Sabine Florence Fabijanec

Croatian

Fabijanec, Sabine Florence

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Ocjene i prikaziZb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. druš. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 37 (2019), str. 199-291223Trpimir Vedriš, Hagiografija i rani kult sv. Anastazije i sv. Krizogona u Zadru, Leykam international, Zagreb 2019., 387 str. Nakon uvodnog dijela o općem razmatranju načina pripreme teme i svrsishodnosti ta-kvog istraživanja (Pristupna razmatranja, Temeljni izvori i literatura te Struktura i sadržaj, 1-24) slijedi glavni dio knjige podijeljen u tri dijela i ukupno osam poglavlja. Prvi dio usporedno obrađuje Kult sv. Anastazije i sv. Krizogona u kasnoj antici i ranom srednjem vijeku (304. – o. 900.) (25-127). U tom dijelu autor kronološki prati nastanak i razvoj oblikovanja kulta i prijenosa oba sveca, oslonivši se pri tomu i na pisana vrela i na arheološke nalaze. Stoga se prvo po-glavlje naziva Izvorišta kulta: Sirmij i Akvileja (304. – o. 450.) (27-56). Povijesnim i arheološkim pristupom prikazani su nastanak kulta sv. Anastazije na mjestu njezina pogubljenja u današ-njoj Srijemskoj Mitrovici (Sirmij) te način na koji je razvoj kulta povezan uz način oblikovan u Carigradu i Rimu. Najstarije svjedočanstvo o mučenici nalazi se u Jerolimskom martirologiju, kompilaciji različitih izvora s kraja 3. i početka 4. stoljeća, dok su začeci kulta vezani za prije-nos moći svetice u Carigrad u 5. stoljeću, u razdoblju kada je Sirmij uništen navalom Huna. Dalje se u tekstu razmatra način širenja kulta. Na sličan način se obrađuje nastanak kulta sv. Krizogona u okolici Akvileje gdje je bio i pogubljen, s prvim svjedočanstvom i dalje u Jeronim-skom martirologiju. Razvoj njegova kulta tijekom 5. i 6. stoljeća vezan je za rimsku predaju, ali se sv. Krizogon u ranokršćanskoj hagiografiji prikazuje drukčije od njegova povijesnog iden-titeta, tako što se potencijalni originalni svetac mijenja pod utjecajem predaje o više drugih biskupa. Drugo poglavlje, Oblikovanje kulta: Carigrad i Rim (o. 400.-o. 900.) (57-93) vremenski se nastavlja s razvijanjem kulta u Carigradu i u Rimu, opisujući pojedine osobitosti, način pri-jenosa relikvija sv. Anastazije prema spomenu Teodora Lektora u crkvu koja je već nosila to ime, ali radi potrebe različitih vjerskih struja, sve do trenutka kada s prijenosom moći ta crkva postaje simbol pravovjerja. U Rimu je pak Anastazijino ime već nazočno u 3. stoljeću i moglo bi se povezati s mitraističkim krugovima, ma da je sam kult u Rimu krenuo kasnije, u 6. sto-ljeću, kada se i gradi crkva njoj posvećena. U tekstu se nadalje razmatra kult sv. Krizogona u Rimu, koji je utemeljen u 4. stoljeću, dok se u Zadru vjerojatno pojavljuje sredinom 7. stoljeća, ali i to isključivo kao popratni kult kultu sv. Anastazije. Treće poglavlje Passio Anastasiae: po-drijetlo i rano širenje legende (95-127) osvrće se podrobnije na neka pisana svjedočanstva, legend i rukopisne srednjovjekovne tradicije prenošenja priča o Anastaziji.Drugi dio knjige posvećen je kultu tih svetaca posebice u zadarskom slučaju te se naziva Začetci kulta i univerzalni sloj zadarske hagiografije: Passio (129-236). Četvrto poglavlje, kao što i sam njegov naslov naznačuje, obrađuje temu Podrijetlo i početci kulta sv. Anastazije i sv. Krizogo-na u Zadru (131-167). Autor nastoji dokučiti kada su uspostavljeni najraniji kultovi te kako oni nadoknađuju nedostatak mjesne mučeničke tradicije. Pretpostavlja se da lokalna zadarska eli-ta prilikom uspostave teme Dalmacije u 9. stoljeću zamjenjuje nedostatak vlastitih mučenika s nabavom što uglednijih tuđih mučeničkih moći. Uz to, smještaj Zadra na razmeđu trokuta vjerskih središta (Ravena, Carigrad i Rim) igra važnu ulogu za razumijevanje toga kako i zašto su relikvije svetaca prenošene baš u njega. Peto je poglavlje (169-203) posebice posve-ćeno jednom rukopisu, tj. Filippijevom Kodeksu o Pasiji Anastazije te se iznose poteškoće koje sa sobom nosi njegovo tumačenje (različiti rukopisi, jezici, oblici, i sl.). U šestom poglavlju, Cod. Filippi i mlađe zadarske redakcije Passio Anastasiae (205-236) se raspravlja o nasljeđu kodek-sa i novijim verzijama Pasije sv. Anastazije koje su napisane tijekom 18. i 19. stoljeća. Autor prikazuje postojeće prijepise samog Kodeksa iz zbirke obitelji Filippi, ali i drugih redakcija, te Ocjene i prikaziZb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. druš. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 37 (2019), str. 199-291224preispituje moguće bizantinsko podrijetlo zadarske hagiografske tradicije da bi se u konačnici ipak priklonio tezi o pretežitom utjecaju rimske predaje.Treći, završni dio, pobliže se pozabavio s proučavanjem legenda koje se vežu uz prijenos relikvija sv. Krizogona i sv. Anastazije, a nosi naslov: Mjesni sloj zadarske hagiografije: translati-ones (237-327). Sedmo poglavlje, Translatio beati Chrysogoni (239-300) proučava različite zadar-ske predaje o tome tko je i kako prenosio relikvije sv. Krizogona, s time da najstariji rukopis vjerojatno datira iz kasnoga 13. stoljeća. Autor iznosi sadržaj i strukturu tekstova o prijenosu, prikazuje kakva je njihova rukopisna tradicija, njezin sadržaj i struktura. Nastoji se doprijeti do jezgre legende kroz razne povijesti i pripovijesti koje se vremenom prenose da bi se došlo do srednjovjekovnog oblika svojstvenog zadarskoj tradiciji, te zaključuje kako su svi prijepisi u biti potekli iz već predstavljenog Kodeksa Filippi. U konačnici se pita o sudbini ruke sv. Kri-zogona, “Furtum sacrum: kamo je odnesena ruka sv. Krizgona?”, s obzirom na to da su krad-ljivci ruke izvjesni “Mirmidonci” o čijem identitetu autor vodi istragu, kao što je u potrazi i za prvim mjestom sahrane sveca. Na sličan način se vodi i osmo poglavlje: Translatio sanctae Anastasiae (301-337), ali se analiza tu može osloniti samo na jednu mjesno sačuvanu predaju. Podsjeća se na postojeću tekstualnu predaju i rukopisne tradicije, da bi se postavilo pitanje o podrijetlu i starosti legende te dalo tumačenje sadržaja i svrhe legende o prijenosu relikvija sv. Anastazije. Posljednje razmatranje upućuje na vidljive i manje vidljive poruke koje legenda sa sobom nosi. Knjiga završava bogatom bibliografijom u kojoj su, naravno, prisutna izvorna dijela, ali se također autor može pohvaliti i korištenjem brojnih suvremenih znanstvenih djela na brojnim jezicima, njemačkom, talijanskom, francuskom i engleskom, što mu znatno pove-ćava mogućnosti proširenja vidokruga istraživanja. Tako vrlo sadržajnim, a istovremeno pit-kim načinom, autor Trpimir Vedriš vodi čitatelja kroz stručnu i uzbudljivu istragu o jednom vidu vjerskih običaja srednjovjekovlja na primjeru zadarskih svetih zaštitnika.Sabine Florence FabijanecBruno Škreblin, Urbana elita zagrebačkog Gradeca, Hrvatski institut za povijest, Zagreb 2018., 491 str.Djelo Brune Škreblina prva je sustavna sinteza o jednoj društvenoj urbanoj skupini s prostora srednjovjekovne Slavonije. Time ona nadopunjava dosadašnje publikacije o elitama koje su do sada gotovo u potpunosti usredotočene na priobalne dijelove srednjovjekovne Hrvatske (posebice Istre i Dalmacije). Knjiga je podijeljena na sedam tematskih cjelina. Nakon uvodnog poglavlja koje sažima korištenu metodologiju i konzultirano izvorno gradivo, autor kreće sa sažetim pregledom gradečke povijesti od osnutka do početka 16. stoljeća (19-28). Već je to poglavlje usko vezano za glavnu temu, jer je sažeta kronologija povijesti grada usmjerena na prisutnost stranih doseljenika, uspostavu trgovačkih prometnica i komunikacija te utjecaj političkih zbivanja na formiranje slojevitog urbanog društva. Sljedeće je poglavlje posveće-no imenovanju i opisivanju položaja i djelokruga gradskih dužnosnika (29-77), poput grad-skog magistrata, suca, prisežnika, vijećnika i ostalih službenika. Posebno se osvrće na podjelu magistrata na četiri jezika, kao jednu od glavnih specifičnosti gradečke organizacije gradske vlasti, a na posljetku autor prilaže popis dosad identificiranih gradskih sudaca. U sljedećem 

Trpimir Vedriš, Hagiografija i rani kult sv. Anastazije i sv. Krizogona u Zadru, Leykam international, Zagreb 2019., 387 str.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia