Karlo Rukavina

Petar Plastić

Croatian

Rukavina, Karlo

Plastić, Petar

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

495Terenska nastava1 FELETAR 2016: 55.2	 ČERNICKI	I	FORENBAHER	2012:	20.3 FELETAR 2016: 55.4	 KOS	1988:	141.5 FELETAR 2016: 55.6	 ČERNICKI	I	FORENBAHER	2012:	32.7	 ČERNICKI	I	FORENBAHER	2012:	32.Tounj – Ogulin – Senj – Novi Vinodolski Terenska nastava studenata povijesti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, organizirana u okviru kolegija Pomoćne povijesne znanosti, Kultura putovanja u Hrvatskoj između dva svjetska rata te Povijest Habsburške Monarhije u 19. stoljeću, 7. 12. 2019.Terenska	 nastava	obuhvaća	učenje	 istraživanjem	 i	 otkrivanjem.	Ona	 je	 važna	 radi	stjecanja	i	proširivanja	znanja,	a	također	ima	i	velike	odgojne	vrijednosti	te	omogućuje	stjecanje	osobnih	iskustava	i	doživljaja.	Za	povijest	je	također	izuzetno	bitna	radi	anali-ziranja	i	istraživanja	materijalnih	izvora	koji	nam	omogućuju	rekonstruiranje	povijesne	zbilje,	 a	 tako	 i	 shvaćanje	 važnih	društvenih	 procesa.	Prikazat	 ćemo	 terensku	nastavu	studenata	povijesti	u	Tounj,	Ogulin,	Senj	i	Novi	Vinodolski	te	ćemo	nešto	reći	o	povijesti	Jozefinske	ceste	i	navedenih	mjesta	koja	smo	posjetili.	Izgradnjom	Karolinske	ceste,	koja	je	puštena	u	promet	već	1727.	godine,	promet	robe	i	ljudi	na	moderniziranom	prijelazu	preko	gorskog	praga	ubrzano	je	rastao.	Vrlo	se	brzo	pokazala	potreba	izgradnje	nove,	modernije	makadamske	ceste,	prohodnije	za	kolski	promet.	Stoga	je	gradnja	nove	ceste	počela	1765.	godine,	a	izgrađena	je	do	1779.	Cesta	je	vodila	od	Karlovca	prema	Senju,1	a	dobila	je	ime	po	sinu	Marije	Terezije,	velikom	reformatoru	Josipu	II.	Trasa	Jozefine	je	dobrim	dijelom	slijedila	stari	rimski	put	od	Senja	preko	Modruša.	Radi	bržeg	napredovanja	radova	podijeljena	je	na	više	građevinskih	odsjeka,	a	svaki	je	bio	podređen	građevnom	ravnateljstvu	na	čelu	s	časnikom.2	Izgradnja	ceste	bila	je	povjerena	Vinku	Struppiju,	znamenitom	graditelju,	graničarskom	potpukovniku	i	carskom	savjetni-ku.3	Značajnu	novost	pri	gradnji	predstavljala	je	upotreba	eksploziva	na	mjestima	gdje	je	cestu	trebalo	probiti	kroz	stijenu.	Jozefina	je	bila	najkraći	spoj	između	unutrašnjosti	i	same	obale.	Nakon	gradnje	Senj	je	Zagrebu	postao	druga	luka,	uz	Rijeku	koja	je	i	dalje	imala	važnu	ekonomsko-prometnu	ulogu.4	Jozefina	je	oživjela	Senj	i	njegovu	luku,	koja	se	znatno	proširila	u	sljedećih	sto	godina,	sve	do	izgradnje	riječke	željeznice	1873.	godine.5	Cestu	su	održavali	krajišnici,	a	promet	se	odvijao	redovito	čak	i	zimi,	pod	nadzorom	graničarskih	časnika.	Cesta	je	imala	građevinske	mane,	izgubljene	padove	i	velike	strmine,	osobito	na	prijelazu	Velike	Kapele	i	na	spustu	s	Vratnika	prema	Senjskoj	Dragi.6	Zbog	tih	nedostataka	dvorsko	ratno	vijeće	u	Beču	odlučilo	je	izgraditi	novu	cestu	do	Senja	koja	bi	imala	gra-đevinske	elemente	druge	dovršene	ceste	prema	Rijeci,	Lujzijane.	Graničarski	major	Josip	Kajetan	Knežić	izradio	je	novi	projekt	i	preuzeo	upravljanje	gradnjom.7	Nove	građevinske	tehnike	omogućile	su	mu	da	na	racionalniji	način	rješava	probleme	planinske	cestogradnje,	496RADOVI - Zavod za hrvatsku povijest, vol. 51, 2019. str. 495-4998 FELETAR 2016: 55.9	 ŠPIKIĆ	2011:	30;	Općina	Tounj	https://www.tounj.hr/jozefinski-most-na-tounjcici/	(posjet	1.	12. 2019).10	 Turistička	zajednica	Josipdol,	https://tzo-josipdol.hr/2015/07/24/marmontov-most/	(posjet	1.	12. 2019);	PUŠKARIĆ	2013:	83,	84,	86,	88,	91,	92;	OLUJIĆ	2007:	3.a	rekonstrukcija	Jozefine	od	Karlovca	do	Kapele	izvršena	je	1836.	Težak	uspon	od	Senja	do	Vratnika	potpuno	je	moderniziran	od	1836.	do	1845.	godine.8Prva	postaja	našeg	putovanja	bio	je	Tounj.	Strmovit,	ali	i	dosta	klizak	put,	kojim	se	jedan	dio	sudionika	uopće	nije	usudio	spustiti,	doveo	nas	je	do	špilje	Tounjčice.	Nakon	što	smo	se	popeli	natrag,	uputili	smo	se	prema	glavnoj	tounjskoj	atrakciji,	jozefinskom	mostu.	Graditelji	Jozefine	odlučili	su	sagraditi	most	s	tri	luka	preko	rječice	Tounjčice.	Kako	to	obično	biva,	most	je	dobio	ime	po	Josipu	II,	a	na	njega	je	postavljen	mramorni	natpis	s	posvetom	uz	četiri	rimska	trofeja.	Most	je	doživio	nekoliko	preinaka,	prvu	već	1836.	godine.	Dodan	mu	je	još	jedan	kat	s	tri	luka,	a	s	njegove	juže	strane	novi	latinski	natpis	u	čast	cara	Ferdinanda.	U	Drugom	svjetskom	ratu	most	je,	nažalost,	teško	stradao,	pri	čemu	je	oštećen	cijeli	gornji	kat,	a	spomenici	i	natpisi	bili	su	odneseni	na	razne	druge	lokacije.	Od	1957.	do	1973.	trajao	je	proces	obnove	mosta,	ali	bez	povratka	kipova	i	nat-pisa.	Taj	proces	dovršen	je	tek	2011.	godine,	kada	je	obilježena	potpuna	rekonstrukcija	tounjskog	mosta.9Putovanje	smo	u	ugodnoj	i	opuštenoj	atmosferi	nastavili	do	Oštarija,	gdje	smo	se	iskr-cali	na	Marmontovom	mostu	sagrađenom	preko	Mrežnice,	u	vrijeme	Ilirskih	provincija	1813.	godine.	Most	 je	dug	92	metra	i	nalazi	se	na	vizualno	jako	zanimljivom	mjestu:	tijekom	našeg	posjeta	Zagorska	Mrežnica	je	presušila,	tako	da	se	za	prelazak	s	jedne	na	drugu	stranu	uopće	nije	trebalo	ići	preko	njega.	Svega	nekoliko	metara	dalje	nalazi	se	crkva	Gospe	od	Čudesa	koju	smo	posjetili	netom	nakon	završetka	Svete	mise.	Tamo	nas	je	ugostio	župnik	Antun	Luketić	i	ispričao	nekoliko	najvažnijih	događaja	iz	njezine	povijesti.	Prema	predaji,	kao	zavjetnu	crkvu	sagradio	ju	je	u	15.	stoljeću	knez	Martin	Frankopan,	iako	se	kasnije	ustanovilo	da	je	to	zapravo	učinio	njegov	brat	Stjepan.	Duga	60	i	široka	20	metara	bila	je	najveća	crkva	na	tom	prostoru,	a	Franje	Puškarić	tvrdi	kako	je	bila	i	najveća	na	onodobnom	Balkanu.	Za	vrijeme	turskih	osvajanja	crkva	je	spaljena	i	srušena,	a	u	ra-zličitim	izvorima	govori	se	o	1493.	ili	1521.	godini.	Obnova	crkve,	s	posebnim	fokusom	na	svetište,	počela	je	nakon	prestanka	turske	opasnosti	krajem	17.	stoljeća,	a	nastavila	se	raznim	intervencijama	do	kraja	19.	stoljeća.	Međutim,	najradikalnija	obnova	izvršena	je	1901.	godine,	kada	je	većina	crkve	srušena	i	obnovljena	u	gotičkom	stilu.	Moderna	intervencija	su	vitraji	s	prikazima	hrvatskih	svetaca	i	blaženika.	Velečasni	Luketić	pokazao	nam	je	potom	prostore	župnog	ureda,	u	kojem	nam	je,	zajedno	s	profesorom	Olujićem,	predstavio	bogatu	dugogodišnju	aktivnost	Modruškog zbornika,	zaslužnog	za	očuvanje	jezične	i	kulturno-povijesne	tradicije	modruškoga	kraja.10Iz	Oštarija	smo	se	uputili	prema	Ogulinu	i	Zavičajnom	muzeju	koji	se	nalazi	u	fran-kopanskom	kaštelu.	Prema	službenoj	stranici	muzeja,	stalni	postav	čine	Zbirka	kamenih	spomenika,	Zbirka	Domovinskog	rata	i	Spomen	soba	poginulim,	umrlim	i	nestalim	branite-ljima,	zatim	Etnografska	zbirka,	Spomen	soba	Ivane	Brlić	Mažuranić,	Alpinistička	zbirka,	Arheološka	zbirka,	Ćelija	br.	6	i	Umjetnička	zbirka.	Nažalost,	zbog	renoviranja	Muzeja	nismo	bili	u	mogućnosti	razgledati	Zbirku	Domovinskog	rata,	Spomen	sobu	poginulim,	umrlim	i	nestalim	braniteljima	te	Umjetničku	zbirku.	Uputili	smo	se	potom	u	centar	grada,	497Terenska nastava11	 Zavičajni	muzej	Ogulin	https://zavicajni-muzej-ogulin.hr/o-muzeju/;	ČERNICKI	I	FORENBA-HER	2012:	178;	Turistička	zajednica	Grada	Ogulina	http://www.tz-grada-ogulina.hr/zavicaj-bajke/bajkovita-priroda/ulin-ponor/	(posjet	1.	12.	2019).12	 Turistička	 zajednica	Grada	Ogulina	http://www.tz-grada-ogulina.hr/zavicaj-bajke/bajkovita-priroda/jezero-sabljaci-i/	(posjet	1.	12.	2019).13	 LJUBOVIĆ	ET.	AL,	UR.	2008:	7.14 Ibid.15	 GRUENFELDER	1996:	145.16	 LJUBOVIĆ	ET.	AL,	UR.	2008:	9.17 Ibid.čije	su	nam	zanimljivosti	otkrili	naši	profesori	i	stručni	suradnici.	Nestrpljivo	iščekujući	ručak,	uputili	smo	se	prema	posljednjoj	lokaciji	koju	smo	posjetili	u	Ogulinu,	a	to	je	Đulin	ponor.	Prema	legendi,	djevojka	Đula	se	u	njega	bacila	zbog	nesretne	ljubavi	s	krajiškim	kapetanom	Milanom	koji	je	poginuo	u	bitki	s	Turcima.	Ako	se	gleda	iz	određenog	kuta,	na	litici	se	može	uočiti	profil	muškarca	–	prema	predaji	kapetana	Milana	koji	traži	svoju	Đulu.	Ponor	je	u	vrijeme	Bernardina	Frankapana	predstavljao	neosvojiv	položaj,	što	je	i	rezultiralo	gradnjom	kaštela	na	njegovom	vrhu.	Važnost	Đulinog	ponora	vidimo	danas	i	u	imenu	samog	Ogulina,	koje	dolazi	od	latinskog	ob gulam,	nad	grlom	ili	nad	ponorom.11Nakon	kratke	vožnje	autobusom	došli	smo	do	poznatog	akumulacijskog	jezera	Sablja-ci,	gdje	smo	u	restoranu	«Ive»	pojeli	obilan	ručak	i	skupili	snagu	za	nastavak	putovanja.	Navedeno	 jezero,	bogato	 raznim	vrstama	 ribe,	mnogi	nazivaju	„Ogulinskim	morem”:	jezero,	naime,	 svojim	pristaništima,	barkama	 i	 ribarskim	mrežama	zaista	podsjeća	na	malo	ribarsko	mjesto	s	juga	Hrvatske.12Dalje	smo	se	preko	prijevoja	Vratnika	Jozefinskom	cestom	spustili	u	Senj,	grad	bogate	kulturne	i	povijesne	baštine.	Prvo	smo	posjetili	utvrdu	Nehaj,	koja	se	nalazi	na	uzvisini	pored	grada.	Sagrađen	je	1558.	godine	da	bi	zaštitio	grad	od	Osmanlija,	a	specifičan	je	upravo	zato	što	je	prva	renesansna	utvrda	na	hrvatskome	povijesnom	prostoru.	Naime,	usavršavanje	vatrenog	oružja	tijekom	15.	i	16.	stoljeća	imalo	je	snažan	učinak	na	teren	temeljito	mijenjajući	dotadašnja	načela	obrane.13	Srednjovjekovne	utvrde	nepravilnog	tlo-crta	gubile	su	na	vrijednosti,	a	zamijenili	su	ih	kašteli,	posebice	u	primorskim	gradovima.	Imaju	pravilan	četverokutni	tlocrt,	poput	Nehaja	koji	je	reprezentativan	primjer,	a	nekad	su	u	obliku	trokuta,	zvijezde,	poligona	i	sl,	u	cilju	što	bolje	obrane	od	topovske	vatre.14	Iz	tog	razloga	gradile	su	se	sve	niže	utvrde	debljih	zidova	jer	su	morale	biti	masivnije	kako	bi	izdržale	pod	vatrom	neprijateljske	artiljerije.	Veliku	ulogu	u	organizaciji	obrane	grada	odigrao	je	senjski	kapetan	Ivan	Lenković	koji	je	u	Italiji	naučio	mnogo	o	novim	fortifikacijskim	načelima	ranog	srednjeg	vijeka.	Primijenio	je	to	na	utvrdi	Nehaj,	ali	i	na	drugim	zidinama	i	utvrdama.15	U	interesu	što	bolje	obrane	grada	Ivan	Lenković	postao	je	1539.	godine	senjskim	kapetanom	te	je,	kao	iskusan	voj-skovođa	i	dobar	poznavatelj	tadašnjih	utvrđenja	na	terenu,	shvatio	da	je	potrebno	izgraditi	utvrdu	koja	će	uspješno	odolijevati	modernom	artiljerijskom	naoružanju,	kakvo	su	tada	posjedovali	Osmanlije.	Od	cara	Ferdinanda	dobio	je	sredstva	za	gradnju.16	Odobrenjem	vojnih	i	crkvenih	vlasti	Lenković	je	za	izgradnju	dao	porušiti	sve	javne	i	crkvene	zgrade	izvan	gradskih	zidina	te	je	od	obrađenog	kamena	iz	ruševina	do	1558.	godine	sagradio	Nehaj.17	Naziv	utvrde	potječe	od	izraza	ne hajati,	što	znači	ne brini	ili	ne mari.	Utvrdi	su	ime	dali	Uskoci	koji	su	građanima	grada	Senja,	ali	i	onima	koji	su	živjeli	u	blizini,	nastojali	498RADOVI - Zavod za hrvatsku povijest, vol. 51, 2019. str. 495-49918	 Gradski	muzej	Senj	http://www.muzej-senj.hr/zbirke-tvrdava-nehaj/	(posjet	1.	12.	2019).19	 Gradski	muzej	Senj	http://www.muzej-senj.hr/povijest/ (posjet	1.	12.	2019).20	 LASZOWSKI	1921:	9.21 Idem: 11.22 Ibid.naglasiti	da	se	ne	brinu	da	će	netko	osvojiti	utvrdu	i	grad	dok	ih	god	oni	brane.	Utvrda	ima	četiri	etaže.	Prva	leži	povišeno	na	djelomično	nasutom	podnožju.	Ulaz	je	smješten	upravo	ondje,	što	pridonosi	sigurnosti	tvrđave.	Danas	je	u	tvrđavi	postavljena	i	uređena	zbirka	Senjski	uskoci	i	Senjska	primorska	kapetanija te	izložbe	Gradski i plemićki grbovi Senja,	Senjske crkve kroz povijest i	Povijest tvrđave Nehaj od 1558. do 2008. godine.18Nakon posjeta utvrdi Nehaj,	autobusom smo se spustili u grad Senj. Prvo smo otišli u Gradski muzej Senj kroz koji nas je provela ravnateljica,	profesorica Blaženka Ljubović. U muzeju smo vidjeli Arheološku i hidroarheološku zbirku,	Numizmatičku zbirku,	Zbirku glagoljice i glagoljskog tiskarstva,	Zbirku novije senjske povijesti,	Etnografsku zbirku	–	Bunjevci i Prirodoslovnu zbirku	–	Velebit.19 Nakon muzeja obišli smo grad te smo vidjeli stare gradske zidine,	kaštel Ožegovićianum,	katedralu Blažene Djevice Marije,	zvonik sv. Franje i,	na kraju,	takozvana Velika vrata,	odnosno,	kraj Jozefinske ceste.Naposlijetku	smo	se	uputili	u	Novi	Vinodolski.	Najstariji	spomen	Vinodola	nalazimo	u	Ljetopisu	Popa	Dukljanina	iz	12.	stoljeća,	kao	i	u	spisima	splitske	sinode	iz	1185.	godine.20 Godine	1260.	Hrvatsko-ugarski	kralj	Andrija	II.	Arpadović	darovao	je	Krčkim	knezovima,	napose	Gvidu	Frankopanu,	Vinodol	i	Modruš.21	Tijekom	13.	stoljeća	u	Vinodolu	se	proširila	glagoljica	te	je	ušla	u	crkvenu	liturgiju.	Frankopani	su	u	13.	stoljeću	sagradili	Novigrad,	danas	Novi	Vinodolski.	Neminovno	važna	godina	za	Vinodol	i	za	kulturnu	povijest	hrvat-skoga	naroda	je	upravo	1288.	Tada	je,	naime,	pod	predsjedavanjem	Leonarda	Frankopana,	sastavljen	Vinodolski	zakon,	pravni	spomenik	kojim	su	Vinodolci	 izabrali	po	nekoliko	iskusnih	ljudi	svakoga	grada,	da	potpišu	stari	običajni	zakon	kojim	se	vladalo	u	Vinodolu.22Iz	Novog	Vinodolskog	nastavili	smo	putovanje	prema	Zagrebu	u	koji	smo,	uz	pokoje	stajanje,	došli	u	noćnim	satima.	Zahvaljujemo	Odsjeku	za	povijest,	pročelnici	Zvjezdani	Sikirić	Assouline	i	profesorima	Tomislavu	Galoviću,	Filipu	Šimetinu	Šegviću,	Ivici	Šuteu	i	Borisu	Olujiću	koji	su	nam	omogućili	ovu	terensku	nastavu	te	nam	stručnim	vođenjem	omogućili	da	se	vratimo	puni	pozitivnih	dojmova	i	novih	znanja.	Naravno,	zahvaljujemo	i	svim	našim	kolegama	studentima,	bez	čije	zainteresiranosti	ove	terenske	nastave	ne	bi	ni	bilo.	Karlo Rukavina i Petar Plastić 499Terenska nastavaBibliografija:LJUBOVIĆ,	Blaženka,	Csaba	PINTER,	Melanija	PRPIĆ,	Goran	ŠERER	 (ur).	 2008.	Tvrđava Nehaj Senj 1558- 2008. 450. godina postojanja tvrđave Nehaj.	Senj:	Gradski	muzej	Senj.ČERNICKI,	Lara,	 Stašo	 FORENBAHER.	 2012.	Starim cestama do mora.	 Zagreb:	Libricon.FELETAR,	Petar.	2016.	Hrvatske povijesne ceste – Karolina, Jozefina i Lujzijana.	Zagreb:	Meridijani.Gradski muzej Senj http://www.muzej-senj.hr/	(posjet:	1.	12.	2019).GRUENFELDER,	Anna	Maria.	1996.	Senj	i	njegovi	kapetani.	Senjski zbornik 23: 141 –	160.KOS,	Lucijan.	1988.	Promet	 i	 trgovina	–	osnova	ekonomskog	razvitka	Senja.	Senjski zbornik	13:	139	–	148.LASZOWSKI,	Emilij.	1921.	Gorski kotar i Vinodol.	Zagreb:	Matica	Hrvatska.OLUJIĆ,	Boris.	2007.	Riječ	urednika.	Modruški zbornik 1: 3.Općina	Tounj	https://www.tounj.hr/jozefinski-most-na-tounjcici/	(posjet	1.	12.	2019).PUŠKARIĆ,	Franje.	2013.	Oštarije: mjesto i župa.	Modruš:	Katedra	Čakavskog	sabora	Modruše.ŠPIKIĆ,	Marko.	2011.	Carski	trofeji	s	tounjskog	mosta.	Vijenac: književni list za umjetnost, kulturu i znanost 456/457: 30.Turistička	zajednica	grada	Ogulina	http://www.tz-grada-ogulina.hr/zavicaj-bajke/bajko-vita-priroda/ulin-ponor/	(posjet	1.	12.	2019).Turistička	zajednica	Josipdol	https://tzo-josipdol.hr/2015/07/24/marmontov-most/	(posjet	1. 12. 2019).Zavičajni	muzej	Ogulin	https://zavicajni-muzej-ogulin.hr/o-muzeju/	(posjet	1.	12.	2019).RADOVI51Broj 2ZAGREB 2019.FiloZoFski Fakultet sveučilišta u ZagrebuZavod Za hrvatsku povijestiNstitute oF CroatiaN historYiNstitut Für kroatisChe gesChiChteZavod Za hrvatsku povijestFiloZoFskoga Fakulteta sveučilišta u ZagrebuIzdavač / PublisherZavod za hrvatsku povijestFilozofskoga fakulteta Sveučilišta u ZagrebuFF-pressZa izdavača / For PublisherVesna Vlahović ŠtetićGlavni urednik / Editor-in-ChiefInga Vilogorac BrčićIzvršni urednik / Executive EditorKornelija Jurin StarčevićUredništvo / Editorial BoardJasmina Osterman (stara povijest/ancient history), Trpimir Vedriš (srednji vijek/medieval history), Hrvoje Petrić (rani novi vijek/early modern history), Željko Holjevac (moderna povijest/modern history), Tvrtko Jakovina (suvremena povijest/contemporary history), Silvija Pisk (mikrohistorija i zavičajna povijest/microhistory and local history),Zrinka Blažević (teorija i metodologija povijesti/theory and methodology of history)Međunarodno uredničko vijeće / International Editorial CouncilDenis Alimov (Sankt Peterburg), Živko Andrijašević (Nikšić), Csaba Békés (Budapest), Rajko Bratož (Ljubljana), Svetlozar Eldarov (Sofija), Toni Filiposki (Skopje), Aleksandar Fotić (Beograd), Vladan Gavrilović (Novi Sad), Alojz Ivanišević (Wien), Egidio Ivetić (Padova), Husnija Kamberović (Sarajevo), Karl Kaser (Graz), Irina Ognyanova (Sofija), Géza Pálffy (Budapest), Ioan-Aurel Pop (Cluj), Nade Proeva (Skopje), Alexios Savvides (Kalamata), Vlada Stanković (Beograd), Ludwig Steindorff (Kiel), Peter Štih (Ljubljana)Izvršni urednik za tuzemnu i inozemnu razmjenu / Executive Editor for Publications ExchangeMartin PrevišićTajnik uredništva / Editorial Board AssistantDejan ZadroAdresa uredništva/Editorial Board addressZavod za hrvatsku povijest, Filozofski fakultet Zagreb,Ivana Lučića 3, HR-10 000, ZagrebTel. ++385 (0)1 6120191Časopis izlazi jedanput godišnje / The Journal is published once a yearČasopis je u digitalnom obliku dostupan na / The Journal in digital form is accessible atPortal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske „Hrčak“http://hrcak.srce.hr/radovi-zhpFinancijska potpora za tisak časopisa / The Journal is published with the support byMinistarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike HrvatskeČasopis je indeksiran u sljedećim bazama / The Journal is indexed in the following databases:Directory of Open Access Journals, EBSCO, SCOPUS, ERIH PLUS, Emerging Sources Citation Index - Web of ScienceRADOVI ZAVODA ZA HRVATSKU POVIJESTFILOZOFSKOGA FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBUKnjiga 51, broj 2Naslovna stranica / Title page byMarko MarakovićGrafičko oblikovanje i računalni slog / Graphic design and layoutMarko MarakovićLektura / Language editorsSamanta Paronić (hrvatski / Croatian)Edward Bosnar (engleski / English)Tisak / Printed byTiskara Zelina, Sv. Ivan ZelinaNaklada / Issued200 primjeraka / 200 copiesIlustracija na naslovniciMuza Klio (Alexander S. Murray, Manual of Mythology, London 1898)Časopis je u digitalnom obliku dostupan na Portalu znanstvenih časopisaRepublike Hrvatske „Hrčak“ http://hrcak.srce.hr/radovi-zhpThe Journal is accessible in digital form at the Hrcak - Portal of scientificjournals of Croatia http://hrcak.srce.hr/radovi-zhp

Tounj – Ogulin – Senj – Novi Vinodolski. Terenska nastava studenata povijesti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, organizirana u okviru kolegija Pomoćne povijesne znanosti, Kultura putovanja u Hrvatskoj između dva svjetska rata te Povijest Habsburške Monarhije u 19. stoljeću, 7. 12. 2019.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia