'Faculty of Humanities and Social Sciences Osijek'
Abstract
Cilj ovoga rada je uočavanje određenih metoda koje bi dovele do autonomije djece u njihovim aktivnostima, a samim time i do razvoja kritičkog mišljenja. Pripremajući poticajno prostorno-materijalno okruženje, nastoji se imati na umu individualne sposobnosti djece i individualne interese prema pojedinim područjima. Podjelom prostora na mnoštvo različitih centara djeca samostalno biraju individualni pristup ili rad u manjim grupama. Podržavanjem samoiniciranih aktivnosti djece proizašlih iz poticajnog okruženja djeci se omogućava stjecanje znanja, konstruiranje znanja, samostalno donošenje odluka, smjer razvoja aktivnosti te preuzimanje odgovornosti za realizaciju iste. Postavljajući pitanja, nastoji se djetetu ukazati na zanimanje za ono što radi naglašavanjem važnosti djetetove aktivnosti i davanje podrške za daljnji nivo djetetova razmišljanja. Na taj se način potiče djetetovo samopouzdanje i samostalnost. Osim osiguravanja prostorno-materijalnog okruženja i podržavanjem samoiniciranih dječjih aktivnosti, odgojitelj podržava i prepoznaje rad djece na projektima proizašlih iz njihovih interesa. Rad djece na projektu, kao metoda apsolutne autonomije, omogućava atmosferu koja će rezultirati opuštenom realizacijom projekta, uvažavajući dječje mišljenje o daljnjem razvoju projekta. Rezultati praćenja kroz određeni vremenski period pokazali su da se ovakvim pristupom radu djeca osjećaju prihvaćena, jačaju samopouzdanje, konstruiraju vlastito razumijevanje, uče se dijalogu, neometano iznose mišljenja i stavove te postavljaju nove hipoteze i sve više ulaze u druge nivoe nadogradnje cjelokupnog razvoja
