Vladimir Milak

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Vladim ir MILAKrade i mtrsrii(HUMORESKA)U supnut sunu Rade u mo­ju  unajm ljenu  sobicu, kliz­nu tako nem ilosrdno u je ­dini pohabani naslonjač da ovaj ciknu neugodnim  to­nom, dok me je  on već vu­kao za rukav i tražio m oju pokornu pažnju:— Slušaj, slušaj, Boga-ti! Zamisli — otpoče pričati kiseljkastoozbiljnim  gla­som, protegnuvši noge — kako su naši momci ovdje na Zapadu snalažljivi. Ne­ki tip, koji u Jugovini nije nikada volio ništa raditi, došao u Hannover, skitao se ulicam a, prevario po ko­jeg od zem ljaka, je r  se ni­je mogao odučiti domaćih navika, a u novi način kapi­talističkog poslovanja još se nije bio uključio, pa tu i tam o ulovio po koju paru. Ali sve to bijaše sitna kin- ta, pa se ubrzo prebaci na kocku. Po koji pu ta  bi ga onjušila policija, odvela na besplatno spavanje, a zatim izbacila kao ispranu  krpuIlustracija: Sunčanica Tuk- -Grgić250na ulicu. No, jednog ju tra  osvanu on na jugu BRD, u S tuttgartu . Nekoliko dana plivaše besciljno gradom, a potom  potonu ponovo m e­đu zemljacima, koristeći se njihovim dobrim  zaradam a i sum njivim  sklonostim a. Nakon izvjesnog vrem ena sazna za nekog korijenitog domaćeg čovjeka koji je u kockarnici došao do sto ti­n jak  DM i na zgodan i ne­objašnjiv način pretvorio ih u milijune. I našem  reče­nom  lancm anu sinu novi pu t pred očima. Jednoga popodneva, nakon tem elji­tog sna, uputi se do štova­nog zemljaka. Sekretarica ga zaustavi i posta siktava barijera  između njega i že­ljenog cilja. Nakon upor­nog razjašnjavanja p o tru ­dila se ipak do šefa. Ali taj kategorički odbije nezvanu posjetu. Ovaj pak iskoristi u jednom  tren u tk u  djevoj­činu nepažnju i sruči se is­pred masnocrvenog Hca krupnog gospodina, b ijes­nog pogleda i om ašne ciga­re u  čeljustim a.»Rekao sam da m e se ne uznemirava! No konačno šta želite?«»Ma brate , nemoj tako! Svoj svome dolazi u posje­tu  ne kao nemili gost. Tu otpadaju  nepotrebne finte i formalnosti!« —»Recite već jednom , čo­vječe, šta želite!?«»Želim da su tra  na b u r­zi, kada se pojaviš i mene spaziš, glasno dovikneš: O, zdravo Petroviću! Može li?!«»Može-i sada se gubi!«Dobro, naš posao je  za­sada završen! Dakle do sutra!«Drugi dan na burzi, kada je H err X ušao u dvoranu, svi su se kao navinuti okre­nuli prem a njem u i tko zna koliko se glava povilo prem a tlu. Petrović, koji se postavio na dom et svačijeg pogleda, dignu ruku  što je više mogao i prisno pozdra­vi cijenjenog došljaka glas­nim:»Hallo!«Gospodin isto podignu ruku, ali ne tako visoko — i m anje glasno poviknu:»O, zdravo Petroviću!« — i zatim  h rp a  burzijanaca proguta njegovu pojavu.Nakon toga Petrović ode do nekog d irek to ra  banke i zamoli za nešto obilniji posao. Taj m u sklono uz­vrati:»Kad Vam je  H err X is­kazao takvu počast, tad  i kod m ene uživate neograni­čeno povjerenje!«I tako, eto, Boga-ti, naš čovjek napravi inteligenci­jom  i snalažljivošću karije­ru.Rade se poslije toga sav izobliči, rib lje  m u oči zasja- je  bojom  deviznog zlata, ram ena m u se zatresu, i još m e uspije  poprskati p lju ­vačkom nabujalog odušev­ljenja:Hm, možeš li nešto reći na to?!— Što da rečem ? — od­govorili — stvarno ostajem  bez riječi.Ilustracija: Josip Fluksi' i ? *  r& S j C * .Ilustracija: Josip Fluksi

Rade i Petrović

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia