Ante Šupuk

Croatian

Šupuk, Ante

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

up<>treba istog termina (ne Hrvatsko pri-morje - lstarsko primorje, neg•o Hrvatsko primorje - Istarska .obala). Zatim bi došao Kvarner (ili Kvarnersko primorje), pa Sje-verna Dalmacija, Srednja Dalmacija i Južna Dalmacija. Prva bi subregija išla od ušća Dragonje do granice bivšeg kotara Pula prema Rijeci (Plomin). Naime, podjela Hrvatskoga pri-m<>rja na subergije trebala bi se u načelu poklapati s političkom p·odjelom Hrvatske na općine i bivše kotare kao što se veća po-djela osniva na republičkim granicama. Li-burnijska obala. i more moglo hi se nashvi-ti kao mikroregija u sastavu Kvarnera ( op-ćina Opatija). Dalje od Preluka Kvarner (Kvarnersko primorje) trebalo bi da seže do južne granice bivšeg ri:.fečkog kotara u Ve-lebitskom kana.lu (uključujući Karlobag, ko-ji se referendumom izjasnio za Senj, te odgo-varajuće otočne općine Krk, Mali Lošinj, Rab i Pag. Sjeverna Dalmacija bi obuhvaćala odav.de do rta Ploče, obuhvaćajući primor-ski pojas općina Obrova.c, Benkovac, Zadar, Biograd i Šibenik. Srednja Dalmacija odatle do granice dubrovačke općine (općine Tro-gir, Split, Omiš, Makarska, Metković te o-točne općine Brai', Hvar i Vis. Konačno Južna Dalmacija obuhvaćala bi općine Du-brovnik, Korčulu i Lastovo. Dakle do Oštrog rta na ulazu u Boku kotorskn. odakle poči­nje Crn<>gorsko primorje. Pitanje Južne Dalmacije mo~da je najo-sjetljivije i moglo bi izazvati najživlju ras-pravu. Ono ne o•dgova,ra povijesnim granica-ma duljeg perioda. Nekad je južna Dalmacija sezala mnogo dalje, a sam dubrovački pro-stor je povijesno bio jedan od najznačajni­jih i najosjetljivijih itd., ali se možda ovaj predloženi naziv najviše poklapa sa sadaš-njim stanjem. Uopće možda će ova nomen-klatura i granice izazvati razna drukčija mišljenja: no kad smo bez pogovora primili nova imena za Slovensko primorje i Crno-gorsko primorje, štaviše, smatramo ih logič­nim, onda mislimo da ni ovo nazivlje na Hrvatskom primorju, svakako na razumnim i suvremenim postav kama osnovanim prije-dlozima, ne bi smjela izazvati oštra proti-vljenja. Predloženo ili slično nazivlje već se pojavilo u nekim udžbenicima, no nije 156 izneseno pred širu javnost zbog eventualne rasprave. Možda će se pojaviti neki povijes-ni, ekonomski, toponomastički ili neki drugf razlog koji bi mogao izazvati prigovor, no mislim da to ne bi smje.Jo bi"ti presudno. Problem nazivlja hrvatske oba.le ne smije i dalje ostati anoniman i konfuzan, on mora biti stručno utvrđen i ozakonjen. Jedno re-gionalno, službeno izdanje to bi riješilo i, nadamo se, zauvijek spriječilo netačna i če­sto zlonamjerna nazivanja hrvatsl~og pri-mors.J.~og i pomorskog prosto,ra. Otokar Lahman POSTANAK SUGLASNičKOG SKUPA šT TJ MJES.~OM NAZHU PRIMOšTEN Stjepan Ivšić u bilješci svog članka »Neki hiperštokavizmi« kaže ovo: »Ako je u dal-matinskom mjesnom imenu Primošten (na moru na jugu od Šibenika) doista particip pas. od premostiti, kako se nagađa u ARj., onda se u njemu održalo staro št samo po tome, što se njegova sveza sa premostiti za-trla.«1 Iako u našoj toponomastici n~ma tako čistih analogija premostiti: premostjen - pre-mošćen - premošten, nego samo tipa Ogra-t1cnica (: ograđen-ica), Mošćenice (: mošćen­-ice) itd., ipak treba dopustiti kao jedino moguće objašnjenje da u posebnim prilika-ma, prema posebnoj zgodi nastaju i posebni mjesni nazivi. Primošten &e najprije zvao Peninsula Dio-medis, dakle već je bio poluotok. Ime mu dadoše Grci vjerojatno u doba svojih naseo-bina., i to po Diomedn, grčkom junaku pod Trojom. Tako su se zvali Tremiti i otoci u Berinškom tjesnacu. Latinski mu je naziv Caput Cista, što znači gola glava, po svoj prilici stoga što je s otvorene morske strane hio gol.! Talijanski naziv glasi Capocesto, po značenju kao i latinski.3 1 Hrvatski jezik, Zagreb, 1939, br. 8-10, str. 166. ! K. Stoši5, Sela šibenskoga kotara, Šibe-nik, 1941, str. 255. Naš naziv prvi put je potvrden 1564, i to u obliku Primošćen, vjerojatno u vrijeme kad je dovrfon nasip od otoka prema kop-nu.4 U istom obliku javlja se u glagoljskim oporukama XVII stoljeća. U oporuci Mare Ljubine od 15. I 1663. stoji: »Ljubici, ka bi odana na Primošćen«, u oporuci Martina Čobanova od 5. VIII 1665: »I bi učinjen ovi taštamenat u selu Primošćenu« ili u oporuci Ive Mihatova od 3. V 1671: »A Mare, moja sestra pokojna, odana na Pri-mošćen« itd.5 U latinskim tekstovima javlja se i u našem jezičnom obličju sa skupom st: ''a Primostene·<, »ad portom oppidi Pri-n1osl"eni(<. Ncpoznavance našeg jezika i strance lako zavodi onaj primo- prema Jat. primus, tal. primo, što je svakako besmislica. Naš topo-nim Primošten komponiran je od 3 dijela: predmetak pri- + inf. osnova mosti- + nastavak -en. Pri- je prefiks pre- u ikavskom obliku koji je postao cid *pre-zb s prvobitnim znače­njem trans, per, preko, a nekad se nalazio i izvan složeniea. Glagoli prebaciti (što preko čega), prebroditi (preko vode), pregaziti itd. govore nam o tom značenju u znatnom broju glagohkih složenica.5 Glagol premostiti je denominativan i zna-či: prijeći vodu mostom, pontem construere, trajicere, iibersetzen. Ima akuzativmi rekci-ju na pitanje što: poželeo da se nekim ču­dom premo>ti široka i bučna reka (Na Drini ćuprija 21), odavna je Sava kod Zagreba pre-moštena (ARj), premostili smo šibenski za-1-jev ili pasivno: magistrala je premošćena preko šibenskog zaljeva ili npr. i s even-tualnim mjesnim značenjem od - do: treba premostiti rijeku od Triske na Puntu itd. Dok je u suvremenom jeziku riječ most veoma frekventna, glagol premostiti je veo-ma rijedak. U građi ARj. nema primjera za pridjev trpni. Međutim Skok, govoreći o po-3 V. npr. G. Garollo,' Dizionario geografico universale, Milano, 1898. 4 Stošić, ib., str. 255. 5 V. Šibenski glagoljski spomenici, JAZU, 1957, br. 27, 95, 112, 114. i 115. 8 Maretić, Gram. 81. a) i 396. b) stanku toponima Mošćenice, utvrduje da je ta izvedeni•ca od riječi most veoma star ~la­vehski naziv.7 Nastavak za glagolski pridjev trpni od pre-mostiti jeste -en, koji uz infinitivnu osnovu postaje prividno -jen i omogućuje jotovanje i dru~e promjene: -stien- -stjen- -stjen- -sćen­·ŠĆen (: -št'seu) -šten. To je u štokavskom, a u čakavskom: -stien--stjen- -sćen- -šćen (: št'en ili -štien). Dok je u štokavskom obliku dishnila„ija nužna (š - s), u čakarskom za to nema 1t1'ie-ta (š). U i'akavskom ~e skup šć mnogo pojavljuje: brašćina, dvorišće, gnojišće, godišće, jošće, kupišće, miri~će, plemenšćina, šćap, šćit itd., pa u imenima: Brošćica, Ložišće, Mattinšći­ca, Sutomišćica, Šćavin, Šćavina, Šćavunov, Šćolin, Širišćević itd. To je tzv. šćakavizam. Protivno od toga skup čk (tšk) u čakav­skom je nrpodnošljiv i svodi se disimilacijom na šk: Grebac-bSki - greba,čski - grbački -grbaški. Tako i: Srimac - srimaški, Brac -braški, Rika (Rijeka) - riški. Taj proces teče ovako: ·c + J,~k - čsk ( :tšsk - tššk) - tšk -šk ( disimilacija rastavljenih za tvornih sugla-snika) za razliku od .~tok. -šćem gdje je di8i-mil a ci ja rastavljenih tjesnačnih suglasnika. Ni čak. skup. -ĆbEk- ne može podnijeti pa će poput -čsk- hiti: Prvić - priviski (: privićb­ski: t'sk ili tjsk). Tako ne može ni Greba-ščica od Grehašk-ica nrgo Grebaštica, dok je u štokavskom: daščica, roščić, koščica i ko-štica. Skup stj ·- šć je čakavski i šćakavski (u štokavaca ikavaca, ličko-krbavskim i istoč­nodalmatinskim govorima), a disimilirano n št je štok11vski (u štokavaca jekavaca i eka-vaca). Skup šć ponegdje je šć, negdje it, a drugdje i jedno i drugo.s U šibenskom štokavskom ikavskom govoru kaže se: iskorišten, dopušten, kršten, nami-šten, primi.il ten, pušten, ali: čašćen, gošćen, ožalošćen, počašćen, pogošćen. Nema dileme Primošćen - Primošten jer prvi ohlik živi u čakavskom, a drugi u iito-kavskom i u književnom jeziku je potpuno usvojen. 7 Dolazak Slavena, 1tr. 238, 2"2. 157 Nikako ne možemo oblik Primošten i:z.110-diti dentalnom disimilacijom tjesnačnih •u-glasnika: kršćen - kršten. Oblik Primošten je prvenstve110 štokavizirani čakavski dija-lcktizam. Most (ili tačnije nasip) koji ga je spojio s kopnom donio mu je s vremenom neslućene promjene i veze, Od XIV stoljeća migracije našeg seljačkog življa iz Bosne u zagorsko zaleđe Primoštena na liniji Vrpolje -Boraja i Kruševo-Široke-Prhovo dovo1lile su štokavce ikavce, kojima je bio neobičan skup šć pa su ga pretvarali u nbičniji št. Veza sa Šibenikom i utjecaj škole također će djelovati. To će podržavati i govorna pra-ksa onih koji su se služili latinskim i tali-janskim jezikom (to je onaj st u Caput Ci-sta i Capocesto), a nikako st u našoj osnovi koja se zbilja zatrla. Maretićevo »premoštena« lvšić opravdano pretvara u '>premošćena«, kao što to donosi i pravopis, jer se pridjev trpni na -šten po tradiciji drži samo u nekoliko glagola i gdje nema tradicije treba -ićen.' Prema tome: Primošten, ali: primošćen, odnosno premo-šćen. Staro .~t nije se održalo jer nije ni hilo u toj riječi, nego se čakavsko šć u toj riječi zamijenilo štok . . ~t. Da se veza skupa št sa premostiti i nije zatrla, opet bi bio skup lt, a ne šć. Sličnu sudbinu doživio je i mjesni naziv Tijesno, g. Tijesna s razlikom što je i kod Štokavaca na kopnu Tisno, g. Tisnoga, a naziv Šepurina pokazuje nestabilnost pod utje•cajem toponima koji su pluralia tantum. Ante Šupuh KADINA VODA I ILICA ODALICA U djelima Petra Kočića Kadina Voda spo-minje se na više mjesta,. Tako, na primjer, u pripovijeci Kod Markanova točka, u jed-nom lirskom opisu zmijanskog pejzaža: »Jutro je bilo tiho, kao da je sve izumrlo. Iznad sela šuiti planina. Ni jedan list da se krene, da zašuti. Po ravni ispod planine 8 Belić, Fonetika, Bgd, 1960, 1tr. 116. i Ivšić, ih„ str. 161. 9 lvšić, ih„ 1tr. 165; 158 jedva se na,ziru torovi kroz ranu sumagllcu. Daleko dolje poljem kro·z zelenkastu bujad žuti se drum kao <l1igačka, neubijeljena kr-pa platna, zamičući strmo pod Kadinu Vo-du, pod slatku Kadinu Vodu.« 1 Tako je i u poznatoj pripovijeci Vukov gaj: ->I jednoga dana, pomoliše se drumom is-po·d Kadine Vode u dugim redovima stranj-ski radnici, sve sarni kauri, sa četiri žan„ darmske patrole.«2 Kadinu Vodu spominje u $VOm iskriča­vom i maštovitom pripovijedanju i Koči­ćev glasoviti Simeun Đak.3 Ova se mjesta često tuma,ee u školi ili ih učenici susreću u svojoj obaveznoj domaćoj lekti.ri. A znaju li svi šta je to, u stvari, Kadina Voda i kako taj naziv treba pisati i čitati? Obično se misli da je Kadina Voda selo na Kočićevu Zmijanju. (Tako se zaključu­je, pored ostalog, i po načinu pisa,uja - obje su riječi obilježene velikim početnim slo-vom, to u svim izdanjima koje sam pre-gledao.) Oni koji nisu čuli kako taj naziv izgovaraju Zmijanjci, obično čitaju: Kadina Voda, misleći da je ono Kadina - pridjev izve·den od imenice kada (hipokoristik pre-ma kaduna, tur. gospođa). I jedI10 i dmgo je pogrešno. Kadina Voda nije nikakvo se1o, čak ni zaselak n pravom smislu te r•iječi. To je lokalitet: jedno pojako vrelo, izvor (otuda naziv »voda«) i šuma oko toga vrela. Tu je i nekoliko kuća i osnovna škola kraj sa-mog puta što strmo zamiče »po·d slatku Ka.dinu Vodu«. Škola se takođe naziva Ka-dina Voda. Lokalitet se, inače, nalazi na području sela, Dohrnje (nom. jed. Dobrnja). Prema tome, u nazivu Kadina Voda samo prvu riječ trnba pisati s velikim početnim slovom, dakle: Kadina voda, a ne: Kadina Voda, kako je uobičajeno i kako smo ovdje dosad pisali. 1 Petar Kočić, Cel-Okupna dela, knj. I, Biblioteka srpskih pisaca, izd. »Narodna prosveta«, Beograd, str. 109. I N. d., str. 351. 3 V. pripovijetku Zulum Simeuna Đaka, n. d„ 6tr. 86. 

Postanak suglasničkog skupa št u mjesnom nazivu Primošten

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia