Vladimir Ivanović

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 29 (2020.), No. 1Recenzije i prikazi118temeljnih propusta u analizi i načinu pisa-nja, ostaje bitno zakinuta u vidu ozbiljnog i konstruktivnog „fi lozofi jskog pristupa“ animalističkoj perspektivi. Za početak, autor dislocirano pristupa fenomenu živo-tinjske svijesti, odnosno, ne kontekstuira svijest kao temeljni animalistički i fi lozof-ski koncept, te ne objašnjava zašto je uop-će pitanje životinjske svijesti relevantno za fi lozofsku raspravu te kako oduzimanje ili pridavanje ove kategorije utječe na naš od-nos sa životinjama. Osim toga, neozbiljno je i bitno pojednostavljeno tumačenje i za-hvaćanje svijesti, te fundamentalne i kom-pleksne ontološke kategorije, kao puku presliku životinjskog ponašanja čime au-tor na zagonetan način izjednačava men-talno stanje, ekspresije, emocije i govor tijela sa sviješću. Filozofsko objašnjenje svijesti, kao fi zičke i duhovne supstance svojevrsna je antinomija, logički paradoks koji je znanstvenicima neshvatljiv, te još i danas ostaje neuhvatljiva i ezoterična ka-tegorija. Zbog toga upućena kritika uk-ljučuje i autorov izostanak konceptualne preciznosti u analizi, odnosno propust da koncepte poput inteligencije, svijesti i samosvijesti, jezika i emocija defi nira na jasan način i dovede ih u konzistentnu i logičnu vezu. Nadalje, sama fi lozofi čnost pristupa u knjizi je upitna, budući da je autor ponajviše usmjeren na raskrinkava-nje „fi lozofskih enigma“ i ‘zabetoniran’ u davanju konačnih odgovora, umjesto da problematizira vlastito očište i čitatelja ostavlja s pitanjima čija je svrha aktivno, kreativno i samostalno promišljanje pro-blema te stvaranje osvježenih, kritičkih sta-vova. U tehničkom smislu, iako je knjiga na prvi pogled lako čitljiva, nedostaje joj logičnost i strukturiranost u razvoju misli, te je prisutan osjećaj nedovršenosti i ne-potpunosti pojedinih poglavlja. Još jedna problematična dimenzija koja proturječi fi lozofi jskom pristupu knjige jest autorov način pisanja koji obiluje subjektivnim stavovima i prvim licem jedine, a prilikom obraćanja čitatelju nerijetko se koristi in-dikativom s prinudnim tonom što odaje dojam autorova proznog egoizma.Za kraj, iako „Razumijemo li životinje“, fi lozofsko djelo Larsa Svendsena u sadr-žajno-tehničkom smislu ima određenih nedostataka i fi lozofi jsko-dijalektičkih pro-pusta, jednostavni jezik pisanja omogućuje svojevrsnu otvorenost djela što daje prili-ku i ne-akademskoj publici da se upozna s ovom tematikom.Mia FelićDragomir Sundać i Marko ŠundovEKOLOŠKO-SOCIJALNO-TRŽIŠNA EKONOMIJAEkonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2019., 293 str.Ekonomske krize u današnjem globalizi-ranom svijetu zahvaćaju sve zemlje od naj-bogatijih pa sve do najsiromašnijih zema-lja, a utjecaji tih kriza na društvo, okoliš i naravno na gospodarstvo veliki su i svaki put iznova iziskuju propitkivanje trenut-nog ekonomskog sustava. Živimo u umre-ženom svijetu gdje se pomaci u svjetskoj ekonomiji odražavaju na ekonomsko sta-nje nacionalnih gospodarstava. S obzirom na to da se gospodarstvo Republike Hrvat-ske uvelike bazira na uslužnim djelatnosti-ma, a proizvodni kapaciteti u prethodnih 20 godina de-industrijalizacijom su zna-čajno smanjeni, promjene i ekonomske Soc. ekol. Zagreb, Vol. 29 (2020.), No. 1Recenzije i prikazi119krize u svjetskoj ekonomiji vrlo lako mogu imati veoma negativne učinke, uslijed osjetljivosti ovakvog ekonomskog sustava i nedostatka jasne ekonomske strategije. Autori Sundać i Šundov smatraju da je potrebna promjena u ekonomskom pla-nu i strategiji prema drugačijem sustavu te kao alternativu zagovaraju, a i detaljno opisuju i obrazlažu uz modele i simulacije, ekološko-socijalno-tržišnu ekonomiju. Je-dan od glavnih ciljeva knjige je propitivati te kritizirati trenutni neoliberalni kapitali-stički tip ekonomije i potaknuti raspravu o postojanju drugačijih razvojnih oblika ekonomije poput navedenog oblika eko-loško-socijalno-tržišne ekonomije.U prvom poglavlju knjige poetski nazva-nom „Ekonomija smisla“, autori kritizira-ju trenutni ekonomski sustav neoliberal-nog kapitalizma kojem je glavni i jedini cilj gospodarski rast te u njemu ekonomija ima primat nad društvom i okolišem u njihovom međuodnosu. U ovakvom su-stavu autori tvrde da unatoč ekonomskom rastu, posljedica su društveni i okolišni problemi koji s vremenom krenu nega-tivno utjecati na sam ekonomski rast. Sukladno tome autori predstavljaju po-stojanje tri postojeća gospodarska modela s različitim stupnjem utjecaja države na tržište: državni kapitalizam, eko-socijalno tržišno gospodarstvo te neoliberalni kapi-talizam. Ekološko-socijalno-tržišna eko-nomija zauzima mjesto u sredini u sklopu koje je uravnotežen odnos tržišta i države. Konačno, ono što predlaže gospodarski model ekološko-socijalno-tržišne ekono-mije je balans između ekonomije, društva i okoliša – odnosno kreiranje ekonomije smisla u kojoj svrha pojedinca nije reduci-rana isključivo na materijalna dobra.Pojmovi održivog razvoja i održivosti uvo-de se u drugom poglavlju ove knjige te ti koncepti sačinjavaju temeljnu nit daljnje argumentacije autora o važnosti uključi-vanja „varijable“ okoliša u ekonomskim strategijama i modelima. U poglavlju se opisuje način na koji ekologija determini-ra ekonomiju u kontekstu bogatih zema-lja koje investiranjem u čiste tehnologije, štednjom energije te zaštitom životne sre-dine u konačnici imaju manje troškove te i dalje ostvaruju rast. Kako bi se postigla ekonomska, a posljedično i okolišna održi-vost, u razradi se uvodi termin „proizvod-nje bez ostatka“ koja zagovara promjenu iz standardnog linearnog industrijskog sustava koji iz sirovina dobiva proizvod, nusproizvod i otpad. Sustav kojeg treba implementirati je cikličan jer iz sirovina generirani otpad prestaje biti samo otpad i postaje energija, sirovina i proces. Nadalje u poglavlju se obrađuje i tema društveno odgovornog poslovanja (DOP) kojem je glavna odrednica integriranje brige za okoliš i društvo u sustave donošenja od-luka unutar samih tvrtki. Utjecaj DOP-a je višestruk u nastojanju nacionalnih gos-podarstava da budu na putu prema održi-vosti te je vidljiv i u ekonomskom razvoju lokalne zajednice, regije te doprinosu cilje-vima sporazuma EU o održivom razvoju i visoko konkurentnoj, socijalnoj tržišnoj ekonomiji.U trećem poglavlju autori iznova adresira-ju probleme s kojima se suočava Hrvatska u sferi ekonomije zbog nedostatka jasnog plana i strategije ekonomskog rasta i ra-zvoja. Uz navedeno, autori ističu kako su ekonomski problemi u Hrvatskoj uvelike proizašli iz nagle deindustrijalizacije koja je pogurala sve više ljudi prema radu u uslužnim djelatnostima. Preveliko osla-njanje na rad u uslužnim djelatnostima Soc. ekol. Zagreb, Vol. 29 (2020.), No. 1Recenzije i prikazi120rezultira u velikoj razini nesigurnosti zbog ovisnosti o kretanju globalnog tržišta i ne-dostatku fl eksibilnosti takvog ekonomskog sustava. Nadalje u poglavlju autori prikazu-ju konstrukcije održivih nacionalnih gos-podarskih modela te zagovaraju dinamički i bifunkcionalni1 model za Hrvatsku kako bi se adresirali navedeni problemi, poveća-la razina prilagodbe promjenama na svjet-skom tržištu te smanjio jaz između bogatih i siromašnih (str. 47). Ovakav model zahti-jeva kreiranje gospodarske strategije orijen-tirane na izvoz, proizvodnju te obrazovanje dok je prethodna gospodarska strategija u Hrvatskoj pratila uvozno-trgovinsko-ban-karski trend. Unatoč negativnoj i blijedoj slici Hrvatske ekonomije i njene ekonom-ske strategije, autori optimistično gledaju na deindustrijalizaciju kao velik potencijal da novonastale proizvodne industrije budu društveno orijentirane, odgovorne, uravno-težene te održive.Četvrto poglavlje ove knjige ukazuje na ključne promjene koje donosi ekološko- -socijalno-tržišna ekonomija na polju stva-ranja dodane vrijednosti. Ta promjena se vidi u kreativnosti i inovativnosti pojedin-ca, odnosno u prijelazu s materijalnih na nematerijalne čimbenike u gospodarstvu te povećanju utjecaja i važnosti intelektualnog kapitala u globalnim ekonomskim kreta-njima. Nadalje, ekološko-socijalno-tržišni ekonomski model nastoji ujednačiti odno-se između okoliša, društva te ekonomije na način da ni jedan od navedena tri elemen-ta (ni njihov rast) ne smije imati primat jedan nad drugim. Na ovaj način, autori smatraju da ekonomski sustav neće ukinu-ti „tržišnu utakmicu“ već će sprječavanjem eksplozivnog ekonomskog rasta, odnosno, ujednačavanjem brzine rasta i razvoja sva tri elementa, osigurati održivost ekonomskog sustava, povećanje kupovne moći pojedin-ca te očuvanje okoliša za buduće generaci-je. Implementiranje novog modela tržišne ekonomije za rezultat ima stvaranje novog srednjeg sloja (str. 141) u kojem pojedinca, odnosno potrošača, opisuju kao ekonomski snažnijeg, ekološki osvještenijeg te društve-no educiranijeg.Ključni čimbenik ekološko-socijalno-tr-žišne ekonomije je intelektualni kapital te je upravo to tema petog poglavlja. U sklo-pu ovog poglavlja, autori uspoređuju stari ekonomski sustav kojeg će zamijeniti eko-nomija znanja, odnosno prikazuju razlike između njih u aspektima proizvodnje, dis-tribucije, strategije, planiranja, ustroja po-duzeća te mnogim drugima. Svrha ovoga je ukazati kako je uvođenje znanja, krea-tivnosti i fl eksibilnosti u formi intelektual-nog kapitala transformiralo gospodarstvo i industrijsku proizvodnju u svim njenim aspektima. Važno je istaknuti kako je ekonomija znanja, odnosno intelektualni kapital, dovela današnji svijet u situaciju zbog koje autori i pišu ovu knjigu te pred-lažu model koji aktivno uključuje okoliš u ekonomske modele i strategije. Bez obzira na to, autori zadržavaju optimizam da je trenutni sustav, takozvani korporacijski kapitalizam, tek prva razina ekonomije znanja te da će ona s vremenom nadrasti i iznjedriti nositelje koji će u sebi „ujedinja-vati tri velike ljudske osobine: pravednost, humanost, moć pomoću kojih će se suz-biti siromaštvo, povećati sveopći životni standard te riješiti svjetske humanitarne krize“ (str. 184).1 Bifunkcionalni gospodarski model determinira aktivnosti koje za cilj imaju dvostruko djelovanje, kako prema eksternim (globalnim) procesima, tako i prema internim (nacionalnim) procesimaSoc. ekol. Zagreb, Vol. 29 (2020.), No. 1Recenzije i prikazi121Šesto poglavlje prikazuje rezultate istra-živanja na podacima za Hrvatsku u vre-menskom periodu od 2007. do 2013. unutar proizvodnog, uslužnog te proi-zvodno-uslužnog sektora. U sklopu po-glavlja, autori prikazuju modele te tri si-mulacijska scenarija za svaki od modela.Modeli koje su analizirali koristeći scena-rije su se fokusirali na proizvodni sektor kroz granu industrije, (Model A), usluž-ni sektor kroz granu trgovine (Model B), proizvodno-uslužni sektor kroz granu, odnosno povezanost, industrije i trgovine (Model C) te konačno proizvodno uslužni sektor kroz granu informacija i komunika-cija (Model E). Kao rezultat ovog istraži-vanja, autori su potvrdili da bi sve do sada navedene paradigme o ekološko-socijal-no-tržišnom gospodarstvu vrlo povoljno utjecale na gospodarski i društveni rast i razvoj.U zadnjem se poglavlju autori direktno osvrću na budućnost te iznose važnost i odgovornost svih sudionika u ekonom-skom procesu kako bi se mogla ostvariti ekonomska održivost. Autori se zalažu za svojevrsni zaokret prema ekološko-socijal-no-tržišnom ekonomskom modelu zbog neodrživosti trenutnog dominantnog eko-nomskog sustava. Iznova naglašavaju važ-nost stvaranja i defi niranja novog srednjeg sloja, ključne uloge pojedinca koji je ujed-no i potrošač, ulagač, radnik i građanin koji povezuje stupove održivosti – okoliš, društvo i ekonomiju te važnost kreativno-sti i inovativnosti (intelektualnog kapitala) u suvremenim gospodarstvima (str. 266).Bitan moment koji autori ističu je proble-matika ekonomskih nejednakosti koji ite-kako vrijedi iznijeti kada se vodi bilo kakva rasprava o sadašnjem ekonomskom susta-vu. „Sadašnja gospodarska zbilja stvara sve veći ekonomski jaz (bogati postaju još bogatiji i sve ih je manje, a siromašni još siromašniji i sve ih je više)“ (str. 42). Iako na više mjesta ukazuju probleme koje eko-nomski rast uzrokuje na području društva i okoliša, autori ni u jednom trenutku nisu u modelima, jednadžbama i simulacijama napustili paradigmu ekonomskog rasta. Odnosno, nisu prikazali kakav bi efekt na društvo i okoliš imala ekonomija koja ne raste, nego se planski smanjuje i mijenja svoj fokus kako bi bila društveno i okoliš-no, a ne samo ekonomski, održiva.Nadalje, doprinos autora je u onome što i sami ističu, a to je da svrha knjige nije dati konkretnu ekonomsku strategiju koja se može implementirati odmah, već je bit u raspravi koja će proizaći iz ove knjige koja, bar u nekoj mjeri, propituje trenutni ekonomski sustav i predlaže alternativu. Ta alternativa predlaže put prema uravno-teženju odnosa ekonomskog, društvenog i ekološkog rasta i razvoja, a nju treba posti-ći kroz zadržavanje sustava tržišnog posre-dovanja, ali da se sva ekonomska aktivnost podvrgne kriterijima ekološkog i socijal-nog sadržaja (str. 276). Iako autori na više mjesta u knjizi ističu važnost okoliša, pa tako i u citatu s kraja knjige, problematič-nim smatram vrlo površan prikaz okoliša i ekologije kao i izostanak jasnog elabori-ranja koji su to točno kriteriji ekološkog i socijalnog sadržaja kojima se ekonomska aktivnost mora podvrgnuti. Nastavno na to, okoliš i ekologija su se vrlo često pri-kazivali isključivo kao instrumenti kojim moderne korporacije (i države) mogu nastaviti akumulirati kapital i ostvarivati ekonomski rast suočeni s novim regulati-vama. Točnije rečeno, dijelovi knjige čine se više kao naputci korporacijama i drža-vama koje još uvijek eksploatiraju prirod-Soc. ekol. Zagreb, Vol. 29 (2020.), No. 1Recenzije i prikazi122na bogatstva radi ostvarenja profi ta, nego kritička analiza međusobnog utjecaja eko-nomskog rasta i okoliša i prijedlog alter-native kojom bi se zaustavilo uništavanje prirodnih resursa. Konačno, smatram da se radi o detaljnom pristupu autora simu-lacijama ekonomskih modela i poticanju rasprave u ekonomskoj znanosti, ali bitno je istaknuti kako su neke od navedenih tema nedostatno razrađene. Posvećenost stilu i pedantnosti pri tehničkoj izradi tek-sta (korektura i lektura) nažalost je izostala te i na to ukazujem autorima za neka bu-duća izdanja.Vladimir Ivanović Greta Th unberg, Svante Th unberg, Beata Ernman i Malena ErnmanNAŠA KUĆA U PLAMENU. Naša borba protiv klimatskih promjenaEgmont, Zagreb, 2019., 304 str.Greta Th unberg je 17-godišnja svjetski poznata i internacionalno priznata šved-ska ekološka aktivistica. Njen put prema ekološkom aktivizmu je bio koliko poste-pen toliko i nagli. S ciljem za prvenstveno ekološkom promjenom, ali možda nesvje-sna lavine koju će njeni postupci i odbija-nje ignoriranja stvarnosti donijeti u svijet, u kolovozu 2018. je krenula sa štrajkom ispred švedskog parlamenta u Stockholmu. Jednom tjedno je odlučila sjediti ispred velike važne zgrade s ručno izrađenim nat-pisom i to se ubrzo pretvorilo u cijeli po-kret „Fridays for Future“ ili „School Strike for Climate“ – današnji simbol ekološkog aktivizma općenito, a pogotovo kada su u pitanju mladi. Greta je odrasla u kreativ-noj i izražajno bogatoj obitelji. Njen djed Olof, a zatim i otac Svante Th unberg, po-znati su glumci. Njena majka Malena je uspješna operna pjevačica i članica švedske Kraljevske glazbene akademije. Odrasla u četveročlanoj obitelji sa svojim roditeljima i mlađom sestrom Beatom, Greta je rano počela izražavati svoje emocije, no ne na uobičajen način. Ovo nije samo priča o Greti i njenom aktivizmu: ovo je priča o obitelji Th unberg i svim problemima s ko-jima se susretala prije i za vrijeme početka ovog globalnog pokreta. „Naša kuća je u plamenu“ kroz narativ majke Malene go-vori o sveobuhvatnoj situaciji plamena i u njihovom domu, mjestu gdje bismo se svi trebali osjećati najsigurnije. Kada bi danas netko rekao da ne zna tko je Greta, to bi bilo isto kao da kaže da ne zna tko je Ma-lala Yousafzai ili pak 50-ih godina prošlog stoljeća Rosa Parks. Sve one su svojim na-izgled malenim činom neposluha na legi-timne i legalne vrste zakonskih nepravdi i životnih nelogičnosti utjecale na stotine, tisuće i milijune drugih. Drugih koji su di-jelili njihovo mišljenje u tišini ili onih koji o tome nikada nisu razmišljali. A možda i onih koji jednostavno nisu posvećivali tome dovoljno pažnje. Jer zašto i bi kada se o tome gotovo uopće nije pričalo? Ako i jest, koliko u usporedbi sa svim drugim svakodnevnim informacijama koje dopiru do nas i koje su kratkotrajnije, ali nas nji-ma zatrpavaju? Naš planet kakvog pozna-jemo zbog našeg utjecaja ima rok trajanja i baš zato bismo trebali više razmišljati i raz-govarati upravo o stvarima koje imaju naj-dugoročnije i kritičnije posljedice za priro-du, te na kraju krajeva i za nas koji živimo u njoj, htjeli mi to ili ne. Gretini govori izazivaju lavine reakcija, od kojih je najpo-znatiji onaj 2008. godine na konferenciji 

Ekološko-socijalno-tržišna ekonomija (Dragomir Sundać i Marko Šundov)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia