Soprattutto a partire dalla seconda metà del Settecento, in tutta Europa vari autori
promuovono il miglioramento delle tecniche agricole, attraverso opere sia scientifiche che divulgative.
In !stria tra il 1820 e il 1890 circa Pietro Predonzani di Parenzo, Pietro Stancovich di Barbana,
Nicolò del Bello di Capodistria e Carlo Hugues di Parenzo pubblicano scritti sulla vinicultura, nei
quali si criticano molte delle procedure tradizionali di coltivazione e vinificazione, e si invitano gli
agricoltori ad adottare nuovi metodi, dedicando maggiore cura alla qualità del prodotto.Oduvijek se
poljodjelstvo u Istri zasnivalo na uzgoju vinove loze i proizvodnji vina.
U veéem je dijelu Europe od druge polovice XVIIL stoljeéa i prvih
desetljeéa XIX stoljeéa zabiljdena poveéana potraznja poljoprivrednih
proizvoda koji su ujedno znatno potaknuli inovacije u naCinu njihove
proizvodnje. lstodobno se veéa paznja obratila i poboljsanju agrotehnickih
mjera, sto je urodilo brojnim napisima iz tog podrucja.
U takvom kontekstu i zbog izmjenjene politicke situacije, pnmJeCuJe se
sirenje uzgoja vinove loze i na istarskom poluotoku gdje izlaze i pojedine
publikacije posveéene istarskom vinogradarstvu u XVIIL st. Od 1820. do
otprilike 1890. u lstri objavljuju napise o vinogradarstvu Pietro Predonzani i
Carlo Hugues iz Poreca, Pietro Stancovich iz Barbana i Nicolò del Bello iz
Kopra.
U tim tekstovima autori kritiziraju mnoge tradicionalne postupke u uzgoju
loze i vinarstvu te savjetuju poljodjelcima da se koriste novim metodama i da
poklone veéu pozornost kakvoéi proizvoda