Potkonjak, Sanja

Repozitorij Filozofskog fakulteta u Zagrebu' at University of Zagreb

PRIKAZI etnološka tribina 33 • vol. 40, 2010.•  str. 143-164143PRIKAZIPaul Rabinow, George E. Marcus s James D. Faubionom i TobiasReesom, Designs for an Anthropology of the Contemporary,Duke University Press, Durham, London 2008., 140 str.“Uvodom” Tobiasa Reesa zapo inje knjiga naslovljena Designs for an anthropology of contem-porary, koja bilježi razgovor dvojice velikana suvremene antropologije: Paula Rabinowa i Georga Marcusa i njihovih sugovornika, bivših “u enika“, generacijskim redom – Jamesa Faubiona i Tobiasa Reesa. Premda se ne ini o itim da bi neformalno ispri ana “biogra ja“ profesionalnog suo avanja s današnjicom mogla zna iti jednako mnogo kao i akademski oblikovana “etnografska monogra ja“ navedenih autora, ta knjiga otvara mogu nost da se “približimo“ – i da razumijemo principe promišljanja antropoloških problema iza profe-sionalne ozbiljnosti monografskih uradaka i epistemološko ontološke formalnosti koja ina e prati znanstvenu produkciju. Zapravo je ta knjiga, u punom smislu rije i, pokazala koliko je antropologija suvremenosti otvoren proces u kojem su razgovor ili pregovaranje postali klju  za razrješavanje nelagode oko pitanja što je predmet suvremene antropologije i kako mu se metodološki posvetiti. Knjiga Designs for an anthropology of contemporary se osvr e na dva velika metodološka projekta koja su, s jedne strane, trebala popratiti ideju da se antropologija okre e istraživanju emergentnih pojava, što je uzrokovalo preispitivanje na ina postavljanja istraživanja koji bi odgovarao kompleksnosti zahva anja predmeta i pojava suvremenosti, koliko i dalo odgo-vor na inoviranje antropološke poduke (oblikovanja adekvatnije antropološke pedagogije). Tako George E. Marcus 2006. godine prijelazom s Odsjeka za antropologiju Sveu ilišta Rice i prihva anjem profesure na kalifornijskom sveu ilištu Irvine zapo inje s institucionalizaci-jom “Centra za etnogra ju“ (Center for Ethnography) kao polivalentnog mjesta za poduku, istraživanje i elaboriranje u inaka kojima promijenjen predmet antropologije preoblikuje istraživa ke metode i antropološke teorijske programe. Drugi klju ni povod pregovaranjima dolazi od Rabinowljeva “Kol-laboratorija za istraživanje antropologije suvremenosti“ (Anthropology of the Contemporary Research Col-laboratory) smještenog na Berkeleyu – tako er sastavnici kalifornijskog sveu ilišta, ije osni-vanje zapo inje ve  2003. godine (a prakti no zaživljava 2005. godine) s idejom suo avanja antropologije i novih tehnologija – pojava koje ulaze kao noviteti u obzor antropološke produkcije znanja. Kroz sedam “dijaloga“ sudionici ove knjige razgovora prizivaju glavne probleme antropologije suvremenosti. Tako prvi i drugi dijalog: Anthropology in motion i After “Writing Culture“ pokušavaju iznijeti poglede na pitanje što jest suvremeno antropologiji suvremenosti. Pritom se kao središnji problem uo ava izostanak mo i koncepata kulture i socijalne organizacije da odgovore na probleme zate ene u suvremenoj antropologiji. Prob-lemu pisanja suvremene antropologije pristupa se iz perspektive sljedništva projekta Pisanja kulture, koji je, kriti kom i politi kom koliko i epistemološko-metodološkom logikom propi-tivanja etnogra je, prigrljen kao vid deparohijalizacije antropologije, oslobo ene “vodstva“ tradicionalne etnografske škole (Faubion). Tre i dijalog nazvan Anthropology today, rije ima Georgea E. Marcusa otvara možda najvažnije pitanje ove knjige: suo avanje s novim partnerima epistemološkog dijaloga današnje antropologije, neo ekivanim subjektima spoznavanja koji se uklju uju u proi-PRIKAZIetnološka tribina 33 •vol. 40, 2010.• str. 143-164144zvodnju nove vrste podataka distinktivnih za današnju etnogra ju, prema Marcusu bitno odre uje kako moramo promatrati “o ište istraživanih“. Marcusovo “identi ciranje novog etnografskog subjekta“ – ekspertnog znalca, navodi ga da rede nira “o ište istraživanih“ kao jedan oblik “paraetnogra je“ – oblik kolaborativno i sudioni ki proizvedenog znanja. Tom pitanju slijedi problem de niranja antropologije kao “politi ke“ discipline ili discipline s jakom eti kom agendom i smanjenom “analiti kom“ mo i. Rabinowljevi uvidi i kritika Marcusova koncepta sudioništva vode nas prema antropološkom usredoto enju na kriti ko djelovanje u zajednici konceptom “budnosti“ i “ne-lojalnosti prema postoje em stanju stvari“.U The anthropology of contemporary antropološki je dijalog posve en gubitku nevinosti antropološkog predmeta de niranog kao etnik, kultura i društvo, odnosno odgovoru na pitanje što etnogra ji donosi temporalno odre enje, tj. okrenutost suvremenosti, a da ona ne postane “žurnalizmom“ kojeg odlikuje površna “okrenutost ovomu što se doga a sada i ovdje“ (str. 57). Cilj je te antropologije zahvatiti i razložiti pojave “u nastajanju“, kojima je antropolog “blizak“, a opet prema tim pojavama nužno zadržava kriti ku distancu i poziciju nepragmati ne meditacije (Rabinow). Središnje mjesto Rabinowljeva promišljanja suvremene antropologije tako se ocrtava u Nietzscheovoj ideji “nesuvremenih razmatranja“ (untimelinessa) ili opservacija izvan pragmati nih ograni enja postavljenih logikom mase ili interesne skupine. Rabinow apelira da se pojave u nastajanju pokušavaju zahvatiti novim konceptualnim aparatom iz kojeg je mogu e uspostaviti kriti ku distancu prema sadašnjosti (str. 59, 64). Marcusov odgovor ideji ne-pragmati nih opservacija naglašava usamljeni ku poziciju antropologa koji zauzima poziciju ne-podobnosti u istraživa kom prostoru terena, prema svojim subjektima i patronima, dovode i u pitanje Rabinowljevu kriti ku poziciju te je tuma e i kao potencijalan potez nelojalnosti ili pak nemogu  potez koji “je usmjeren protiv ljudi na terenu“, odnosno kao potez vidljiv i dopustiv tek kod pisanja etnogra je (str. 64). Marcusovo vi enje tako se najbolje epitomizira u re enici da je “sretan antropolog koji uspijeva biti posve en cilju svojih kaziva a“. Za Marcusa je ideja ne-pragmati nosti problemati na koliko i Rabinowljeva ideja antropologa koji stoji uz/pored svojih subje-kata (nikako sudioni ki postavljen prema predmetu spoznaje) te e stoga zagovarati ideju epistemološkog partnerstva i suradništva, odnosno “zajedni kog prijenosa“ znanja izme u spoznavaju ih partnera – subjekata istraživanja i etnologa koji moraju na i zajedni ki in-teres. Marcusovo okretanje etnogra ji suvremenosti popra eno je idejom paraetnogra je, koja obuhva a razvoj praksi potrebnih da bi se zahvatilo etnografski teren suvremenosti i njegove utemeljuju e oblike izvedbe – svojevrstan imaginarij terena (imaginaries).Peti dijalog In search of (new) norms and forms otvara pitanje korisnosti novih uvida Paula Rabinowa za etnogra ju kakvu je njegovala tradicija discipline. Ovaj razgovor otvara pitanje vremena kao posebnog problema antropologije suvremenosti u kojem je pitanje tempa i njegova oblikovanja razotkrilo nejednake odnose subjekta istraživanja i etnologa u ranijim disciplinarnim uradcima kao mjeru usporavanja, dok je suvremeni teren oblikovan “hvata-njem koraka“. Pri a ovog poglavlja vrti se oko pitanja treba li se baviti subjektima istraživanja ili razlu ivanjem ideja koje vladaju subjektima, dakle ne kulturom nego racionalnostima, skupnostima i problematizacijom svijeta suvremenosti (Rees, 79). Korak povezivanja Rabinowa i Marcusa je konsenzus oko toga kako se suo avanje sa suvremenim svijetom može podu avati. Oblik “dizajn studija“ po uzoru arhitektonskih biroa s jedne strane skida teret s “objavljuju ih“ u inaka terena i podjednaku pažnju daje pripremi i raspremanju terena u uvjetima izvan terena (teorem nedovršenosti terena ispisan spoznajom o nedovršivosti istraživanja (Marcus)). Podjednako tako “dizajn studio“ nadilazi projekte ograni ene jednom osobom i postaje “kolaborativan intelektualni prostor, koopera-PRIKAZI etnološka tribina 33 • vol. 40, 2010.•  str. 143-164145tiva, zajedni ki prostor“ (str. 85), u kojem se poti u kolaboracijski procesi “invencije, u enja i analize“ (Rees, 85). Of timing and texts šesti je dijalog, koji zapo inje James Faubion u raspravi o antropologiji suvremenosti, uputivši na problem triju elemenata vremena – nastaju eg (emergent), preostaju eg (residual) i dominantnog (dominant), koji oblikuju antropologiju suvremenosti (str. 93). Iako se ini da je ta konceptualizacija predmeta istraživanja u temporalnosti triju dimenzija vremena vezana tek uz doga aj koji se odvija sada, traje, nastaje ili preostaje u vremenu – Marcus i Rabinow njime problematiziraju s jedne strane boravak na terenu kao bivanje u neizgovorenom (za što je potrebno svladati vremensku distancu – Marcus), odnosno dovode u pitanje dugoro no istraživanje kao uvjet stjecanja prešutne bliskosti, koju Rabinow smatra idealizacijom neostvarivom u suvremenu etnografskom terenu. Sedmi, i posljednji, dijalog naslovljen Designs for an atnhropology of contemporary završava raspravu suo avanjem s izmijenjenom temom etnografskog rada, u kojem je kultura – kao etnografski potrošena i idealizirana pojava (pojam, koncept) dovedena u pitanje i zamijenjena konceptom kulturalnog – kao nadomjesnim pojmom dovoljno otvorenim da ne optere uje stati noš u i esencijaliziranjem, a opet da bude dovoljno razloživim za pojašnjenje raciona-lnosti u nastajanju sada izvu enih ispod plašta kulture kao predeterminiranog “klju nog simbola“ zajednice. “Pogovorom“ Tobiasa Reesa, u kojem su iznova izloženi osnovni uvidi knjige razgovora, naglašava se nova tehnologija znanja – do kojeg se dolazi metodom ili modelom “dizajn studija“ – institucionalnog okvira za postavljanje i izvo enje te podu avanje novim kon-ceptualnim aparatima kojima se odgovara na izazove “antropologije u pokretu“ ne više podu avanjima starijih etnogra ja kao dobrim primjerima, ve  razvijanjem novih etnogra ja kao znanstvenih eksperimenata koji e pokušati dati rezultate u okolnostima u kojima se ne-klasi ni tereni suvremenosti otvaraju etnogra ma.Knjiga Dizajn za antropologiju suvremenosti zapravo nosi nacrte ideja kojima se grupa etvorice pokušava nositi s neispisanim i razoblikovanim etnografskim terenima suvre-menosti, koji još uvijek ekaju intelektualne odgovore antropologije, adekvatni konceptualni aparat i inoviran odnos prema ideji starog ili novog predmeta u antropologiji. Najbolniji aspekt knjige tako je onaj u kojem se briše privilegiranje antropologije u odnosu na etnogra- ju, kvalitativno istraživanje i idealiziranje terenskog rada kao neproblemskog stjecanja iskustva, a nimalo manje bitna ova knjiga postaje u trenutku kad rasprava o suvremenosti skre e s klasi nih tropa etnogra je o kulturi, društvu i etniku ili identitetu na pitanje novih racionalnosti koje vladaju globalnim svijetom ili svijetom tehnologije. Ovu knjigu stoga obilježava nekoliko klju nih odrednica: prije svega propitivanje odnosa “epistemoloških partnera“ kao odnosa kolaboracije, sudioništva ili pak odnosa izdaje i promatranja iz prikrajka; zatim naznaka promijenjena oblika etnografskog podatka koji se sada javlja kao “tehni ko ili ekspertno znanje“ – paraetnogra ja, pa sve do imenovanja polja terena kao prostora imaginacije ili imaginarija (radikalno: prostora ‘otkri a’ u ijem otkrivanju sudje-luje itav niz initelja) oko kojeg se u etnografskom radu postiže epistemološki konsenzus (a antropologija sagledava kao “ in skromnosti“) ili pak traži prostor antropologije kao ne-pragmati ne meditacije o suvremenosti.Sanja Potkonjak

Designs for an anthropology of the contemporary, Paul Rabinow, George E. Marcus s James D. Faubionom i Tobias Reesom, Durham, London: Duke University Press, 2008

http://darhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/8546/1/PRIK1_potkonjak.pdf

Designs for an anthropology of the contemporary, Paul Rabinow, George E. Marcus s James D. Faubionom i Tobias Reesom, Durham, London: Duke University Press, 2008

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Repozitorij Filozofskog fakulteta u Zagrebu' at University of Zagreb