Prikaz knjige Margareta Turkalj Podmanicki, Barokna sakralna arhitektura Đakovačko-osječke nadbiskupij

Papeš, Karla

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

nova izdanja11strije i južnim dijelovima Ugarske, za razli-ku od prostora sjeverozapadne Hrvatske koji je kulturno povezan sa Štajerskom. Turkalj Podmanicki iznimno je doprinijela hrvat-skoj povijesti umjetnosti ukazavši na raz-liku u ishodištima stila barokne sakralne arhitekture i njezine pripadnosti različitim kulturnim krugovima. Drugo je poglavlje naslovljeno Povijesne i crkvene okolnosti prve polovine 18. stoljeća na po-dručju današnje Đakovačko-osječke nadbiskupije. Riječ je o kratkome, ali informativnome po-glavlju u kojemu se opisuju povijesne okol-/Mir u Srijemskim Karlovcima 1699. go-dine označio je veliku prekretnicu u hrvatskoj povijesti – nakon gotovo sto-ljeće i pol istočna Hrvatska oslobođena je osmanske vlasti te prelazi pod habsbur-šku vlast. Sljedeće, 18. stoljeće, razdoblje je sveobuhvatne obnove oslobođenih krajeva. Za nove spoznaje o razdoblju obnove istočne Slavonije zaslužna je povjesničarka umje-tnosti Margareta Turkalj Podmanicki, au-torica opsežne monografije Barokna sakralna arhitektura Đakovačko-osječke nadbiskupije koja će zasigurno služiti kao literatura svih nado-lazećih istraživanja. Iz naslova knjige jasno se iščitava obrađena tema – sakralna arhi-tektura koja nastaje nakon oslobođenja od osmanske vlasti, tijekom prvih desetljeća 18. stoljeća, a svojim oblikovanjem pripada srednjoeuropskomu kulturnom krugu. Pro-stor današnje Đakovačko-osječke nadbisku-pije u prvoj je polovini 18. stoljeća pripadao četirima biskupijama: Đakovačkoj ili Bo-sanskoj biskupiji, Pečuškoj biskupiji, Sri-jemskoj biskupiji i Zagrebačkoj biskupiji. Detaljno je obrađeno dvadeset osam očuva-nih postojećih crkava, neovisno jesu li iz-vorno barokne ili barokizirane.Margareta Turkalj Podmanicki u uvo-dnome poglavlju navodi da je u odnosu na kontinentalnu Hrvatsku sakralna arhitek-tura istočne Slavonije 18. stoljeća slabije za-stupljena u literaturi. U narednih sedam poglavlja (izuzev Zaključka) autorica razrađu-je tvrdnju da je prostor istočne Slavonije kulturno povezan s područjem Donje Au-Karla PapešOtvaranje značajne istraživačke teme  hrvatske arhitekturemargareta turkalj podmanicki,  Barokna sakralna arhitektura Đakovačko-osječke nadbiskupije, Zagreb:  ArTresor naklada – Institut za povijest umjetnosti, 2018., 319 str.isbn 978-953-8012-33-4; 978-953-7875-60-212kvartal  XVI -1 | 4-2019stornim i konstruktivnim svojstvima. Tako su longitudinalne crkve podijeljene na: cr-kve sa svetištem užim i nižim od broda, jed-noprostorne crkve, crkva s jednotravejnim brodom (Župna crkva Preobraženja Isusova u Piškorevcima), crkve s dvotravejnim bro-dom, crkve s unutrašnjim zidnim stupcima i crkve s plitkim bočnim kapelama. Central-ne su crkve podijeljene na crkve s tlocrtom u obliku izdužena oktogona i jedan izdvo-jen primjer Župne crkve Svih svetih u Đa-kovu, nekadašnje džamije iz 16. stoljeća. Također u zasebnom poglavlju Oblikovanje pročelja autorica razvrstava pročelja crkava ovisno o položaju zvonika u blizini pročelja. Zahvaljujući konstruiranju tipologije sa-kralne arhitekture i podjeli pročelja crkava, omogućuje se organizacija građevina slič-nih karakteristika u odnosu na slične ili iste pojave u srednjoeuropskome kontekstu kao i u kontekstu hrvatske barokne arhitektu-re. Navedeno je obrađeno u poglavljima Sa-kralna arhitektura Đakovačko-osječke nadbiskupije u srednjoeuropskom kontekstu i Sakralna arhitektura Đakovačko-osječke nadbiskupije u kontekstu hrvat-ske barokne arhitekture.Primijenjena metodologija Margarete Turkalj Podmanicki pokazala se uspješnom i primjerenom. Autorica od samoga početka uvjerljivo iznosi tvrdnje te vrlo pomno niže poglavlja. Uvodi čitatelja u povijesni kon-test i upoznaje ga s naručiteljima kako bi se nakon predložene tipologije građevina lak-še uvidjela poveznica sa srednjoeuropskim kulturnim krugom Donje Austrije i južnih dijelova Ugarske, što nastoji dokazati od uvodnoga poglavlja. Konačno, u Katalogu po-jedinačno opisuje 28 crkava, opise potvrđu-je podacima iz arhivskih izvora i literature, rekonstruira tijek gradnje i zaključno izno-si valorizaciju. Od iznimnog su značaja za hrvatsku po-vijest umjetnosti četiri crkve koje se ističu kao kvalitetniji, ali i gotovo izolirani slu-čajevi istočne Slavonije. Dvije su pripisa-ne bečkom arhitektu Johannu Lucasu von Hildebrandtu: crkva sv. Petra i Pavla u To-polju i crkva sv. Ane u Slavonskom Brodu. nosti u oslobođenoj Slavoniji tijekom prve polovine 18. stoljeća. Za razumijevanje ra-zvoja određenih umjetničkih praksi važna je politička situacija i teritorijalna podjela. Tako je krajem 17. stoljeća istočna Hrvatska podijeljena na civilni Provincijal (pod upra-vom Dvorske komore) i Slavonsku vojnu krajinu (pod Vojnim vijećem u Grazu). Tur-kalj Podmanicki ukratko opisuje nekada-šnje četiri biskupije te kao uvod u naredno poglavlje ističe tri najznačajnija crkvena reda u Slavoniji 18. stoljeća, ujedno i naru-čitelje sakralne arhitekture – franjevce, isu-sovce i kapucine.Kako bi se jasnije razumjela klasifika-cija pojedinih građevina, a time omogući-la njihova valorizacija, nedvojbena je uloga naručitelja i mecena u sveopćoj povijesti umjetnosti. Stoga je treće poglavlje, Naru-čitelji i mecene sakralne arhitekture, promišljen i kontinuiran slijed drugoga poglavlja. Po-dijeljeno je na četiri potpoglavlja, ovisno o tome radi li se o crkvenim, privatnim, vojnim ili državnim i općinskim naruči-teljima. Najveći je broj obnova i izgradnji sakralnih objekata izveden na posjedima europskih plemića među kojima su značaj-nu ulogu imali vojni predstavnici koji su bili prisutni kao naručitelji, mecene te čak i projektanti. Princ Eugen Savojski zname-nita je ličnost prve polovine 18. stoljeća u Habsburškoj Monarhiji. Osim što je jedan od najvažnijih inicijatora gradnje fortifi-kacija u istočnoj Hrvatskoj, bio je i naruči-telj dvaju objekata na svome vlastelinstvu – dvorca Bilje i crkve sv. Petra i Pavla (Topo-lje). Potonju Turkalj Podmanicki pripisuje velikom bečkom arhitektu Johannu Lucasu von Hildebrandtu, koji je bio i arhitekt pri-vatnih narudžbi Eugena Savojskog.Nakon potpunoga povijesnog konteksta i upoznavanja s građom slijedi vjerojatno i najvažnije poglavlje Tipologija sakralne arhitek-ture na području Đakovačko-osječke nadbiskupije. Građevine su klasificirane prema osnovnim prostornim tendencijama (longitudinalne i centralne) unutar kojih je daljnja podje-la izvedena prema tlocrtnoj osnovi i pro-nova izdanja13Nakon sažetka na engleskome jeziku slijedi opsežan popis izvora i literature. U knjizi su zastupljene recentne bibliografske jedinice te ilustracije visoke kvalitete. Po-trebno je i pohvaliti autoričin stil pisanja, odmjeren i lagan, ali vrlo uvjerljiv. Konač-no, sama autorica zaključuje kako je nje-zinim istraživanjem „otvorena značajna istraživačka tema hrvatske, ali i srednjoe-uropske barokne arhitekture“, što je dje-lomično preuzeto za naslov, ali i zaključak ovoga rada. ×Zanimljiva je i Župna crkva Sv. Mihaela u Osijeku (nekadašnja isusovačka crkva) koja tipološki pripada crkvama s unutrašnjim zi-dnim stupcima, a ističe se dvotoranjskim pročeljem nastalim u drugoj polovini 18. stoljeća. Turkalj Podmanicki pripisuje ju ar-hitektu Johannu (Jánosu) Hölblingu. S dru-ge strane Samostanska franjevačka crkva Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu pri-pada tradiciji Palladijevih longitudinalnih crkava s upisanim plitkim kapelama kakve se javljaju na područjima pod mletačkom vlašću.

Otvaranje značajne istraživačke teme hrvatske arhitekture

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia