Ivan Mustać

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

POVIJEST KOVANA NOVCEMBože Mimica: Numizmatička povijest Dubrovnika (Historia Ragusina in nummis), nakladnici: Hrvatska Akademija znanosti i umjetnosti, Arhiv HAZU, Mladinska knjiga, Zagreb, Vitagraf Rijeka, 1994.U tisućljetnoj slobodi, na krajnjem jugu Hrvatske, Dubrovnik je trajao i svjedočio dio hrvatske državnosti, jezika i uljudbe. Najveća odlika Dubrovnika bila je u dosljednoj politici koja je mudrošću diplomatske vještine uspjela živjeti i op­stati i kad je ljudski gledano bilo nemoguće. Novac je u svemu tome igrao presudnu ulogu. Dubrovčani su ga znali stvarati. S njim su plaćali i svoju slobodu, a kovali su ga u neprekinutom nizu od 13. sve do početka 19. stoljeća. Dubrovačke kovanice novca bile su na različitim mjes­tima u gradu, a od 1520. kada je Divona - carinska palača obnovljena, uselila se kovanica u tu zgradu a u njoj se kovao no­vac sve do 1803.U Divoni, što u prijevodu znači carin­ska palača, a danas znanoj kao Sponza, cannila se roba i stvarao novac. Ovdje se mjerilo, upotrebljavali su se utezi kako svjedoči za sva vremena divni natpis i danas vidljiv u Sponzi: Fallere nostra venant et falli pondera meque pondero cum merces ponderat ipse Deus, što, prevedeno na hrvatski, znači: Naši utezi ne daju da se vara i bude prevaren, jer kad mjerim robu, mene mjeri sam Bog. Drugi jedan natpis iz istog 16. stoljeća u ovoj zgradi na ulaznim vratima u prvi kat glasi: Nisi Dominus aedificaverit Domum, in- vanum laboraverunt qui aedificat eam, u prijevodu: Ako Gospod kuću ne sagradi, uzalud se trude oni koji je grade. Ova načela bila su temelj novčane politike, ali i razlogom da je Dubrovačka Republika trajala. Poštivala su se načela prave vrijed­nosti. Sapientia veterum, Mudrost je to starih, ali plodonosna, očito.Knjiga "NUMIZMATIČKA POVI­JEST DUBROVNIKA" prof. Bože Mimice, jednog od naših najvrsnijih nu- mizmatičara, nije samo doprinos u nu­mizmatici već i povijesti, a povijest novca u Dubrovniku zapravo je povijest samoga Grada u svim njegovim segmentima. Znanstveni pristup proučavanju staroga novca, kako ga metodološki određuje pomoćna povijesna znanost numizmatika, pokušava objasniti kulturne, političke i gospodarske prilike u prošlosti nekoga kraja ili naroda ili pozadinu nekog povijes­nog događaja. Način na koji je na novčiću utisnut kakav simbol ili figura, oblik ili sadržaj natpisa na njemu, može katkad ras­vijetliti neki tamni zakutak povijesti ili potvrditi neku povijesnu hipotezu. Novac nije u prvom redu platežno sredstvo za razmjenu dobara, nego i jedan od te­meljnih amblema svake države. On je povi­jesni i gospodarski dokument vremena i važan datirani umjetnički i kulturni spomenik. Novac je ujedno dokument pisma i jezika. Stoga je pojava knjige koja govori o povijesti Dubrovnika s nu­mizmatičke strane događaj koji zavrjeđuje svu pozornost hrvatske kulturne javnosti.Prof. Bože Mimica knjigom "Nu­mizmatička povijest Dubrovnika" zapravo nastavlja časnu tradiciju dubrovačkih nu- mizmatičara koji su prednjačili u hrvatskoj i svjetskoj numizmatičkoj literaturi. Uz nu­mizmatiku su vezana slavna imena dub­rovačke kulturne povijesti poput: Filipa de Diversisa, humanista iz 15. stoljeća koji je već 1440. napisao djelo "De triplici moneta ragusina", zatim Anseima Bandurija iz čijeg je pera proteklo rano numizmatičko djelo "Numismata imperatorum a Tra­jano Decio ad paleologos Augustos(...)" izdano u Parizu 1718. a odmah potom u Hamburgu 1719. U Dubrovniku je u južnojHrvatskoj nastala prva poznata zbirka novca, uglavnom rimskog iz doba carstva, u drugoj polovici 17. stoljeća, a pripadala je svestranom intelektualcu toga vremena Tomi Basiljeviću. Katalog ove zbirke danas se nalazi u Franjevačkoj biblioteci u Dubrovniku. Značajno mjesto među nu- mizmatičarima u Dubrovniku pripada Korčulaninu Matiji Kaporu, koji je prvi skrenuo pažnju na dubrovačkog medaljera Pavla (Paulus de Ragusio) iz 15. stoljeća, sina dubrovačkog drvodjelca Antonija Bogičevića koji je bio suradnik Donatella pri izradbi glavnog oltara bazilike sv. An­tuna u Padovi.Ovom nizu pripada Serafim Crijević (1686-1759) koji je u svom djelu "Prole­gomena in sacram metropolim ragusi- nam" prvi spomenuo početak kovanja dubrovačkog novca.Uz brojne druge poput Johana Chris- tijana Engela najviše je pridonio ras­vjetljavanju dubrovačke numizmatike Pavao Rešetar. On je na stručni način obradio pregled kovanog dubrovačkog novca. Njegovo djelo "La zecca di Ragusa" (1891-92) nastavio je njegov sin Milan koji u dvije knjige izdaje "Dubrovačku nu­mizmatiku". Potrebno je i ovom prilikom napomenuti, što čini i prof. Mimica u svo­joj knjizi, da je Milan Rešetar nasljedio od svog oca bogatu dubrovačku nu­mizmatičku zbirku i da ju je prodao Masarikovom muzeju u Pragu. Prof. Mimica se u svojoj knjizi koristi ovom zbirkom i napominje da se nalazi u vrlo ne­podobnim prostorijama, u podrumu, i da nikad nije bila izlagana. S ovoga mjesta, a to je Mimica napisao i u svojoj knjizi, pozi­vam hrvatsku kulturnu javnost da poradi na tome kako bi se ova zbirka vratila u Hrvatsku.Ivan Mustać

Povijest kovana novcem. Bože Mimica: Numizmatička povijest Dubrovnika (Historia Ragusina in nummis), nakladnici: Hrvatska Akademija znanosti i umjetnosti, Arhiv HAZU, Mladinska knjiga, Zagreb, Vitagraf, Rijeka, 1994.

Povijest kovana novcem. Bože Mimica: Numizmatička povijest Dubrovnika (Historia Ragusina in nummis), nakladnici: Hrvatska Akademija znanosti i umjetnosti, Arhiv HAZU, Mladinska knjiga, Zagreb, Vitagraf, Rijeka, 1994.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia