Za opisivanje oblika koji su nastali kao djelo čovjekovog uma, koristi se klasična geometrija. Nepravilne, razigrane linije prirode gotovo je nemoguće opisati jezikom klasične geometrije pa se za opisivanje oblika nastalih u prirodi koristi fraktalna geometrija. Krošnje drveća, struktura krvožilnih sustava, snježne pahulje, listovi kupusa, listovi paprati, sustav riječnih tokova, planinski lanci i munje samo su neki primjeri nepravilnih, fraktalnih oblika od kojih je satkan naš svijet. Fraktali su prikladniji za opisivanje nepravilnih oblika jer daju jednaku razinu detalja neovisno o razlučivosti koju koristimo. Riječ je o geometrijskom obliku kojeg odlikuje svojstvo da je svaki njegov dio sličan cjelini, odnosno čitavom fraktalu. Teorija fraktala našla je primjenu u raznim područjima čovjekovog djelovanja i postala nezamjenjiv alat za razumijevanje skrivenih pravilnosti prirode i njenog ustroja
