Dalibor Renić

Croatian

Renić, Dalibor

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

679Osnivanje nezavisne povijesti znanosti pokrenuli su pak George Sarton djelom Introduction to the History of Science iz 1927. godine i časopis Isis, čiji je Sarton bio urednik. Povijest znanosti i pred-met njezina istraživanja nikada nisu bili jednoznačno određeni. Flegar i Kuhar ističu da u povijesti medicine postoje “različiti načini pisanja koji proizlaze većinom iz profesije samoga istraži-vača” (str. 199). Povjesničari povijest medicine razumijevaju kao problemski vođenu disciplinu koja kritički propituje sadašnje i prošle medicinske tvrdnje, a liječnici ju razumijevaju kao didaktičko sredstvo kojim se razbija monotoni-ja temeljnih i kliničkih predmeta. Kao reprezentativan primjer takvih shvaća-nja, autori su izdvojili rasprave Rober-ta Hortona i Carstena Timermanna, u kojima se zorno ogleda rascjep između humanističkih znanosti i medicine.Ivan Reljić autor je posljednjega članka u zborniku. Naslov tog članka glasi Oživljavanje znanstvene baštine ko-rištenjem novih tehnologija. U njemu je Reljić najprije ukazao na važnost oču-vanja znanstvenoga nasljeđa, a potom je naglasak stavio na očuvanje znanstve-noga nasljeđa korištenjem novih trodi-menzionalnih (3D) tehnologija. Da bi što zornije prikazao njihovo korištenje, poslužio se djelom šibenskoga renesan-snog polihistora Fausta Vrančića (Fau-stus Verantius) Machinae Novae (“Novi strojevi”), u kojem se, ističe Reljić, “na-lazi 56 izuma i tehničkih konstrukcija na 49 bakrotisaka, a većina crteža odnosi se na mlinove i mostove” (str. 208). Iz navedena djela Reljić je izdvojio mlin s pomičnim krovom, koji je, kako bilježi, vizualno zanimljiv: “pokreće se vjetrom i cio je mehanizam lako vidljiv” (str. 208). Potom je zaključio da “u Hrvat-skoj postoji interes za znanstvenu bašti-nu jer uz sadržaj koji je osim znanstveni-cima zanimljiv i prosječnom stanovniku, u njezinu očuvanju koriste se metode koje su ukorak sa svjetskim trendovi-ma” (str. 212).Suradnja znanstvenika iz različitih područja znanosti rezultirala je time da projekt Croatian philosophy and scien-ce in the european context between 12th and 20th century ima izrazito interdisci-plinaran karakter. On se očituje u širo-kom spektru tema koje se tiču različitih znanstvenih disciplina: filozofije, povi-jesti, kemije, politike, arheologije, me-dicine i suvremene tehnologije. Budući da su se u svojim radovima bavili ma-nje poznatim temama, autori su novim spoznajama znatno doprinijeli razvoju hrvatske filozofije i znanosti. Ostvare-na je primarna zadaća znanstvenoga projekta, a time i zbornika koji ostaje trajan podsjetnik na njegove doprinose. Osim toga, zbornik može poslužiti i kao polazišna točka budućim istraživačima hrvatskoga filozofskoga i znanstvenoga nasljeđa.Tanja CujzekBruno Matos, Russell, religija i post–se-kularizam. Zagreb: Hrvatsko filozofsko društvo, 2018, 329 str.Bertrand Russell nezaobilazan je autor u logici, filozofiji logike i analitič-koj filozofiji jezika. Daleko više utjecao je na svijet — da, mijenjao ga — kao društveni aktivist, osobito kao pacifist. Često je nastupao i pisao brojne popu-larizatorske knjige na području filozofi-je, prirodnih znanosti i društveno–po-litičke teorije. Za tu je aktivnost dobio Nobelovu nagradu za književnost (zašto ne za mir, to pitajte Oslo). Međutim, filozofskim krugovima kasni je Russell ostao malo zanimljiv. Kad je riječ o re-ligijskim pogledima kasnoga Russella, malo je radova čak i na engleskom je-ziku, da ne spominjemo njihov nedosta-tak na hrvatskom govornom području.680Post–sekularizam teorijska je kon-strukcija koja pokušava objasniti suvre-meni društveni položaj religioznosti i religija. Prefiks “post” indicira kraj mo-dernoga sekularističkoga programa de-institucionalizacije religioznoga i njego-va povlačenja u potpuno privatnu sferu. Da ne bude zabune, povratak religije u društveni diskurs ne znači da je sekula-rizacija prestala. Još manje znači da se stvari vraćaju na pred–sekularno doba. Kako ističe Habermas, post–sekularna mogu biti samo društva već obilježena sekularizacijom. Sekularizacija se dapa-če nastavlja, ali ima drugi učinak, a to je drugačiji tip javne religije. Teoretiča-ri post–sekularizma uglavnom kritički upozoravaju na tendenciju religioznosti lišene razumskoga, kao što u post–mo-dernizmu općenito za razum ima sve manje mjesta u pristupu zbilji. Kad je riječ o ulozi religije u filozofiji, jedan su pokazatelj post–sekularističkoga utjeca-ja sve učestalije sugestije o potrebi dija-loga vjere i razuma s ciljem određenja prihv atljivoga poimanja racionalnosti, te različiti prijedlozi modela odnosa religije i sekularnoga razuma koji bi tu potrebu dijaloga zadovoljili.Bruno Matos u svojoj knjizi razbija stereotip koji Bertranda Russella pred-stavlja kao strogoga analitičara i scijen-tista, a otkriva Russella humanističkoga mistika i kritičara tehnologizacije druš-tva i čovjeka. Nakon što je analizirao Russellovu kritiku religijskih vjerovanja i institucija, Matos nas upoznaje s Rus-sellovom agnostičkom interpretacijom i prilično pozitivnom valorizacijom re-ligioznoga iskustva, kao načina kako se nositi s realnošću ljudskih ograničenja. Konačno, poveznicu s post–sekulariz-mom pronalazi u Russellovoj ideji tzv. znanstvenoga društva. Nama koji smo naviknuli na optimistični utopijski pri-zvuk svega što nosi pridjev “znanstve-no” bit će iznenađenje da je Russellova vizija “znanstvenoga društva” zapravo od prvotnoga idealizma sve više po-prima karakteristike distopije, pa mu Rus sell ne previđa uspješnu budućnost. Znanstveno društvo kao zamišljeni am-bijent koji bi prirodo–znanstvenom me-todologijom u cijelosti dirigirao uvjeti-ma ljudskoga doživljavanja stvarnosti ne može opstati. Ono se raspada, kao i koncepcija auto–referentnoga, izolira-noga razuma, što se podudara s glavnim naglascima teorija o post–sekularizmu. Znanstveno društvo je post–sekularna zbilja, kaže Matos, utoliko što predstav-lja izglednu situaciju u kojoj bi se naru-šila ravnoteža između racionalnosti u znanosti i vjerovanja u religijama.U središtu Matosova interesa ipak nije kulturna ili politička filozofija reli-gije, nego epistemologija. Dokazuje da Russellova filozofija o religiji ima svoje mjesto u kritičkoj analizi suvremenosti kakvu podastire post–sekularizam, na-pose ako se prvotno referira na razdva-janje racionalnosti i vjere. Plodove svo-je analize Russellove misli zato kritički kontekstualizira i vrednuje u dijalogu s izabranim tumačima post–sekularizma: Jürgenom Habermasom, Charlesom Taylorom i Ernestom Gellnerom. Da bi vrednovao Russellovo tumačenje religioznoga iskustva, izabrao je kao sugovornika analitičku epistemologi-ju religije Williama Alstona, premda uzima u obzir i dobro poznaje i druge povezane autore, poput Johna Miliban-ka i Nicholasa Wolterstorffa. Ovdje se naziru i Matosove vlastite smjernice za izgradnju post–sekularnoga modela od-nosa vjere i razuma, odnosno filozofije i teologije.Čitanje klasičnoga autora u svjetlu nove teorije uvijek je riskantno. Matos je svjestan anakronizma pa pedantno izbjegava pojednostavljivanje i opasnost da u Russellovim idejama pročita pre-više. Njegova knjiga je najprije djelo o Russellu, s ciljem da rasvijetli jednu manje poznatu stranu njegova nazora. 681Zatim je djelo o post–sekularizmu, na-pose o aktualnim raspravama o odnosu između religijske i sekularne racional-nosti. Da je izabrao orijentaciju koja ima budućnost, ilustriraju barem dvije činjenice iz filozofijske aktualnosti. S jedne strane, neko vrijeme vrlo bučan tzv. novi ateizam pokazao se labuđim pjevom klasične, scijentizmom motivi-rane sekularističke racionalnosti. Filo-zofe, istina, nije impresionirao ni kad je bila najaktualnija, no svakako se danas jedva spominje. S druge strane, prije ne-koliko desetljeća bilo je teško zamisliti ikakav konsenzus između Habermasa i Ratzingera. Danas se pak još uvijek raspravlja o implikacijama njihove fa-mozne rasprave o kršćanstvu i racional-nosti iz 2004. godine. Tako i o onom fa-moznom nikad održanom govoru pape Benedikta XVI. za Sveučilište La Sapi-enza iz 2008., u kojem o poimanju raci-onalnosti Papa dijalogizira s Rawlsom. Papa Franjo o temi post–sekularnoga razuma ne teoretizira, ali se u njegovu ambijentu očito dobro snalazi.Očekujemo da će Bruno Matos na-staviti rad na tom filozofskom područ-ju, napose na onim temama vezanim uz Russella i post–sekularizam za koje iskreno navodi u zaključku knjige da im se nije mogao posvetiti u ovom radu.Dalibor RenićDalibor Renić, Uvid i metoda: Filozofija i teologija Bernarda Lonergana. Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 2018, 481 str.Autor je ovoga djela Dalibor Renić, docent na Fakultetu filozofije i religij-skih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, koji trenutačno obnaša i dužnost provincija-la Hrvatske pokrajine Družbe Isusove. Renić je godine 2010. postigao doktorat iz filozofije u Dublinu na Milltown In-stitute of Theology and Philosophy (Na-tional University of Ireland), a područje je njegova interesa metafizika, filozofija spoznaje te filozofija religija.Riječ je o uzorno napisanoj znan-stvenoj monografiji, koja u biti pred-stavlja uvod u filozofsku i teološku misao kanadskoga isusovca Bernarda Lonergana (1904.–1984.), prema mi-šljenju mnogih stručnjaka jednoga od najprodornijih umova s područja filo-zofije i teologije 20. stoljeća. Njegova misao inspirirana Tomom Akvinskim i danas plijeni pozornost jer se o njego-vim djelima mnogo raspravlja, a diljem svijeta postoje također centri i instituti za proučavanje njegove misli, koje pisac također navodi. Autor u svojem tekstu čitatelje ukratko upoznaje i s Johnom H. Newmanom (1801.–1890.), engle-skim anglikancem koji je konvertirao na katoličanstvo, kasnije imenovan kar-dinalom, od Benedikta XVI. 2010. pro-glašen blaženim i svetim od pape Franje 2019., a koji je uvelike utjecao na razvoj Lonerganove misli.Monografija sadržava deset or-gansko povezanih poglavlja koja tvore skladnu cjelinu: 1. Životni projekt, 2. Teorija spoznaje, 3. Tomistički korijeni teorije spoznaje, 4. Metafizika: objek-tivnost, 5. Metafizika: kritički realizam, 6. Znanje i opravdanje, 7. Etika, 8. Reli-gija, 9. Razum i religija te 10. Teologija. Poglavlja su uokvirena izvrsno sročenim uvodom, čija dopadljiva captatio bene-volentiae poziva namjernika na čitanje, potom popisom od 51 Lonerganova dje-la spomenutih u tekstu, zatim popisom od 160 bibliografskih jedinica djela dru-gih autora koje su izravno ili neizravno u vezi s Lonerganom. Sve to svjedoči o veoma dokumentiranom i kompletnom znanstvenom radu. Osim toga, prak-tičnoj uporabi monografije pridonosi nesumnjivo kazalo imena te opširno i pomno izrađeno stvarno kazalo, koje je od velike pomoći u čitanju. Mono-grafija svojim sažetkom na engleskom jeziku zacijelo može privući pozornost 

Bruno Matos, Russell, religija i post–sekularizam

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia