference between NHL and KHL in the variables attack duration (t=13.3816, p=0.0000) and number of passes per attack (t=8.0807, F=1.41 p=0.0000). Secondary, the difference between the winning and losing teams was obtained at the beginning of the attack in the variable Takeaway in Defensive Zone (t=2.171, p=0.034). In terms of attacking actions, the winning and defeated teams differ in the variable Defensive zone Dump (t=3.442, p = 0.001), Dump puck (t= -2.456, p=0.017) and Straight attack with odd players (U=349.00, Z=2.501, p=0.012), while in the final action they differ only in the Scored goal variable (U=241.50, Z=3.879, p = 0.000). Also, winning and losing teams differ in the duration of attacks (t=2.490, p= 0.012), where attacks last longer and have more passes (t = 3.189, p=0.001). Regression analysis established a positive connection between the attack variables and the final result in the variable Goal, Defensive zone dump and Offensive zone Pass down low, and negatively Shoot from board, Rebound and Dump the puck

Synthesis of novel benzothiazole derivatives with antitumoral potential

U ovom radu je opisana sinteza novih 1,2,3-triazolnih derivata benzotiazola te njihova strukturna karakterizacija 1H- i 13C-NMR spektroskopijom. Mikrovalovima potpomognutom SN2 reakcijom 2-hidroksibenzaldehida i propargil-bromida uz K2CO3 kao bazu pripravljen je 2-(prop-2-in-1-iloksi)benzaldehid (1). Propargilirani derivat benzotiazola (2) priređen je ciklizacijom 2-O-propargilbenzaldehida (1) i ortho-aminotiofenola u dimetilformamidu uz oksidacijsko sredstvo Na2S2O5. Ciljani 1,2,3-triazolni derivati benzotiazola (3 – 14) sintetizirani su mehanokemijskim reakcijama Huisgenovom 1,3-dipolarnom cikloadicijom 2-(2-(prop-2-in-1-iloksi)fenil)benzo[d]tiazola (2) i odgovarajućih aromatskih azida uz bakrov(II) acetat kao katalizator. Strukture svih novopriređenih spojeva potvrđene su 1H- i 13C-NMR spektroskopijom.This paper describes the synthesis of new 1,2,3-triazolyl benzothiazole derivatives and their structural characterization by 1H- and 13C-NMR spectroscopy. Microwave-assisted SN2 reaction of 2-hydroxybenzaldehyde and propargyl bromide with K2CO3 as a base 2-(prop-2-yn-1-yloxy)benzaldehyde (1) was prepared. A propargylated benzothiazole derivative (2) was prepared by cyclization of 2-O-propargylbenzaldehyde (1) and ortho-aminothiophenol in dimethylformamide using Na2S2O5 as oxidizing agent. Target 1,2,3-triazolyl benzothiazole derivatives (3 - 14) were synthesized by mechanochemical reactions by Huisgen 1,3-dipolar cycloaddition of 2-(2-(prop-2-yn-1-yloxy)phenyl)benzo[d]thiazole (2) and the corresponding aromatic azides with copper (II) acetate as catalyst. The structures of all newly prepared compounds were confirmed by 1H- and 13C-NMR spectroscopy

Svojstva ponašanja primorske gušterice, Podarcis siculus (RafinesqueSchmaltz, 1810)

Invasive species are able to colonise new environments, where they can threaten biodiversity and have a wide range of negative effects on ecosystems. To understand which behaviours are associated with competitive success and invasion, I studied behaviour of invasive species Podarcis siculus in three ecological contexts: 1) on interspecies level with subordinate Podarcis melisellensis, 2) on intraspecies level between populations inhabiting differing habitats, and 3) between populations inhabiting similar habitats. Podarcis siculus showed higher exploratory behaviour, lower boldness, and consumed more food than P. melisellensis. Podarcis siculus population on a resource-constrained islet exhibited decreased aggressivity and corresponding phenotypic traits than the mainland population. Populations in similar habitats showed low differentiation in behaviour. However, substantial behavioural variability among individuals was observed and certain behavioural traits were correlated. Overall, P. siculus demonstrated specific behaviours and intra- and interspeciesbehavioural variability that can be beneficial in both competition and invasiveness.Invazivne vrste sposobne su kolonizirati nova staništa, gdje mogu imati širok raspon negativnih učinaka na ekosustave te ugroziti bioraznolikost. Kako bi razumjeli koja ponašanja su povezana s kompetitivnim uspjehom i invazivnošću, proučavao sam ponašanja vrste Podarcis siculus u tri ekološka konteksta: 1) na interspecijskoj razini sa subdominantnom vrstom Podarcis melisellensis; 2) na intraspecijskoj razini između populacija u različitim okolišima; i 3) između populacija u sličnim okolišima. Podarcis siculus pokazala je veću razinu istraživačkog ponašanja i nižu razinu odvažnosti te je konzumirala više hrane od P. melisellensis. Populacija P. siculus na otočiću s ograničenim resursima pokazala je nižu razinu agresivnosti i pratećih svojstva nego populacija s kopna. Populacije iz sličnih okoliša su pokazale nisku diferencijaciju u ponašanju. Međutim, zabilježene su značajne razlike u bihevioralnim osobinama između jedinki, a određene bihevioralne osobine su bile međusobno korelirane. Općenito, specifična ponašanja P. siculus te intra- i inter-populacijska varijabilnost u ponašanju mogu pomoći u kompeticiji i invazivnosti

Osnovno stanje vala gustoće naboja u interkaliranom grafitu CaC6

The physics of graphite intercalated compounds (GIC), in spite of the fact that these materials were synthesised quite long ago, is still the focus of modern theoretical and experimental research. The interest of the scientific community is focused on GIC, mostly due to the possibility of forming unusual superconducting (SC) and charge density wave (CDW) ground states. We focus on one of these materials, CaC6, in which experiments clearly demonstrate the existence of CDWs. The very existence of the CDW is quite unusual due to the fact that the graphene Fermi surface, chemically doped by calcium intercalates, shows no so-called "nesting property," i.e., no Peierls mechanism, which has been the paradigmatic mechanism behind the CDW instability since the 1950s and was experimentally realised during the 1980s in highly anisotropic materials with open Fermi surfaces. We show that the CaC6 Fermi surface undergoes a different CDW stabilisation mechanism based on the topological reconstruction (of the Fermi Surface) and critical strength of the electron-phonon interaction. Such topological reconstruction, which transforms the set of closed Fermi pockets into open Fermi sheets, has profound effects on transport and magnetotransport properties. In this thesis, we show how the Fermi surface reconstruction stabilises the CDW ground state. Furthermore, we present the magnetotransport properties, taking into account magnetic breakdown.Cilj ovog rada je opisati i objasniti pojavu nastanka valova gustoće naboja u interkaliranom grafitu CaC6 tzv. minimalnim modelom, koji sadrži samo fizikalne odlike nužne za samu egzistenciju pojave vala gustoće naboja. Inicijalni problem sustava vezanih elektrona i fonona opisujemo dvodimenzionalnim Fröhlichovim hamiltonijanom. Njega tretiramo u aproksimaciji srednjeg polja i uvodimo kompleksni parametar uređenja. Nakon tretmana aproksimacijom srednjeg polja dobivamo izraz za elektronske vrpce. Kako bismo dobili oblik rekonstruiranih elektronskih vrpci, posežemo za posebno razvijenim metodama razvoja podintegralnih funkcija kako bismo dobili analitički rezultat za kondenzacijsku energiju sustava. Da bi novonastalo stanje s valom gustoće naboja bilo stabilno, kondenzacijska energija mora biti pozitivna, a njezina maksimizacija vrši se optimizacijom izraza po samosuglasnom valnom vektoru vala gustoće i po njegovom parametru uređenja. Nadalje, određujemo koji je fononski mod kristalne rešetke u CaC6 strukturi zaslužan za pojavu vala gustoće. Pokazuje se da je to TA mod titranja kalcijeve superrešetke u njezinoj ravnini. Ovaj mod je "najmekši", odnosno ima najmanju energiju, ali i najjače vezan je vezan na grafenske elektrone čime su eliminirani svi grafenski vibracijski modovi, kao i kalcijevi fleksuralni modovi titranja