Alzheimerova bolest - nezaustavljiva "pandemija"

Abstract

Prisutnost Alzheimerove bolesti sve više je u svijetu kao jedna od epidemija današnjice. 1906. godine Alois Alzheimer prvi je opisao slučaj demencije kod svoje pacijentice A. Deter. Kod većine ljudi prvi se simptomi Alzheimerove bolesti pojavljuju oko 60.-te godine života, sa brzom progresijom. Žene su izloženije nastanku bolesti od muškaraca. Od uočavanja prvih simptoma, nakon pet godina, dolazi do teške demencije. Postoji sve veća svijest o problematici češće pojavnosti Alzheimera u današnjem svijetu, iako rješenja za bolest nema. Ni suvremenom tehnologijom i istraživanjima kroz godine od otkrića, još nije pronađen pravi uzrok bolesti kako bi se utjecalo na njega i pronašao pravi lijek koji će djelovati na razvitak Alzheimerove bolesti. Pretpostavlja se kako nakupljanje određenih bjelančevina u mozgu uzrokuje propadanje živčanih stanica. Kao najčešći oblik demencije javlja se Alzheimerova bolest kojoj su vodeći simptomi gubitak kratkotrajnog pamćenja, uz promjene ličnosti i ponašanja. Simptomi se javljaju postepeno kroz godine. Kao prvi simptom javlja se zaboravljivost nedavnih događaja, uz očuvanost dugoročne memorije. Glavne karakteristike su joj ireverzibilnost i progresivnost. Očituje se kao izgubljenost u vremenu i prostoru, zaboravljivost, nemogućnost obavljanja osnovnih funkcija kao što je briga o sebi. Nastupa socijalna izoliranost i neprihvatljivost u društvu zbog promjene ponašanja oboljele osobe. Potrebno je educirati bližnje i članove obitelji o skrbi za osobu oboljelu od Azheimera. Tu je bitno imati dovoljno razumijevanja i spremnosti prihvatiti stanje oboljelog kakvo je, te time olakšati daljnji tijek i razvitak bolesti. Neki lijekovi ublažavaju simptome bolesti i njezine progresije, stoga je važno početi što prije sa liječenjem kako bi se održala intelektualna sposobnost i stanje bolesnika. Pružanje podrške obitelji i oboljelom, postižu se značajni rezultati. Medicinska sestra kao edukator, kao podrška obitelji i oboljelom, igra važnu ulogu u zbrinjavanju. Svakom pacijentu važno je pristupiti individualno i holistički. Članove obitelji bitno je informirati o tijeku i ishodu bolesti, te kako reagirati u određenim situacijama vezane uz promjene ponašanja kod pacijenta.Prevalence of Alzheimer's disease (AD) is increasing, presenting as one of today's epidemics. Alois Alzheimer has reported the first case of dementia in his patient A Deter back in 1906. First symptoms of AD occur at age 60, than rapidly progressing in most patients. Women are being more susceptible than men. Five years after recognizing the first symptoms, severe dementia occur. There is a growing public awareness of AD prevalence today, although the cure is lacking. Modern technology and medical research over decades have not yet identified cause of the disease in order to find beneficial therapy for AD. It is assumed that certain protein accumulation in the brain is causing nerve cells degeneration. AD is the most common form of dementia, with leading symptoms being short-term memory loss, mood swings and behavioural issues. Clinical symptoms gradually progress over years. Short-term memory loss presents as a first symptom with long-term memory intact. The most important characteristics of AD are irreversibility and progressiveness. AD presents as disorientation (time and space) and inability to perform everyday functions as not managing self care. Social isolation and rejection of the patient appear due to behavioural changes. It is of outmost importance to educate relatives and family members on AD patient's care. Providing understanding and readiness to accept patient's clinical condition as it is, is necessary to make progression of the disease easier. There are medications that could soothe symptoms and disease progression; hence it is important to start treating AD as soon as possible in order to preserve patient's cognitive and intellectual condition. Supporting the patient and the family has gained good results. The role of a nurse is very important in education, as well as patients and family support. An individual and holistic approach is needed with each patient. Family members should be informed on AD development and outcome, but also how to deal with specific situations concerning patient's behavioural changes