Cilj ovoga rada je prikaz naglasne norme suvremenoga hrvatskoga standardnog jezika iz različitih aspekata te njezine uloge, funkcionalnosti i postojeće problematike. Odnos između kodificirane i uporabne naglasne norme problematičan je, jer postoje razilaženja. Iako se kodificirana norma nikada ne ostvaruje u svom idealnom obliku razlike između kodifikacije i uporabe ne bi smjele biti velike. Nestabilnosti i neustaljenosti naglasne norme hrvatskoga standardnoga jezika svjedoči i nedosljednost u suvremenim normativnim priručnicima. U kontekstu standardnoga jezika, koji se u radu nastoji prikazati kao drugi ili strani jezik, a svi njegovi govornici kao bilingvisti, i naglasna se norma prikazuje kao ona norma koja je u tom slučaju teže savladiva od ostalih jezičnih normi, jer za njezino učenje postoji određeno kritično razdoblje unutar kojega je savladiva s lakoćom, a izvan tog razdoblja sposobnost savladavanja opada. Važni su i oni govornici od kojih se ona uči, koji bi trebali služiti kao uzorni modeli hrvatskoga standardnog naglašavanja. Taj su uzor odgajatelji kod djece vrtićke dobi, učitelji i profesori tijekom osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja kao temeljnog, a zatim i tijekom akademskog obrazovanja – činjenica je da u hrvatskomu obrazovnom sustavu ne postoje uvjeti za kvalitetno usvajanje standardnoga jezika, a ne postoji ni motivacija. Osim toga, glavni uzori hrvatskoga standardnoga govorenja su i javne te medijske osobe (spikeri, novinari, voditelji različitih emisija) - istraživanja prikazana u ovom radu pokazuju da se standardne akcentuacije ne pridržavaju u potpunosti čak ni oni koji se smatraju govornim profesionalcima.The aim of this study is to examine situation concerning contemporary Croatian prosodic norm from different aspects, it`s role, functionality and existing problems. Relationship between codification norm and spoken norm is problematic. Although codification norm can never be reached in it`s ideal form, differences between codification and spoken norm shouldn`t be high. Unstability of Croatian accentuation can also be seen in contemporary Croatian language textbooks. Speaking of standard language, which this study introduces as the second or foreign language and all of it`s users as bilingual, pronunciation norm is presented as norm which is much harder to learn than any other norm, because there is a critical period for learning it, and when that period is over learning is getting harder and harder. It is important from who we learn pronunciation norm, who are our rolemodels of Croatian standard pronunciation. That rolemodel are educators in kindergarten, teachers and profesors during elementary school, secondary school and high education. Conditions for quality learning of standard language do not exist in Croatian education system, nor does motivation. Other main rolemodels of Croatian standard pronunciation are people who appear in public and on media (reporters, announcers etc.) – researchs presented in this paper show that they also have deviations from the traditional accentuation norm, although they are considered speaking professionals
