Zlatko Brauchler

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

285okupljanje sveštenstva na liniji lojalne suradnje sa narodnim vlastima. […] Ini-cijativa za stvaranje udruženja potakla je od UDB–e” (str. 417–418). Nadalje se u istom spisu navode pristup i takti-ke tajne službe: “Obično se sveštenici-ma pristupilo na patriotskoj bazi, kod drugih je pak vršen pritisak na osnovu kompromitirajućeg materijala, sa jed-nim delom sveštenstva održavao se lični kontakt bez nekog formalnog vrbovanja i sl.U Zaključku (str. 429–433) autor analizira spomenute događaje te navo-di da je smrću kardinala Stepinca 1960. godine, kojega je jugoslavenski režim smatrao glavnom polugom za kaotičan odnos s Katoličkom crkvom, jugosla-venska vlada najavila da će raditi na sređivanju crkveno–državnih odnosa. Daljnji pregovori rezultirali su potpi-sivanjem Protokola o normalizaciji ju-goslavenskih–vatikanskih odnosa 1966. godine te je potom uslijedila nešto blaža represija vlasti.Knjiga je važan doprinos proučava-nju crkvenih odnosa s tadašnjom vlasti te odnosa unutar same Crkve i biskupa. Preporučam poseban osvrt na steno-gram Udbe, jer je opisana njezina uloga i rad kroz prizmu kontrole udruženja, ali i cjelokupnoga svećenstva. Također, treba obratiti pozornost na djelovanje Dobroga pastira s obzirom na to da su drugačije prilike vladale kod svećenika u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, što sam autor zaokružuje, čime daje dodat-ni obol navedenoj problematici.Danijel JurkovićJosip Sanko Rabar, Radosna uvjeravanja. Split: Naklada Bošković, 2019, 162 str.Knjiga Radosna uvjeravanja autora Josipa Sanka Rabara u svojem naslovu ima glagol uvjeravati. Jedna je od defi-nicija toga glagola “pružati dokaze o nečemu”. Budući da se korijen toga gla-gola nalazi u sintagmi naslova, s pravom se možemo zapitati je li ovo još jedna knjiga u nizu koja govori o dokazima Božje prisutnosti u ljudskim životima, a koje smo manje ili više i sami svjesni, ili su ti dokazi sada predstavljeni na načine koji će nas navesti da pomislimo da smo saznali nešto novo što otprije nismo znali ili doživjeli. To je pitanje koje si sam čitatelj na početku može postaviti i tako krenuti u potragu za odgovorom skrivenim između korica knjige. Istinit, a u nekim dijelovima ironičan, oštar, u drugim pak topao i prijateljski raspolo-žen, odzvanja ton Josipa Sanka Rabara cijelom knjigom. On ne iznosi razumske dokaze i argumente, ne ide za logičnom dosljednošću ni egzaktnom provjerljivo-šću. Autor djela naoružava se osobnom realnošću i upravo je ona njegov glavni adut koji izdvaja knjigu Radosna uvjera-vanja od niza sličnih naslova koji govore o Božjoj prisutnosti.Odgajan u nevjerničkoj obitelji, Boga je upoznao tek na studiju filozo-fije. Kako ističe, studirajući Boga po-stao je svjestan da On nije nešto novo za njega i da je odavno disao u njemu. Smatrao se Pinokijem (jedan od podna-slova knjige) kojega je Bog, od drveno-ga lutka, pretvorio u čovjeka od krvi i mesa te upravo zbog toga što je nekad bio bezbožac, autor temeljito progovara o Stvoriteljevoj prisutnosti, o sumnja-ma, o sekularizaciji, i mnogim drugim, usudim se reći, provokativnim pitanji-ma kojima se bavio na putu obraćenja k istinskoj vjeri. Knjiga Josipa Sanka Rabara podijeljena je na 44 podnaslova na 158 stranica. Ona nema linearni tijek i nije pisana u nekoj konstanti čija bi se eksplikacija mogla pratiti. Dapače, do-biva se osjećaj da su podnaslovi zapra-vo nasumične misli autora koji se mogu shvatiti kao autonomne cjeline. Tu se zahtijeva čitateljeva koncentracija i tra-ži se od njega da ne čita “samo očima”.Kako bi dobili kratki uvid u sam sa-držaj djela, izdvojit ću tek šest podna-slova koji se čine egzemplarnima za ovu knjigu. Njihovi su naslovi: Kraljevstvo 286Svjetiljka, Jadni Javert, Kontraproduk-tivnost, Kako oprostiti Bogu?, Trenutak vječnosti i Vjera.U podnaslovu Svjetiljka autor kri-tički progovara o površnom shvaćanju Crkve, ali se također bori s pitanjem: Što znači poznavati Crkvu izvana? Ima li nečega dobroga u iskrivljavanju slike Crkve, u skrivanju njezine biti, u nje-zinu prilagođavanju današnjoj masi te možemo li na sve to pronaći odgovor u Isusovim upozorenjima napisanim u Markovu evanđelju, a to su pitanja kojima autor posvećuje pažnju u ovom podnaslovu.Podnaslov Jadni Javert povezan je s romanom Jadnici Victora Hugoa, točnije s likom policijskoga nadzornika Javerta. U tom romanu upravo robijaši, prostitut-ke i beskućnici nose odsjaj Krista, a ugla-đeni su građani i društvena elita često nositelji nečega demonskoga. Upravo preko Javerta, koji odskače u toj izopa-čenosti, progovara o etiketiranosti da-našnjega društva i koristi ga kao simbol da progovori o svima onima koji su kao on. Za Javerta nema pravde mimo suca i zakona. A što se događa s njim, odnosno njima, kada bog–zakon umre?U podnaslovu Kontraproduktivnost saznajemo više o religijskoj mudrosti koja može učiti čovjeka umijeću trplje-nja, strpljivosti i duhovnomu oboga-ćivanju. Ima li istine u tom da što smo moćniji — nemoćniji smo i što više gra-bimo bližnjega, to ga manje imamo? Bi li svijet postao pravednijim kada bismo se prestali nasilno boriti protiv neprav-de? Jesmo li mi Raskoljnikov o kojem Dostojevski piše: “razbojnik koji misli da ubija zbog novca, a zapravo to čini zbog radosti noža”?Podnaslov Kako oprostiti Bogu? pro-vokativan je poziv na pitanje kako opro-stiti Onomu koga molimo za oprost? Ovdje autor dovodi u sukob teorijsko znanje sa praktičnim životom vjernika. Smatra da je jedno teorijsko znanje i naučeni vjeronaučni sadržaj, a drugo susret s Bogom u nutarnjoj intimi srca. Upravo u toj dubini čovjek krije svoje mračne labirinte, potisnute tajne i veli-ke rane. Može li on biti spašen ako on-dje pronađe ljubav i možemo li mi prije oprostiti sebi nego Bogu?Jedna zanimljiva autorova kritika (koja pomalo odudara od tona djela) nalazi se u podnaslovu Trenutak vječ-nosti. U njoj se progovara o lažima koje varaju ljude, koje nude užitak bez ikak-ve muke. Ovdje autor brani mišljenje da je svaki hedonist ujedno patnik. Nosi li svaki užitak patnju i svaka patnja užitak, kakvi smo mi kršćani po tom pitanju, je-smo li upravo takvi kakvi bi trebali biti, pitanja su na koja autor u ovom podna-slovu daje logične i istinite odgovore.U podnaslovu Vjera autor iznosi vla-stitu percepciju vjere i njezinu “defini-ciju”. On ju smatra osobnim odnosom i Božjim darom, koji je ujedno i svjestan i slobodan čin. Nju nam upravo Bog u našoj nemilosti, tami i odbačenosti naj-više daruje. Ona je povjerenje u neko-ga, i to nekoga tko ljubi i tko je ljubljen. Vjera je kad usprkos kušnji, križu i boli, ipak vjerujemo da ćemo biti spašeni. Na kraju krajeva, to je vjera da križ vodi ljubavnomu susretu. Autor smatra da svaki vjernik u svojoj dubini nosi bar mrvicu toga susreta.Pri samom koncu ovoga prikaza iz-dvajam ono što je autor u jednom dijelu napisao: “prije no što do tebe dođe glas da te itko pametan čita, da je makar je-dan čitatelj opazio vrijednost onoga što pišeš, pa je onda jeka tvoga pisanja samo negativna”. Ondje priznaje svoju nepoznatost i nesavršenost u pisanju u kojoj, kako navodi, uživa. S obzirom na pročitano, preporučam ovo djelo svima koji žele pročitati nešto drugačije i real-nije. Vjerujem da će ono uspjeti čitate-lju prenijeti vrlo bitnu poruku koju vam prepuštam da sami otkrijete u ovoj zani-mljivoj zbrci različitoga, a povezanoga.Zlatko Brauchler

Josip Sanko Rabar, Radosna uvjeravanja

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals