Beograd : Institut za arhitekturu i urbanizam Srbije
Abstract
U vremenu sve veće upotrebe obnovljivih izvora energije u proizvodnji električne energije i
ekspanziji vetroenergetike u ovoj oblasti, nameće se potreba za sagledavanjem uticaja koje
projekti u oblasti korišćenja obnovljivih energetskih resursa impliciraju u životnoj sredini.
Iako se uglavnom piše i govori u pozitivnim uticajima koji imaju projekti u oblasti korišćenja
obnovljivih energetskih resursa, koji su svakako nesporni, postoje i određeni negativni uticaji
koje impliciraju ovakvi projekti. To je slučaj i sa projektima u oblasti korišćenja eolske energije
u vetroelektranama. Iz tog razloga se posebna pažnja mora posvetiti analizi i proceni ovakvih
uticaja i odgovornom planiranju i optimalnim rešenjima prostorne organizacije kojima se
ostvaruje efikasna zaštita životne sredine. Upravo tu dolazimo do značaja primene strateške
procene uticaja na životnu sredinu (SPU) u planiranju i prostornoj organizaciji vetroelektrana,
sa ciljem ostvarivanja preventivne zaštite životne sredine.
S obzirom na ulogu i značaj SPU kao instrumenta za usmeravanje planskog procesa ka
ciljevima zaštite životne sredine, primena SPU u planiranju vetroelektrana nameće se kao
optimalno rešenje za prevenciju mogućih negativnih efekata vetroelektrana na elemente
životne sredine. Dodatni argument za ovakvu konstataciju je činjenica da SPU karakteriše
holistički pristup u kome je moguće sagledati kompleksne interakcije i korelacije u prostoru u
kome se planira realizacija projekta vetroelektrane, odnosno analizirati prostorne aspekte
uticaja vetroelektrana na životnu sredinu. Upravo to je i tema ove knjige koja je formulisana i
u njenom naslovu.
Pored analize mogućnosti i značaja primene SPU u preventivnoj zaštiti životne sredine
prilikom planiranja vetroelektrana, u knjizi je posebna pažnja posvećena mogućem
metodološkom pristupu u evaluaciji planskih propozicija. U tom kontekstu, posebno je
istaknuti značaj primene semikvantitativnog ekspertskog kvalitativnog metoda za
višekriterijumsku evaluaciju planskih rešenja, koji u sebi integriše i tzv. parcijalne pristupe u
proceni uticaja pojedinih elemenata životne sredine, a koji se u slučaju planiranja
vetroelektrana mogu bazirati na određenim simulacionim softverskim modelima.
Teorijska saznanja primenjena su na konkretnom primeru u drugom delu knjige, čime se
doprinelo aplikativnosti istraživačkog rada koji je elaboriran u knjiziPosebna izdanja br. 8