Cilj istraživanja bila je detekcija spolno prenosivih patogena u sedimentu prvoga mlaza urina uzetog umjesto obriska uretre u 290 muškaraca. Uzorci su obojani i kultivirani, te upotrijebljeni u multiplex testu lančane reakcije polimerazom koja detektira šest spolno prenosivih patogena simultano (Neisseria gonorrhoeae, Chlamydia trachomatis, Mycoplasma genitalium, Mycoplasma hominis, Ureaplasma urealyticum i Trichomonas vaginalis). Uretritis je utvrđen u svega 32/290 (11%) bolesnika detekcijom signifikantnog broja polimorfonuklearnih leukocita u uzorcima, a etiološka dijagnoza postavljena je u njih 27 od 32. Najčešći uzročnik uretritisa bila je C. trachomatis (65,6%), a potom N. gonorrhoeae i U. urealyticum (9,3%). Koinfekcija je utvrđena u 5 od 32 bolesnika s uretritisom. U bolesnika s negonokoknim uretritisom, dominantni uzročnik bila je C. trachomatis, dok je M. genitalium utvrđena s nižom učestalošću od očekivane. Mikrobiološka analiza je najčešće tražena zbog probira ili kontrole (109/37,6%), te u bolesnika s kroničnim prostatitisom (38/13,1%). Spolno prenosivi patogeni detektirani su značajno češće u bolesnika s uretritisom, nego u bolesnika iz ostalih dijagnostičkih skupina (p 0,05). Daljnje istraživanje i analiza više uzoraka prikupljenih od bolesnika s uretritisom neophodni su da bi se utvrdila uloga M. genitalium u negonokoknom uretritisu
